Ostao je vjeran u kušnjama

1, 2. Što je Petar želio da njegovi sugrađani uvide, no što se na kraju dogodilo?

PETAR je pomalo zabrinuto promatrao ljude koji su se okupili u sinagogi u Kafarnaumu kako bi poslušali što im Isus ima reći. U tom gradu, smještenom na sjevernoj obali Galilejskog mora, Petar je živio sa svojom obitelji i bavio se ribarenjem. Vjerojatno se obradovao kad je vidio da je mnoštvo, u kojem je zacijelo bilo njegovih prijatelja, rođaka i ljudi s kojima je radio, došlo čuti njegovog Učitelja. Nesumnjivo je želio da njegovi sugrađani uvide da je Isus obećani Mesija te osjete koliko je prekrasno učiti o Božjem Kraljevstvu od najvećeg učitelja koji je ikad živio. No njegova se nadanja, nažalost, nisu ostvarila.

² Mnogi su burno reagirali na Isusove riječi. Naglas su prigovarali jer se nisu mogli pomiriti s onim što im on govori. Međutim Petra je više uznemirila reakcija nekih Isusovih učenika. Još jučer bili su oduševljeni istinom koju im je Isus prenio, ali preko noći sve se promijenilo. Po njihovim je licima bilo vidljivo da su uznemireni, čak ogorčeni. Neki od njih Isusov su govor javno proglasili sablažnjivim. Nisu ga više htjeli slušati, napustili su sinagogu i prestali ga slijediti. (Pročitaj Ivana 6:60, 66.)

 3. Što je Petru pomoglo da odano slijedi Isusa?

³ Ni Petar ni ostali apostoli nisu u potpunosti razumjeli Isusove riječi. Petru je bilo jasno da one na prvi pogled mogu djelovati sablažnjivo. No što je on učinio? Je li ostao uz svog Učitelja ili ga je napustio kao što su to učinili mnogi drugi? Njegova vjernost Isusu očito se našla na kušnji. Kako je vjera pomogla Petru da odano slijedi Isusa i ne dopusti da ga išta pokoleba u tome? U ovom poglavlju dobit ćemo odgovor na to pitanje.

4, 5. Zašto možemo reći da je Isus često postupao suprotno očekivanjima okoline?

⁴ Petar je mnogo puta bio iznenađen postupcima i riječima svog Učitelja jer je on često postupao suprotno očekivanjima okoline. Samo dan prije nego što su mnogi prestali slijediti Isusa, narod ga je pokušao proglasiti kraljem nakon što je on čudom nahranio tisuće ljudi. Mnogi bi objeručke prihvatili takvu čast, ali Isusu to nije bilo ni na kraj pameti. Na iznenađenje mnoštva, on se povukao u goru, rekavši učenicima da otplove prema Kafarnaumu. Dok su se učenici pokušavali probiti kroz oluju koja se podignula na Galilejskom moru, svjedočili su još jednom Isusovom čudu — on je hodajući po uzburkanoj vodi došao do njihove lađe. Tom je prilikom Petru pokazao koliko je vjera važna.

⁵ Čim je svanulo jutro, učenici su shvatili da su mnogi došli za njima tražeći Isusa. Ali ti ih ljudi nisu slijedili zato što su htjeli slušati Isusa, nego zato što su željeli da im on ponovno na čudesan način pribavi hranu. Očigledno nisu gledali dalje od svojih tjelesnih potreba. Razočaran njihovim stavom, Isus ih je prekorio (Ivan 6:25-27). Kasnije je nastavio poučavati mnoštvo koje se okupilo u kafarnaumskoj sinagogi, u želji da im prenese jednu važnu pouku. Međutim njegove su riječi izazvale opće negodovanje.

 6. Koju je važnu pouku dao Isus i koju su reakciju izazvale njegove riječi?

⁶ Isus nije želio da ljudi u njemu vide čudotvorca koji će im dati hranu kad god požele. Naprotiv, htio je da shvate kako im on može pružiti nešto puno vrednije jer ga je Bog poslao na Zemlju da svojim životom i smrću omogući vječni život svima koji vjeruju u njega. Stoga nije neobično što je sebe nazvao “kruh života”, uspoređujući se s manom, koju su Izraelci u Mojsijevo vrijeme čudom dobili od Boga. Kad su se Židovi počeli prepirati oko njegovih riječi, Isus im je dao vrlo upečatljivu pouku — život može dobiti samo onaj tko jede njegovo tijelo i pije njegovu krv. Ta je izjava zaprepastila mnoge te su uznemireno rekli: “Ovo su sablažnjive riječi! Tko ga može slušati?” Nakon toga mnogi su učenici prestali ići za Isusoma (Ivan 6:48-60, 66).

7, 8. (a) Što Petar još uvijek nije shvaćao? (b) Što je Petar odgovorio kad je Isus upitao apostole hoće li i oni otići?

⁷ A što je učinio Petar? I njega su Isusove riječi zasigurno začudile jer tada još nije shvaćao da Isus mora umrijeti kako bi izvršio Božju volju. Ali Petar nije bio poput prevrtljivih ljudi koji su Isusa jedan dan obasipali hvalama, a drugi mu dan okrenuli leđa. Njemu nije ni došlo na um da napusti svog Učitelja, što je u razgovoru s njim i dokazao.

⁸ Isus je apostole upitao: “Hoćete li i vi otići?” (Ivan 6:67). Obratio se svoj dvanaestorici, no kao i obično odgovorio mu je Petar, koji je možda bio najstariji među njima. U svakom slučaju, bio je najotvoreniji i rijetko se kad ustručavao reći što misli. Isusu je odgovorio riječima u kojima se zrcali odanost koju je osjećao prema njemu. Kazao mu je: “Gospodine, kome ćemo otići? Ti imaš riječi vječnog života” (Ivan 6:68).

 9. Kako je Petar pokazao da je odan Isusu?

⁹ Petrove riječi uistinu su dojmljive. Vjera u Isusa pomogla je tom apostolu da razvije odanost, prekrasnu osobinu koju Bog i njegov Sin izuzetno cijene. Petru je bilo jasno da je Isus jedini Spasitelj i da ljudi mogu postići spasenje samo ako prihvate dobru vijest koju je on propovijedao i svoj život usklade s njegovim učenjima. Istina, neke izjave njegovog Učitelja i njega su zbunjivale, ali znao je da mora ostati uz njega ako želi da mu Bog milostivo podari vječni život.

10. Kako, po uzoru na Petra, možemo pokazati da smo odani Isusu?

¹⁰ Jesmo li mi, poput Petra, uvjereni da Isus ima “riječi vječnog života”? Nažalost, u današnje vrijeme mnogi tvrde da ljube Isusa, ali njihova djela govore suprotno. Ako želimo biti istinski odani Kristu, na njegova učenja trebamo gledati jednako kao što je gledao Petar. Trebamo ih upoznati, shvatiti i živjeti u skladu s njima, čak i kad su potpuno drugačija od naših očekivanja ili od onog što se nama osobno sviđa. Isus želi da dobijemo vječni život, a to možemo jedino ako smo mu vjerni. (Pročitaj Psalam 97:10.)

11. Kamo su otputovali Isus i njegovi učenici? (Vidi i bilješku.)

¹¹ Neko vrijeme nakon događaja koji su se zbili u Kafarnaumu, Isus je s apostolima i još nekim učenicima krenuo na dugo putovanje prema gori Hermonu. Snijegom pokriven vrh te gore, koja se nalazila na krajnjem sjeveru Obećane zemlje, za lijepog se vremena ponekad mogao vidjeti čak s obala Galilejskog mora. Dok su se Isus i učenici uspinjali prema selima u blizini Cezareje Filipove, promatrali su veličanstveni Hermon.b Odande je pogled pucao na velik dio Obećane zemlje, koja se protezala prema jugu. U tom je prekrasnom okruženju Isus svojim suputnicima postavio jedno važno pitanje.

12, 13. (a) Zašto je Isus pitao svoje učenike što ljudi govore tko je on? (b) Kako se iz Petrovog odgovora vidi da je imao snažnu vjeru?

¹² “Što govore ljudi, tko sam ja?” pronicljivo je upitao Isus. Petar je pogledao svog Učitelja u oči, možda naslućujući da se u tom pitanju krije važna pouka, da u svojoj dobroti želi proniknuti u njihovo srce. Isus je želio znati do kojeg su zaključka došli ljudi koji su slušali njegove propovijedi i vidjeli njegova djela. Navodeći ono što su čuli, učenici su Isusu otkrili da mnogi ljudi zapravo ne znaju tko je on. Iako je Isus mogao vidjeti što je kome u srcu, htio je čuti što njegovi učenici misle o njemu. Zato ih je pitao: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” (Luka 9:18-20).

¹³ Tko je odgovorio na Isusovo pitanje? A tko drugi nego Petar! Jasno je i odlučno izrazio mišljenje ostalih Isusovih učenika kad je rekao: “Ti si Krist, Sin Boga živoga.” Bi li Petru možda bilo dovoljno da je Isus osmijehom pokazao koliko ga je njegov odgovor obradovao? Možda i bi, ali Isus je bio svjestan važnosti riječi koje je Petar upravo izgovorio. Srdačno ga je pohvalio tako što mu je rekao da mu je sam Jehova to otkrio. Zahvaljujući čvrstoj vjeri u Boga Petar je shvatio jednu od najvažnijih istina — da pred njim stoji davno prorečeni Mesija, Krist. (Pročitaj Mateja 16:16, 17.)

14. Koja je zaduženja Isus dao Petru?

¹⁴ Na Krista se odnosilo drevno proročanstvo: “Kamen koji su graditelji odbacili postao je kamen ugaoni” (Psal. 118:22; Luka 20:17). Imajući na umu to proročanstvo i neka slična, Isus je za sebe rekao da je stijena na kojoj će Jehova osnovati kršćansku skupštinu, odnosno da će on biti glava skupštine. Potom je Petru povjerio vrlo važna zaduženja u skupštini. Nije ga postavio iznad drugih apostola, kao što neki misle, nego mu je obećao dati “ključeve kraljevstva”, što je značilo da će vršiti važnu službu (Mat. 16:18, 19). I doista, upravo je Petar imao čast da najprije Židovima, zatim Samarićanima i na kraju neznabošcima, to jest ne-Židovima, objavi kako imaju priliku ući u Božje Kraljevstvo.

15. Što je Petar rekao Isusu i što ga je potaknulo na to?

¹⁵ Isus je kasnije rekao da će se od onih kojima je mnogo dano mnogo i tražiti, a Petrov primjer potvrđuje istinitost tih riječi (Luka 12:48). Isus je nastavio poučavati učenike o važnoj ulozi koju on kao Mesija ima, pa im je tako rekao i što mu se sprema u Jeruzalemu — patnje, a na koncu i smrt. Kad je Petar to čuo, jako se uznemirio. Pozvao je Isusa na stranu i prekorio ga: “Budi milostiv prema sebi, Gospodine! Ne, tebi se to neće dogoditi!” (Mat. 16:21, 22).

16. Kako je Isus ukorio Petra i zašto Isusove riječi svima nama mogu poslužiti kao upozorenje?

¹⁶ Petar je nedvojbeno imao dobre namjere, pa ga je Isusova reakcija zacijelo zaprepastila. Isus mu je okrenuo leđa, pogledao druge učenike, čije se mišljenje vjerojatno nije puno razlikovalo od Petrovog, i prekorio Petra, rekavši: “Odlazi od mene, Sotono! Ti si mi kamen spoticanja, jer tvoje misli nisu Božje, nego ljudske” (Mat. 16:23; Mar. 8:32, 33). Isusove riječi upozorenje su svima nama. Vrlo se lako može dogoditi da i naše misli ne budu “Božje, nego ljudske”. Ako bismo upali u tu zamku, čak bi i naše dobre namjere mogle ići na ruku Sotoni te bismo nehotice mogli napraviti više štete nego koristi. No kako je Petar reagirao na Isusov ukor?

17. Što znače riječi koje je Isus uputio Petru?

¹⁷ Petar je sigurno bio svjestan da ga Isus ne smatra Sotonom Đavlom. Zanimljivo je zapaziti da se, prema izvornom grčkom tekstu, Isus Petru nije obratio istim riječima kao Sotoni. Sotoni je jednom ranijom prilikom rekao: “Odlazi”, a Petru je uputio riječi koje bi se mogle prevesti izrazom “idi iza mene” (Mat. 4:10). Isus nije odbacio svog apostola, koji je imao mnoge dobre osobine, nego je ispravio njegov pogrešan način razmišljanja. Petru je bilo jasno da treba vjerno slijediti svog Učitelja i podupirati ga, a ne istrčavati se svojim razmišljanjima i biti mu kamen spoticanja.

18. Kako je Petar pokazao da je odan Isusu i kako se možemo ugledati na njega?

¹⁸ Da li se Petar posvađao s Isusom, razljutio na njega ili možda uvrijedio? Nije, nego je ponizno prihvatio ukor i time još jednom pokazao da je odan Isusu. Svima je nama s vremena na vrijeme potreban savjet, a katkad čak i ukor. Ako želimo slijediti Isusa i izgraditi prisan odnos s njegovim Ocem, moramo ponizno prihvaćati savjete i opomene te se truditi primijeniti ih. (Pročitaj Mudre izreke 4:13.)

19. Što je Isus rekao svojim učenicima i što je Petar možda mislio?

¹⁹ Nedugo nakon što je ukorio Petra, Isus je svojim učenicima rekao: “Zaista, kažem vam, neki od onih koji ovdje stoje neće okusiti smrti dok ne vide Sina čovječjeg kako dolazi kao kralj” (Mat. 16:28). Ta intrigantna izjava nesumnjivo je izazvala Petrovu znatiželju. Sigurno je gorio od želje da sazna što ona znači. No budući da je upravo dobio strogi ukor, možda je mislio da se te riječi ne odnose na njega i da se više nema razloga nadati blagoslovima koje mu je Isus ranije obećao.

20, 21. (a) Opiši što je Petar vidio u viziji. (b) Kako je razgovor između Isusa, Mojsija i Ilije pomogao Petru da shvati kako je bio u krivu?

²⁰ Petar se nije dugo mučio svojim dvojbama jer je otprilike tjedan dana kasnije saznao kako Isus gleda na njega kad ga je, zajedno s Jakovom i Ivanom, poveo “na visoku goru”. To je vjerojatno bila gora Hermon, koja se nalazila nekoliko kilometara dalje. Očito je bila noć jer je trojicu apostola svladao san. No dok se Isus molio, dogodilo se nešto što ih je potpuno razbudilo (Mat. 17:1; Luka 9:28, 29, 32).

²¹ Isus se preobrazio pred njihovim očima. Lice mu je zasjalo kao sunce, a odjeća postala blistavo bijela. Apostoli su potom, kako Božja Riječ kaže, u viziji ugledali Mojsija i Iliju, koji su s Isusom razgovarali “o njegovu odlasku koji se trebao dogoditi u Jeruzalemu”, odnosno o njegovoj smrti i uskrsnuću. Petar je shvatio da je bio u krivu kad je poricao da će Isus mnogo pretrpjeti i umrijeti (Luka 9:30, 31).

22, 23. (a) Kako je Petar pokazao oduševljenje i prostodušnost? (b) Što su Petar, Jakov i Ivan doživjeli nakon što se Isus preobrazio?

²² Petar je vjerojatno htio da Mojsije i Ilija što duže ostanu s njima. Možda je baš zato, kad je primijetio da odlaze, Isusu rekao: “Učitelju, dobro nam je ovdje. Zato podignimo tri šatora, jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju!” Naravno, ti Jehovini sluge, koji su već davno bili umrli, pojavili su se samo u viziji i nisu trebali šatore. Petar očito nije znao što govori, ali njegovo nas oduševljenje i prostodušnost ne mogu ostaviti ravnodušnima (Luka 9:33).

²³ Nakon što se Isus preobrazio, Petar, Jakov i Ivan doživjeli su još nešto što su nesumnjivo pamtili cijeloga života. Na gori se stvorio oblak i zasjenio ih, a iz oblaka se začuo glas samog Jehove Boga, koji je rekao: “Ovo je Sin moj, izabranik. Njega slušajte!” Zatim je sve utihnulo i učenici su ponovno ostali sami s Isusom (Luka 9:34-36).

24. (a) Kako je vizija o Isusovom preobraženju utjecala na Petra? (b) Zašto je vizija o Isusovom preobraženju izuzetno dragocjena i nama danas?

²⁴ Petru je zacijelo puno značilo što je u viziji vidio Isusovo preobraženje. Nekoliko desetljeća nakon toga s dubokim je cijenjenjem govorio o časti koja mu je bila ukazana time što je bio očevidac Isusove veličanstvenosti, to jest što je vidio slavu koju će on imati kao nebeski Kralj. Ta je vizija potvrdila mnoga proročanstva iz Božje Riječi i ojačala Petrovu vjeru te mu dala snage da izdrži sve kušnje koje je kasnije doživio. (Pročitaj 2. Petrovu 1:16-19.) Vizija o Isusovom preobraženju izuzetno je dragocjena i nama danas jer može ojačati našu vjeru, koja nam je neophodna da bismo doživjeli blagoslove koji su nam obećani. I mi, poput Petra, moramo ostati vjerni Isusu, kojeg je Jehova postavio za poglavara kršćanske skupštine, moramo učiti od njega, prihvaćati njegove savjete i ukore te ga ponizno slijediti iz dana u dan.