Vršiš li Božju volju?

DVA Jehovina svjedoka naišla su u službi od kuće do kuće na jednog svećenika Episkopalne crkve. Doimao se kao prijazan čovjek. Bio je bradat, oko 60 godina star i nosio je majicu s amblemom svoje crkve. U jednom je dahu rekao: “Želio bih da članovi naše crkve isto tako revno šire Riječ kao i vi, no morat ću vas zamoliti da nikad više ne dođete na moja vrata.”

Da, mnogi se dive djelu Jehovinih svjedoka i hvale ih zbog njihove revnosti i oduševljenja. Ipak, nimalo se ne zanimaju za to što Svjedoci čine, niti pomišljaju na to da bi sami vršili to djelo. Međutim, takvo očito proturječno stanje stvari nije ništa novo. Isus je to zapazio u svoje vrijeme i snažno je naglasio tu misao pomoću usporedbe koja potiče na razmišljanje.

“Što vam se čini? Neki je čovjek imao dva sina i pristupi prvom pa mu reče: ‘Sinko, hajde i radi danas u vinogradu!’ On mu odgovori: ‘Idem, gospodaru’, ali ne ode. Tada pristupi drugom pa mu isto tako reče. On mu odgovori: ‘Neću.’ Kasnije promijeni odluku i ode. Koji je od dvojice izvršio očevu volju?” (Matej 21:28-31, St).

Odgovor je jasan. Poput mnoštva koje je slušalo Isusa, i mi bismo odgovorili: “Posljednji.” No, Isus nam je pomoću ove usporedbe, pored onoga što je bilo očito, skrenuo pažnju na to da je vršenje onoga što je otac želio bilo ono što je vrijedilo. Iako je drugi sin rekao da ne želi ići, ipak je otišao i bio pohvaljen za to. Jednako je važno i to da vršimo ispravno djelo. Drugi sin je učinio nešto radeći u vinogradu svog oca; nije otišao raditi u vlastiti vinograd.

Kako se sve to odnosi na nas? Što Bog danas zahtijeva od obožavatelja? Što možemo naučiti iz Isusovog života, a što će nam pomoći vršiti volju njegovog Oca? To su važna pitanja i pronalaženje ispravnog odgovora značit će za nas vječnu dobrobit, jer “tko vrši volju Božju, ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:17, St; Efežanima 5:17).

Što je ‘Božja volja’?

Imenica “volja” navodi se više od 80 puta u Comprehensive Concordance of the New World Translation of the Holy Scriptures (Opsežna konkordancija Novi svijet prijevoda Svetih pisama). Više od 60 tih natuknica (ili oko 75 posto) odnosi se na Božju volju. Izrazi kao što su “volja Božja”, “volja mog Oca” i “Božja volja” pojavljuju se preko 20 puta. To pokazuje da nam božanska volja treba biti od najveće važnosti. Vršenje Božje volje treba biti najvažnija stvar u našem životu.

Imenica “volja” na hrvatskom znači ‘jako htijenje, čvrstina odluke, izražena odluka, želja za čim’. Dakle, Jehova, Vrhovni Autoritet, ima volju, želju ili je donio čvrstu odluku. O čemu se radi? Biblija nam dijelom kaže da “[Bog] hoće da se svi ljudi spasu, i da dodju u poznanje istine” (1. Timoteju 2:4). Isus Krist i rani kršćani radili su cijelom dušom kako bi ovu točnu spoznaju prenijeli drugima (Matej 9:35; Djela apostolska 5:42; Filipljanima 2:19, 22).

Tko danas vrši Božju volju? Koliko njih, između gotovo dvije milijarde ljudi koji se izjašnjavaju kao sljedbenici Isusa Krista, sliči mlađemu sinu iz Isusove usporedbe koji je otišao i izvršio volju svog oca? Nije teško pronaći odgovor. Pravi sljedbenici Kristovih stopa trebaju činiti djelo za koje je on rekao da će ga činiti: “U svima narodima treba da se najprije propovjedi evangjelje” (Marko 13:10). Jehovini svjedoci, koji diljem svijeta broje preko četiri i pol milijuna, aktivno propovijedaju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu i poučavaju druge, ukazujući na Kraljevstvo kao jedinu nadu čovječanstva za mir i sigurnost. Imaš li pun udio u vršenju Božje volje? Propovijedaš li dobru vijest Kraljevstva kao što je to činio Isus? (Djela apostolska 10:42; Jevrejima 10:7).

Nalaziti radost u vršenju Božje volje

Dok upoznavanje Očeve volje pričinjava radost, još veću radost pričinjava poučavati druge o Božjoj volji. Isus je nalazio radost u poučavanju ljudi o svom Ocu. To je za njega bilo poput hrane (Ivan 4:34). I mi ćemo doživjeti pravu sreću ako činimo ono što je Isus činio, naime, propovijedamo i poučavamo o stvarima koje je on učio, o stvarima koje je primio od svog Oca (Matej 28:19, 20). Kao što je Isus obećao: “Kad to znate, blago vama ako to i činite!” (Ivan 13:17, St).

Za ilustraciju: Jedna majka koja je nedavno ponovno stupila u punovremenu pionirsku službu kaže: “Vidjeti kako se lice osobe koja proučava Bibliju razvedri kad joj različite biblijske istine dirnu srce jako je uzbudljivo! Tako se radujem kad vidim kako jedna osoba s kojom proučavam prije studija ispiše sve citate i za vrijeme proučavanja pravi zabilješke kako bi kasnije mogla odgovoriti na sva pitanja za ponavljanje.” Jedna druga osoba s kojom proučava Bibliju imala je u svojim ranim tinejdžerskim godinama kontakt s istinom. Sada je bila udana i u brizi zbog nekih osobnih problema, pa je željela naći Svjedoke. Kako je samo bila sretna kad je pionirka našla nju! Ta je mlada žena s oduševljenjem nanovo prihvatila biblijski studij.

Održati radost u vršenju Božje volje

Kralj David iz drevnog Izraela nastojao je cijelog svog života vršiti Božju volju. Unatoč mnogim teškoćama i pritiscima s kojima se suočavao, bio je nadahnut da kaže: “Vršiti tvoju volju, o moj Bože, radovao sam se, i tvoj je zakon unutar mojih nutarnjih dijelova” (Psalam 40:8, NW). Vršenje Jehovine volje bilo je u samoj Davidovoj duši, u samom njegovom biću. To je bila tajna njegove neprolazne radosti u Jehovinoj službi. Davidu nije bilo teško vršiti Božju volju. Štoviše, to mu je bila radost, nešto što je dolazilo od srca. Kroz cijeli svoj život naprezao se činiti najbolje što je mogao služeći svom Bogu Jehovi, iako je katkada zgriješio i podbacio.

Koji put može naša radost oslabiti. Možda smo umorni ili utučeni. Možda nas progoni naša prošlost, naša nas savjest uznemiruje zbog nekog neispravnog postupka koji smo učinili davno u prošlosti. Često možemo temeljitijim proučavanjem Božje riječi nadvladati takve osjećaje. Možemo se usmjeriti na to da upišemo Božji zakon u svoje ‘nutarnje dijelove’, kao što je to učinio David. Ako nastojimo vršiti Božju volju cijelom dušom, to jest, kako najbolje možemo, on će nas odgovarajuće nagraditi jer je vjeran (Efežanima 6:6; Jevrejima 6:10-12; 1. Petrova 4:19).

Zanimljivo je da je apostol Pavao, u Jevrejima 10:5-7, citirao Davidove riječi iz Psalma 40:6-8 i primijenio ih na Isusa Krista. Pavao je tako istaknuo kako je Isus bio blizak svom Ocu. Hebrejska riječ “volja” podrazumijeva ‘radost, želju, sklonost ili veselje’. Dakle, Psalam 40:8 može se s obzirom na Krista prevesti: “Vršiti što tebe veseli, o moj Bože, radovao sam se.”a Isus je želio činiti ono što veseli njegovog Oca. Isus je činio više nego što se od njega zahtijevalo. Činio je ono što je njegovom Ocu bilo na srcu, i vršeći to uživao je.

Čitav Isusov život okretao se oko poučavanja drugih o tome što je Božja volja i što moraju činiti da bi dobili Božji blagoslov. Bio je punovremeni propovjednik i učitelj, a vršenje tog djela pričinjavalo mu je veliku radost. Iz toga proizlazi da ćemo, u što većoj mjeri budemo vršili Jehovino djelo, to više radosti doživjeti. Možeš li i ti služiti punovremeno u djelu propovijedanja kako bi i tvoja radost bila obilna?

Daljnja pomoć da sačuvamo radost u vršenju Božje volje jest da zadržimo jasnu sliku o budućnosti. To je učinio Isus. “Mjesto odredjene sebi radosti pretrplje križ, ne mareći za sramotu.” Za njega je značilo radost dokazati se vjernim Bogu do kraja i zatim dobiti nagradu kraljevanja s desne strane Oca (Jevrejima 12:2).

Zamisli kakvu će radost u budućnosti doživjeti oni koji nastave vršiti Božju volju. Vidjet će uništenje onih koji uporno čine svoju vlastitu sebičnu volju, iako to onima koji nastoje vršiti Božju volju nanosi patnje (2. Solunjanima 1:7, 8). Predoči si radost koju će imati naši voljeni koji uskrsnu i koji će dobiti priliku upoznati i vršiti Božju volju. Ili pomisli na Božji naum da obnovi Raj na Zemlji. A konačno, zamisli slobodu koja će nastupiti nakon potpunog uništenja Sotone, protivnika Jehovine volje.

Da, vršenje Božje volje danas može donijeti mnogo radosti sada i beskrajnu sreću u budućnosti. Bez obzira na odaziv na koji nailazimo u djelu propovijedanja, oponašajmo Isusov primjer tako što uživamo u vršenju volje njegovog Oca.

[Bilješka]