Prepoznati jedinog pravog Boga

LJUDI su gotovo od samog početka imali mnogo bogova. Bilo ih je toliko mnogo da je teško odrediti točan broj bogova i božica koje se obožavalo širom Zemlje — no može se reći da dosiže milijune.

Budući da smo ustanovili da postoji Bog, sada nam se nameće sljedeće pitanje: Koji je od svih bogova koji se danas obožavaju širom zemlje, i koji su se obožavali u prošlosti, pravi Bog? U Bibliji je u Ivanu 17:3 (NW) jasno navedeno da postoji samo jedan pravi Bog: “Ovo znači vječni život: njihovo usvajanje spoznaje o tebi, jedinom pravom Bogu, i onome koga si poslao, Isusu Kristu.”

Razumno je zaključiti da bi svaki bog koji je osoba trebao imati vlastito ime po kojem bi se razlikovao od drugih bogova koji imaju svoja imena. To bi, zapravo, trebalo biti ime koje je taj bog sam sebi dao, a ne ime koje su mu skovali njegovi obožavatelji.

Međutim, s obzirom na tu misao, javlja se jedna vrlo zbunjujuća činjenica. Iako većina općepoznatih religija daje osobno ime svojim bogovima, Židovi i glavne struje kršćanstva ne nazivaju boga kojeg obožavaju nekim posebnim osobnim imenom. Umjesto toga, oni pribjegavaju titulama kao što su Gospodin, Bog, Svemogući i Otac.

Pisac David Clines je u publikaciji Theology naveo sljedeće: “Negdje između petog i drugog stoljeća pr. n. e. tragična je nesreća zadesila Boga: izgubio je svoje ime. Točnije rečeno, Židovi su prestali upotrebljavati Božje osobno ime Jahve i umjesto Jahve počeli su koristiti razne parafraze: Bog, Gospodin, Ime, Sveti, Prisutnost, čak i Mjesto. Čak i tamo gdje je Jahve bilo napisano u biblijskom tekstu, čitatelji su umjesto imena izgovarali Adonai. Kad je posljednji put srušen hram, čak su se prestali vršiti i rijetki liturgijski obredi u kojima se koristilo ime, pa je tako i sam izgovor imena zaboravljen.” Međutim, nitko ne može sa sigurnošću reći kad su točno ortodoksni Židovi prestali naglas izgovarati Božje ime i zamjenjivati ga hebrejskim izrazima koji znače Bog i suvereni Gospodin.

Stoga se čini da bi najvažnija stvar u bilo kakvom pokušaju da se identificira ‘jedinog pravog Boga’ prije svega bila saznati njegovo ime. To uopće nije teško otkriti, budući da je, prema prijevodu Ivana Matije Škarića, ime Svemogućeg Boga, Stvoritelja, jasno i jednostavno navedeno u Psalmu 83:19: “I tako-će zapoznati, da-je tebi ime JEHOVA, i da-si ti sam Privisoki na svoj zemlji” (naglašeno od nas).

Iako se ime Jehova pojavljuje u raznim biblijskim prijevodima, neki radije upotrebljavaju ime Jahve umjesto Jehova. Koje je ime ispravno?

Najstariji biblijski manuskripti napisani su na hebrejskom jeziku. U Hebrejskim pismima božansko se ime pojavljuje gotovo 7 000 puta, a piše se s četiri suglasnika — YHWH ili JHVH. Ove riječi od četiri suglasnika obično se nazivaju Tetragramaton, ili Tetragram, a naziv je izveden iz dvije grčke riječi koje znače “četiri slova”. Pitanje točnog izgovora javlja se zbog toga što se rano hebrejsko pismo sastojalo od suglasnika, bez samoglasnika koji bi čitatelja vodili u izgovoru. Stoga, da li će se Tetragramaton izgovarati kao Jahve ili Jehova ovisi o tome koje samoglasnike čitatelj doda uz ova četiri suglasnika. Danas mnogi izučavatelji hebrejskog preferiraju Jahve kao ispravan izgovor.

Međutim, dosljednost daje prednost izgovoru Jehova. U kom smislu? Izgovor Jehova već je stoljećima prihvaćen u raznim jezicima širom svijeta. Oni koji se suprotstavljaju ovakvom izgovoru također bi se trebali suprotstavljati prihvaćenom izgovoru Jeremija ili čak Isus. Jeremija bi se trebalo promijeniti u Yirmeyáh ili Yirmeyáhu, kako glasi izvorni hebrejski izgovor imenâ, a Isus bi postalo Yeshúaʽ (hebrejski) ili Iesoús (grčki). Zato mnogi koji proučavaju Bibliju, uključujući i Jehovine svjedoke, smatraju da zbog dosljednosti prednost treba dati već poznatom obliku “Jehova” i njegovim ekvivalentima u drugim jezicima.

Neke će osobe možda prigovoriti da nije uopće važno da li Svemogućeg Boga oslovljavate osobnim imenom ili ne te da su one zadovoljne ako o Bogu govore kao o Ocu, ili jednostavno kao o Bogu, i tako mu se i obraćaju. Međutim, oba ova izraza predstavljaju titule, a ne imena, i ne odnose se na jednu osobu niti su jedinstvene. U biblijskim vremenima riječ koja znači Bog (hebrejski ʼElohím) koristila se da bi se opisalo bilo kojeg boga — čak i poganskog filistejskog boga imenom Dagon (Sudije 16:23, 24). Stoga, ako bi neki Hebrej rekao Filistejcu da on, Hebrej, obožava “Boga”, tim izrazom ne bi identificirao pravog Boga kojeg obožava.

Zanimljiv je komentar koji nalazimo u djelu The Imperial Bible-Dictionary iz 1874: “[Jehova] se svuda javlja kao vlastito ime, koje označava Boga kao osobu i koje pripada samo njemu; dok Elohim ima više karakter opće imenice, i obično, no niti nužno niti uvijek, označava Vrhovnog. (...) Hebrej uvijek iznova govori moj Bog (...) ali nikad moj Jehova, jer kad kaže moj Bog, on misli na Jehovu. On govori o Bogu Izraelovom, ali nikad o Jehovi Izraelovom, jer ne postoji drugi Jehova. On govori o živom Bogu, ali nikad o živom Jehovi, jer ne može drugačije zamisliti Jehovu nego kao živog.”

Time što samo znamo nečije ime ne znači, naravno, da pobliže poznamo tu osobu. Većina nas zna imena vodećih političara. Čak su nam možda poznata i imena istaknutih muškaraca i žena iz drugih zemalja. Ali time što samo znamo njihova imena — čak i kako se ona ispravno izgovaraju — ne znači da ih i osobno poznamo ili da znamo kakvi su oni ljudi. Slično tome, da bi upoznali jedinog pravog Boga, trebamo upoznati i duboko cijeniti njegove osobine.

Iako je istina da ljudi nikad neće moći vidjeti pravog Boga, Bog je ljubazno dao da se za nas zabilježe u Bibliji mnoge pojedinosti vezane za njegovu osobnost (2. Mojsijeva 33:20; Ivan 1:18). Neki hebrejski proroci dobili su nadahnute vizije nebeskih dvorova Svemogućeg Boga. Ono što oni opisuju ne ukazuje samo na uzvišenost, veličanstvenost i moć koje ulijevaju strahopoštovanje već i na spokojstvo, red, ljepotu i ugodu (2. Mojsijeva 24:9-11; Izaija 6:1; Ezehijel 1:26-28; Danijel 7:9; Otkrivenje 4:1-3).

Jehova Bog naveo je Mojsiju neke od svojih privlačnih osobina, kao što je zabilježeno u 2. Mojsijevoj 34:6, 7: “Gospodin, Gospodin Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrdjem i istinom, koji čuva milost tisućama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe.” Slažete li se da nas upoznavanje ovih Božjih osobina privlači k njemu i pobuđuje u nama želju da ga bolje upoznamo kao osobu?

Iako nijedan čovjek nikad neće moći vidjeti Jehovu Boga u njegovoj blistavoj slavi, izvještaji kažu da je Isus Krist kad je bio čovjek na Zemlji zapravo odražavao osobnost kakvu ima Jehova Bog, njegov nebeski Otac. Jednom prilikom Isus je rekao sljedeće: “Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da otac čini; jer što on čini ono i sin čini onako” (Ivan 5:19).

Iz toga, dakle, možemo zaključiti da su dobrohotnost, samilost, blagost te srdačnost koje je Isus ispoljavao, kao i snažna ljubav prema pravednosti te mržnja prema zlu, osobine koje je Isus zapazio kod svog Oca, Jehove Boga, dok je s njim bio u nebeskim dvorima, prije nego što je došao na Zemlju kao čovjek. Stoga, kad zaista upoznamo i shvatimo puni smisao imena Jehova, sigurno imamo svaki razlog da ljubimo i blagosiljamo to sveto ime, hvalimo ga i uzvisujemo ga te da se u njega uzdamo.

Ako na ovaj način upoznajemo jedinog pravog Boga, to je onda uistinu beskonačan proces, kao što se jasno može vidjeti iz Ivana 17:3 prema prijevodu New World Translation of the Holy Scriptures. Ovdje nam je ispravan oblik glagola ‘usvojiti spoznaju’ od velike pomoći, budući da se koristi trajni, a ne svršeni oblik. Stoga čitamo: “Ovo znači vječni život: njihovo usvajanje spoznaje o tebi, jedinom pravom Bogu, i onome koga si poslao, Isusu Kristu.” Da, usvajanje spoznaje o jedinom pravom Bogu Jehovi i njegovom Sinu Isusu Kristu proces je koji se nikada ne bi trebao završiti.

Dakle, pravog se Boga može lako razlikovati od mnogih lažnih bogova. On je svemogući Stvoritelj svemira, pa tako i planete Zemlje i čovječanstva na njoj. On ima jedinstveno vlastito ime — Jehova, ili Jahve. On nije dio nekog misterioznog trojedinog boga, ili Trojstva. On je Bog ljubavi i želi samo najbolje ljudima koje je stvorio. No on je i Bog pravde i neće zauvijek podnositi one koji uporno uništavaju Zemlju te izazivaju ratove i nasilje.

Jehova je otkrio kako je odlučan ne samo očistiti Zemlju od zla i patnje već i stvoriti raj gdje će ljudi iskrena srca moći zauvijek živjeti u sreći (Psalam 37:10, 11, 29, 34). Svemogući je Bog sada postavio svog Sina, Isusa, za nebeskog Kralja Božjeg Kraljevstva i uskoro će Isus uspostaviti taj novi svijet pravednosti i obnoviti rajske uvjete na Zemlji (Danijel 2:44; Matej 6:9, 10).

Nadamo se da vam je sada lakše odgovoriti na pitanje postoji li doista Bog te kako prepoznati pravog Boga.