Zašto je čovječanstvu potreban pomoćnik

‘BIO sam drski progonitelj’, priznao je jedan nekad ponosni nasilnik. Hulio je pogrdnim riječima te nemilosrdno zlostavljao i napadao bogobojazne sljedbenike Isusa Krista. “Ipak”, zahvalno je izjavio, “ukazano mi je milosrđe.” Mada se to može činiti nevjerojatnim, taj zagriženi progonitelj postao je vjerni kršćanski apostol Pavao (1. Timoteju 1:12-16; Djela apostolska 9:1-19).

Nisu svi počinili takve stvari kakve je počinio Pavao. Pa ipak, nitko se od nas ne uspijeva uvijek držati Božjih mjerila. Zbog čega? Zbog toga što su “svi (...) sagriješili i ne dostižu Božju slavu” (Rimljanima 3:23). Povrh toga, tako je lako zapasti u stanje očaja, možda zbog toga što mislimo kako smo previše loši da bi nam Bog ukazao milosrđe. Sam je Pavao, razmišljajući o svojim grešnim sklonostima, uzviknuo: “Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od tijela koje je podvrgnuto ovoj smrti?” U odgovoru na svoje pitanje napisao je sljedeće: “Neka je hvala Bogu preko Isusa Krista, našeg Gospodina!” (Rimljanima 7:24, 25).

Kako bi Stvoritelj, koji je pravedan, mogao imati ikakvog doticaja s grešnicima? (Psalam 5:4). Zapazi da je Pavao rekao: “Neka je hvala Bogu preko Isusa Krista, našeg Gospodina.” Jedna druga osoba kojoj je Bog ukazao milosrđe objasnila je: “Ako tko i počini grijeh, imamo pomoćnika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je pomirbena žrtva za naše grijehe, i ne samo za naše nego i za one cijeloga svijeta” (1. Ivanova 2:1, 2).

Zašto je Isus Krist nazvan ‘pomoćnikom kod Oca’? I kako je Isus “pomirbena žrtva” za grijehe?

Isus je došao na Zemlju “da svoju dušu da kao otkupninu u zamjenu za mnoge” (Matej 20:28). Otkupnina je cijena koja se plaća da bi se nekoga ili nešto otkupilo, odnosno oslobodilo. Glagolski oblik hebrejske riječi koja se prevodi s ‘otkupnina’ prenosi nam misao o pokrivanju, odnosno okajanju grijeha (Psalam 78:38). Grčka riječ koju nalazimo u Mateju 20:28 koristila se naročito onda kada je mišljena cijena koja se plaćala za otkup ratnih zarobljenika ili za oslobađanje robova. Da bi pravda bila zadovoljena, ono što se davalo u zamjenu za nešto drugo trebalo je biti odgovarajuće vrijednosti.

Čovječanstvo je došlo u ropstvo zbog pobune prvog čovjeka protiv Boga. Izvještaj iz 3. poglavlja 1. Mojsijeve pokazuje da je savršeni čovjek — Adam — odlučio biti neposlušan Jehovi Bogu. Tim je postupkom sebe i svoje još nerođene potomke prodao u ropstvo grijehu i smrti. Adam je na taj način izgubio dar savršenog ljudskog života i za sebe i za sve svoje potomke (Rimljanima 5:12, 18, 19; 7:14).

U drevnom se Izraelu Bog pobrinuo da se životinjskim žrtvama okajavaju, odnosno pokrivaju, grijesi naroda (3. Mojsijeva 1:4; 4:20, 35). Zapravo, život žrtvene životinje dan je u zamjenu za život grešnika (3. Mojsijeva 17:11). Stoga se o ‘danu očišćenja’ ujedno moglo govoriti i kao o “danu otkupâ” (3. Mojsijeva 23:26-28).

Međutim, kako su životinje niža stvorenja od čovjeka, “nije [bilo] moguće da krv bikova i jaraca odnese grijehe [u potpunosti]” (Hebrejima 10:1-4). Žrtva čija bi vrijednost bila dostatna da okaje, odnosno ukloni, grijehe zauvijek, trebala je po vrijednosti odgovarati onome što je Adam izgubio. Vaga pravde zahtijevala je da jedan savršeni čovjek (Isus Krist) nadoknadi ono što je drugi savršeni čovjek (Adam) izgubio. Samo se savršenim ljudskim životom mogla platiti otkupna cijena kojom bi se Adamovo potomstvo iskupilo iz ropstva u koje ga je prodao njegov praotac. Postupanjem po principu “život za život” udovoljilo bi se zahtjevima istinske pravde (2. Mojsijeva 21:23-25).

Kad je Adam sagriješio, čime je ujedno osuđen na smrt, njegovo nerođeno potomstvo bilo je još uvijek u njegovim bokovima, zbog čega je i umrlo zajedno s njim. Savršeni čovjek Isus, “posljednji Adam”, dragovoljno se odrekao mogućnosti da osnuje obitelj (1. Korinćanima 15:45). Kada je umro kao savršena ljudska žrtva, u svojim je bokovima nosio nerođene potomke. Stoga bi se moglo reći da je zajedno s njim umro i ljudski rod koji je mogao proizići od njega. Isus je Adamovu grešnu, smrti podložnu obitelj prihvatio kao svoju. Odustao je od prava da sam osnuje obitelj. Žrtvovanjem svog savršenog ljudskog života Isus je iskupio sve potomke Adama, tako da su oni, priznavši ga za svog ‘Vječnog Oca’, mogli postati Njegova obitelj (Izaija 9:6, 7).

Isusova otkupna žrtva otvorila je mogućnost da poslušnom čovječanstvu bude ukazano Božje milosrđe i da ono dobije vječni život. Stoga je apostol Pavao napisao: “Plaća koju daje grijeh je smrt, a dar koji daje Bog je vječni život preko Krista Isusa, našeg Gospodina” (Rimljanima 6:23). Ljubav i samilost koje je Jehova ispoljio pobrinuvši se za otkupninu unatoč tome što je njega i njegovog ljubljenog Sina to veoma skupo koštalo naprosto nas potiču da ga hvalimo (Ivan 3:16). A Isus je nedvojbeno pokazao da je ‘pomoćnik kod Oca’ kad je, uskrsnuvši u nebeski život, Bogu na nebu predstavio vrijednost svoje otkupne žrtvea (Hebrejima 9:11, 12, 24; 1. Petrova 3:18). No kako Isus Krist danas pokazuje da je naš pomoćnik na nebu?