Što kaže Biblija?

Trebaju li kršćani podržavati smrtnu kaznu?

“TO JE neispravno u moralnom i etičkom pogledu.” “To je pošteno i pravedno.” Ova suprotna gledišta došla su od dvojice svećenika, koja su oba nominalni kršćani. Prepirali su se oko jednog od današnjih gorućih spornih pitanja — smrtne kazne. Novinski članak koji ih je citirao primijetio je: “Kada religiozni vođe debatiraju o smrtnoj kazni, obje strane citiraju biblijske stavke da bi poduprle svoje stavove.”

Neki tvrde da smrtna kazna štiti one koji su nevini, unapređuje pravdu i odvraća od ozbiljnog kriminala. Drugi inzistiraju na tome da nije moralna — da je to odgovaranje na nasilje još većim nasiljem i da je daleko inferiornija u odnosu na plemenitiji zadatak rehabilitiranja kriminalaca, pomaganja da postanu korisni članovi društva.

Na političkoj sceni u Sjedinjenim Državama, ova debata je naročito intenzivna i religiozni vođe ne oklijevaju uključiti se u nju. No, možeš se pitati: ‘Da li Biblija ima nešto reći s obzirom na smrtnu kaznu?’ Ustvari, ima.

Predavanje “mača” ljudskim vlastima

Nedugo nakon potopa Noinih dana, Jehova Bog potvrdio je dragocjenost ljudskog života i tada izjavio: “Ko prolije krv čovječiju, njegovu će krv proliti čovjek” (1. Mojsijeva 9:6). Naravno, to nije bila otvorena dozvola za osvetu. Umjesto toga, to je značilo da će propisno postavljenim ljudskim vlastima ubuduće biti dozvoljeno da pogube one koji su oduzeli živote drugih.

U drevnom Izraelu Zakon koji je Bog dao posredstvom Mojsija predviđao je smrtnu kaznu za određene ozbiljne prijestupe (3. Mojsijeva 18:29). Međutim, Zakon je ujedno osigurao i nepristrano suđenje, svjedočanstvo očevica i ograničenja protiv korupcije (3. Mojsijeva 19:15; 5. Mojsijeva 16:18-20; 19:15). Suci su trebali biti predani ljudi i bili su odgovorni samom Bogu! (5. Mojsijeva 1:16, 17; 2. Dnevnika 19:6-10). Na taj su način postojale zaštite od zloupotrebljavanja smrtne kazne.

Danas niti jedna vladavina na Zemlji ne predstavlja uistinu božansku pravdu kao što je to bio slučaj s drevnim Izraelom. Ali vladavine ipak na mnoge načine djeluju kao Božji ‘sluge’, ili zastupnici, tako što održavaju određenu mjeru reda i stabilnosti te pružaju potrebne javne usluge. Apostol Pavao je podsjetio kršćane da budu poslušni tim višim “vlastima” i onda dodao: “Ako li zlo činiš, boj se; jer uzalud [vladavina] ne nosi mača, jer je Božij sluga, osvetnik na gnjev onome koji zlo čini” (Rimljanima 13:1-4).

‘Mač’ koji je Pavao spomenuo simbolizira pravo vladavina da kažnjavaju kriminalce — čak i smrću. Kršćani poštuju to pravo, no da li bi oni trebali nastojati utjecati na odluke s obzirom na to kako se to pravo primjenjuje?

‘Mač’ zloupotrijebljen

Ljudske vladavine su sigurno mnogo puta upotrebljavale ‘mač’ u ime pravde. Ali mora se priznati da su također krive za zloupotrebu istog (Propovjednik 8:9). Vladavina drevnog Rima bila je kriva za korištenje “mača” sudskog pogubljenja protiv nevinih Božjih slugu. Ivan Krštavatelj, Jakov, pa čak i Isus Krist bili su među njenim žrtvama (Matej 14:8-11; Marko 15:15; Djela apostolska 12:1, 2).

U suvremeno doba događalo se nešto slično. Nevini Jehovini sluge bili su pogubljeni u različitim zemljama — pred streljačkim vodom, giljotinom, vješanjem, plinskim komorama — sve su to “legalno” provodile vladavine koje su nastojale ugušiti kršćanstvo. Sve vlasti koje zloupotrebljavaju svoj autoritet položit će račun Bogu. Kakvu samo užasnu krivnju za krv one nose! (Otkrivenje 6:9, 10.)

Pravi kršćani se zgražaju na pomisao da bi pred Jehovom Bogom nosili krivnju za krv. Zato, iako poštuju pravo vladavina da upotrebljavaju ‘mač’, oni su duboko svjesni toga kako se to pravo zloupotrebljavalo. Ono je služilo kao sredstvo za progonstvo i također se ponekad koristilo prema jednima s pristranom okrutnošću, a prema drugima s neumjesnom popustljivošću.a Dakle, kako kršćani reagiraju na debatu u vezi sa smrtnom kaznom? Da li se uključuju u nju i traže promjenu?

Kršćanska neutralnost

Za razliku od svećenika spomenutih na početku, pravi kršćani nastoje imati na umu važno načelo: Isus Krist je rekao svojim sljedbenicima da ‘ne budu dio svijeta’ (Ivan 15:19; 17:16, NW).

Može li kršćanin biti poslušan toj opomeni, a ipak se pridružiti debati oko smrtne kazne? Očito ne može. Konačno, to je socijalno i političko pitanje. U Sjedinjenim Državama, kandidati za političke funkcije često koriste svoj stav prema smrtnoj kazni — bilo za bilo protiv — kao važnu stavku svog političkog programa. Oni gorljivo debatiraju o toj temi i koriste emocionalni intenzitet koji ta tema obično izaziva kao sredstvo pomoću kojega usmjeravaju glasače prema svom cilju.

Možda bi kršćanin mogao razmišljati o ovom pitanju: Da li bi se Isus uključio u polemiku oko toga kako vladavine ovog svijeta upotrebljavaju ‘mač’? Sjeti se, kada su ga njegovi zemljaci htjeli uključiti u politiku, Isus “otide opet u goru sam” (Ivan 6:15). Stoga, izgleda daleko vjerojatnije da bi on tu stvar ostavio tamo gdje ju je Bog stavio — u ruke vladavinama.

Slično je i danas za očekivati da kršćani budu oprezni kako se ne bi uključivali u rasprave na tu temu. Oni priznaju pravo vladavina da rade kako im se sviđa. No kao kršćanski sluge koji nisu dio svijeta, oni niti izražavaju podršku smrtnoj kazni niti unapređuju njezino ukinuće.

Umjesto toga, oni imaju na umu riječi iz Propovjednika 8:4: “Gdje je god riječ careva ondje je vlast, i ko će mu reći: šta radiš?” Da, ‘carevi’ svijeta, ili politički vladari, dobili su moć da izvršavaju svoju vlastitu volju. Niti jedan kršćanin nema vlast da ih poziva na odgovornost. Ali Jehova ima. I to će i učiniti. Biblija nam pruža temelj da se radujemo danu kada će Bog izvršiti konačnu pravdu za svaki zločin i svaku zloupotrebu “mača” u ovom starom svijetu (Jeremija 25:31-33; Otkrivenje 19:11-21).

[Bilješka]

[Zahvala na stranici 22]

The Bettmann Archive