Opravdani kao Božji prijatelji
“Abraham vjerova Jehovi, i to mu je bilo uračunato u pravednost i bio je nazvan Jehovinim prijateljem” (JAKOV 2:23, NS).
1, 2. Kako su “stvari na nebesima” i “stvari na zemlji” izmirene s Bogom?
“BOG je smatrao dobrim da u njemu (Kristu) nastani svu puninu, i da po njemu ponovno izmiri sa sobom sve druge stvari, uspostavljajući mir kroz njegovu prolivenu krv na mučeničkom stupu, bez obzira bile to stvari na zemlji ili stvari na nebesima” (Kološanima 1:19, 20, NS). Ta božanska odluka o izmirenju približava se svom vrhuncu.
2 “Stvari na nebesima” nisu duhovna stvorenja, jer anđeli nisu otkupljeni Kristovom krvlju. Ne, to su ljudi, koji su otkupljeni Janjetovom krvlju da bi postali “kraljevi i svećenici” s Kristom u “novim nebesima”. Ovi su već potpuno opravdani Kristovom krvlju. Osim toga, Jehova već nekako pedesetak godina sklapa mir sa “stvarima na zemlji”, ljudima koji će postati dio pravedne “nove zemlje” (Otkrivenje 5:9, 10; 2. Petrova 3:13). To sastavljanje “svih stvari zajedno”, nebeskih i zemaljskih “je u skladu s njegovom (Jehovinom) ugodnom namjerom koju je unaprijed imao u sebi” (Efežanima 1:9, 10, NS).
Božja namjera sa sinom Adamom
3, 4. Kakav je bio Adamov položaj pred Bogom, ali u kom je smislu još trebao biti opravdan?
3 Adam je stvoren kao savršen, pravedan ljudski sin Božji (Luka 3:38). Njegova pravednost mu nije pripisana ili dodana. Po prirodi je bio takav. Prema Jehovinom stanovištu nevinosti Adam nije trebao biti “proglašen” pravednim. Sve dok se podvrgavao Božjoj zakonitoj vladavini, zadržavao je dobar položaj pred svojim Stvoriteljem.
4 Međutim, on se još nije dokazao besprijekornim i još nije bio dostojan prava na vječni život na zemlji. Zato je u određeno vrijeme morao dokazati vjernost Jehovi i privrženost pravednosti. Ako bi u kušnji dokazao svoju besprijekornost, mogao bi dobiti pravo na vječni život na zemlji. To bi bilo kao da je Bog proglasio, ili izjavio da je Adam zavrijedio beskrajan život. Tada bi ga Jehova nesumnjivo doveo do “drveta života”, dopuštajući mu jesti njegovog ploda (1. Mojsijeva 2:9, 16, 17; 3:22).
5. a) Što je Adam izgubio za sebe i svoje potomstvo? b) Koju je nadu u oslobođenje od grijeha i smrti dao Jehova ljudskim stvorenjima?
5 Međutim, Adam je popustio u kušnji i stoga izgubio savršenost, pravednost i sinovlji odnos za sebe i svoje potomstvo (Rimljanima 5:12). Prema tome svi su se Adamovi potomci rodili otuđeni od Boga s nasljednom nepravednošću (Efežanima 2:3; Rimljanima 3:10). Tako su ljudska stvorenja “podvrgnuta ništavosti”, ali u “temeljnoj nadi” u oslobođenje od grijeha i smrti, koja je dana neposredno nakon pobune u Edenu (Rimljanima 8:20, 21; 1. Mojsijeva 3:15).
Opravdani već prije Krista — kako?
6, 7. a) Do koje su mjere neki ljudi bili opravdani prije Kristove žrtvene smrti? b) Koji su pretkršćanski Jehovini sluge, koji su dobili pravedan položaj? Navedi primjere.
6 Nada čovječanstva u oslobođenje od grijeha i smrti zavisila je o dolasku obećanog “sjemena”, Božjeg jedinorođenog Sina (Ivan 3:16). Prije Kristove žrtvene smrti nije postojao za ljude način postizanja “oslobođenja i života”, ili “opravdanja za život” (Rimljanima 5:18, NS). I pored toga, čak i prije nego je Krist platio otkupninu za čovjekovo oslobođenje, neki su muškarci i žene vjerovali Božjem obećanju i podupirali tu vjeru djelima. Zato im je Jehova u svojoj dobroti oprostio njihove grijehe i prihvatio ih kao svoje sluge. On im je ljubazno uračunao relativnu bezgrešnost (nevinost) u usporedbi s većinom čovječanstva otuđenog od Boga (Psalam 32:1, 2; Efežanima 2:12). Smatralo ih se pravednima jer ih je Jehova opravdao u tolikoj mjeri, koliko je bilo primjereno vremenu.
7 Tako je i Abel vjerom “primio svjedočanstvo da je pravedan” (Jevrejima 11:4, NS). Noa je “postao nasljednikom pravednosti koja je primjerena vjeri” (Jevrejima 11:7, NS). Usprkos svojim slabostima Job je rekao da je “besprijekoran i pravedan” (Job 1:1, 22; 7:21). Fines je pokazao revnost za čisto obožavanje, “i to mu se uračunalo u pravednost” (Psalam 106:30, 31; 4. Mojsijeva 25:1-13). “Vjerom” i svojim milosrdnim djelima prema Božjem narodu, neizraelska bludnica Rahaba dobila je pravedan položaj, odnosno bila opravdana (Jevrejima 11:31; Jakov 2:25).
Kako je Abraham bio opravdan
8, 9. a) Čija pravednost je u središtu pažnje Pavlovog pisma Rimljanima? b) U kom smislu opravdanje “svetih” nadilazi Abrahamovo?
8 Abrahamov slučaj zaslužuje posebnu pažnju. Njegovo opravdanje spominju dva pisca Kršćanskih grčkih spisa, a obojica su pisali kršćanima prvog stoljeća pozvanima da budu dio 144 000 članova duhovnog Izraela (Rimljanima 2:28, 29; 9:6; Jakov 1:1; Otkrivenje 7:4).
9 U svom pismu Rimljanima Pavao zaključuje da su oni koji su “pozvani k svetosti” (1:7), i Židovi i nežidovi (1:16, 17), opravdani “vjerom bez obzira na djela zakona” (3:28). Da potkrijepi svoju tvrdnju on je dao detaljno objašnjenje (4:1-22) citirajući 1. Mojsijevu 15:6; govoreći: “Abraham vjerova Jehovi, i to mu je bilo uračunato u pravednost.” Zatim je u zaključnim recima četvrtog poglavlja Pavao rekao da je Isus “predan zbog naših prijestupa i uskrsnut radi našeg opravdanja” (tj. “svetih”; Rimljanima 1:7). Riječ “našeg” ne može uključiti i Abrahama, budući da je on umro mnogo prije Kristove smrti i uskrsnuća. Prema tome, kada Pavao u daljnjim poglavljima govori o onima koji će “vladati kao kraljevi” i o njihovom opravdanju “za život” s izgledom da postanu “Božji sinovi” i “sunasljednici Kristovi”, tada on očito govori o nečem sasvim drugom, a ne o Božjem opravdanju Abrahama (Rimljanima 5:17, 18; 8:14, 17, 28-33).
10. Kako je Jakov osvijetlio obim Abrahamovog opravdanja?
10 Jakov također spominje Abrahama kao primjer da pokaže kako se vjera mora potkrijepiti bogudopadljivim djelima. Nakon što je objasnio da je Abraham bio opravdan, citirajući 1. Mojsijevu 15:6, Jakov dodaje objašnjenje koje nam pomaže shvatiti smisao Abrahamovog opravdanja. On piše: “Tako se ispunilo pismo koje kaže: Abraham vjerova Jehovi, i to mu se uračuna u pravednost, i bio je nazvan Jehovinim prijateljem” (Jakov 2:20-23, NS), Da, zbog svoje vjere, Abraham je opravdan kao prijatelj a ne kao sin koji ima pravo na savršeni ljudski život ili na kraljevanje s Kristom. Zanimljivo je što piše Robert Girdlestone u vezi Abrahamove pravednosti u svojoj knjizi “Sinonimi Starog zavjeta” (Synonyms of the Old Testament): “Ta pravednost nije bila potpuna, tj. kao takva nije preporučila Abrahama Bogu kao zakonitog kandidata za nasljedstvo posinjenja”.
Jehovina knjiga sjećanja
11. Čija su imena upisana u Jehovinu knjigu sjećanja i zašto?
11 Uračunavanje relativne pravednosti vjernim muževima i ženama prije Krista bilo je predznak prave ili stvarne pravednosti i savršenstva povezanog vječnim životom kojega mogu dobiti na Božjoj novoj zemlji. S obzirom na njihovu životnu nadu, može se reći da su njihova imena zapisana u knjizi sjećanja. (Usporedi Malahija 3:16; 2. Mojsijeva 32:32, 33). Ona sadrži imena onih koje Jehova smatra “pravednicima”, koji su dokazali svoju vjeru pravednim djelima, i koji su priključeni onima koji će dobiti vječni život na zemlji (Psalam 69:28; Habakuk 2:4).
12. Što moraju činiti “pravedni” koji će uskrsnuti da bi ostala njihova imena u Jehovinoj knjizi sjećanja?
12 Međutim, ta imena još nisu zapisana u Jehovinu “knjigu života” (Otkrivenje 20:15). Kada će se ti vjerni muževi i žene prošlosti vratiti na zemlju “uskrsnućem pravednih”, oni će nesumnjivo s vjerom prihvatiti Jehovinu pripremu za život kroz Kristovu otkupnu žrtvu (Djela apostolska 24:15). Time će postati dio Isusovih “drugih ovaca” zajedno s “velikim mnoštvom” koje će preživjeti “veliku nevolju” (Ivan 10:16; Otkrivenje 7:9, 14). Ako će tako postupiti, tada će njihova imena ostati zapisana u Jehovinoj knjizi sjećanja.
Kao prijatelji opravdani za preživljavanje
13. Koga sada sakuplja dobar Pastir i kako se oni upisuju u Jehovinu knjigu sjećanja?
13 Dobar pastir Isus Krist sada sakuplja “druge ovce” koje nisu “malo stado” od 144 000 “svetih” kojima je predano nebesko Kraljevstvo (Luka 12:32; Danijel 7:18). Te “druge ovce” slušaju glas dobrog Pastira (Ivan 10:16). Oni vjeruju u Jehovu i u njegovog Sina. Predali su svoje živote Jehovi na temelju Kristove otkupne žrtve. Kršteni su “u ime Oca i Sina i duha svetoga” i svjesni su potrebe razvijati “plodove duha” (Matej 28:19, 20; Galaćanima 5:22, 23). Njihova su imena zapisana u Jehovinoj knjizi sjećanja.
14. Što daje “drugim ovcama” čist položaj pred Jehovom, te što trebaju moliti od Boga?
14 Te “druge ovce” sakupljene u ovo vrijeme kraja sačinjavat će “veliko mnoštvo”, koje je apostol Ivan vidio u viziji, nakon što je vidio 144 000 članova duhovnog Izraela (Otkrivenje 7:4, 9). On je opisao “veliko mnoštvo” koje je “opralo svoje duge odore i obijelilo ih u krvi Janjetovoj” (redak 14, NS). Radi njihove vjere u Janjetovu prolivenu krv, pripisan im je određen stupanj pravednosti. To je prikazano njihovim simboličnim bijelim haljinama. Oni imaju čist položaj pred Jehovom i zato im je dopustio da mu “dan i noć pridonose u njegovom hramu svetu službu” (redak 15, NS). Ipak, oni moraju svakodnevno priznavati Jehovi svoje grijehe i tražiti oproštenje preko Isusa Krista (1. Ivanova 1:9–2:2).
15. a) Kako usporedba o ovcama i jarcima pokazuje da “druge ovce” imaju pravedan položaj pred Bogom? b) Do koje su mjere ovce danas opravdane?
15 Da su “druge ovce” Božji prijatelji, i da već sada zauzimaju relativno pravedan stav pred njim, vidljivo je također iz Isusovog proročanstva o “znaku njegove prisutnosti”, koje uključuje usporedbu o ovcama i jarcima. Budući da “ovce” čine dobro ostatku Kristove 144 000 “braće” koji je još na zemlji, oni su blagoslovljeni od Isusovog Oca i prozvani “pravednima”. Poput Abrahama, oni su ubrojeni, ili opravdani kao Božji prijatelji. Njihov pravedan položaj također će označiti njihovo preživljavanje kada budu “jarci” odlazili u “vječno odrezanje” (Matej 24:3-25:46). Oni će “doći iz velike nevolje” koja će označiti kraj sadašnjeg zlog sustava stvari (Otkrivenje 7:14).
Dovedeni do savršenstva
16. Kako znamo da “druge ovce” nisu opravdane za život prije “velike nevolje”?
16 “Veliko mnoštvo” koje preživi “veliku nevolju” neće odmah biti opravdano za život. To saznajemo iz činjenice što u poglavlju gdje se njih spominje dalje kaže: “Janje, koje je nasred prijestolja, će ih pasti, i vodit će ih na izvore voda života” (Otkrivenje 7:17, NS). Iako ih Bog već ubraja u pravedne i u uspoređivanju s čovječanstvom smatra ih svojim prijateljima, oni ipak trebaju dodatnu pomoć da bi mogli biti opravdani za život.
17. a) Što je mišljeno s “izliječenjem naroda”? b) Čija će imena biti zapisana u “knjigu života”?
17 Tokom tisućugodišnjeg Kraljevstva ustoličeno Janje, Krist Isus će zajedno sa svojih 144 000 pridruženih kraljeva i svećenika, primijeniti program duhovnog i tjelesnog “liječenja naroda” (Otkrivenje 22:1, 2). Te “narode” će sačinjavati preživjeli iz velike nevolje, djeca koja će se roditi poslije Harmagedona i oni koji su došli iz “uskrsnuća pravednika i nepravednika” (Djela apostolska 24:15). Svima koji vjeruju u Kristovu krv i dokazuju to odgovarajućim “djelima” na kraju će biti upisana imena u “knjigu života” (Otkrivenje 20:11-15).
18. Do kojeg će stanja biti dovedeni zemaljski stanovnici na kraju tisućugodišnje vladavine?
18 Na kraju Kristove tisućugodišnje vladavine će oni zemaljski stanovnici koji budu prihvatili Kristovu otkupninu i koji budu živjeli po Jehovinim mjerilima, biti dovedeni do savršenstva. Oni će biti kao Adam prije nego je sagriješio. Poput njega i oni će biti iskušani s obzirom na svoju poslušnost.
“Slavna sloboda djece Božje”
19. a) Što će uslijediti odmah nakon tisućugodišnje vladavine? b) Što će biti s onima čija imena nisu upisana u “knjigu života”?
19 Odmah nakon tisućugodišnje vladavine, Krist će svom Ocu predati savršeni ljudski rod (1. Korinćanima 15:28). “Sotona će biti pušten” u cilju konačne kušnje čovječanstva (Otkrivenje 20:7, 8). Imena onih koji će pasti na kušnji neće se “naći upisana u knjizi života”. Oni će, simbolično govoreći, biti “bačeni u jezero ognjeno”, koje “znači drugu smrt” (Otkrivenje 20:15; 21:8).
20. a) Koga će Jehova opravdati za život i zašto? b) Kako će Jehovina milosrdna priprema opravdanja služit svojoj svrsi?
20 Onima koji dokažu vjernost Jehovi bit će imena neizbrisivo upisana u “knjigu života”, kao savršenima u besprijekornosti i dostojnima prava na vječni život na zemlji. Jehova će ih tada sam opravdati u punom smislu (Rimljanima 8:33). Oni će biti opravdani za vječni život (Otkrivenje 20:5). Bog će ih usvojiti kao svoje zemaljske sinove, i tako će ući u obećanu “slavnu slobodu djece Božje” (Rimljanima 8:20, 21). U svemiru će se obnoviti mir i skladnost. “Stvari na zemlji” i “stvari na nebesima” će potpuno biti izmirene s Bogom (Kološanima 1:20). Jehovina milosrdna priprema opravdanja će ispuniti svoju svrhu. Na pitanje “jesi li čist pred Bogom?” — svako stvorenje na nebu i na zemlji će moći odgovoriti “da” i dodati: “Onome što sjedi na prijestolju i Janjetu blagoslov i čast i slava i sila zauvijek i uvijek” (Otkrivenje 5:13, NS).
Pitanja u vezi položaja “drugih ovaca pred Bogom”
◻ Zašto Adam nije bio opravdan?
◻ Do koje su mjere bili Abraham i ostali muževi i žene prije Krista opravdani?
◻ Čija imena su upisana u Jehovinu knjigu sjećanja?
◻ Do koje mjere imaju “druge ovce” pravedan položaj u sadašnjem vremenu i kada će biti dovedene do savršenstva?
[Istaknuta misao na stranici 30]
Radi vjere u “krv Janjetovu” “druge ovce” dobivaju priznati položaj pred Jehovom i tako su opravdane za prijateljstvo s njim i za preživljavanje tijekom “velike nevolje”. Na kraju tisućugodišnje vladavine postići će savršenstvo. Nakon posljednje kušnje bit će opravdani za život.