Isusov život i služba

“Sigurno je to bio Božji Sin”

ISUS nije dugo na stupu kad, oko podneva, nastupa tajnovita trosatna tama. Pomrčina Sunca nije za to odgovorna, jer se ona događa samo u vrijeme mladog mjeseca, a u vrijeme Pashe mjesec je pun. Osim toga, pomrčina Sunca traje samo nekoliko minuta. Prema tome, tama je božanskog porijekla! Ona vjerojatno zaustavlja one koji ismijavaju Isusa, prouzročivši čak da prestane njihovo ruganje.

Da se ta tajanstvena pojava dogodila prije nego je zločinac prekorio svog druga i zamolio Isusa da ga se sjeti, to bi mogao biti činilac u njegovom pokajanju. Možda tijekom te tame četiri žene, naime, Isusova majka i njena sestra Saloma, Marija Magdalena i Marija, majka apostola Jakova, prilaze mučeničkom stupu. Tu je s njima i Ivan, Isusov ljubljeni apostol.

Kako se samo para srce Isusovoj majci dok promatra kako njen sin koga je hranila i njegovala sada tu visi u smrtnoj patnji! No, Isus ne misli na vlastitu bol, nego na njenu dobrobit. On s velikim naporom kimne prema Ivanu i kaže svojoj majci: “Ženo, evo ti sina!” Zatim kimne prema Mariji i kaže Ivanu: “Evo ti majke!”

Isus dakle brigu oko svoje majke, koja je sada očito udovica, povjerava svom apostolu koga posebno voli. On to čini zato što drugi Marijini sinovi nisu još pokazali vjeru u njega. Tako on postavlja dobar primjer, pobrinuvši se ne samo za tjelesne, nego i za duhovne potrebe svoje majke.

Oko tri poslijepodne Isus kaže: “Žedan sam.” Zatim, oćutjevši da mu je Otac takoreći uskratio zaštitu da bi do kraja bila ispitana njegova besprijekornost, on zaziva jakim glasom: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” Čuvši to, neki koji su stajali u blizini uzvikuju: “Eno ga zove Iliju!” Jedan od njih odmah potrči i, upotrijebivši spužvu natopljenu u kiselo vino na vrhu stabljike hisopa, daje mu piti. Ali drugi kažu: “Pustite ga! Da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.”

Kad Isus primi kiselo vino, uzvikuje: “Dovršeno je!” Da, on je dovršio sve na što ga je Otac poslao da izvrši na Zemlji. Konačno, on kaže: “Oče, u tvoje ruke povjeravam svoj duh.” Isus dakle povjerava Bogu svoju životnu snagu s povjerenjem da će mu je Bog ponovo vratiti. Zatim mu klone glava i on umire.

U trenutku kad Isus udahne posljednji put, događa se snažan potres, uslijed kojeg su pucale stijene. Potres je toliko jak da se otvaraju spomen-grobovi izvan Jeruzalema, a trupla ispadaju iz njih. Prolaznici koji vide mrtva tijela koja su ispala, ulaze u grad i pričaju o tome.

Osim toga, u trenutku kad Isus umire, velika zavjesa koja odvaja Svetinju od Svetinje nad svetinjama u Božjem hramu cijepa se nadvoje, od vrha do dna. Očito je ta divno ukrašena zavjesa visoka oko 18 metara i vrlo je teška! To zapanjujuće čudo ne pokazuje samo Božju srdžbu izraženu protiv ubojica njegova Sina, nego označava i to da je sada Isusovom smrću omogućen ulazak u Svetinju nad svetinjama, samo nebo.

Dakle, kad ljudi osjete potres i vide što se događa, jako se uplaše. Vojni zapovjednik koji je na dužnosti prilikom pogubljenja odaje slavu Bogu. “Sigurno je to bio Božji Sin”, izjavljuje. Vjerojatno je bio prisutan kad se na suđenju pred Pilatom raspravljalo o tome je li Isus Božji Sin. A sada je on uvjeren da Isus jest Sin Božji, da, da je on uistinu najveći čovjek koji je ikad živio.

I drugi su obuzeti tim čudesnim događajima, te se počinju vraćati kući udarajući se u prsa, što je izraz njihove velike boli i srama. Sa udaljenosti taj prizor promatraju mnoge Isusove učenice, koje su duboko dirnute tim značajnim događajima. Apostol Ivan je također prisutan. Matej 27:45-56; Marko 15:33-41; Luka 23:44-49; 2:34, 35; Ivan 19:25-30.

◆ Zašto pomrčina Sunca ne može biti odgovorna za tri sata tame?

◆ Kakav izvrstan primjer pokazuje Isus tik pred svoju smrt onima koji imaju ostarjele roditelje?

◆ Koje su Isusove zadnje četiri izjave prije nego što je umro?

◆ Što izaziva potres, i kakvo je značenje toga što se hramska zavjesa rascijepala nadvoje?

◆ Kako je vojni zapovjednik koji je na dužnosti tokom pogubljenja dirnut ovim čudom?