“Odbacimo od sebe svako breme”

“Tako sam tužna i obeshrabrena”, žalila se Marija. Osvrćući se na teret kršćanskih odgovornosti, ta kršćanka je dodala: “Vidim prijatelje koji izgaraju. I ja osjećam umor i pritisak. Molim vas da mi pomognete razumjeti zašto je to tako.”

OSJEĆAŠ li i ti da si pod pritiskom, preumoran da se ispravno brineš za svoje teokratske odgovornosti? Izgleda li ponekad da je kršćanska služba težak teret, nepodnošljivo opterećenje? Mnogi vjerni kršćani prolaze kroz razdoblja obeshrabrenja, jer smo neprestano okruženi silama koje mogu umanjiti našu radost. Danas je zaista izazov biti pravi kršćanin. Zato neki možda povremeno osjećaju da je kršćanska služba težak teret.

Tražiti uzrok

Biblija jasno kaže da Jehova nije pred nas postavio nerazumne zahtjeve. Apostol Ivan je rekao da Božje “zapovijedi nisu teške” (1. Ivanova 5:3, St). Isus je na sličan način rekao svojim sljedbenicima: “Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam ja blage naravi i ponizan u srcu, i naći ćete okrepu svojim dušama. Jer je moj jaram blag i teret je moj lak” (Matej 11:29, 30, NW). Jehovina volja zaista nije da se osjećamo preopterećeni u svojoj službi za njega.

Kako, dakle, vjerni kršćanin može početi smatrati kršćanske odgovornosti teškim teretom? Vjerojatno su uključeni mnogi faktori. Zapazimo sljedeće riječi apostola Pavla: “Odbacimo od sebe svako breme (...) te ustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena” (Hebrejima 12:1, St). Pavlove riječi ukazuju da se kršćani ponekad mogu sami opteretiti nepotrebnim teretom. To ne mora uključivati ozbiljne grijehe. No, kršćanin može učiniti greške u prosuđivanju koje mogu dovesti do teških komplikacija u njegovom životu, što mu veoma otežava trčati trku koja je postavljena pred nas.

Uravnotežen stav o materijalnim stvarima

Razmotrimo, naprimjer, pitanje svjetovnog zaposlenja. Ekonomsko stanje u mnogim zemljama jednostavno prisiljava kršćanina da radi mnogo sati. Ipak, ljudi se često zapošljavaju samo zato da napreduju ili nagomilavaju bogatstvo. Preispitivanjem svojih stvarnih potreba, neki kršćani su uvidjeli da je mudro učiniti prilagodbe u svom zaposlenju. To je bio slučaj sa Debbie i njenim suprugom, oboje Jehovinim svjedocima. Ona kaže: “Naša financijska situacija se promijenila i više nije bilo stvarne potrebe da i dalje radim puno radno vrijeme. No, bilo je teško prestati.” Ubrzo je počela osjećati pritisak zbog prezaposlenosti. Ona objašnjava: “Jedini slobodan dan za kućne poslove bila je subota. Često nisam osjećala želju da idem u službu propovijedanja. Zato sam se osjećala loše i savjest me uznemiravala, ali ipak sam voljela svoj posao! Konačno sam se morala suočiti sa stvarnošću. Postojalo je samo jedno rješenje. Napustila sam posao.” Istina, takve velike prilagodbe možda ne mogu učiniti svi. Međutim, pažljivo ispitivanje tvog radnog rasporeda možda otkriva potrebu za određenim promjenama.

Mogu postojati i drugi načini da se oslobodimo nepotrebnog tereta. Što je sa smanjenjem učestalosti putovanja iz zadovoljstva, sportskih aktivnosti ili drugih zabava — uključujući vrijeme provedeno u gledanju televizije? A čak i nakon postizanja ravnoteže na tim područjima, možda su potrebne stalne prilagodbe kako bi se ta ravnoteža održala.

Neophodna je razboritost

Razboritost u takvim stvarima pomoći će nam da se prilagodimo novim okolnostima čim se one pojave. Tako možemo održati pozitivno stanovište o svojoj službi (Efežanima 5:15-17; Filipljanima 4:5).

Da li ti je teško učiniti onoliko koliko i drugi u Božjoj službi? I to može dovesti do daljnjeg nemira i razočarenja u tvom životu. Iako te dobri primjeri drugih sigurno mogu ohrabriti da učiniš više, razboritost će ti pomoći da postaviš realne ciljeve u skladu sa svojim okolnostima i sposobnostima. Biblija nam kaže: “Neka svatko ispita svoje vlastito djelo, pa će tada jedino u samom sebi naći razlog slave, a ne u drugome. Da, svatko će nositi svoje vlastito breme” (Galaćanima 6:4, 5, St).

Mjesni običaji i tradicija također mogu povećati naše breme. U Isusovo vrijeme, ljudi su bili iscrpljeni od nastojanja da postupaju prema mnogim religioznim pravilima i tradicijama koje su postavili ljudi. Danas je Jehovin narod oslobođen krivih religioznih tradicija. (Usporedi Ivan 8:32.) Ipak, kršćanin može postati neopravdano zaokupljen mjesnim običajima. Naprimjer, ponekad događaji kao što je svadba obiluju mnogim kompliciranim običajima. Takvi običaji ne moraju biti pogrešni, a mogu biti čak i privlačni i zanimljivi. Međutim, kršćanin možda nema vremena ili financijskih sredstava da udovolji svemu tome, a težnja da to ostvari može dovesti do daljnjeg nepotrebnog tereta.

Razmotrimo što se dogodilo kad je Isus posjetio ženu po imenu Marta. Umjesto da izvuče punu korist iz njegove božanske mudrosti, “Marta bijaše mnogo zauzeta posluživanjem”. Ona je bila opterećena mnogim detaljima (Luka 10:40, St). No, Isus joj je dobrohotno predložio da može pojednostaviti pripremanje jela, kako bi izvukla korist iz njegovog poučavanja (Luka 10:41, 42). To dobro pokazuje da će ti dobro prosuđivanje i razboritost pomoći da uspostaviš ispravnu ravnotežu u svojoj kršćanskoj službi (Jakov 3:17).

Potrebno je dobro prosuđivanje i kad biraš prijatelje. Izreke 27:3 upozoravaju: “Težak je kamen i pijesak je težak, ali je od obojega teži bezumnikov bijes” (St). Tvoji bliski poznanici će bezuvjetno imati jak utjecaj na tvoje razmišljanje. Druženje s onima koji brzo pronalaze grešku i kritiziraju druge u skupštini može u tebi posijati sjeme obeshrabrenja i negativnog razmišljanja (1. Korinćanima 15:33). Ako uvidiš da je to problem, neke mudre promjene u tvom društvu mogu ti olakšati breme.

Skromno hoditi s Bogom

U Miheju 6:8 nalazimo pitanje koje navodi na razmišljanje: “Što Jehova traži za uzvrat od tebe osim (...) da skromno hodiš s Bogom svojim?” (NW). Skromnost je označena kao svjesnost svojih granica. Oni koji nisu svjesni svojih ograničenja mogu se zatrpati mnogim obavezama. To se dogodilo zrelim kršćanima, čak nadglednicima, dovodeći ih do obeshrabrenja, razočarenja i gubitka radosti. Kenneth, kršćanski starješina, priznaje: “Vidio sam da upadam u depresiju, pa sam rekao: ‘Neću dozvoliti da mi se to dogodi.’ Zato sam ograničio neke obaveze i koncentrirao se na ono što sam mogao učiniti.”

Čak je i ponizni prorok Mojsije imao poteškoća u prepoznavanju svojih granica. Stoga mu je Jitro, njegov tast, morao pomoći da ispravno razmišlja o prekomjernom obimu posla kojeg je pokušavao sam obavljati. “Što to imaš toliko s narodom?” pitao je Jitro. “Nije dobro kako radiš. (...) I ti i taj narod s tobom potpuno ćete se iscrpsti. (...) Taj posao je za te pretežak; sam ga ne možeš obavljati. (...) Onda, proberi između svega puka ljude sposobne (...) Sve veće slučajeve neka preda te iznose, a u manjima neka sami rasuđuju. Olakšaj sebi breme: neka ga oni s tobom nose.” Mojsije je odmah počeo nešto od svog posla prenositi na druge, nalazeći time olakšanje od onoga što je postalo nepodnošljiv teret (Izlazak 18:13-26, St).

U jednoj drugoj prilici, Mojsije je rekao Jehovi: “Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za mene.” Ponovo je odgovor bio da prenese posao na druge. To može biti rješenje i za tebe ako se osjetiš zatrpanim sa previše obaveza (Brojevi 11:14-17, St).

Jehova nam pomaže nositi teret

Isus je rekao da je njegov jaram blag i da je njegovo breme lako, ali ne bez težine. Jaram za koji nas je Isus pozvao da ga uzmemo na sebe nije jaram besposlenosti. To je jaram potpunog predanja Bogu kao učenici Isusa Krista. Prema tome, određena mjera tereta ili pritiska nastaje zbog toga što smo pravi kršćani (Matej 16:24-26; 19:16-29; Luka 13:24). Budući da se svjetska situacija pogoršava, pritisci će se povećati. Međutim, mi imamo razlog za pozitivan stav, jer Isusov poziv znači da drugi mogu doći pod njegov jaram s njim i da će im on pomoći.a Dakle, sve dok slijedimo Isusovo vodstvo, naš teret će biti podnošljiv, jer će nam on pomagati.

Bog se brine za one koji ga ljube, i on čuva srca i misaone snage svih onih koji u molitvi svoj teret stavljaju na njega (Psalam 55:22; Filipljanima 4:6, 7; 1. Petrova 5:6, 7). “Blagoslovljen neka je Jehova, koji dnevno nosi teret za nas, istiniti Bog našega spasenja”, rekao je psalmist (Psalam 68:19, NW). Da, budi siguran da će Bog svaki dan i za tebe nositi teret ako odbaciš svako breme i s ustrajnošću trčiš trku koja je postavljena pred tebe.

[Bilješke]

[Slika na stranici 24]

Mudri starješine spremni su povjeriti drugima neke zadatke i dijeliti teret