Zašto bismo svi trebali hvaliti Boga?

ALELUJA! Ova je riječ dobro poznata većini redovitih posjetilaca crkava nazovikršćanstva. Neki od njih glasno je uzvikuju na svojim nedjeljnim bogoslužjima. No, koliko njih zna što ta riječ zapravo znači? To je, ustvari, hebrejski izraz za “hvalite Jah!” To je radosno, snažno klicanje Stvoritelju, čije je ime Jehova.a

Riječ “Aleluja” često se pojavljuje u Bibliji. Zašto? Zato što ima toliko razloga da se hvali Boga. Jah (Jehova) Stvoritelj je i Podržavatelj ogromnog univerzuma (Psalam 147:4, 5; 148:3-6). Pokrenuo je ekosisteme koji omogućavaju život na Zemlji (Psalam 147:8, 9; 148:7-10). A posebno se zanima za čovječanstvo. Ako vršimo njegovu volju, on nas blagoslivlja i pomaže nam danas u životu i pruža nam pouzdanu nadu u još bolji život koji predstoji (Psalam 148:11-14). Jah (Jehova) nadahnuo je riječi: “Pravednici će naslijediti zemlju, i živjeće na njoj do vijeka” (Psalam 37:29).

Dakle, svima je upućena pobuda: “Aleluja!” “Hvalite Jah!” (Psalam 104:35; DK, NW). Međutim, nažalost, ne žele se svi odazvati. U današnje vrijeme ljudi pate. Mnogi su gladni, bolesni ili potlačeni. Mnogi podnose puno boli zbog zloupotrebe droge ili alkohola ili zbog posljedica svog nemoralnog ili buntovnog načina života. Postoji li ikoji razlog zašto bi te osobe trebale hvaliti Boga?

‘Samo mi je Jehova mogao pružiti nadu’

Da, postoji. Jehova poziva svakoga bez iznimke neka ga upozna, neka nauči činiti njegovu volju i neka uživa blagoslove koji navode ljude na to da ga žele hvaliti. I mnogi se odazivaju. Uzmimo, naprimjer, Adrianu iz Gvatemale. Kad je Adriana imala sedam godina umrla joj je majka. Ubrzo nakon toga napustio ju je otac. Kad je imala deset godina, počela je raditi kako bi se izdržavala. Budući da joj je majka rekla neka služi Bogu i crkvi, Adriana se družila s raznim katoličkim grupama, no kad je imala 12 godina razočarala se, te se pridružila uličnoj bandi. Počela je pušiti, uzimati drogu i krasti. Zašto bi mlada djevojka poput nje željela hvaliti Boga?

Adrianina sestra počela je proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, no Adriana joj se rugala. Onda je umrla njihova tetka. Na tetkinom su pogrebu Adrianu mučila zabrinjavajuća pitanja. Kamo je otišla njena tetka? Da li je bila na nebu? Je li otišla u gorući pakao? To je bilo jako zbunjujuće, te je Adriana otišla u kapelu na groblju moliti se za pomoć, koristeći pritom Božje ime Jehova, kao što je to naučila od svoje sestre.

Uskoro je počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima i posjećivati njihove kršćanske sastanke. Time joj se otvorio sasvim novi pogled na život i ona je hrabro prekinula veze s uličnim bandama. Adriana, sada u srednjim 20-im, kaže: “Samo me ljubav prema Jehovi navela na to da ostavim tako loš način života. Samo mi je Jehova u svom velikom milosrđu mogao pružiti nadu u vječni život.” Usprkos teškom početku u životu, Adriana ima izvrsne razloge da hvali Boga.

O jednoj još bezizglednijoj situaciji izvještava se iz Ukrajine. Neki čovjek sjedi u zatvoru i čeka na pogubljenje. Sažalijeva li samog sebe? Je li depresivan? Nije, upravo suprotno. Nakon što su Jehovini svjedoci s njim nedavno uspostavili kontakt te je stekao nešto spoznaje o Jehovi, zamolio ih je da stupe u kontakt s njegovom majkom. Sada im piše jer je čuo da su ispunili njegovu molbu. On kaže: “Hvala vam što ste posjetili moju majku. Bila je to najradosnija vijest koju sam u zadnjoj godini primio.”

Govoreći o sebi i o zatvorenicima u svojoj ćeliji kojima je svjedočio, piše: “Sada vjerujemo u Boga i nastojimo postupati u skladu sa svojom vjerom.” Svoje pismo zaključuje: “Hvala vam što ste nam pomogli upoznati što znači ljubav te steći vjeru. Ostanem li na životu, i ja ću vam pomagati u vašem djelu. Hvala Bogu što postojite i što pomažete drugima voljeti Boga i vjerovati u njega.” Ovaj je čovjek uložio žalbu na smrtnu kaznu. No bez obzira na to hoće li biti pogubljen ili će mnoge godine provesti u zatvoru, on očigledno ima razlog da hvali Boga.

‘Iako sam slijepa, vidim’

Razmotri sada slučaj živahne tinejdžerke koja je iznenada izgubila vid. To se dogodilo Glorii, koja živi u Argentini. Gloria je iznenada oslijepila kad je imala 19 godina i nikad joj se više nije povratio vid. Kad je imala 29 godina ušla je s jednim čovjekom u divlji brak i ubrzo je zatrudnjela. Sada je osjećala da njen život ima smisao. No kad je izgubila svoje dijete, počela si je postavljati pitanja. Htjela je znati: ‘Zašto mi se to događa? Što sam napravila? Postoji li zaista Bog?’

U tom su trenutku dvije Svjedokinje Jehove došle na njena vrata. Počela je proučavati Bibliju i upoznala je njeno obećanje da će u novom svijetu slijepi opet progledati (Izaija 35:5). Kakvog li divnog izgleda za Gloriu! Bila je jako sretna, naročito kad je njen suprug pristao da legaliziraju svoj brak. Onda je njen suprug imao nesreću i postao invalid, vezan za invalidska kolica. Ova slijepa žena sada mora naporno raditi kako bi mogla sastaviti kraj s krajem. Pored toga, radi i sav posao u kući te se brine za osobne potrebe svog supruga. Ipak, Gloria hvali Jehovu! Uz pomoć svoje kršćanske braće i sestara proučava Bibliju na Brailleovom pismu i jako je hrabre kršćanski sastanci u Dvorani Kraljevstva. Ona kaže: “Teško je to objasniti, no iako sam slijepa, imam osjećaj da vidim.”

Osobe koje hvale Boga ponekad doživljavaju progonstvo. Jedna žena u Hrvatskoj bila je sretna kad je upoznala Boga, no njen suprug se protivio njenoj novostečenoj vjeri i napustio je, povevši njihovu jednogodišnju kćer. Našla se na ulici, napuštena od muža i obitelji, nije imala ni dom, ni posao, pa čak ni svoje dijete, i isprva je bila očajna. No njena ljubav prema Bogu krijepila ju je, iako je samo vrlo rijetko imala kontakt sa svojom kćeri sve dok malena nije odrasla. Ova je žena našla “mnogocjeno zrno bisera” te ga više nije ostavila (Matej 13:45, 46). Kako je sačuvala svoju radost kroz ta teška vremena? Ona kaže: “Radost je plod Božjeg duha. Može ga se razvijati neovisno o vanjskim okolnostima, isto kao što biljke mogu rasti u stakleniku bez obzira na to kakvo je vrijeme vani.”

Kod šestogodišnjeg Markusa iz Finske dijagnosticirana je neizlječiva bolest mišića. Ubrzo je bio vezan za invalidska kolica. Nekoliko godina kasnije, njegova ga je majka odvela kod nekog pentekostalca koji je postao jako popularan, tvrdeći da liječi bolesne. No nikakvo čudesno ozdravljenje nije uslijedilo. Zato je Markus izgubio interes za Boga i bavio se studiranjem prirodnih znanosti i drugih svjetovnih područja. Onda je, prije otprilike pet godina, žena u invalidskim kolicima zajedno s mladim čovjekom došla u kuću gdje je Markus živio. Oni su bili Jehovini svjedoci. Markus je tada bio ateist, ali nije imao ništa protiv razgovora o religiji te ih je pozvao unutra.

Kasnije ga je posjetio jedan bračni par i s njim uspostavio biblijski studij. Na koncu je moć biblijske istine promijenila Markusovo gledište i on je shvatio da usprkos svojoj invalidnosti doista ima razloga da hvali Boga. Rekao je: “Jako sam sretan što sam našao istinu i organizaciju kojom se Jehova služi. Moj život sada ima cilj i smisao. Još je jedna izgubljena ovca pronađena i ne želi napustiti Jehovino stado!” (Usporedi Mateja 10:6.)

Neka svi ‘hvale Jah’

To su samo neka od nebrojenih iskustava koja se mogu ispričati kako bi se pokazalo da ljudi danas, bez obzira na svoje okolnosti, mogu imati razlog da hvale Boga. Apostol Pavao je to ovako objasnio: “Pobožnost je korisna za svašto, imajući obećanje života sadašnjega i onoga koji ide [“koji treba doći”, NW]” (1. Timoteju 4:8). Ukoliko činimo Božju volju, on će ispuniti “obećanje života sadašnjega”. Naravno, u ovom sustavu stvari neće ni siromašne obogatiti ni bolesne ozdraviti. No svoj duh daje onima koji mu služe tako da nalaze radost i zadovoljstvo, kakve god bile njihove okolnosti. Da, bolesni, potlačeni i siromašni mogu čak i u ‘sadašnjem životu’ imati razlog da hvale Boga.

No što je sa životom “koji treba doći”? Pa, već sama pomisao na njega trebala bi nas potaknuti da s najvećim oduševljenjem hvalimo Boga! Uzbuđeni smo kad razmišljamo o vremenu u kojem će siromaštvo biti nepoznato; kad “niko od stanovnika ne će reći: bolestan sam”; kad će Jehova Bog “otrti svaku suzu od očiju njihovijeh, i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više; jer prvo prodje” (Izaija 33:24; Otkrivenje 21:3, 4; Psalam 72:16). Kako ti gledaš na ova Božja obećanja?

Jedan mladi čovjek u El Salvadoru prihvatio je biblijski traktat koji je objašnjavao neke od ovih stvari. Svjedokinji koja mu ga je dala rekao je: “Gospođo, to što piše u ovom traktatu prelijepo je da bi bilo istinito.” Mnogi reagiraju tako. Ipak, to su obećanja Onoga koji je stvorio univerzum, koji je pokrenuo prirodne cikluse na našoj Zemlji i koji pomaže čak i siromašnima i bolesnima naći radost. U to što on kaže možemo vjerovati. Gore spomenuti mladi čovjek proučavao je Bibliju s Jehovinim svjedocima i ustanovio da je to istina. Ako još ne proučavaš Bibliju, hrabrimo te da to i ti učiniš. Zatim, neka bi doživio vrijeme kad sadašnjeg sustava stvari više ne bude, te će se sva stvorenja pridružiti klicanju: “Aleluja”! “Hvalite Jah!” (Psalam 112:1; 135:1; DK; NW).

[Bilješka]

[Slika na stranici 5]

Neka bi doživio vrijeme kad će se sva stvorenja pridružiti klicanju: “Aleluja!”