Cijeniti “darove u ljudima”
“Poštuj[te] one koji naporno rade među vama i (...) izuzetno [ih] cijenite u ljubavi zbog njihovog rada” (1. SOLUNJANIMA 5:12, 13, NW).
1. Prema Djelima apostolskim 20:35, kakvu moć ima davanje? Navedi primjer.
“MNOGO je blaženije davati nego li uzimati” (Djela apostolska 20:35). Možeš li se sjetiti kad si zadnji put osjetio istinitost ovih Isusovih riječi? Možda si nekoj osobi koju jako voliš nešto darovao. Pažljivo si birao dar jer si želio da to bude nešto što će toj osobi biti dragocjeno. Kako ti je samo bilo toplo oko srca kad si vidio njen ushićen izraz lica! Ako je potaknuto ispravnim motivima, davanje je izraz ljubavi, a izražavanje ljubavi može nas učiniti sretnima.
2, 3. (a) Zašto se može reći da nitko nije sretniji od Jehove, i kako mogu ‘darovi u ljudima’ biti razlog da se njegovo srce raduje? (b) Kako se ne bismo smjeli odnositi prema nečemu što je dar od Boga?
2 Tko onda može biti sretniji od Jehove, Davaoca ‘svakog dobrog dara’? (Jakov 1:17; 1. Timoteju 1:11). Iza svakog njegovog dara stoji ljubav (1. Ivanova 4:8). To je posve sigurno istina kad je u pitanju dar koji je Bog preko Krista dao skupštini — “darove u ljudima” (Efežanima 4:8, NW). Djelovanje starješina koji vode brigu o stadu izraz je Božje duboke ljubavi prema njegovom narodu. Te se ljude pažljivo bira — moraju udovoljavati biblijskim preduvjetima (1. Timoteju 3:1-7; Titu 1:5-9). Oni znaju da moraju “obzirno postupati sa stadom”, jer tada će ovce imati razloga da budu zahvalne za takve pastire pune ljubavi (Djela apostolska 20:29, NW; Psalam 100:3). Kad Jehova vidi da je njegovim ovcama srce puno zahvalnosti, tada se sigurno i njegovo srce raduje! (Priče Salamunove 27:11).
3 Mi sigurno ne bismo smjeli podcjenjivati nešto što je dar od Boga; niti bismo smjeli biti nezahvalni za njegove darove. Stoga nam se nameću dva pitanja: Kako trebaju starješine gledati na svoju ulogu u skupštini? I kako može ostatak stada pokazati da cijeni “darove u ljudima”?
‘Mi smo vaši suradnici’
4, 5. (a) S čim Pavao uspoređuje skupštinu, i zašto je to odgovarajuća usporedba? (b) Što je iz Pavlove usporedbe vidljivo o načinu kako bismo trebali gledati jedni na druge i međusobno se ophoditi?
4 Jehova je ‘darovima u ljudima’ povjerio određenu mjeru autoriteta u skupštini. Naravno, starješine ne žele zloupotrebljavati svoj autoritet, no svjesni su da im se kao nesavršenim ljudima to vrlo lako može dogoditi. Kako bi onda oni trebali gledati na sebe u odnosu na ostatak stada? Razmotri usporedbu koju je upotrijebio apostol Pavao. Nakon što je obrazložio zašto su dani ‘darovi u ljudima’, Pavao je napisao: “U ljubavi da u svemu uzrastemo u onome koji je glava, Kr[i]st. Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakijem zglavkom, da jedno drugome pomaže dobro po mjeri svakoga uda, i čini da raste tijelo na popravljanje samoga sebe u ljubavi” (Efežanima 4:15, 16). Dakle, Pavao skupštinu, što uključuje i starješine i ostale članove, uspoređuje s ljudskim tijelom. Zašto je to odgovarajuća usporedba?
5 Ljudsko tijelo sastoji se od mnogo različitih dijelova, ali ima samo jednu glavu. Međutim, niti jedan dio tijela — niti jedan mišić, živac ili žila — nije beskoristan. Svaki je dio važan i na neki način doprinosi zdravlju i ljepoti cijelog tijela. Jednako tako, skupština se sastoji od mnogo različitih članova, no svaki njen član — bio on mlad ili star, snažan ili nemoćan — na neki način može doprinijeti cjelokupnom duhovnom zdravlju i ljepoti skupštine (1. Korinćanima 12:14-26). Nitko ne treba misliti da je previše nevažan, a da bi nešto značio. No nitko ne bi trebao otići u drugu krajnost i misliti da je on nešto važniji, jer smo svi mi — i pastiri i ovce — dio tijela, a glava je samo jedna, Krist. Tako Pavao pruža osjećajan prikaz ljubavi, brige i poštovanja koje bismo trebali međusobno iskazivati. Uviđanje te činjenice pomaže starješinama da imaju ponizan, uravnotežen stav prema svojoj ulozi u skupštini.
6. Iako je kao apostol imao autoritet, kako je Pavao iskazao ponizan duh?
6 Ovi ‘darovi u ljudima’ ne pokušavaju upravljati životom ili vjerom svojih suobožavatelja. Premda je Pavao kao apostol imao autoritet, Korinćanima je ponizno rekao: “Ne bismo se htjeli vladati kao gospodari vaše vjere, štoviše, mi smo (samo) suradnici na vašoj radosti, jer u vjeri vi čvrsto stojite” (2. Korinćanima 1:24, St). Pavao nije želio upravljati vjerom svoje braće niti njihovim načinom života. Doista, smatrao je da to nije potrebno, jer je izrazio pouzdanje u to da oni već jesu vjerni muškarci i žene koji se u Jehovinoj organizaciji nalaze zato što žele činiti ono što je ispravno. Stoga je, drugim riječima, Pavao, govoreći u svoje ime i u ime svog suputnika Timoteja, rekao: ‘Naš je zadatak surađivati s vama kako biste služili Bogu s radošću’ (2. Korinćanima 1:1). Kakvog li poniznog duha!
7. Što ponizni starješine uviđaju o svojoj ulozi u skupštini, i kakvo pouzdanje imaju u svoje suradnike?
7 ‘Darovi u ljudima’ u današnje vrijeme imaju isti zadatak. Oni su ‘suradnici na našoj radosti’. Ponizni starješine uviđaju da nije na njima da odlučuju koliko drugi mogu dati u službi Bogu. Svjesni su toga da, premda oni mogu hrabriti druge da prošire ili poboljšaju svoju službu, želja za služenjem Bogu treba dolaziti sama i iz srca. (Usporedi 2. Korinćanima 9:7.) Oni su uvjereni da će njihovi suradnici, ako su radosni, učiniti sve što mogu. Stoga iskreno žele pomoći svojoj braći da ‘služe Gospodinu veselo’ (Psalam 100:2).
Pomoći svima da služe s radošću
8. Koji su neki od načina kako starješine mogu pomoći svojoj braći da služe Jehovi s radošću?
8 Starješine, kako možete pomoći svojoj braći da služe s radošću? Možete ih hrabriti svojim primjerom (1. Petrova 5:3). Neka vaša revnost i radost u službi bude vidljiva, pa bi i drugi mogli biti ohrabreni da slijede vaš primjer. Pohvalite ih za trud koji ulažu cijelom dušom (Efežanima 4:29). Srdačna i iskrena riječ pohvale pomaže drugima da se osjećaju korisnima i potrebnima. Potiče u ovcama želju da u službi Bogu daju sve od sebe. Izbjegavajte kritički ih uspoređivati s drugima (Galaćanima 6:4). Takvo uspoređivanje češće obeshrabruje nego što motivira na poboljšanje. Osim toga, svaka Jehovina ovca je osoba za sebe — s različitim okolnostima i sposobnostima. Poput Pavla, izrazite pouzdanje u svoju braću. Ljubav “sve vjeruje”, i stoga bismo trebali vjerovati da naša braća ljube Boga i da mu žele ugoditi (1. Korinćanima 13:7). Kada drugima iskazujete ‘čast’, tada u njima potičete njihove najbolje strane (Rimljanima 12:10). Budite sigurni da će najvećim dijelom ovce kad dobiju ohrabrenje i okrepu davati sve od sebe u službi Bogu i pronaći radost u toj službi (Matej 11:28-30).
9. Kakav će stav prema drugim starješinama pomoći svakom starješini da služi s radošću?
9 Budete li ponizno na sebe gledali kao na jednog od ‘suradnika’, to će pomoći vama da služite s radošću i da cijenite jedinstvene darove drugih starješina. Svaki starješina ima određene talente i sposobnosti koje može koristiti za dobrobit skupštine (1. Petrova 4:10). Jedan je možda nadaren za poučavanje. Drugi je možda djelotvoran organizator. Treći je opet zbog svoje srdačnosti i suosjećajnosti izuzetno pristupačan. Zapravo, niti jedan starješina ne posjeduje sve darove u istoj mjeri. Da li to što ima određeni dar — recimo dar poučavanja — jednog starješinu čini boljim od drugoga? Ni u kom slučaju! (1. Korinćanima 4:7). No s druge strane, nema potrebe biti zavidan na tome što netko ima određeni dar ili osjećati se manje vrijednim ako se drugog starješinu hvali zbog njegovih sposobnosti. Ne zaboravi, ti imaš darove koje Jehova u tebi vidi. I on ti može pomoći da te darove razvijaš i koristiš ih za dobrobit svoje braće (Filipljanima 4:13).
‘Budite poslušni i podložni’
10. Zašto bi bilo dobro izraziti zahvalnost za “darove u ljudima”?
10 Kada dobijemo dar, tada je lijepo pokazati zahvalnost. “Zahvalni budite”, kaže se u Kološanima 3:15. Kako je onda kad su u pitanju ‘darovi u ljudima’, dragocjeni dar od Jehove? Mi smo, naravno, prvenstveno zahvalni Jehovi, velikodušnom Darivaocu. No što je sa samim ‘darovima u ljudima’? Kako možemo pokazati da cijenimo i njih?
11. (a) Kako možemo pokazati cijenjenje za “darove u ljudima”? (b) Što znače izrazi “budite poslušni” i “budite podložni”?
11 Svoje cijenjenje za “darove u ljudima” možemo pokazati tako da smo spremni poslušati njihove na Bibliji utemeljene savjete i odluke. Biblija nas savjetuje: “Budite poslušni onima koji preuzimaju vodstvo među vama i budite podložni, jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će položiti račun; da bi to činili s radošću, a ne s uzdisanjem, jer bi vam to bilo na štetu” (Jevrejima 13:17, NW). Zapazi da ne moramo samo ‘biti poslušni’ već i “podložni” onima koji preuzimaju vodstvo. Grčka riječ prevedena kao ‘biti podložan’ doslovno znači “biti popustljiv pred”. Tumačeći izraze ‘biti poslušan’ i biti ‘podložan’, bibličar Richard C. H. Lenski kaže sljedeće: “Čovjek je poslušan onda kada se slaže s onim što mu se kaže da učini i kada je uvjeren da je to ispravno i korisno; a popušta (...) onda kada ima suprotno mišljenje.” Kada razumijemo uputstva onih koji preuzimaju vodstvo i kada se slažemo s njima, onda poslušnost može doći sama po sebi. No što ako ne razumijemo razlog za određenu odluku?
12. Zašto trebamo biti podložni, ili popustljivi, čak i ako ne razumijemo u potpunosti razlog za određenu odluku?
12 To je situacija kada možda moramo biti podložni, ili popustljivi. Zašto? Jedan od razloga je to što moramo imati pouzdanja u to da ovi duhovno osposobljeni ljudi čine ono što je u našem najboljem interesu. U krajnjoj liniji, oni dobro znaju da Jehovi moraju položiti račun za ovce koje su im povjerene na brigu (Jakov 3:1). Osim toga, dobro je zadržati na umu da nama možda nisu poznate sve povjerljive informacije na temelju kojih su oni donijeli promišljenu odluku (Priče Salamunove 18:13).
13. Što nam može pomoći da budemo podložni kad su u pitanju pravne odluke starješina?
13 Što je s podložnošću kada su u pitanju pravne odluke? Istina, to možda nije lako, osobito ako se donese odluka o isključenju neke osobe koju volimo — nekog rođaka ili bliskog prijatelja. I u tom slučaju najbolje je podložiti se prosudbi ‘darova u ljudima’. Oni su u položaju da objektivnije od nas procijene stvari i vjerojatno su upoznati s više činjenica. Često je toj braći izuzetno teško donijeti takve odluke; vrlo je ozbiljna odgovornost ‘suditi za Gospodina’ (2. Dnevnika 19:6). Oni se u svakom pogledu trude biti milosrdni, jer imaju na umu da Bog ‘rado prašta’ (Psalam 86:5, St). No istovremeno se moraju brinuti da skupština ostane čista, a i Biblija nalaže da isključe nepokajničke prijestupnike (1. Korinćanima 5:11-13). U mnogim slučajevima i sam prijestupnik prihvati njihovu odluku. Možda je baš takva stega ono što mu je potrebno da se urazumi. Ako smo mi, kao osobe koje on voli, podložni toj odluci, mogli bismo mu time pomoći da iz stege izvuče pouku (Jevrejima 12:11).
‘Izuzetno ih cijenite’
14, 15. (a) Prema riječima iz 1. Solunjanima 5:12, 13, zašto starješine zaslužuju naše cijenjenje? (b) Zašto se može reći da starješine ‘naporno rade među nama’?
14 Svoju zahvalnost za “darove u ljudima” možemo pokazati i tako da im damo do znanja da ih cijenimo. Pišući članovima skupštine u Solunu, Pavao je savjetovao: ‘Poštujte one koji naporno rade među vama i predvode vas u Gospodinu i opominju vas; i izuzetno ih cijenite u ljubavi zbog njihovog rada’ (1. Solunjanima 5:12, 13, NW). “Naporno rade” — zar to nije pravi izraz za ono što čine odani starješine koji nesebično daju sebe za našu dobrobit? Razmisli na trenutak o velikom teretu koji ta draga braća nose.
15 Mnogi su od njih obiteljski ljudi koji moraju raditi na svjetovnom poslu da bi zbrinjavali svoju obitelj (1. Timoteju 5:8). Ukoliko starješina ima djecu, kao otac treba joj pokloniti svoje vrijeme i pažnju. Možda joj mora pomagati oko škole, a i planirati vrijeme za zdravu rekreaciju kako bi potrošila svoju mladalačku energiju (Propovjednik 3:1, 4). A što je najvažnije, brine se za duhovne potrebe svoje obitelji te redovito vodi obiteljski biblijski studij, odlazi s njom u službu propovijedanja i na kršćanske sastanke (5. Mojsijeva 6:4-7; Efežanima 6:4). Nemojmo zaboraviti da pored takvih odgovornosti koje i mnogi od nas imaju, starješine imaju i dodatne dužnosti: pripremati se za točke na sastancima, vršiti pastirske posjete, brinuti se za duhovnu dobrobit skupštine i, kad je potrebno, rješavati pravne slučajeve. Neki nose i još neke odgovornosti povezane s pokrajinskim sastancima, oblasnim kongresima, izgradnjom Dvorana Kraljevstva i Odborima za kontaktiranje s bolnicama. Ta braća doista “naporno rade”!
16. Navedi neke načine kako možemo starješinama pokazati cijenjenje.
16 Kako im možemo pokazati cijenjenje? Jedna biblijska poslovica kaže: “Riječ u [pravo] vrijeme kako je dobra!” (Priče Salamunove 15:23; 25:11). Stoga im riječima iskrenog cijenjenja i ohrabrenja možemo dati do znanja da njihov trud ne smatramo nečim što je samo po sebi razumljivo. Isto tako, moramo biti razumni u onome što očekujemo od njih. S jedne strane, ne trebamo se ustručavati obratiti im se za pomoć. Ima trenutaka kada možda ‘drhti srce u nama’ i kad nam je potrebno biblijsko ohrabrenje, vodstvo ili savjeti od ljudi koji su ‘osposobljeni za poučavanje’ o Božjoj Riječi (Psalam 55:4; 1. Timoteju 3:2, NW). No istodobno moramo zadržati na umu da vrijeme koje starješina može posvetiti nama ima svoje granice, jer on ne može zanemarivati potrebe svoje obitelji ili drugih u skupštini. Ako imamo “suosjećanja” prema toj braći koja naporno rade, ne bismo smjeli biti nerazumni u onome što tražimo od njih (1. Petrova 3:8, St). Umjesto toga, budimo zahvalni za ono vrijeme i pažnju koje nam oni u razumnoj mjeri mogu posvetiti (Filipljanima 4:5).
17, 18. Kakve žrtve čine mnoge supruge čiji su supruzi starješine, i kako možemo pokazati da cijenimo to što čine te vjerne sestre?
17 A kako je sa suprugama starješina? Zar i one ne zaslužuju naše cijenjenje? Na koncu, one svog supruga dijele sa skupštinom. Često to od njih zahtijeva žrtve. Ponekad starješine tijekom večernjih sati koje bi mogli provoditi sa svojom obitelji moraju rješavati skupštinske stvari. U mnogim skupštinama vjerne kršćanke spremne su na takva odricanja kako bi njihovi supruzi mogli voditi brigu o Jehovinim ovcama. (Usporedi 2. Korinćanima 12:15.)
18 Kako možemo dati do znanja da cijenimo to što čine ove vjerne kršćanke? Sasvim sigurno ne tako da pretjerujemo u onome što zahtijevamo od njihovih supruga. No isto tako nemojmo zaboraviti niti koliku moć mogu imati jednostavne riječi cijenjenja. Priče Salamunove 16:24 kažu: “Ljubazne su riječi sat meda, slast duši i zdravlje kostima.” Razmotri jedan primjer. Jedan je bračni par nakon kršćanskog sastanka prišao jednom starješini i zamolio ga da razgovara s njima u vezi s njihovim sinom tinejdžerske dobi. Dok je starješina razgovarao s tim bračnim parom, njegova je supruga strpljivo čekala. Nakon toga, majka je pristupila supruzi tog starješine i rekla: “Željela bih ti se zahvaliti za vrijeme koje je tvoj muž odvojio da bi pomogao mojoj obitelji.” Ove jednostavne, ljubazne riječi zahvalnosti istinski su dirnule srce supruge tog starješine.
19. (a) Koju svrhu starješine, u cjelini gledano, vjerno ispunjavaju? (b) Što bismo svi mi trebali biti odlučni činiti?
19 To što nam na raspolaganju stoje starješine koji vode brigu o ovcama jedan je od Jehovinih ‘dobrih darova’ (Jakov 1:17). Ne, to nisu savršeni ljudi; kao i svi mi, i oni griješe (1. Carevima 8:46). No, u cjelini gledano, starješine u skupštinama diljem svijeta vjerno ispunjavaju svrhu koju im je Jehova namijenio — da ispravljaju, izgrađuju, ujedinjuju i štite stado. Neka svaki starješina bude odlučan i dalje se obzirno brinuti o Jehovinim ovcama i na taj način pokazati se kao dar, ili blagoslov, za svoju braću. A svi mi budimo odlučni pokazati svoju zahvalnost za “darove u ljudima” tako što smo im poslušni te podložni pokazujući cijenjenje za njihov naporan rad. Zaista možemo biti zahvalni Jehovi što nam je s ljubavlju stavio na raspolaganje ljude koji, ustvari, njegovim ovcama govore: ‘Naš je zadatak pomoći vam da služite Bogu s radošću’!
Kako bi odgovorio?
◻ Zašto se skupštinu može prikladno usporediti s tijelom?
◻ Kako mogu starješine pomoći svojoj braći da s radošću služe Jehovi?
◻ Zašto trebamo biti ne samo poslušni već i podložni onima koji preuzimaju vodstvo?
◻ Na koje načine možemo pokazati cijenjenje za starješine?
[Slika na stranici 16]
Starješine, pohvalite druge za trud koji ulažu cijelom dušom
[Slika na stranici 17]
Svojim primjerom revnosti u službi starješine mogu članovima svoje obitelji i drugima pomoći da služe s radošću
[Slike na stranici 18]
Mi cijenimo naše starješine koji naporno rade!