Jehova dovodi mnoge sinove u slavu
“Prilikovaše njemu [Bogu] za kojega je sve i kroz kojega je sve, koji dovede mnoge sinove u slavu, da [usa]vrši poglavara spasenja njihova stradanjem” (JEVREJIMA 2:10).
1. Zašto možemo biti sigurni da će se ispuniti Jehovin naum s čovječanstvom?
JEHOVA je stvorio Zemlju da bude vječni dom savršene ljudske obitelji koja uživa beskrajan život (Propovjednik 1:4; Izaija 45:12, 18). Točno je da je naš praotac Adam sagriješio i tako prenio grijeh i smrt na svoje potomke. Ali Božji naum s čovječanstvom ispunit će se preko njegovog Obećanog Sjemena, Isusa Krista (1. Mojsijeva 3:15; 22:18; Rimljanima 5:12-21; Galaćanima 3:16). Ljubav prema svijetu čovječanstva navela je Jehovu da dade ‘svog jedinorođenog sina, da ni jedan koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni’ (Ivan 3:16). Isusa je ljubav navela “da dušu svoju u otkup da za mnoge” (Matej 20:28). Tim ‘odgovarajućim otkupom’ otkupljuju se prava i izgledi koje je izgubio Adam i pruža se mogućnost postizanja vječnog života (1. Timoteju 2:5, 6, NW; Ivan 17:3).
2. Kako je primjena Isusove otkupne žrtve bila predočena na Izraelov godišnji Dan pomirenja?
2 Primjena Isusove otkupne žrtve bila je simbolički predočena na godišnji Dan pomirenja. Izraelski je prvosvećenik tog dana najprije žrtvovao junca kao žrtvu za grijeh, a zatim je njegovu krv unio pred sveti Kovčeg koji se nalazio u Svetinji nad svetinjama u tabernakulu, a kasnije u hramu. Učinio je to za sebe, svoju obitelj i Levijevo pleme. Isus Krist je, isto tako, pred Bogom najprije predočio vrijednost svoje krvi da bi mogao pokriti grijehe svoje duhovne ‘braće’ (Jevrejima 2:12; 10:19-22; 3. Mojsijeva 16:6, 11-14). Prvosvećenik je na Dan pomirenja žrtvovao i jarca kao žrtvu za grijeh, unoseći njegovu krv u Svetinju nad svetinjama, čime je izvršio pomirenje za grijehe 12 nesvećeničkih izraelskih plemena. Prvosvećenik Isus Krist će, isto tako, primijeniti svoju životnu krv u korist onih ljudi koji iskazuju vjeru, poništavajući tako njihove grijehe (3. Mojsijeva 16:15).
Dovedeni u slavu
3. Što Bog radi već 1 900 godina prema Jevrejima 2:9, 10?
3 Bog već 1 900 godina čini nešto izvanredno u vezi s Isusovom ‘braćom’. Apostol Pavao je s obzirom na to pisao: “Uma[n]jenoga malijem čim od angjela vidimo Isusa, koji je za smrt što podnese vjenčan slavom i časti, da bi po blagodati Božijoj za sve okusio smrt. Jer prilikovaše njemu [Jehovi Bogu] za kojega je sve i kroz kojega je sve, koji dovede mnoge sinove u slavu, da [usa]vrši poglavara [“Glavnog Posrednika”, NW] spasenja njihova stradanjem” (Jevrejima 2:9, 10). Glavni Posrednik spasenja je Isus Krist, koji je naučio biti savršeno poslušan na temelju onoga što je pretrpio dok je živio kao čovjek na Zemlji (Jevrejima 5:7-10). Isus je bio prvi rođen kao duhovni Božji sin.
4. Kada je i kako Isus bio rođen kao Božji duhovni Sin?
4 Jehova je koristio svoj sveti duh, odnosno djelujuću silu, kako bi rodio Isusa kao svog duhovnog Sina i tako ga doveo u nebesku slavu. Kad je bio sam s Ivanom Krštavateljem, Isus je bio potpuno podronjen pod vodu kako bi na taj način simbolično prikazao da se predstavio Bogu. Izvještaj Lukinog Evanđelja kaže: “Kad se krsti sav narod, i Isus pošto se krsti i moljaše se Bogu, otvori se nebo. I sidje nanj Duh sveti u tjelesnome obliku kao golub, i ču se glas s neba govoreći: ti si sin moj ljubazni, ti si po mojoj volji” (Luka 3:21, 22). Ivan je vidio kako sveti duh silazi na Isusa i čuo je kako ga Jehova javno priznaje za svog ljubljenog Sina. Jehova je tada svojim svetim duhom rodio Isusa kao prvog od ‘mnogih sinova koje će dovesti u slavu’.
5. Tko je prvi trebao izvući koristi iz Isusove žrtve, i koliki je njihov broj?
5 Isusova su ‘braća’ bila prve osobe kojima je koristila njegova žrtva (Jevrejima 2:12-18). Apostol Ivan ih je u viziji već vidio u slavi na nebeskoj gori Sion zajedno s Janjetom, uskrsnulim Gospodinom Isusom Kristom. Ivan je usto otkrio njihov broj, govoreći: “Vidjeh, i gle, jagnje stajaše na gori Sionskoj, i s njim sto i četrdeset i četiri hiljade, koji imahu ime oca njegova napisano na čelima svojima. (...) Ovi su kupljeni od ljudi prvenci Bogu i jagnjetu. I u njihovijem ustima ne nadje se prijevara, jer su bez mane pred prijestolom Božijim” (Otkrivenje 14:1-5). Tako ukupan broj ‘mnogih sinova koji su dovedeni u slavu’ iznosi samo 144 001 — to su Isus i njegova duhovna braća.
“Rodjen od Boga”
6, 7. Tko su oni koji su ‘rođeni od Boga’, i što to znači za njih?
6 Te osobe koje je Jehova rodio jesu ‘rođene od Boga’. Obraćajući se tim pojedincima, apostol Ivan je napisao: “Koji je god rodjen od Boga ne čini grijeha, jer njegovo [Jehovino] sjeme stoji u njemu, i ne može griješiti, jer je rodjen od Boga” (1. Ivanova 3:9). To je “sjeme” Božji sveti duh. Djelujući zajedno s njegovom riječi, sveti je duh svakom pojedincu iz 144 000 darovao ‘novo rođenje’ za nebesku nadu (1. Petrova 1:3-5, 23, NW).
7 Isus je bio Božji sin otkad je rođen kao čovjek, kao što je i savršeni čovjek Adam bio ‘Božji sin’ (Luka 1:35; 3:38). Međutim, značajno je da je nakon Isusovog krštenja Jehova objavio: “Ti si sin moj ljubazni koji je po mojoj volji” (Marko 1:11). Ova je objava, kao i izlijevanje svetog duha, jasno pokazala da je Bog tada rodio Isusa kao svog duhovnog Sina. Isusu je tada u simboličnom smislu bilo darovano ‘novo rođenje’ s pravom da još jednom dobije život kao duhovni Božji Sin na nebu. I 144 000 njegove duhovne braće je ‘ponovno rođeno’ poput njega (Ivan 3:1-8, NW; vidi Kulu stražaru od 15. studenoga 1992, stranice 3-6). Bog ih je pomazao kao i Isusa i opunomoćio ih da objavljuju dobru vijest (Izaija 61:1, 2; Luka 4:16-21; 1. Ivanova 2:20).
Dokaz rođenja duhom
8. Koji dokaz rođenja duhom postoji u slučaju (a) Isusa (b) njegovih ranih učenika?
8 Bili su izneseni dokazi da je Isus bio rođen duhom. Ivan Krstitelj je vidio kako silazi duh na Isusa i čuo je Božju objavu o tome da je novopomazani Mesija njegov duhovni sin. No kako će Isusovi učenici znati da su rođeni duhom? Isus je na dan svog uzlaska na nebo rekao: “Jer je Ivan krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom svetijem ne dugo poslije ovijeh dana” (Djela apostolska 1:5). Isusovi su učenici bili ‘kršteni svetim duhom’ na Pentekost 33. n. e. To izlijevanje svetog duha bilo je popraćeno ‘hukom s neba kao puhanje silnog vjetra’, a iznad svakog učenika pojavili su se “jezici kao ognjeni”. Najneobičnije od svega bilo je to što su učenici mogli “govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu”. Dakle, moglo se vidjeti i čuti dokaze da je Kristovim sljedbenicima bio otvoren put u nebesku slavu kao Božjim sinovima (Djela apostolska 2:1-4, 14-21; Joel 2:28, 29).
9. Koji dokaz postoji da su Samarićani, Kornelije i drugi iz prvog stoljeća bili rođeni duhom?
9 Neko vrijeme nakon tog događaja evangelizator Filip propovijedao je u Samariji. Premda su Samarićani prihvatili njegovu poruku i krstili se, oni nisu dobili dokaz da ih je Bog rodio kao svoje sinove. Kad su se apostoli Petar i Ivan pomolili i položili ruke na te vjernike, “oni primiše Duha svetoga” na neki način koji su svi mogli primijetiti (Djela apostolska 8:4-25). To je bio dokaz da su Samarićani koji su vjerovali bili rođeni duhom kao Božji sinovi. Slično tome su Kornelije i drugi ne-Židovi 36. n. e. prihvatili Božju istinu. Petar i židovski vjernici koji su bili s njim ostali su ‘zadivljeni kad se i na neznabošce izlio dar svetoga duha. Slušali su ih kako govore jezike i veličaju Boga’ (Djela apostolska 10:44-48). Mnogi kršćani iz prvog stoljeća primili su ‘darove duha’, kao što je govorenje jezicima (1. Korinćanima 14:12, 32). Tako su te osobe dobile jasan dokaz da su rođene duhom. No kako će kršćani u kasnijim razdobljima znati jesu li rođeni duhom?
Svjedočanstvo duha
10, 11. Kako bi na temelju Rimljanima 8:15-17 objasnio da duh svjedoči onima koji su Kristovi sunasljednici?
10 Svih 144 000 pomazanih kršćana imaju čvrst dokaz da posjeduju Božji duh. Pavao je u vezi s tim pisao: “Primiste Duha posinačkoga, kojijem vičemo: Aba, oče! Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija. A kad smo djeca i našljednici smo: našljednici dakle Božiji, a sunašljednici Kr[i]stovi: jer s njim stradasmo da se s njim i proslavimo” (Rimljanima 8:15-17). Pomazani kršćani gaje sinovske osjećaje prema svom nebeskom Ocu, njima vlada osjećaj da su njegovi sinovi (Galaćanima 4:6, 7). Oni su apsolutno sigurni da ih je Bog rodio kao duhovne sinove da bi bili sunasljednici s Kristom u nebeskom Kraljevstvu. Jehovin sveti duh u tome igra točno određenu ulogu.
11 Duh, ili prevladavajući stav, pomazanika navodi ih da se pod utjecajem Božjeg svetog duha osobno odazovu na ono što Božja Riječ kaže o nebeskoj nadi. Kad, naprimjer, pročitaju ono što Pisma kažu o Jehovinoj duhovnoj djeci, oni spontano potvrđuju da se te riječi odnose na njih (1. Ivanova 3:2). Oni znaju da su ‘kršteni u Krista Isusa’ i u njegovu smrt (Rimljanima 6:3). Čvrsto su uvjereni da su Božji duhovni sinovi, koji će umrijeti i zatim biti uskrsnuti u nebesku slavu, kao što je bio uskrsnut i Isus.
12. Što Božji duh rađa u pomazanim kršćanima?
12 Biti rođen kao duhovni sin nije želja koja se može razvijati. Duhom rođeni pojedinci ne žele ići na nebo zato što su tjeskobni zbog sadašnjih nevolja na Zemlji (Job 14:1). Umjesto toga, Jehovin duh u onima koji su zaista pomazanici rađa nadu i želju koje, općenito govoreći, nisu uobičajene za ljude. Ti su duhom rođeni pojedinci svjesni da bi bilo divno vječno živjeti kao savršen čovjek na rajskoj Zemlji, okružen sretnom obitelji i prijateljima. Međutim, takav život nije najveća želja njihova srca. Pomazanici osjećaju tako snažnu želju za nebeskim životom da spremno žrtvuju sve mogućnosti i pogodnosti zemaljskog života (2. Petrova 1:13, 14).
13. Što je Pavao ‘vruće želio’, prema 2. Korinćanima 5:1-5, i na što to ukazuje s obzirom na rođene duhom?
13 Od Boga dobivena nada u nebeski život toliko je jaka u njima da gaje iste osjećaje kakve je gajio Pavao, koji je napisao: “Znamo: ako se ovaj šator — naša zemaljska kuća — ruši, imamo zgradu koja je djelo Božje — vječnu kuću na nebesima — koja nije sagrađena ljudskom rukom. I zato uzdišemo i vruće želimo da budemo obučeni u naš nebeski stan; tako obučeni nećemo se naći goli. Uistinu, mi koji živimo u ovom šatoru uzdišemo u tegobi što se ne želimo svući, nego na ovo obući drugo, da tako život proguta ono što je smrtno. A onaj koji nas je na ovo isto pobudio jest Bog; onaj koji nam dade zalog — Duha” (2. Korinćanima 5:1-5, St). Pavao je ‘vruće želio’ da uskrsne na nebo kao besmrtno duhovno stvorenje. Kad je govorio o ljudskom tijelu, koristio je metaforu o šatoru koji se ruši, o nastambi koja je krhka i privremena u odnosu na kuću. Iako žive na Zemlji u smrtnom, fizičkom tijelu, kršćani koji imaju duh kao zalog predstojećeg nebeskog života s radošću očekuju “zgradu koja je djelo Božje”, odnosno besmrtno, neraspadljivo duhovno tijelo (1. Korinćanima 15:50-53). I oni mogu poput Pavla gorljivo reći: “Ipak smo puni pouzdanja, i više volimo otići iz ovog [ljudskog] tijela i vratiti se u domovinu [na nebo] ka Gospodinu” (2. Korinćanima 5:8, St).
Primljeni u posebne saveze
14. Koji je savez Isus prvo spomenuo kad je uspostavio slavljenje Spomen-svečanosti, i koju ulogu taj savez igra s obzirom na duhovne Izraelce?
14 Duhom rođeni kršćani sigurni su da su primljeni u dva posebna saveza. Isus je spomenuo jedan od njih kad je uzeo beskvasni kruh i vino kako bi uspostavio Spomen-svečanost obilježavanja smrti koja mu je predstojala i tom je prilikom rekao o čaši vina: “Ova je čaša novi zavjet [“savez”, NW] mojom krvi koja se za vas proljeva” (Luka 22:20; 1. Korinćanima 11:25). Tko su sudionici tog novog saveza? Jehova Bog i članovi duhovnog Izraela — oni koje je Jehova naumio dovesti u nebesku slavu (Jeremija 31:31-34; Galaćanima 6:15, 16; Jevrejima 12:22-24). U novi savez, koji je počeo djelovati na temelju Isusove prolivene krvi, uzima se iz nacija narod za Jehovino ime i tako ti duhom rođeni kršćani postaju dio Abrahamovog ‘sjemena’ (Galaćanima 3:26-29; Djela apostolska 15:14). Novi savez omogućava svim duhovnim Izraelcima da budu dovedeni u slavu uskrsnućem u besmrtan život na nebu. Budući da se radi o ‘vječnom savezu’, njegove blagodati trajat će vječno. Vrijeme će pokazati hoće li ovaj savez igrati određenu ulogu i na neke druge načine tijekom Milenija i nakon njega (Jevrejima 13:20, NW).
15. U koji se drugi savez počelo primati Isusove pomazane sljedbenike prema Luki 22:28-30, i kada?
15 ‘Mnogi sinovi’ koje je Jehova naumio ‘dovesti u slavu’ pojedinačno su primljeni i u savez za nebesko Kraljevstvo. Isus je o ovom savezu, sklopljenom između njega i onih koji slijede njegove stope, rekao: “Vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima. I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio: da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izraelovijeh” (Luka 22:28-30). Savez za Kraljevstvo počeo je djelovati kad su Isusovi učenici bili pomazani svetim duhom na Pentekost 33. n. e. Taj savez između Krista i njegovih sukraljeva funkcionirat će zauvijek (Otkrivenje 22:5). Tako su duhom rođeni kršćani sigurni da se nalaze u novom savezu i u savezu za Kraljevstvo. Zbog toga prilikom održavanja Gospodinove večere samo relativno mali broj preostalih pomazanika na Zemlji uzima kruh, koji predočava Isusovo bezgrešno ljudsko tijelo, i vino, koje predstavlja njegovu savršenu krv prolivenu prilikom smrti, kojom je novi savez učinjen pravomoćnim (1. Korinćanima 11:23-26; vidi Kulu stražaru od 1. srpnja 1989, stranice 20-23).
Pozvani, izabrani i vjerni
16, 17. (a) Što mora činiti svih 144 000 da bi bili dovedeni u slavu? (b) Koga predstavlja “deset careva”, i kako se oni ponašaju prema zemaljskom ostatku Kristove ‘braće’?
16 Prva primjena Isusove otkupne žrtve omogućava da 144 000 budu pozvani u nebeski život i izabrani kao oni koje je Bog rodio duhom. Naravno, da bi bili dovedeni u slavu, oni moraju ‘činiti sve što mogu da bi osigurali svoje pozvanje i svoj izbor’ i moraju se dokazati vjernima do smrti (2. Petrova 1:10, NW; Efežanima 1:3-7; Otkrivenje 2:10). Mali ostatak pomazanika koji je još uvijek na Zemlji ostaje besprijekoran iako doživljava protivljenje od “deset careva” koji označavaju sve političke sile. “Ovi će se pobiti s jagnjetom”, rekao je anđeo, ali “jagnje će ih pobijediti, jer je gospodar nad gospodarima i car nad carevima; i koji su s njim, jesu pozvani i iz[a]brani i vjerni” (Otkrivenje 17:12-14).
17 Ljudski vladari ne mogu poduzeti ništa protiv Isusa, ‘cara nad carevima’, jer on se nalazi na nebu. No oni pokazuju neprijateljstvo prema ostatku njegove ‘braće’ koji se još uvijek nalazi na Zemlji (Otkrivenje 12:17). To će neprijateljstvo biti okončano u Božjem ratu Harmagedonu, u kojem je osigurana pobjeda za ‘cara nad carevima’ i za njegovu ‘braću’ — ‘one koji su pozvani i izabrani i vjerni’ (Otkrivenje 16:14, 16). U međuvremenu, duhom rođeni kršćani vrlo su zauzeti. Što rade sada, prije nego što ih Jehova dovede u slavu?
Kako bi odgovorio?
◻ Koga Bog ‘dovodi u nebesku slavu’?
◻ Što znači biti ‘rođen od Boga’?
◻ Kako ‘duh svjedoči’ nekim kršćanima?
◻ U koje su saveze primljene osobe rođene duhom?
[Slika na stranici 15]
Na Pentekost 33. n. e. pruženi su dokazi da je otvoren put u nebesku slavu