Božji sluge dokazuju svoju osposobljenost

“I tko je odgovarajuće osposobljen”? (2. KORINĆANIMA 2:16, NS).

 1. Koje se ozbiljno pitanje može postaviti u današnjem, religiozno podijeljenom svijetu?

U DANAŠNJEM religiozno podijeljenom svijetu, možemo sasvim iskreno postaviti pitanje: Tko je zapravo priznati Božji sluga? Slično je pitao i apostol Pavao: “Tko je odgovarajuće osposobljen?” Kada je osposobljenost Pavla i njegovih suradnika bila u pitanju, mogli su reći: “Mi smo”! (2. Korinćanima 2:16, 17, NS). Međutim, tko ima danas dobar temelj, pravo i hrabrost odgovoriti “mi smo”?

 2. Što je bit Pavlovih riječi iz 2. Korinćanima 2:14-17?

² Prije nego odgovorimo na to pitanje, razmotrimo Pavlove riječi upućene kršćanima u Korintu: “Hvala Bogu, koji nas uvijek u Kristu vodi u pobjedonosnom slavlju i koji po nama širi na svakom mjestu miris svoje spoznaje! Mi smo Bogu ugodan Kristov miris među onima koji se spašavaju i među onima koji propadaju; jednima miris što od smrti vodi u smrt, a drugima miris što od života vodi u život. A tko je za ovo sve sposoban? Mi, uistinu, nismo kao oni mnogi koji trguju riječju Božjom” (2. Korinćanima 2:14-17, ST; Vidi Kula stražara od 1. 5. 1944. str. 133-134, engl.).

 3. a) Kako bi morali mi postupiti kod pomisli na trgovanje Riječju Božjom za sebičnu korist? b) Što je Pavao radio da ne bi bio na teret onima kojima je propovijedao?

³ Prodavati (trgovati) Božju riječ za sebičnu korist — kako je odbijajuća takva misao! Pavao nije tražio materijalnu korist od propovijedanja te Riječi da bi živio udobnim životom i konačno otišao u mirovinu i ostatak svog života proveo mirno. On je bio spreman dopunskim zanimanjem izrađivati šatore kako bi se mogao izdržavati i pomagati svojim drugovima u Jehovinoj službi (Djela apostolska 18:1-4). Pavao nije bio na teret onima kojima je propovijedao dobru vijest. Zato je i mogao pitati korintske kršćane: “Jesam li učinio grijeh ponižavajući samoga sebe da bi vi mogli biti uzvišeni, jer sam bio spreman objaviti vam badava Božju dobru vijest?” (2. Korinćanima 11:7, NS). Odgovor na to pitanje je svakako trebao biti ne!

 4. Kako Jehovini svjedoci oponašaju Pavlov primjer u vezi sa Božjom riječi?

⁴ Danas Jehovini svjedoci oponašaju apostolov dobar primjer da ne prodaju Božju riječ koja je od neprocjenjive vrijednosti, nego je nastoje učiniti svima dostupnom. Oni ne trguju s takvom svetom stvari. Nemaju plaćenih svećenika, njihovi javni govornici ne naplaćuju svoje javne govore ili predavanja, a na sastancima ne kruži tanjur za sakupljanje priloga. Ako netko želi dati prilog za podupiranje djela propovijedanja, može ubaciti bilo koju svotu, čak i u vrijednosti udovičine “dvije lepte”, u kutiju za dobrovoljne priloge, koja se nalazi u Kraljevskoj dvorani ili na drugim mjestima (Luka 21:1-4). Takvi dobrovoljni prilozi se koriste za pokriće troškova a ne za bogaćenje bilo kojeg pojedinca. Čak i privatni stanovi daju se besplatno za održavanje sastanaka Jehovinih svjedoka (Filemonu 1, 2).

“Dovoljno sposoban”

 5. Tko osposobljava Jehovine svjedoke na svetu službu?

⁵ Međutim, tko danas osposobljava Jehovine svjedoke da slijede takav primjer iz Pisma i pored progonstava i protivljenja koje stalno podnose? Čast za to ne pripada nikom drugome osim onome, koji je u dovoljnoj mjeri osposobio Pavla i njegove drugove za svetu službu. Molimo, obrati pažnju na čistoću Pavlovih poticaja, koji se jako razlikuju od poticaja religioznih trgovaca, kao što je i sam objasnio: “Kao potaknuti iskrenošću, kao od Boga poslani pred Bogom govorimo u Kristu” (2. Korinćanima 2:17, ST). Slično govore i današnji Jehovini svjedoci. Međutim, trebamo li sami sebe preporučiti za sluge? Trebaju li nam javna preporučena pisma od drugih?

 6. a) Zašto svećenstvo kršćanstva misli da je ono “odgovarajuće osposobljeno”? b) No, što je temelj da bi netko bio odgovarajuće osposobljen za pravu kršćansku službu?

⁶ Pavao nije tvrdio da je on sam razvio svoju osposobljenost za službu. On je rekao: “Nama potrebna sposobnost dolazi od Boga, koji nas je uistinu odgovarajuće osposobio da budemo sluge novog zavjeta” (2. Korinćanima 3:4-6, NS). Za razliku od Pavla, svećenstvo kršćanstva tvrdi da je “odgovarajuće osposobljeno” za to, jer su diplomirali na teološkim seminarima. Zato ne priznaju osposobljenost za sluge i ovlaštenje za poučavanje onima, koji nisu završili takve škole. Međutim, Pavlovo naročito školovanje u Judaizmu nije ga osposobilo za kršćansku službu u vezi s Novim savezom. Niti je Isus ustanovio bilo kakvu teološku školu za svojih dvanaest apostola ili za bilo koga drugog. Jednako mora i danas odgovarajuća osposobljenost za pravu kršćansku službu dolaziti od Jehove, najvećeg učitelja. Naravno, takav sluga (ministar) mora za to imati i nepobitne dokaze.

“Tko te ovlastio?”

 7. Kako su se vjerski vođe razlikovali od Nikodema u načinu gledanja na Isusovo ovlaštenje?

⁷ Religiozni vođe su čak i Božjem sinu osporavali pravo propovijedati dobru vijest i činiti čuda. U hramu, “pristupiše mu, dok je učio, glavari svećenički i starješine narodne govoreći: ‘Kakvom vlašću to činiš? I tko te ovlastio?’” (Matej 21:23, NS). Oni su odbili zaključiti poput Nikodema, židovskog kneza, kad je rekao Isusu. “Rabi, znamo da si učitelj koji dolazi od Boga; jer nitko ne može činiti ove znake koje ti činiš ako Bog nije s njim” (Ivan 3:1, 2, NS).

 8. Kako su židovski vođe, nakon više od tri godine Isusove službe, reagirali na dokaze o njegovoj ličnosti i ovlaštenju?

⁸ Isus je mogao reći onima koji su mu prigovarali: ‘Neka moja djela govore sama za sebe!’ Nakon više od tri godine njegovog javnog djelovanja, svećenički glavari i narodne starješine imali su mnogo činjenica na temelju kojih su mogli donijeti ispravan zaključak o Isusovom identitetu (osobnosti) i pravo da čini čuda i uči istinu o Božjem Kraljevstvu. Oni su jednostavno bili previše tvrdoglavi da bi prihvatili sve dokaze koje je Jehova pružio dokazujući da je Isus obećani Mesija.

 9, 10. a) Zašto Jehovine svjedoke ne smije iznenaditi da se danas osporava njihova osposobljenost za Božje sluge? b) Kako je Isus postupio prema vjerskim vođama koji su osporavali njegovo pravo služenja i kakav je bio rezultat?

⁹ S obzirom na ono što se događalo u Isusovom primjeru, Jehovine svjedoke ne iznenađuje što religiozni vođe danas dovode u pitanje njihovu osposobljenost kao ovlaštenih slugu njegovog Oca. Budući da se ti, koji su osporavali Isusovo ovlaštenje, nisu osvrtali na mnoga njegova čudesna djela, on je postavio pitanje koje ih je stavilo u težak položaj. Njegovi suvremeni učenici mogu učiniti jednako kada netko namjerno ne želi vidjeti njihova djela.

¹⁰ Kada su glavari svećenički i starješine pitali Isusa: “Tko ti je dao to ovlaštenje?”, Isus nije postavio neko nerazumljivo pitanje, nego je rekao: “‘I ja ću vas također nešto pitati. Ako mi odgovorite, i ja ću vama reći kakvom vlašću ovo činim: Otkuda je bilo Ivanovo krštenje? S neba ili od ljudi?’” U izvještaju piše dalje: “A oni počeše razmišljati među sobom govoreći: ‘Ako kažemo — “s neba”, reći će nam: “Zašto mu onda niste vjerovali?” A ako kažemo — “od ljudi”, bojimo se naroda jer svi smatraju Ivana prorokom’. Zato odgovarajući Isusu rekoše: ‘Ne znamo.’ Reče i on njima: ‘Ni ja vama neću reći kakvom vlašću ovo činim’” (Matej 21:23-27, NS). Jehovini svjedoci danas mogu pomoću Pisma postavljati pitanja svećenstvu na način koji ima sličan učinak.a

11. Što je Jehovin narod radio prije 1914. godine i kako su njihovi kritičari bili ušutkani?

¹¹ Od 1876. godine Jehovini svjedoci su obavještavali svijet a naročito njegov kršćanski dio, da će se vremena neznabožaca završiti u jesen 1914. godine (Luka 21:24). Svećenstvo nije moglo zanemariti ovo prethodno djelovanje od skoro 40 godina — djelovanje koje odgovara djelovanju Ivana Krstitelja. Ti svećenici su nestrpljivo čekali da navale na urednika ovog časopisa, ukoliko bi 1914. godina prošla bez nekih značajnijih događaja na koje je on upozoravao. Međutim, kako su samo bili ušutkani kad je 28. srpnja 1914. mir bio poljuljan izbijanjem Prvog svjetskog rata!

12. Kakve su nevolje pratile Prvi svjetski rat i vrijeme nakon njega?

¹² Ratno pustošenje i regrutacija mnogih ljudi iz poljoprivrede doveli su do nestašice hrane. Potresi su u različitim područjima zemlje nanijeli mnogo štete i patnji. 1915. godine potres u Avezzanu u Italiji usmrtio je 29 970 osoba a snažan potres 1920. odnio je u smrt 200 000 ljudskih života u kineskoj oblasti Kansu. 1923. više od 140 000 osoba poginulo je u velikom potresu u Kanto u Japanu. Odmah nakon rata stigla je španjolska groznica koja je u jednoj godini prouzročila više žrtava nego sve četiri godine rata. Ne smijemo mimoići ni progonstva Jehovinih slugu tijekom tog Prvog svjetskog sukoba, koja su dostigla vrhunac nepravednim devetomjesečnim zatvaranjem predsjednika i sekretara-blagajnika Udruženja Kule stražare te šest njihovih suradnika.

13. Što su Jehovini svjedoci pitali svećenstvo kršćanstva i što bi ovi kritičari morali priznati ako bi iskreno odgovorili?

¹³ Od završetka Prvog svjetskog rata Jehovini svjedoci postavljaju pitanje svećenstvu kršćanstva: ‘Jesu li katastrofalni događaji koji od 1914. godine pogađaju Zemlju ispunjenje Isusovog proročanstva iz Mateja 24:3-13?’ Ako bi ti svećenici iskreno odgovorili, onda bi morali priznati da je 1914. godine Isus Krist došao u svoje nebesko Kraljevstvo. Naravno, budući da je Isus rekao da ga ‘svijet više neće vidjeti’ i da je on sada besmrtna duhovna osoba, njegov “dolazak” ili “prisutnost” je nevidljiva (Ivan 14:19; Matej 24:3; 1. Petrova 3:18). Međutim, priznanje svega toga spriječilo bi svećenstvo da zastupa gledište kako su događaji od 1914. do 1918. bili samo običan sukob naroda u točku povijesti.

14. a) U čemu bi religiozni vođe morali sudjelovati ako bi priznali ono što je pravo? b) Koje bi se zamjene za Kraljevstvo oni trebali odreći, a koji put oni dalje slijede?

¹⁴ Osim toga, ako bi svećenstvo kršćanstva priznalo da događaji od 1914. do 1918. označuju početak kraja starog sustava stvari, onda bi morali priznati i ostale karakteristike “znaka” Isusove “prisutnosti” i morali bi sudjelovati u ispunjenju njegovih riječi: “Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo svim narodima” (Matej 24:14, NS). To bi značilo propovijedati ne evanđelje koje propovijedaju već stoljećima, nego dobru vijest o Kraljevstvu uspostavljenom na nebesima 1914. godine, na kraju vremena neznabožaca. Oni bi morali poreći da je Liga naroda “politički izraz Božjeg kraljevstva na Zemlji” i gledati na nju kao i na njenog nasljednika, Ujedinjene narode, kao na ‘grozu pustoši, ... koja stoji na svetom mjestu’ (Matej 24:15, ST). Međutim, sve do kraja 1985. godine svećenstvo kršćanstva odbija označiti Ligu naroda i Ujedinjene narode kao “grozu pustoši”.

15. Kakva budućnost očekuje svećenstvo, a što rade Jehovini svjedoci?

¹⁵ Tako svećenstvo kršćanstva odbija zauzeti stav za Jehovino kraljevstvo pod Isusom Kristom. Budući da ga ne podupiru, oni će biti uništeni u skoroj “velikoj nevolji”. Za razliku od njih, Jehovini svjedoci su napustili Babilon veliki, svjetsko carstvo krive religije i objavljuju vijest o Kraljevstvu u 203 zemlje. Ovo neusporedivo djelo je istaknuti dio “znaka”, koji dokazuje da je 1914. godine Isus ustoličen za nebeskog kralja koji vlada usred svojih neprijatelja (Matej 24:3, 14, 21; Psalam 110:1, 2; Otkrivenje 18:1-5).

Je li potrebna neka pismena preporuka?

16. Koja se pitanja javljaju u vezi pismene preporuke i što je Pavao morao reći o tome?

¹⁶ Da li mi sami sebe bezrazložno preporučujemo za pomazane Jehovine svjedoke? Ili, vještim namještaljkama uređujemo tako kao da imamo preporuku za Isusove “druge ovce”? (Ivan 10:16). Pavao nije tako radio, nego je mogao reći Korinćanima koji su kroz njegova neumorna nastojanja postali kršćanima: “Počinjemo li opet preporučivati sami sebe? Ili su možda potrebne, kao nekima, pismene preporuke za vas ili od vas? Vi sami ste naše pismo, upisano u našim srcima, koje poznaju i čitaju svi ljudi, jer ste vi pokazali da ste pismo Kristovo napisano po nama kao slugama, napisano ne crnilom nego duhom Boga živoga, ne na kamenim pločama, nego na mesnatim pločama, na srcima” (2. Korinćanima 3:1-3, NS).

17. Zašto se može reći da je Pavao bio odgovarajuće osposobljen za službu i što se u vezi toga može reći o Jehovinim svjedocima?

¹⁷ Pomoću Jehovinog duha, Pavao je napisao nekoliko knjiga Biblije i mnoge obratio kršćanstvu. Tako je on doista dokazao da je bio odgovarajuće osposobljen za kršćansku službu. U suvremenoj usporedbi, naročito od početka izlaženja ovog časopisa 1879. godine, pomazani ostatak Kristovih učenika je, iako nisu nadahnuti poput Pavla, izdao mnogo biblijske literature. Od 1920. godine objavili su na tisuće milijuna knjiga, brošura, časopisa i traktata na mnogim jezicima. Ta literatura je raspačana po dostupnoj cijeni, a mnogo toga je ostavljeno siromašnima besplatno. Udruženje Kule stražare je organiziralo i besplatne biblijske pouke, i poslalo je misionare na neobrađena područja diljem svijeta. Deseci tisuća su pozitivno odgovorili na vijest posredovanu putem štampe ili usmeno i krštenjem simboliziralo svoje predanje Jehovi Bogu, a naročito od 1935. godine, kada je prvi puta bilo objašnjeno da se neograničeno “veliko mnoštvo” Isusovih “drugih ovaca” može radovati vječnom životu u obnovljenom raju na Zemlji (Otkrivenje 7:9-17; Luka 23:43).

18. Što može pokazati pomazani ostatak bude li izazvan da pokaže svoju osposobljenost za Božje sluge?

¹⁸ Prema tome, što ako svećenstvo pozove pomazani ostatak da pokažu diplome kao “doktori bogoslovlja”? No, ti Jehovini sluge mogu pružiti mnogo važnije dokaze! Mogu sada ukazati na preko dva milijuna “drugih ovaca” diljem svijeta i mogu reći: ‘To je naša preporuka!’ Oni se mogu Pavlovim riječima obratiti “velikom mnoštvu”: “Vi ste naše pismo, upisano u našim srcima, koje poznaju i čitaju svi ljudi” (2. Korinćanima 3:2, NS). Neka svećenstvo kršćanstva pročita to živo pismo sastavljeno od predanih, krštenih kršćana koji služe Jehovi Bogu dan i noć u njegovom hramu i koji pomažu kod ‘propovijedanja ove dobre vijesti o Kraljevstvu po cijeloj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo svim narodima’ (Matej 24:14, NS). Poput pomazanog ostatka, i oni dokazuju da su odgovarajuće osposobljeni za kršćansku službu.

19. Kakvo će jedinstveno preporučeno pismo biti sačuvano u vrijeme Harmagedona?

¹⁹ Ovo jedinstveno preporučeno pismo neće biti izbrisano u dolazećem “ratu velikog dana Boga Svemogućega” na simboličnom mjestu zvanom Harmagedon (Otkrivenje 16:14-16, NS). Umjesto toga, Svemogući Bog će ga sačuvati da ga pokaže nakon Harmagedona u novom sustavu stvari pod Kraljem Kristom. Kakvo snažno pismo će to “veliko mnoštvo” biti milijardama umrlih koje će Jehova Bog preko Isusa Krista uskrsnuti iz grobnica diljem Zemlje! Zato, nastavi dalje pisati, ti pomazani ostatku! Pomaži mu dalje, ti, “veliko mnoštvo drugih ovaca” dobrog Pastira!

[Bilješka]

Kako bi ovo obrazložio?

◻ Kako Jehovini svjedoci oponašaju Pavla u tome da ne trguju Riječju Božjom?

◻ Što je mjerilo da bi netko bio odgovarajuće osposobljen za kršćansku službu?

◻ Ako bi religiozni vođe priznali ono što je pravo, u kom djelu bi morali sudjelovati?

◻ Kakvu pismenu preporuku može pokazati pomazani ostatak kao dokaz da su odgovarajuće osposobljeni sluge (ministri)?

[Slika na stranici 25]

Isus je poučavao svoje učenike da budu sluge (ministri), međutim on nije osnovao nikakvu teološku školu

[Slika na stranici 27]

Jehovini svjedoci, kao osposobljeni sluge, propovijedaju dobru vijest o uspostavljenom Kraljevstvu. Činiš li to i ti?