Ti možeš ustrajati do kraja

“S ustrajnošću trčimo trku koja stoji pred nama” (HEBREJIMA 12:1).

 1, 2. Što znači ustrajati?

“POTREBNA vam je ustrajnost”, napisao je apostol Pavao hebrejskim kršćanima u prvom stoljeću (Hebrejima 10:36). I apostol Petar je, ističući važnost tog svojstva, poticao kršćane: “Dopunite svoju vjeru (...) ustrajnošću” (2. Petrova 1:5, 6). No što je to točno ustrajnost?

² Jedan grčko-engleski leksikon definira grčki glagol koji se prevodi s “ustrajati” kao “ostati umjesto bježati, (...) zadržati svoj stav, ne popuštati”. U vezi s grčkom imenicom koja se prevodi kao “ustrajnost” jedan priručnik kaže: “To je raspoloženje duha koje može podnositi okolnosti, ne tako da se jednostavno pomiri s postojećim stanjem, nego s gorućom nadom (...). To je svojstvo koje čovjeka održava na nogama dok stoji suočavajući se s vjetrom. To je vrlina koja može najtežu kušnju promijeniti u blaženstvo zato što iza patnje vidi cilj.” Prema tome, ustrajnost omogućava čovjeku da ostane nepokolebljiv kad se nađe pred preprekama i poteškoćama te da ne izgubi nadu. Kome je to svojstvo naročito potrebno?

 3, 4. (a) Kome je potrebna ustrajnost? (b) Zašto moramo ustrajati do kraja?

³ Svi su kršćani, u simboličnom smislu, uključeni u trku koja zahtijeva ustrajnost. Apostol Pavao je oko 65. n. e. svom suradniku i vjernom suputniku Timoteju napisao sljedeće ohrabrujuće riječi: “Vodio sam dobru borbu, otrčao sam trku do kraja, održao sam vjeru” (2. Timoteju 4:7). Posluživši se izrazom “otrčao sam trku do kraja”, Pavao je svoj kršćanski život usporedio s trkom, koja ima određeni smjer i cilj. Pavao se tada već pobjedonosno približavao kraju trke i s pouzdanjem je očekivao da će primiti nagradu. “Odsad se za mene”, nastavio je on, “čuva kruna pravednosti, koju će mi Gospodin, pravedni sudac, dati kao nagradu u onaj dan” (2. Timoteju 4:8). Pavao je bio siguran da će dobiti nagradu zato što je ustrajao do kraja. A kako je s nama ostalima?

⁴ Želeći ohrabriti one koji su krenuli u tu trku, Pavao je napisao: “S ustrajnošću trčimo trku koja stoji pred nama” (Hebrejima 12:1). Mi kao kršćani tu trku ustrajnosti započinjemo onda kad se predamo Jehovi Bogu preko Isusa Krista. Premda je u trci koju kršćanski učenici trče važan dobar početak, ono što se na kraju računa je to jesmo li završili trku. Isus je rekao: “Tko ustraje do kraja, taj će biti spašen” (Matej 24:13). Vječni je život nagrada koja čeka one koji uspješno završe trku! Stoga, imajući u mislima svoj cilj, moramo ustrajati do kraja. Što će nam pomoći da ostvarimo taj cilj?

Nužna je pravilna ishrana

 5, 6. (a) Čemu moramo pokloniti pažnju da bismo ustrajali u trci za život? (b) Koje duhovne pripreme moramo koristiti, i zašto?

⁵ Nedaleko od grčkog grada Korinta nalazilo se mjesto gdje su se u drevno doba održavale čuvene Istamske igre. Pavao je nesumnjivo znao da su braći u Korintu poznata atletska i druga natjecanja koja su se tamo održavala. Iskoristivši ono što je njima već bilo poznato, podsjetio ih je na trku za život u koju su uključeni: “Ne znate li da u trci svi trkači trče, ali samo jedan dobiva nagradu? Trčite tako da je osvojite.” Pavao je istaknuo koliko je važno ostati u trci i naprežući se ići naprijed do cilja. Ali što im u tome može pomoći? “Svaki koji sudjeluje u natjecanju svladava se u svemu”, dodao je on. Doista, natjecatelji u drevnim igrama prolazili su vrlo naporne treninge, pomno su pazili što jedu i piju te su strogo držali pod kontrolom sve svoje aktivnosti samo da bi pobijedili (1. Korinćanima 9:24, 25).

⁶ Kako je s trkom u koju su uključeni kršćani? “Moraš pokloniti pažnju svojoj duhovnoj ishrani ako želiš ustrajati u trci za život”, kaže starješina iz jedne skupštine Jehovinih svjedoka. Razmotri kakvu nam sve duhovnu hranu daje Jehova, “Bog koji daje ustrajnost” (Rimljanima 15:5). Naš je glavni izvor duhovne okrepe njegova Riječ, Biblija. Ne bismo li trebali napraviti dobar raspored čitanja Biblije i pridržavati ga se? Posredstvom ‘vjernog i razboritog roba’ Jehova nam pruža i pravovremene časopise Kulu stražaru i Probudite se! te druge publikacije koje se temelje na Bibliji (Matej 24:45). Marljivo proučavanje tih publikacija ojačat će nas u duhovnom pogledu. Da, moramo odvojiti vrijeme — ‘iskupiti povoljno vrijeme’ — za osobni studij (Efežanima 5:16).

 7. (a) Zašto se ne bismo trebali zadovoljiti samo poznavanjem temeljnih kršćanskih doktrina? (b) Kako se možemo ‘naprezati da postignemo zrelost’?

⁷ Da bismo ostali u trci kršćanskih učenika, nije dovoljno zadovoljiti se samo temeljima, ‘osnovnom naukom’, već se trebamo ‘naprezati da postignemo zrelost’ (Hebrejima 6:1). Zato moramo razvijati interes za ‘širinu i dužinu i visinu i dubinu’ istine te se hraniti ‘jakom hranom koja pripada zrelima’ (Efežanima 3:18; Hebrejima 5:12-14). Uzmimo za primjer četiri vjerodostojna izvještaja o Isusovom životu na Zemlji — Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo Evanđelje. Pažljivim proučavanjem tih Evanđelja saznat ćemo ne samo kakva je djela Isus činio i kakvu je osobnost imao već ćemo ujedno moći zapaziti način razmišljanja koji je motivirao njegova djela. Na taj način možemo steći “Kristov um” (1. Korinćanima 2:16).

 8. Kako nam kršćanski sastanci pomažu da ustrajemo u trci za život?

⁸ Pavao je svoje suvjernike opominjao: “Promišljajmo jedni o drugima da bismo se poticali na ljubav i dobra djela, ne ostavljajući svoje sastanke, kao što neki imaju običaj, nego ohrabrujući jedni druge, i to tim više što vidite da se približava dan” (Hebrejima 10:24, 25). Kršćanski su sastanci zaista izvor ohrabrenja! I kako je samo okrepljujuće biti s braćom i sestrama koji nas vole i zainteresirani su za nas te nam žele pomoći da ustrajemo do kraja! Ne možemo si dozvoliti da olako shvaćamo tu pripremu koju je Jehova s ljubavlju učinio za nas. Marljivim osobnim proučavanjem i redovitim prisustvovanjem sastancima postanimo “po sposobnosti razumijevanja (...) odrasli” (1. Korinćanima 14:20).

Gledaoci koji te bodre

 9, 10. (a) Na koji način mogu gledaoci biti izvor ohrabrenja u trci koja zahtijeva ustrajnost? (b) Što predstavlja ‘velik oblak svjedoka oko nas’ o kojem se govori u Hebrejima 12:1?

⁹ Međutim, koliko god da se trkač dobro pripremi, postoji mogućnost da se tijekom trke dogodi nešto zbog čega bi mogao posrnuti. “Dobro ste trčali. Tko vas je spriječio da ne budete i dalje poslušni istini?” upitao je Pavao (Galaćanima 5:7). Izgleda da su pojedini kršćani u Galaciji upali u loše društvo i to im je odvuklo pažnju od njihove trke za život. S druge strane, ustrajati u trci može biti lakše uz podršku i ohrabrenje drugih. To djeluje slično kao što gledaoci djeluju na sudionike neke igre. Oduševljeno mnoštvo pojačava uzbuđenje koje natjecateljima od početka do kraja daje motivaciju. Bodrenje promatračâ, često popraćeno glasnom muzikom i pljeskanjem, sudionicima može služiti kao dodatni poticaj koji im je potreban dok se približavaju kraju. Da, gledaoci koji pružaju podršku mogu vršiti pozitivan utjecaj na trkače.

¹⁰ Tko su gledaoci u trci za život u koju su uključeni kršćani? Nabrojivši vjerne pretkršćanske svjedoke Jehove, prema izvještaju 11. poglavlja Hebrejima, Pavao je napisao: “Zato, dakle, budući da oko sebe imamo tako velik oblak svjedoka, (...) s ustrajnošću trčimo trku koja stoji pred nama” (Hebrejima 12:1). Uzevši oblak kao metaforu, Pavao nije upotrijebio grčku riječ koja opisuje oblak oštrih kontura i točno određene veličine i oblika. Umjesto toga, upotrijebio je riječ koja, kako navodi leksikograf W. E. Vine, “označava bezobličnu masu oblaka koja prekriva nebo”. Očito je Pavao mislio na veliko mnoštvo svjedoka — tako veliko da je poput mase oblaka.

11, 12. (a) Kako nas vjerni pretkršćanski svjedoci mogu, da tako kažemo, bodriti kako bismo ustrajno trčali trku? (b) Kako nam “velik oblak svjedoka” može još više koristiti?

¹¹ Mogu li vjerni pretkršćanski svjedoci danas biti gledaoci u doslovnom smislu? Pa, ne baš. Svi oni spavaju smrtnim snom, čekajući uskrsnuće. No, za svog su života i sami bili uspješni trkači, a primjer koji su ostavili i dalje živi na stranicama Biblije. Dok proučavamo Sveto pismo, ti vjerni pojedinci mogu oživjeti u našim mislima i, da tako kažemo, bodriti nas da otrčimo trku do kraja (Rimljanima 15:4).a

¹² Naprimjer, kada se nađemo u iskušenju da iskoristimo prilike koje pruža ovaj svijet, neće li nas razmišljanje o tome kako je Mojsije odbacio egipatsku slavu motivirati da ostanemo u trci? Ako nam se kušnja s kojom se suočavamo čini teškom, prisjećanje na težak ispit na kojem se našao Abraham kad se od njega tražilo da žrtvuje svog sina Izaka sigurno će nas ohrabriti da ne odustanemo u trci vjere. U kolikoj će nas mjeri “velik oblak” tih svjedoka tako bodriti ovisi o tome koliko ih jasno vidimo očima svog uma.

13. Kako nas suvremeni Svjedoci Jehove bodre u trci za život?

¹³ Osim toga, oko nas je i velik broj današnjih Svjedoka Jehove. Kakve li izvanredne primjere vjere pružaju pomazani kršćani te muškarci i žene iz ‘velikog mnoštva’! (Otkrivenje 7:9). S vremena na vrijeme imamo priliku čitati njihove životne priče kako u ovom časopisu tako i u drugim publikacijama Watch Towera.b Razmišljanje o njihovoj vjeri hrabri nas da ustrajemo do kraja. I nije li lijepo imati podršku bliskih prijatelja i rođaka koji i sami vjerno služe Jehovi? Da, tu su mnogi koji nas bodre u trci za život.

Mudro odredi svoj tempo

14, 15. (a) Zašto je važno mudro odrediti svoj tempo? (b) Zašto bismo trebali biti razumni u pogledu ciljeva koje si postavljamo?

¹⁴ Prilikom trčanja dugačke trke, primjerice maratona, trkač mora mudro odrediti svoj tempo. “Ako kreneš prebrzo, na dobrom si putu da ne uspiješ”, navodi časopis New York Runner. “Trkaču se tada lako može dogoditi ili da zadnjih nekoliko kilometara otrči s teškom mukom ili da odustane.” Jedan se maratonac prisjeća: “Govornik na jednom predavanju kojem sam prisustvovao tijekom priprema za trku jasno je upozorio: ‘Nemojte juriti za bržim trkačima. Trčite tempom koji vama odgovara. Inače ćete se iscrpiti i možda morati odustati.’ Slijeđenje tog savjeta pomoglo mi je da završim trku.”

¹⁵ Božji se sluge u trci za život moraju snažno naprezati (Luka 13:24). Međutim, učenik Jakov je napisao: ‘Mudrost odozgo je razumna’ (Jakov 3:17). Iako nas dobar primjer drugih može ohrabriti da dajemo više od sebe, razumnost će nam pomoći da si postavimo realne ciljeve u skladu s našim sposobnostima i okolnostima. Biblija nas podsjeća: “Neka svatko dokaže kakvo je njegovo vlastito djelo, i onda će u samom sebi imati razlog za veliku radost, a ne u usporedbi s nekim drugim. Jer svatko će nositi svoj vlastiti teret” (Galaćanima 6:4, 5).

16. Kako nam skromnost pomaže da odredimo svoj tempo?

¹⁶ U Miheju 6:8 postavlja nam se pitanje koje nas potiče na razmišljanje: “Što Jehova ište od tebe osim da (...) hodiš smjerno [“skromno”, NS] s Bogom svojim?” Biti skroman znači biti svjestan svojih granica. Jesmo li zbog slabog zdravlja ili poodmakle dobi donekle ograničeni u onome što možemo učiniti u službi Bogu? Nemojmo se obeshrabriti. Jehova prihvaća naš trud i naše žrtve ‘po onome što imamo, a ne po onome što nemamo’ (2. Korinćanima 8:12; usporedi Luku 21:1-4).

Usmjeri pogled prema nagradi

17, 18. Na što je Isus usredotočio svoj pogled, i kako mu je to pomoglo da pretrpi mučenički stup?

¹⁷ Skrećući pažnju korintskih kršćana na to da je potrebno ustrajati u trci za život, Pavao je spomenuo još jedno obilježje Istamskih igara koje je bilo zanimljivo zapaziti. Pavao je, govoreći o natjecateljima u tim igrama, napisao: “Naravno, oni [trče] da bi dobili raspadljivu krunu, a mi neraspadljivu. Stoga ne trčim s nesigurnošću; ne usmjeravam svoje udarce tako kao da udaram zrak” (1. Korinćanima 9:25, 26). Nagrada koju je dobivao pobjednik tih drevnih igara bila je kruna, ili vijenac, napravljena od bora ili drugih biljaka, ili čak od osušenog divljeg celera — što je doista ‘raspadljiva kruna’. No, što očekuje kršćane koji ustraju do kraja?

¹⁸ Govoreći o našem Uzoru, Isusu Kristu, apostol Pavao je napisao: “Zbog radosti koja je stajala pred njim pretrpio je mučenički stup, prezrevši sramotu, i sjeo je s desne strane Božjeg prijestolja” (Hebrejima 12:2). Isus je ustrajao do kraja svog ljudskog života gledajući dalje od mučeničkog stupa, prema svojoj nagradi, a nagrada mu je, između ostalog, i radost zbog činjenice da je dao svoj doprinos posvećenju Jehovinog imena, da je otkupio ljudsku obitelj od smrti i da će vladati kao Kralj i Prvosvećenik, vodeći poslušne ljude do beskrajnog života na rajskoj Zemlji (Matej 6:9, 10; 20:28; Hebrejima 7:23-26).

19. Na što bismo se trebali usredotočiti dok hodimo putem kršćanskih učenika?

¹⁹ Razmisli o radosti koja stoji pred nama dok hodimo putem kršćanskih učenika. Jehova nam je povjerio djelo propovijedanja dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu i prenošenja biblijske spoznaje kojom se spašavaju životi ljudi, a to nam donosi duboko zadovoljstvo (Matej 28:19, 20). Stvarno je velika radost pronaći nekoga tko je zainteresiran za pravog Boga i pomoći mu da započne trku za život! I neovisno o odazivu ljudi kojima propovijedamo, prednost je sudjelovati u djelu koje je povezano s posvećenjem Jehovinog imena. Kada ustrajemo u službi usprkos ravnodušnosti ili protivljenju ljudi na području gdje svjedočimo, radosni smo što možemo obradovati Jehovino srce (Priče Salamunove 27:11). A veličanstvena nagrada koju nam on obećava je vječni život. To će zaista biti izuzetna radost! Moramo zadržati pred očima te blagoslove i ustrajati u trci.

Dok se približava kraj

20. Zašto bi trka za život mogla postajati sve teža kako se bliži njen kraj?

²⁰ U trci za život moramo se boriti protiv svog glavnog neprijatelja, Sotone Đavla. Kako se približavamo cilju, on nas neumorno pokušava oboriti ili usporiti (Otkrivenje 12:12, 17). A i nije lako ostati vjeran, predani objavitelj Kraljevstva s obzirom na ratove, glad, pošasti i druge poteškoće koje obilježavaju ‘vrijeme kraja’ (Danijel 12:4; Matej 24:3-14; Luka 21:11; 2. Timoteju 3:1-5). Štoviše, ponekad nam se može činiti da je kraj dalje nego što smo očekivali, naročito ako smo trku započeli prije niz desetljeća. Pa ipak, Božja nas Riječ uvjerava da će kraj doći. Jehova kaže da neće kasniti. Kraj je na pomolu (Habakuk 2:3; 2. Petrova 3:9, 10).

21. (a) Što će nas jačati dok nastavljamo trku za život? (b) Što bismo trebali odlučno činiti dok se približava kraj?

²¹ Stoga, da bismo uspjeli u trci za život, moramo crpsti snagu iz onoga što nam Jehova s ljubavlju stavlja na raspolaganje za našu duhovnu okrepu. A itekako nam je potrebno i svako ohrabrenje koje nam može pružiti redovito druženje s našim suvjernicima, koji su također trkači u toj trci. Čak i ako nam trku otežavaju teška progonstva i nepredviđeni događaji koji se tijekom nje pojave, ipak možemo ustrajati do kraja, jer nam Jehova daje ‘snagu koja nadilazi uobičajenu’ (2. Korinćanima 4:7). Uistinu je ohrabrujuće znati da Jehova želi da iz trke izađemo kao pobjednici! Čvrsti i odlučni, “s ustrajnošću trčimo trku koja stoji pred nama”, imajući potpuno pouzdanje da ćemo “žeti kad bude vrijeme ako ne malakšemo” (Hebrejima 12:1; Galaćanima 6:9).

[Bilješke]

Sjećaš li se?

◻ Zašto moramo ustrajati do kraja?

◻ Koje pripreme što ih je Jehova poduzeo ne smijemo zanemarivati?

◻ Zašto je važno mudro odrediti svoj tempo?

◻ Kakva radost stoji pred nama dok nastavljamo trku?

[Slika na stranici 18]

Crpi ohrabrenje iz kršćanskih sastanaka