Pouke iz poslanica Titu, Filemonu i Hebrejima

APOSTOL Pavao je 61. n. e. bio pušten iz zatvora u Rimu. Neko vrijeme nakon toga otišao je na Kretu. Primijetio je da je tamošnjim skupštinama potrebna duhovna pomoć, pa je ondje ostavio Tita kako bi ih ojačao. Kasnije je, vjerojatno iz Makedonije, Titu napisao poslanicu u kojoj ga je savjetovao u vezi s njegovim zaduženjima. U njoj je dao do znanja kako je on ovlastio Tita da služi u tim skupštinama.

Nešto ranije, kratko prije nego što je 61. n. e. bio pušten iz zatvora, Pavao je napisao poslanicu Filemonu, kršćaninu koji je živio u Kolosima. Ta je poslanica zapravo osobno pismo u kojem je Pavao svom prijatelju uputio jednu molbu.

Otprilike 61. n. e. Pavao je napisao i poslanicu Hebrejima. U njoj je kršćanima židovskog porijekla koji su živjeli u Judeji objasnio da je kršćanstvo uzvišenije od židovstva. Sve tri poslanice sadrže vrijedne savjete koji mogu koristiti i nama (Hebr. 4:12).

Nakon što je Titu dao upute o tome kako “imenovati starješine po gradovima”, Pavao ga je savjetovao da “strogo ukorava [nepokorne], da budu zdravi u vjeri”. Svima u kretskim skupštinama dao je savjet da se ‘odreknu bezbožnosti i žive razborito’ (Titu 1:5, 10-13; 2:12).

Pavao je braći na Kreti dao još neke savjete kojima im je želio pomoći da ostanu zdravi u vjeri. Tita je uputio da “izbjegava bezumna ispitivanja (...) i sukobe oko Zakona” (Titu 3:9).

Odgovori na biblijska pitanja:

1:15 — Što znače riječi “čistima je sve čisto, a uprljanima i bezvjernima ništa nije čisto”? Da bismo odgovorili na to pitanje, trebamo znati na što je Pavao mislio kad je upotrijebio izraz “sve”. On nije govorio o onome što Božja pisana Riječ izravno osuđuje, već o stvarima u kojima svatko može odlučivati za sebe. Oni koji se trude usvojiti Božji način razmišljanja smatraju čistim ono što Bog izravno ne osuđuje. Međutim, oni koji razmišljaju na pogrešan način i koji imaju nečistu savjest nemaju takav stav.a

3:5 — Kako su pomazani kršćani ‘spašeni kupanjem’ i ‘obnovljeni svetim duhom’? Za njih se kaže da su ‘spašeni kupanjem’ jer ih je Bog očistio Isusovom krvlju na temelju otkupne žrtve. ‘Obnovljeni su svetim duhom’ jer su postali “novo stvorenje”, odnosno Božji duhom rođeni sinovi (2. Kor. 5:17).

Pouke za nas:

1:10-13; 2:15 Nadglednici u kršćanskoj skupštini trebaju hrabro ispravljati kriva gledišta članova skupštine.

2:3-5 I u današnje se vrijeme, kao i u prvom stoljeću, zrele kršćanke trebaju “vladati bogobojazno, ne klevetati i ne robovati mnogom vinu, nego poučavati druge dobru”. Ako se drže tog savjeta, mogu pomoći “mlađim ženama” da budu uzorne kršćanke.

3:8, 14 ‘Dobro je i korisno usredotočiti se na vršenje dobrih djela’ jer nam to pomaže da vjerno služimo Bogu i budemo odvojeni od ovog zlog svijeta.

Pavao je pohvalio Filemona za vjeru i ljubav koje je pokazivao. Filemon je hrabrio svoje suvjernike i time je “uvelike obradovao i utješio” Pavla (Filem. 4, 5, 7).

Pavao je svim nadglednicima dao dobar primjer jer u osjetljivoj situaciji povezanoj s Onezimom nije Filemonu naredio što treba učiniti, već se ‘pozvao na njegovu ljubav’. Rekao mu je: “Uzdajući se u to da ćeš mi udovoljiti, pišem ti, uvjeren da ćeš učiniti i više od ovoga što te molim” (Filem. 8, 9, 21).

Odgovori na biblijska pitanja:

10, 11, 18 — Zašto je Pavao rekao da je Onezim nekad bio “beskoristan” i kako je postao “koristan”? Onezim je bio rob koji se pobunio protiv svog gospodara Filemona i iz Kolosa pobjegao u Rim. Vjerojatno je i pokrao svog gospodara kako bi imao novaca za taj put dug 1 400 kilometara. Zbog toga se doista može reći da je Filemonu bio beskoristan. No u Rimu je Pavao pomogao Onezimu da postane kršćanin. Tako je taj nekad beskoristan rob postao koristan kršćanin.

15, 16 — Zašto Pavao nije tražio od Filemona da Onezimu da slobodu? Pavao je želio raditi samo ono za što je bio ovlašten — “propovijedati kraljevstvo Božje te naučavati o Gospodinu Isusu Kristu”. Stoga je odlučio ne miješati se u društvena pitanja, kao što je naprimjer bilo pitanje o ropstvu (Djela 28:31).

Pouke za nas:

2 U Filemonovoj su se kući održavali kršćanski sastanci. Trebamo cijeniti mogućnost da se u našem domu održavaju sastanci za službu propovijedanja (Rim. 16:5; Kol. 4:15).

4-7 Trebamo pohvaliti suvjernike koji su dobar primjer u pokazivanju vjere i ljubavi.

15, 16 Ne bismo smjeli postati pretjerano zabrinuti zbog problema koje doživljavamo. Kao u slučaju s Onezimom, ishod takvih događaja može za nas biti povoljan.

21 Pavao je očekivao od Filemona da oprosti Onezimu. I od nas se očekuje da oprostimo suvjerniku koji nas je povrijedio (Mat. 6:14).

Da bi dokazao kako je vjera u Isusovu žrtvu važnija od djela koja je zahtijevao Zakon, Pavao je istaknuo izuzetnu vrijednost Isusa kao osnivača kršćanstva te njegove svećeničke službe, njegove žrtve i novog saveza (Hebr. 3:1-3; 7:1-3, 22; 8:6; 9:11-14, 25, 26). To je objašnjenje sigurno pomoglo hebrejskim kršćanima da lakše podnose progonstvo koje su doživljavali od Židova. Pavao je poticao svoje hebrejske suvjernike da “napreduju prema zrelosti” (Hebr. 6:1).

Koliko je vjera važna za kršćane? “Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu”, rekao je Pavao. Svoju je braću potaknuo da s vjerom “ustrajno trče trku koja je pred njima” (Hebr. 11:6; 12:1).

Odgovori na biblijska pitanja:

2:14, 15 — Da li to što Sotona “ima moć prouzročiti smrt” znači da može uzrokovati smrt baš svakog čovjeka? Ne znači. No njegove laži još od Edena, otkad je počeo širiti zlo, uzrokuju smrt jer je Adam sagriješio te prenio grijeh i smrt na sve ljude (Rim. 5:12). Osim toga, Sotonini zemaljski sluge progone i ubijaju Božje sluge, baš kao što su progonili i ubili Isusa. Ipak, to ne znači da Sotona ima neograničenu moć i da može ubiti koga poželi. Kad bi to mogao, već bi odavno uništio sve Božje sluge. Jehova štiti svoj narod kao cjelinu i neće dopustiti Sotoni da ga uništi. Čak i ako Bog dopusti Sotoni da nekome od nas oduzme život, možemo biti sigurni da će nadoknaditi svaku štetu koju doživimo.

4:9-11 — Kako možemo “ući u Božji počinak”? Na kraju šest dana stvaranja Bog je “stao počivati od svega djela koje je načinio”, uvjeren da će se ispuniti njegov naum u vezi sa Zemljom i ljudima (1. Mojs. 1:28; 2:2, 3). U taj počinak možemo ući ako prestanemo činiti ono što mi smatramo ispravnim i ako vjerujemo u otkupnu žrtvu kojom nas Bog spašava. Ako vjerujemo Jehovi i poslušno slijedimo njegovog Sina, a ne stavljamo svoje interese u prvi plan, u duhovnom se smislu možemo okrijepiti i svaki dan osjećati blagoslove tog počinka (Mat. 11:28-30).

9:16 — Tko je “posredovao u sklapanju” novog saveza? Jehova je sklopio novi savez, a Isus je posredovao u njegovom sklapanju. Isus je Posrednik tog saveza i svojom je žrtvenom smrću omogućio da taj savez postane pravovaljan (Luka 22:20; Hebr. 9:15).

11:10, 13-16 — Koji je “grad” Abraham očekivao? Grad koji je on očekivao nije bio doslovan, već simboličan. Očekivao je “nebeski Jeruzalem”, koji čine Isus Krist i njegovih 144 000 suvladara. Te se suvladare, kad ih se opisuje na njihovim uzvišenim nebeskim položajima, naziva i “sveti grad, Novi Jeruzalem” (Hebr. 12:22; Otkr. 14:1; 21:2). Abraham se nadao životu pod vlašću Božjeg Kraljevstva.

12:2 — Što je ‘radost koja je stajala pred Isusom zbog koje je podnio mučenički stup’? Isus je znao da će svojom službom posvetiti Jehovino ime, potvrditi njegovo pravo da bude Vrhovni Vladar i otkupiti ljudski rod od smrti. Osim toga, nadao se nagradi koja mu je bila obećana. Naime, trebao je vladati kao Kralj i služiti na dobrobit ljudi kao Veliki Svećenik. Sve to bio je razlog za veliku radost.

13:20 — Zašto se za novi savez kaže da je vječan? Tri su razloga za to: (1) novi savez nikad neće biti zamijenjen, (2) ono što se njime postiže trajat će vječno i (3) “druge ovce” imat će koristi od tog saveza i nakon Harmagedona (Ivan 10:16).

Pouke za nas:

5:14 Trebamo temeljito proučavati Božju Riječ, Bibliju, i primjenjivati ono što učimo iz nje. Nema drugog načina da svoju ‘moć zapažanja izvježbamo za razlikovanje dobra i zla’ (1. Kor. 2:10).

6:17-19 Ako svoju nadu čvrsto temeljimo na Božjem obećanju i njegovoj zakletvi, nećemo skrenuti s puta istine.

12:3, 4 Da se ne bismo ‘umorili i da nam duše ne bi klonule’ zbog manjih kušnji i protivljenja na koja možemo naići, trebamo napredovati prema zrelosti i jačati ustrajnost koja nam je potrebna da ostanemo vjerni u kušnjama. Trebamo biti spremni čak i “proliti svoju krv”, odnosno ostati vjerni do smrti (Hebr. 10:36-39).

12:13-15 Nikakvom “otrovnom korijenu”, odnosno nikome tko kritizira način na koji se vodi skupština, ne smijemo dopustiti da nas spriječi u tome da “poravnamo staze kojima idu noge naše”.

12:26-28 “Ono što nije načinio Bog” bit će “uzdrmano”, odnosno uništeno. U to spada cijeli današnji svjetski poredak, čak i zla “nebesa”. Nakon toga ostat će jedino “ono što se ne može uzdrmati”, odnosno Božje Kraljevstvo i njegovi podanici. Uistinu je važno revno propovijedati vijest o Kraljevstvu i živjeti u skladu s njegovim zakonima.

13:7, 17 Ako ozbiljno shvatimo savjet da budemo poslušni i podložni skupštinskim starješinama, spremnije ćemo surađivati s njima.