Što kaže Biblija?

Posuđivanje među prijateljima

“BEZBOŽNIK UZAIMA I NE VRAĆA, A PRAVEDNIK POKLANJA I DAJE” (PSALAM 37:21).

“NEMOJ davati ni uzimat u zajam, jer sa zajmom i prijatelja često izgubiš.” Te je riječi napisao engleski dramatičar William Shakespeare ponavljajući mudrost staru koliko i čovjek. Nedvojbeno, malo je faktora koji u sebi kriju toliku opasnost po međuljudske odnose kao što je to posuđivanje novca. Čak i uz najbolje planove i najiskrenije namjere, stvari ne idu uvijek onako kako se to očekuje (Propovjednik 9:11, 12).

Ponekad mogu nastati okolnosti koje će zajmoprimcu otežati ili pak onemogućiti da ispuni svoje obaveze. Ili se zajmodavac može iznenada naći u situaciji da mu je potreban novac koji je nekome posudio. Kad se tako nešto dogodi mogu biti ugroženi prijateljstvo i međuljudski odnosi, kako je to Shakespeare naglasio.

Naravno, neki pojedinac može imati valjane razloge zbog kojih od nekog posuđuje novac. Suočen s teškom financijskom situacijom zbog neke ozbiljne nesreće ili gubitka posla, mogao bi smatrati da mu je to jedini izlaz. Biblija ohrabruje one koji mogu pomoći osobama koje su u oskudici da to i učine kad se nađu u takvoj prilici (Priče Salamunove 3:27). To može uključivati i posuđivanje novca. No, kako bi kršćani koji se odluče na takav korak trebali gledati na svoje obaveze koje iz tog proizlaze?

Načela koja treba razmotriti

Biblija nije financijski priručnik. Ona ne razmatra sve detalje koje posuđivanje može povlačiti za sobom. Odluke kao što su da li zaračunati kamate ili ne te kolike bi kamate trebale biti, ostavljene su pojedincima na volju.a No Biblija ipak pruža jasna, ljubavlju vođena načela koja bi trebala utjecati na stavove i ponašanje svakog zajmodavca ili zajmoprimca.

Razmotrimo načela koja se odnose na zajmoprimca. Apostol Pavao savjetovao je kršćane da ne budu ‘nikome ništa dužni osim da ljube jedan drugoga’ (Rimljanima 13:8). Iako je Pavao ovdje iznio jedno opće načelo, njegov se savjet nedvojbeno može shvatiti kao upozorenje da se ne bismo opteretili dugovima. Ponekad je bolje odreći se nekih stvari nego dugovati novac. Zašto? Priče Salamunove 22:7 objašnjavaju da onaj “ko uzima u zajam biva sluga onomu koji daje”. Zajmoprimac mora biti svjestan da ima obavezu prema zajmodavcu sve dok ne vrati posuđeni novac. U principu, njegova sredstva nisu u potpunosti njegova. Otplaćivanje duga prema ugovorenim rokovima mora zauzimati veoma važno mjesto u njegovom životu, u suprotnom postoji velika vjerojatnost da će se pojaviti problemi.

Naprimjer, ako vrijeme prolazi, a zajmoprimac ne otplaćuje uredno svoj dug, zajmodavca to može početi smetati. On može postati sumnjičav gledajući kako osoba kojoj je posudio novac kupuje odjeću, izlazi u restorane ili ide na godišnji odmor. To ga može sve više i više ljutiti. Odnos između te dvije osobe ili čak i između njihovih obitelji može postati zategnut ili se još i više narušiti. To su žalosne posljedice do kojih može doći ukoliko se zajmoprimac ne drži svoje riječi (Matej 5:37).

No što ako kod zajmoprimca iznenada nastupe neke okolnosti koje su izvan njegove kontrole, a koje mu onemogućavaju da ispuni svoju obavezu? Da li bi to poništilo njegov dug? Ne bezuvjetno. Psalmist kaže da se pravedna osoba “kune bližnjemu pa ne poriče” (Psalam 15:4). Ako se desi takav slučaj, bilo bi ljubazno i mudro da zajmoprimac odmah objasni svoju situaciju zajmodavcu. Tada se mogu dogovoriti da se u ugovoru izvrše neke preinake. To će zajamčiti mir i bit će ugodno Jehovi Bogu (Psalam 133:1; 2. Korinćanima 13:11).

Ustvari, time kako podmiruje svoje dugove osoba otkriva puno toga o sebi. Nonšalantan stav prema vraćanju duga otkriva neobzirnost prema drugima. Osoba koja ima takav stav zapravo pokazuje sebičnost — svoje zahtjeve i želje stavlja ispred svega (Filipljanima 2:4). Kršćanin koji namjerno i svjesno odbija vratiti dugove ugrožava svoj položaj pred Bogom, a njegova djela mogu ukazivati na to da ima pohlepno, zlo srce (Psalam 37:21).

Zajmodavac

Iako glavnu obavezu treba izvršiti zajmoprimac, postoje i načela koja se odnose na zajmodavca. Biblija pokazuje da ukoliko smo u mogućnosti da pomognemo onima koji su u oskudici, onda to trebamo i učiniti (Jakov 2:14-16). No to ne znači da je osoba dužna nekome posuditi novac, čak ni onda kad to od nje traži njen duhovni brat. “Pametan čovjek vidi zlo i skloni se”, kaže Biblija (Priče Salamunove 22:3).

Budući da ima na umu i da razumije konkretne zamke koje postoje kod posuđivanja novca, razumna će osoba pažljivo razmotriti svaki eventualni zahtjev za zajam. Je li zahtjev opravdan? Je li pojedinac koji traži zajam brižljivo razmotrio tu stvar? Je li potencijalni zajmoprimac osoba koja zna voditi brigu o svojim obavezama i je li na dobrom glasu? Je li voljna potpisati dokument u kojem su navedeni uvjeti sporazuma? (Usporedite Jeremiju 32:8-14.) Je li zaista spremna otplatiti dug?

To ne znači da bi neki kršćanin trebao odbiti pojedinca koji je u oskudici, a izgleda da se nalazi u takvoj situaciji da možda neće moći vratiti zajam. Osobna odgovornost kršćanina prema drugima uvelike nadilazi interese dobrog poslovnog pothvata. “Koji dakle ima boga[t]stva ovoga svijeta, i vidi brata svojega u nevolji i zatvori srce svoje od njega, kako ljubav Božija stoji u njemu?” pita apostol Ivan. Da, kršćani moraju pokazivati ljubav ne “riječju ni jezikom, nego djelom i istinom” (1. Ivanova 3:17, 18).

U nekim slučajevima osoba može odlučiti da bratu koji je u oskudici ne da novac uz obavezu vraćanja. Možda će mu radije nešto pokloniti ili ponuditi da mu pomogne na neki drugi način. Vođen tim istim duhom, zajmodavac bi mogao odlučiti da postupa milosrdno kad se pojave teškoće pri izvršavanju obaveza iz sporazuma o posudbi novca. Možda bi bilo dobro uzeti u obzir promijenjene okolnosti u kojima se našao zajmoprimac te mu dati neki duži rok za otplaćivanje duga, smanjiti rate otplate ili čak otpisati cjelokupni dug. To su osobne odluke koje svaki pojedinac mora donijeti sam.

Kršćani bi trebali imati na umu da Bog sve promatra i da će nas smatrati odgovornima za naše ponašanje i za način na koji koristimo svoja sredstva (Jevrejima 4:13). Biblijski savjet da sve što radimo “biva u ljubavi” sasvim se sigurno odnosi i na posuđivanje novca među prijateljima (1. Korinćanima 16:14).

[Bilješka]

[Slika na stranici 18]

“Mjenjač novca i njegova žena” (1514), Quentin Massys

[Zahvala]

Scala/Art Resource, NY