Bog i cezar

“Svakako, dakle, vratite cezarove stvari cezaru, a Božje stvari Bogu” (LUKA 20:25, NW).

 1. (a) Kakav uzvišen položaj zauzima Jehova? (b) Što dugujemo Jehovi a što nikad ne smijemo dati cezaru?

KAD je Isus Krist dao ovu uputu, on nije nimalo sumnjao u to da ono što Bog od svojih slugu zahtijeva ima prednost pred bilo čime što bi od njih mogao zahtijevati cezar, odnosno država. Isus je bolje od bilo koga drugog shvaćao koliko je istinita psalmistova molitva Jehovi: “Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova i vlada [suverenost]a tvoja na sva koljena” (Psalam 145:13). Kad je Đavo Isusu ponudio vlast nad svim kraljevstvima nastanjene Zemlje, Isus je odgovorio: “Pisano je: ‘Jehovu svog Boga moraš obožavati, i njemu jedinome moraš prinositi svetu službu’” (Luka 4:5-8, NW). Obožavanje se nikad ne smije dati “cezaru”, bez obzira na to je li taj cezar rimski car, neki drugi ljudski vladar ili sama država.

 2. (a) Kakav je Sotonin položaj u odnosu na ovaj svijet? (b) Uz čije dopuštenje Sotona zauzima svoj položaj?

² Isus nije porekao da kraljevstva ovoga svijeta pripadaju Sotoni. Kasnije je Sotonu nazvao ‘knezom ovoga svijeta’ (Ivan 12:31; 16:11). Pretkraj prvog stoljeća n. e., apostol Ivan je napisao: “Znamo da smo od Boga, i sav svijet leži u zlu [“u vlasti zloga”, NW]” (1. Ivanova 5:19). To ne znači da se Jehova odrekao svoje suverenosti nad Zemljom. Prisjeti se da je Sotona, kad je Isusu nudio vlast nad političkim kraljevstvima, rekao: “Tebi ću dati svu vlast ovu (...) jer je meni predana” (Luka 4:6). Sotona provodi vlast nad kraljevstvima svijeta samo uz Božje dopuštenje.

 3. (a) Kakav položaj imaju vladavine nacija pred Jehovom? (b) Zašto možemo reći da podložnost vladavinama ovoga svijeta ne znači da se podlažemo Sotoni, bogu ovoga svijeta?

³ Slično tome, država provodi svoju vlast samo zato što joj Bog kao Suvereni Vladar to dopušta (Ivan 19:11). Dakle, s obzirom na ‘postojeće vlasti’ može se reći da su “od Boga postavljene u svoje uvjetne položaje”. U usporedbi s Jehovinom vrhovnom suverenom vlasti, njihova je vlast daleko ograničenija. Međutim, oni su “Božji sluga”, “Božji javni sluge”, utoliko što se brinu za potrebne službe, čuvaju javni red i mir te kažnjavaju zločince (Rimljanima 13:1, 4, 6, NW). Zbog toga kršćani trebaju razumjeti da iako je Sotona nevidljivi vladar ovoga svijeta, odnosno sustava, oni se ne podlažu njemu time što priznaju svoju uvjetnu podložnost državi. Oni slušaju Boga. Ove, 1996. godine, politička je država još uvijek dio ‘Božjeg uređenja’, privremenog uređenja kojem Bog dopušta da postoji, i Jehovini zemaljski sluge trebaju je kao takvu priznavati (Rimljanima 13:2, NW).

Jehovini drevni sluge i država

 4. Zašto je Jehova dopustio da Josip zauzima istaknut položaj u egipatskoj vladi?

⁴ Jehova je u pretkršćansko doba nekima od svojih slugu dopustio da zauzimaju istaknute položaje u državnim vladama. Naprimjer, u 18. stoljeću pr. n. e., Josip je postao prvi ministar u Egiptu, podređen samo vladajućem faraonu (1. Mojsijeva 41:39-43). Kasniji su događaji jasno pokazali da je to Jehova tako vodio kako bi Josip mogao poslužiti kao instrument u sačuvanju ‘Abrahamovog sjemena’, svojih potomaka, radi ostvarenja Božjih nauma. Dakako, trebali bismo imati na umu da je Josip bio prodan u egipatsko ropstvo te da je živio u vrijeme kad Božji sluge nisu imali ni Mojsijev zakon ni “zakon Kr[i]stov” (1. Mojsijeva 15:5-7; 50:19-21; Galaćanima 6:2).

 5. Zašto je prognanim Židovima zapovjeđeno da ‘traže mir’ za Babilon?

⁵ Stoljećima kasnije Jehova je vjernog proroka Jeremiju nadahnuo da židovskim prognanicima kaže neka budu podložni vladarima dok se nalaze u izgnanstvu u Babilonu i neka se čak mole za mir tog grada. U svom pismu upućenom njima napisao je: “Ovako veli Gospodin nad vojskama, Bog Izraelov, svemu roblju (...) tražite dobro [“mir”, NW] gradu, u koji vas preselih, i molite se za nj Gospodinu, jer u dobru [“miru”, NW] njegovu biće vama dobro [“mir”, NW]” (Jeremija 29:4, 7). Jehovin narod ima u svako doba razloga da “traži mir” za sebe i za zemlju u kojoj živi, kako bi imao slobodu obožavati Jehovu (1. Petrova 3:11, NW).

 6. Kako su Danijel i njegova tri druga, iako su dobili visoke državne položaje, odbili praviti kompromise s obzirom na Jehovin Zakon?

⁶ Za vrijeme babilonskog izgnanstva, Danijel i trojica drugih vjernih Židova koji su bili kao zarobljenici u babilonskom ropstvu podvrgnuli su se državnom obrazovanju i postali državni činovnici visokog ranga u Babiloniji (Danijel 1:3-7; 2:48, 49). Međutim, čak i za vrijeme svog obrazovanja zauzeli su čvrst stav po pitanju ishrane koja ih je mogla navesti na to da prekrše Zakon koji im je njihov Bog, Jehova, dao preko Mojsija. Zbog toga su bili blagoslovljeni (Danijel 1:8-17). Kad je kralj Nabuhodonozor podigao državni lik, Danijelova su tri hebrejska druga bila očigledno prisiljena prisustvovati toj ceremoniji zajedno s drugim državnim upraviteljima. Ipak, oni su odbili ‘pasti ničice i obožavati’ državni idol. Jehova je opet nagradio njihovu besprijekornost (Danijel 3:1-6, 13-28, NW). Slično je i danas, Jehovini svjedoci poštuju zastavu države u kojoj žive, no oni neće prema njoj izvršiti neki čin obožavanja (2. Mojsijeva 20:4, 5; 1. Ivanova 5:21).

 7. (a) Kakav je izvrstan stav zauzeo Danijel, iako je imao visok položaj u babilonskoj državnoj strukturi? (b) Koje su promjene uslijedile u kršćansko doba?

⁷ Nakon pada novobabilonske dinastije, Danijel je dobio državni položaj visokog ranga pod novim medo-perzijskim režimom koji je u Babilonu zamijenio palu dinastiju (Danijel 5:30, 31; 6:1-3). No on nije dopustio da ga njegov visoki položaj navede na to da pravi kompromise u pogledu svoje besprijekornosti. Kad je jedan državni zakon zahtijevao da umjesto Jehove obožava kralja Darija, on je to odbio. Zato je bio bačen lavovima, no Jehova ga je izbavio (Danijel 6:4-24). Naravno, to je bilo u pretkršćansko doba. Nakon što je osnovana kršćanska skupština, Božji su sluge došli pod ‘zakon Kristov’. Na mnoge stvari koje su pod židovskim sustavom bile dopuštene moralo se sada drugačije gledati, na temelju načina na koji je Jehova sada postupao sa svojim narodom (1. Korinćanima 9:21; Matej 5:31, 32; 19:3-9).

Isusov stav prema državi

 8. Koji događaj pokazuje da je Isus bio odlučan ne miješati se u politiku?

⁸ Kad je Isus Krist bio na Zemlji, on je za svoje sljedbenike postavio viša mjerila te je odbijao svako uplitanje u političke ili vojne stvari. Nakon što je Isus na čudesan način s nekoliko hljebova kruha i dvije male ribe nahranio nekoliko tisuća ljudi, Židovi su ga htjeli uhvatiti i učiniti političkim kraljem. No Isus im je umaknuo, brzo otišavši u gore (Ivan 6:5-15). S obzirom na taj događaj, The New International Commentary on the New Testament (Novi međunarodni komentar Novoga zavjeta) navodi: “Među Židovima tog razdoblja postojale su žestoke nacionalne čežnje i nesumnjivo su mnogi koji su vidjeli to čudo smatrali kako je došao od Boga opunomoćeni vođa, baš onaj pravi koji će ih voditi protiv Rimljana. Stoga su odlučili učiniti ga kraljem.” Djelo nastavlja da je Isus “odlučno odbio” tu ponudu da preuzme političko vodstvo. Krist nije pružio nikakvu podršku nekom židovskom ustanku protiv rimske dominacije. Ustvari, prorekao je što će biti posljedica pobune do koje će doći nakon njegove smrti — neviđeni jao za stanovnike Jeruzalema i razorenje tog grada (Luka 21:20-24).

 9. (a) Kako je Isus opisao odnos svog Kraljevstva prema svijetu? (b) Kakve je upute Isus dao svojim sljedbenicima s obzirom na njihovo postupanje prema vladavinama svijeta?

⁹ Kratko vrijeme prije svoje smrti, Isus je posebnom predstavniku rimskog cara u Judeji rekao: “Carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan Židovima; ali carstvo moje nije odavde” (Ivan 18:36). Sve dok njegovo Kraljevstvo ne okonča vlast političkih vladavina, Kristovi učenici slijede njegov primjer. Oni iskazuju poslušnost takvim postavljenim vlastima ali se ne miješaju u njihove političke pothvate (Danijel 2:44; Matej 4:8-10). Isus je pružio smjernice svojim učenicima, rekavši: “Vratite, dakle, cezarove stvari cezaru, a Božje stvari Bogu” (Matej 22:21, NW). Prije toga, u svojoj Propovijedi na gori, Isus je rekao: “Ako te netko tko ima vlast prisili na službu za jednu milju, idi s njim dvije milje” (Matej 5:41, NW). U kontekstu ove propovijedi, Isus je razjašnjavao načelo spremne podložnosti pravovaljanim zahtjevima, bilo u međuljudskim odnosima bilo u pogledu vladinih zahtjeva koji su u skladu s Božjim zakonom (Luka 6:27-31; Ivan 17:14, 15).

Kršćani i cezar

10. Kakav su savjestan stav, prema jednom povjesničaru, zauzeli rani kršćani u odnosu na cezara?

¹⁰ Ove su kratke smjernice trebale regulirati odnos između kršćana i države. U svojoj knjizi The Rise of Christianity (Uspon kršćanstva), povjesničar Ernest William Barnes napisao je: “Kad god bi kršćanin u narednim stoljećima bio u dvojbi s obzirom na svoju dužnost prema državi, obratio bi se Kristovim autoritativnim naukama. Plaćao bi poreze: nametnute pristojbe mogle su predstavljati teret — prije sloma Zapadnog Carstva postale su nepodnošljive — ali kršćanin bi ih podnosio. On bi isto tako preuzimao sve druge državne obaveze, pod uvjetom da se od njega nije zahtijevalo da cezaru daje stvari koje pripadaju Bogu.”

11. Što je Pavao savjetovao kršćanima s obzirom na postupanje sa svjetovnim vladarima?

¹¹ U skladu s tim, nešto više od 20 godina nakon Kristove smrti, apostol Pavao rekao je kršćanima u Rimu: “Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju” (Rimljanima 13:1). Desetak godina kasnije, kratko vrijeme prije svog drugog utamničenja te pogubljenja u Rimu, Pavao je napisao Titu: “Nastavi ih [kršćane na Kreti] podsjećati da budu u podložnosti i da budu poslušni vladavinama i vlastima kao vladarima, da budu spremni za svako dobro djelo, da ne govore štetno o nikome, da ne budu svadljivi, da budu razumni, pokazujući svu blagost prema svim ljudima” (Titu 3:1, 2, NW).

Progresivno razumijevanje “vlasti”

12. (a) Što je Charles Taze Russell smatrao ispravnim stajalištem kršćanina prema državnim vlastima? (b) Kakve su različite stavove, s obzirom na služenje u oružanim snagama, zauzeli pomazani kršćani za vrijeme prvog svjetskog rata?

¹² Već 1886, Charles Taze Russell napisao je u knjizi The Plan of the Ages (Plan vjekova): “Ni Isus ni apostoli nisu se ni na koji način sukobljavali sa zemaljskim vladarima. (...) Učili su crkvu da sluša zakone i da poštuje one koji su na vlasti zbog njihove službe (...) da plaća propisane poreze i da se, osim kad se ti zakoni kose s Božjim zakonima (Dj. ap. 4:19; 5:29), ne suprotstavlja nijednom postavljenom zakonu (Rim. 13:1-7; Mat. 22:21). Svi, Isus i apostoli i rana crkva, bili su poslušni zakonu, iako su bili odvojeni od vladavina ovoga svijeta i nisu imali udjela u njima.” U toj se knjizi “vlasti”, odnosno “više vlasti”, o kojima je govorio apostol Pavao, točno identificiraju kao državne vlasti (Rimljanima 13:1). Godine 1904. u knjizi The New Creation (Novo stvorenje) pisalo je da bi pravi kršćani “trebali biti među onima koji su danas najposlušniji zakonu — ne bi trebali biti ni agitatori, ni svadljivci, ni prigovarači”. Neki su shvatili da je time mišljena apsolutna podložnost vlastima, čak do te mjere da su tijekom prvog svjetskog rata prihvatili službu u oružanim snagama. Međutim, drugi su smatrali da je takva služba u suprotnosti s Isusovom izjavom: “Svi koji se maše za nož od noža će izginuti” (Matej 26:52). Očigledno je bilo potrebno jasnije razumijevanje kršćanske podložnosti vlastima.

13. Koja je promjena s obzirom na razumijevanje identiteta vlasti iznesena 1929, i kako se to pokazalo korisnim?

¹³ Godine 1929, u vrijeme kad su zakoni raznih vladavina počeli zabranjivati stvari koje Bog zapovijeda ili zahtijevati stvari koje Božji zakoni zabranjuju, smatralo se da se vlasti moraju odnositi na Jehovu Boga i Isusa Krista.b Takvo su razumijevanje Jehovini sluge imali tijekom kritičnog razdoblja prije i za vrijeme drugog svjetskog rata i dalje sve do razdoblja hladnog rata, s njegovom ravnotežom straha i njegovom vojnom spremnošću. Gledajući unatrag, mora se reći da je ovo gledište, koje je uzdizalo vrhovnost Jehove i njegovog Krista, Božjem narodu tijekom tog teškog razdoblja pomoglo sačuvati beskompromisno neutralan stav.

Relativna podložnost

14. Kako je 1962. jasnije svjetlo zasjalo na Rimljanima 13:1, 2 i s tim povezane retke?

¹⁴ Godine 1961. dovršen je New World Translation of the Holy Scriptures (Novi svijet prijevod Svetih pisama). Njegova je priprema zahtijevala duboko proučavanje tekstualnog jezika Pisama. Točan prijevod riječi koje se ne koriste samo u 13. poglavlju Rimljanima već i u citatima kao što su Titu 3:1, 2 i 1. Petrova 2:13, 17 jasno je pokazao da se izraz ‘više vlasti’ ne odnosi na Vrhovnu Vlast, Jehovu, i na njegovog Sina, Isusa, nego na ljudske državne vlasti. Krajem 1962. u Kuli stražari objavljeni su članci u kojima je točno razjašnjeno 13. poglavlje Rimljanima a izneseno je i jasnije gledište od onoga koje se zastupalo u vrijeme C. T. Russella. U tim je člancima objašnjeno da podložnost kršćanina vlastima ne može biti apsolutna. Ona mora biti relativna, uvjetovana time da Božje sluge ne dovodi u sukob s Božjim zakonima. Daljnji članci u Kuli stražari istaknuli su ovu važnu točku.c

15, 16. (a) Do kakvog je uravnoteženijeg gledišta dovelo novo razumijevanje 13. poglavlja Rimljanima? (b) Na koja pitanja trebamo još odgovoriti?

¹⁵ Ovaj je ključ za točno razumijevanje 13. poglavlja Rimljanima omogućio Jehovinom narodu da uravnoteži iskazivanje dužnog poštovanja političkim vlastima s beskompromisnim zastupanjem vitalnih biblijskih načela (Psalam 97:11; Jeremija 3:15). Omogućio im je imati ispravno gledište o svom odnosu s Bogom i svom vladanju prema državi. Jamčio je da dok cezarove stvari vraćaju cezaru, ne zanemaruju vraćati Božje stvari Bogu.

¹⁶ Ali što su zapravo cezarove stvari? Što država smije s pravom zahtijevati od kršćanina? Ova pitanja razmotrit ćemo u sljedećem članku.

[Bilješke]

Zanimljivo je da profesor F. F. Bruce u svom tumačenju 13. poglavlja Rimljanima piše: “Iz konteksta o kojem je tu riječ, kao i iz općeg konteksta apostolskih tekstova, jasno je da država ima pravo očekivati poslušnost jedino u okviru onoga u svrhu čega je po božanskoj odredbi i stvorena. Konkretno, državi ne samo da se smije, nego joj se i mora oduprijeti kad ona zahtijeva poslušnost koju dolikuje iskazivati jedino Bogu.”

Možeš li objasniti?

◻ Zašto podložnost vlastima ne znači podložnost Sotoni?

◻ Kakav je bio Isusov stav prema politici svog vremena?

◻ Koji je savjet Isus dao svojim sljedbenicima s obzirom na njihovo postupanje prema cezaru?

◻ Što je Pavao savjetovao kršćanima s obzirom na postupanje prema vladarima nacija?

◻ Kako se kroz godine razvijalo razumijevanje s obzirom na identitet vlasti?

[Slika na stranici 10]

Kad mu je Sotona ponudio političku vlast, Isus ju je odbio

[Slika na stranici 13]

Russell je napisao da bi pravi kršćani “trebali biti među onima koji su danas najposlušniji zakonu”