Metode propovijedanja — dobra vijest širi se u neviđenim razmjerima

1, 2. (a) Što je Isus jednom prilikom učinio kako bi ga čulo mnoštvo ljudi? (b) Čime su se vjerni Kristovi sljedbenici služili po uzoru na svog Učitelja i s kojim ciljem?

VIDJEVŠI da se na obali jezera oko njega skupio silan narod, Isus je ušao u lađu i otisnuo se od obale. Zašto je to učinio? Znao je da se zvuk bolje odbija od vodene površine te da će zato mnoštvo moći jasnije čuti njegov glas i razumjeti što im govori. (Pročitaj Marka 4:1, 2.)

² Nekoliko desetljeća prije i poslije rođenja Kraljevstva vjerni Kristovi sljedbenici po uzoru na svog Učitelja pronalazili su nove metode prenošenja dobre vijesti o Kraljevstvu kako bi je što više proširili. Pod vodstvom svog Kralja Božji narod i dalje ide ukorak s vremenom te se prilagođava novim okolnostima i koristi suvremenu tehnologiju. Želja nam je da dopremo do što više ljudi prije nego dođe kraj (Mat. 24:14). U nastavku ćemo razmotriti neke metode kojima smo se služili da bismo propovijedali ljudima gdje god oni živjeli. Pritom razmišljaj kako se možeš ugledati na domišljate propovjednike snažne vjere koji su u samim počecima širili dobru vijest.

 3. Što je bio težak udarac za neprijatelje istine?

³ Novine. Brat Russell i njegovi suradnici izdavali su Stražarsku kulu još od 1879. i tako mnogima prenijeli dobru vijest o Kraljevstvu. Međutim, desetak godina prije 1914. Krist se očito pobrinuo da ta vijest stigne do još većeg broja ljudi. Sve je započelo 1903, kada je teolog Ephraim Eaton, predvodnik jedne skupine protestantskih svećenika iz Pennsylvanije, pozvao brata Russella na niz debata o biblijskim učenjima. Eaton je Russellu napisao: “Vjerujem da bi javnosti bile jako zanimljive debate o izvjesnim pitanjima u kojima se vi i ja ne slažemo.” Russell i njegovi suradnici također su smatrali da bi javnost takvo što moglo zanimati, pa su organizirali da se te debate objavljuju u dnevnom listu The Pittsburgh Gazette, jednima od vodećih tamošnjih novina. Budući da su članci o tome postali vrlo popularni, a čitatelji su uživali u Russellovim jasnim tumačenjima biblijske istine, uredništvo novina odlučilo je svakoga tjedna objavljivati njegove propovijedi. Mora da je takav razvoj događaja bio težak udarac za neprijatelje istine!

4, 5. Koju je osobinu pokazao brat Russell i kako se odgovorna braća mogu ugledati na njega?

⁴ Ubrzo su i druge novine pokazale zanimanje za Russellove propovijedi. Stražarska kula izvijestila je 1908. da one “redovito izlaze u jedanaest novina”. Međutim, braća koja su imala iskustva s izdavaštvom savjetovala su Russellu da sjedište organizacije preseli iz Pittsburgha u neki poznatiji grad jer će tako biblijski članci izlaziti u većem broju novina. Nakon što je dobro razmislio o tom savjetu i uzeo u obzir još neke čimbenike, sjedište je 1909. preselio u njujoršku četvrt Brooklyn. Koji je bio rezultat te odluke? Samo nekoliko mjeseci kasnije propovijedi su izlazile u čak 400 novina, a taj se broj stalno povećavao. U vrijeme uspostave Kraljevstva 1914. Russellove propovijedi i članci izlazili su u više od 2 000 novina, i to na četiri jezika!

⁵ Što možemo naučiti iz toga? Oni koji danas imaju određene odgovornosti u Božjoj organizaciji trebaju biti ponizni poput brata Russella. Kako se mogu ugledati na njega? Kada donose važne odluke, trebaju uzimati u obzir tuđe prijedloge i mišljenja. (Pročitaj Mudre izreke 15:22.)

 6. Kako su novinski članci o biblijskim učenjima utjecali na život jedne osobe?

⁶ Novinski članci koji su prenosili istinu o Kraljevstvu mnogima su promijenili život (Hebr. 4:12). Naprimjer, Ora Hetzel, koja se krstila 1917, bila je jedna od mnogih koji su čuli za istinu čitajući takve članke. Ora je ispričala: “Nakon što sam se udala, otišla sam u posjet svojoj majci u Minnesotu, u grad Rochester. Kad sam stigla, zatekla sam je kako izrezuje neke novinske članke. Bile su to Russellove propovijedi. Majka mi je ispričala sve što je saznala iz tih članaka.” Ora je prihvatila istinu i narednih 60 godina vjerno je objavljivala vijest o Božjem Kraljevstvu.

 7. Zašto su braća odlučila obustaviti objavljivanje propovijedi u novinama?

⁷ Godine 1916. odgovorna braća odlučila su prestati sa širenjem dobre vijesti putem novina, i to iz dva glavna razloga. Kao prvo, u to je vrijeme bjesnio Prvi svjetski rat i bilo je vrlo teško doći do tiskarskog materijala. U izvještaju Odjela za suradnju s novinama koji je 1916. stigao iz londonske podružnice stajalo je: “Trenutno tek nešto više od 30 novina objavljuje naše propovijedi. No velika je vjerojatnost da će se i taj broj drastično smanjiti jer cijena papira vrtoglavo raste.” Drugi razlog bila je smrt brata Russella, koji je preminuo 31. listopada 1916. Iste je godine u Stražarskoj kuli od 15. prosinca stajalo: “Budući da brat Russell više nije s nama, objavljivanje propovijedi u novinama bit će obustavljeno.” Iako je takav način širenja istine izašao iz upotrebe, drugim metodama i dalje su se postizali odlični rezultati. Naprimjer, vrlo značajnu ulogu odigrala je “Foto-drama stvaranja”.

 8. Kako je nastala “Foto-drama stvaranja”?

⁸ Filmovi i dijapozitivi. Russell i njegovi suradnici radili su otprilike tri godine na “Foto-drami stvaranja”, koja se počela prikazivati 1914. (Izr. 21:5). Bio je to inovativan spoj filmova, zvučnih zapisa i dijapozitiva u boji. Stotine ljudi glumile su biblijske prizore koji su se snimali, a u nekim scenama čak su se pojavljivale životinje. U jednom izvještaju iz 1913. stajalo je: “Da bi se snimio dio o Noinoj arci, koristio se vrlo velik broj životinja jednog povećeg zoološkog vrta.” A umjetnici u Londonu, New Yorku, Parizu i Philadelphiji ručno su oslikali na stotine staklenih dijapozitiva, i to sličicu po sličicu.

 9. Zašto je u “Foto-dramu” uloženo puno vremena i novca?

⁹ Zašto je tako puno vremena i novca uloženo u izradu “Foto-drame stvaranja”? Rezolucija usvojena na kongresima što su se održavali tijekom 1913. ovako je to objasnila: “Zapazili smo da su američke novine postigle dosad neviđen uspjeh i izvršile snažan utjecaj na mišljenje javnosti služeći se karikaturama i ilustracijama u svojim revijalnim i informativnim rubrikama. Pored toga film je sve popularniji i ima široku primjenu te je dosad već uvelike dokazao svoju vrijednost. Uzevši sve to u obzir, kao propovjednici koji teže napretku, odlučili smo posve opravdano prihvatiti film i dijapozitive kao djelotvornu i korisnu metodu za širenje dobre vijesti i poučavanje ljudi o Bibliji.”

10. Gdje se sve prikazivala “Foto-drama”?

¹⁰ Tijekom 1914. “Foto-drama” svakog se dana prikazivala u 80 gradova. U SAD-u i Kanadi vidjelo ju je gotovo osam milijuna ljudi. Te iste godine prikazivala se i u Australiji, Danskoj, Finskoj, Norveškoj, Novom Zelandu, Njemačkoj, Švedskoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji. Njena pojednostavljena verzija, “Heureka”, nije sadržavala filmove i koristila se u manjim mjestima. Izrada te skraćene verzije bila je jeftinija, a bilo ju je lakše i transportirati. Do 1916. “Foto-drama stvaranja” ili “Heureka” prevedene su na armenski, danskonorveški, francuski, grčki, njemački, poljski, španjolski, švedski i talijanski.

11, 12. Kako je na jednog mladića utjecala “Foto-drama” i zašto je on dobar primjer za nas?

¹¹ “Foto-drama” na francuskom jeziku duboko se dojmila 18-godišnjeg Charlesa Rohnera. “Prikazivala se u mom gradu, Colmaru, u francuskoj pokrajini Alsaceu”, rekao je Charles. “Od samog početka prikazivanja divio sam se tome što je biblijska istina iznesena na tako jasan način.”

¹² Charles se nakon toga odlučio krstiti, a 1922. započeo je s punovremenom službom. Jedno od njegovih prvih teokratskih zaduženja bilo je povezano s prikazivanjem “Foto-drame” diljem Francuske. Charles je ispričao: “Radio sam nekoliko poslova: svirao sam violinu te sam bio blagajnik i sluga za literaturu. Također sam prije programa trebao utišavati publiku. Pod pauzom smo nudili biblijsku literaturu, a svatko od nas bio je zadužen za određeni dio dvorane. Uzeli bismo literature koliko smo mogli ponijeti u rukama i pristupali svakoj osobi u svom dijelu. Osim toga, na ulazu u dvoranu stajali su stolovi krcati biblijskim izdanjima.” Charles je 1925. dobio poziv da služi u Betelu u Brooklynu. Ondje je dobio zadatak da dirigira orkestrom na WBBR-u, novootvorenoj radiostanici Istraživača Biblije. Primjer brata Rohnera potiče nas da se pitamo: “Jesam li i ja spreman prihvatiti bilo koje zaduženje kako bih podupirao širenje vijesti o Kraljevstvu?” (Pročitaj Izaiju 6:8.)

13, 14. Kako su braća koristila radio da bi proširila dobru vijest? (Vidi i okvire “Emisije na WBBR-u” i “Nezaboravan kongres”.)

¹³ Radio. Tijekom 1920-ih “Foto-drama stvaranja” prikazivala se sve rjeđe, ali je zato radijski prijenos postao vrlo značajan u širenju dobre vijesti o Kraljevstvu. Brat Rutherford je 16. travnja 1922. održao povijesni govor koji se emitirao izravno iz operne kuće Metropolitan u Philadelphiji. Njegov govor imao je naslov “Milijuni koji sada žive neće nikada umrijeti”, a slušalo ga je oko 50 000 ljudi. Godine 1923. održan je prvi prijenos kongresnog programa. Braća su dotad koristila komercijalne radiostanice, no s vremenom su došla do zaključka da bi bilo vrlo praktično imati i vlastitu stanicu. Tako je u njujorškoj četvrti Staten Islandu sagrađena radiopostaja koja je registrirana pod imenom WBBR. S emitiranjem je počela 24. veljače 1924.

¹⁴ Stražarska kula od 1. prosinca 1924. objasnila je svrhu WBBR-a: “Smatramo da je radio najekonomičniji i najdjelotvorniji način prenošenja biblijske istine koji smo dosad koristili.” U članku je dalje stajalo: “Bude li Gospodin smatrao da nam za širenje istine treba još radiostanica, on će se već na sebi svojstven način pobrinuti da se pribavi dovoljno novca” (Psal. 127:1). Godine 1926. Jehovin narod posjedovao je već šest radiopostaja. Dvije su se nalazile u Sjedinjenim Državama — WBBR u New Yorku i WORD u blizini Chicaga. Ostale četiri bile su smještene u kanadskim državama Alberti, Britanskoj Kolumbiji, Ontariju i Saskatchewanu.

15, 16. (a) Kako je svećenstvo u Kanadi reagiralo na naše emisije? (b) Kako su se radijski program i služba od kuće do kuće međusobno nadopunjavali?

¹⁵ Naravno, svećenici nisu samo šutke promatrali kako se biblijska istina posvuda širi. Albert Hoffman, koji je bio dobro upoznat s radom radiostanice u Saskatchewanu, rekao je: “Sve je više ljudi znalo tko su Istraživači Biblije [kako su se nekad zvali Jehovini svjedoci]. Do 1928. dali smo veliko svjedočanstvo. No svećenstvo je te godine izvršilo snažan pritisak na vlasti, pa su sve naše stanice u Kanadi izgubile dozvolu za emitiranje.”

¹⁶ Iako su naše radiopostaje u Kanadi bile zatvorene, biblijska predavanja nastavila su se emitirati na drugim postajama (Mat. 10:23). Da bi što više ljudi imalo koristi od tih emisija, Stražarska kula i Zlatni vijek (danas Probudite se!) sadržavali su popis komercijalnih radiostanica koje su emitirale naš biblijski program, pa su objavitelji u službi od kuće do kuće poticali ljude da ga slušaju. Kakav je bio rezultat? U Biltenu od siječnja 1931. stajalo je: “Radijske emisije pravi su poticaj braći da revno propovijedaju od vrata do vrata. Stalno nam pristižu izvještaji o tome kako su ljudi vrlo rado uzeli naše knjige zato što su prethodno na radiju slušali predavanja brata Rutherforda.” U Biltenu su radijski program i služba od kuće do kuće opisani kao “dvije posebno značajne metode propovijedanja kojima se služi Gospodinova organizacija”.

17, 18. Kako su nove okolnosti utjecale na upotrebu radija u djelu propovijedanja?

¹⁷ Tijekom 1930-ih protivnici su sve više ometali našu suradnju s komercijalnim radiopostajama. Stoga se Jehovin narod prilagodio novonastalim okolnostima. Braća su potkraj 1937. odustala od radijskih emisija i još se više usredotočila na službu od kuće do kuće.a No radio je i dalje imao važnu ulogu u širenju biblijske poruke u nekim udaljenim dijelovima svijeta ili zemljama koje su bile izolirane zbog svog političkog režima. Primjerice, od 1951. do 1991. jedna radiostanica u Zapadnom Berlinu redovito je emitirala biblijska predavanja kako bi stanovnici tadašnje Istočne Njemačke mogli čuti poruku o Kraljevstvu. U Južnoj Americi je od 1961. surinamska državna radiostanica jednom tjedno emitirala naš 15-minutni biblijski program, i to preko 30 godina. Od 1969. do 1977. naša organizacija snimila je preko 350 nastavaka radioemisije “Sve je Pismo korisno”. Tu emisiju prenosila je 291 radiopostaja u 48 američkih država. Godine 1996. radiostanica u Apiji, glavnom gradu južnopacifičke države Samoe, emitirala je tjedni program s nazivom “Biblijski odgovori na vaša pitanja”.

¹⁸ Kako se 20. stoljeće bližilo kraju, radio se sve manje koristio u širenju dobre vijesti. Međutim, s napretkom tehnologije pojavio se novi način komunikacije koji nam je omogućio pristup neočekivano velikom broju ljudi.

19, 20. Zašto su Jehovini svjedoci izradili svoju internetsku stranicu i na kakav je odaziv ona naišla? (Vidi i okvir “JW.ORG”.)

¹⁹ Internet. Prema podacima iz 2013, preko 2,7 milijardi ljudi ima pristup internetu, što je gotovo 40 posto svjetskog stanovništva. Prema nekim procjenama, otprilike dvije milijarde ljudi koristi internet preko svojih mobilnih uređaja, kao što su mobiteli i tablet računala. Taj broj u cijelom svijetu i dalje raste, no najveći porast mobilnog interneta trenutno je zabilježen u Africi, gdje ima preko 90 milijuna korisnika. S takvim razvojem događaja iz temelja se mijenja način na koji mnogi ljudi dolaze do informacija.

²⁰ Od 1997. Jehovin je narod počeo koristiti internet kao vrlo djelotvoran masovni medij. Godine 2013. broj jezika na koje je prevedena naša stranica jw.org popeo se na oko 300, a biblijska literatura postala je dostupna na više od 520 jezika. Svaki se dan na toj stranici zabilježi preko 750 000 pojedinačnih posjeta. Osim filmova koje posjetitelji gledaju na samoj stranici, svaki se mjesec preuzme preko 3 milijuna knjiga, 4 milijuna časopisa te 22 milijuna audiosnimki.

21. Što učimo iz navedenog primjera?

²¹ Naša internetska stranica postala je izvanredno sredstvo za širenje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu, čak i u zemljama gdje nam je djelovanje ograničeno. Naprimjer, početkom 2013. čovjek po imenu Sina naišao je na stranicu jw.org te je nazvao naše sjedište u Sjedinjenim Državama kako bi zatražio više informacija o Bibliji. Po čemu je taj poziv bio poseban? Sina je musliman i živi u jednom zabačenom selu u zemlji gdje su Jehovinim svjedocima nametnuta stroga ograničenja. Nakon što je nazvao naše sjedište, počeo je dvaput tjedno proučavati Bibliju s jednim bratom iz SAD-a. Tečaj se vodio putem internetske videoveze.

22, 23. (a) Jesu li metode kojima smo dostigli velik broj ljudi zamijenile službu od kuće do kuće? (b) Po čemu se vidi da Kralj blagoslivlja naš trud?

²² Metode kojima smo svjedočili velikom broju ljudi, kao što je prikazivanje “Foto-drame stvaranja” te propovijedanje putem novina, radija i interneta, nikada se nisu uvodile s ciljem da zamijene službu od kuće do kuće. Zašto nisu? Zato što Jehovin narod postupa po uzoru na Isusa. On nije propovijedao samo okupljenim mnoštvima već je posvećivao pažnju i pojedincima (Luka 19:1-5). I svoje je sljedbenike poučio da to čine te je jasno rekao koju im poruku moraju prenositi. (Pročitaj Luku 10:1, 8-11.) Kao što je već rečeno u 6. poglavlju, odgovorna braća oduvijek su poticala sve Jehovine sluge da razgovaraju s ljudima licem u lice (Djela 5:42; 20:20).

²³ Danas, 100 godina nakon rođenja Kraljevstva, gotovo 8 milijuna objavitelja aktivno poučava svoje bližnje o Božjem naumu. Posve je očito da je Kralj blagoslovio trud koji smo uložili prenoseći poruku o njegovom Kraljevstvu najrazličitijim metodama. Kao što ćemo vidjeti u sljedećem poglavlju, dao nam je i potreban “alat” kako bismo dobru vijest prenijeli “svakom narodu i plemenu i jeziku” (Otkr. 14:6).