57. knjiga Biblije — Filemonu

 1. Navedi neke pojedinosti o poslanici Filemonu.

OVA Pavlova poslanica napisana je vrlo taktično i s puno ljubavi te ima veliku važnost za današnje kršćane. To je najkraća sačuvana poslanica tog ‘apostola ne-židovskih naroda’. Osim toga, u cijeloj Bibliji samo su Druga i Treća Ivanova manje knjige od ove poslanice. Usto, to je jedino Pavlovo “osobno” pismo, a takvim se može označiti zato što nije službeno upućeno nijednoj skupštini niti kojem odgovornom nadgledniku, nego jednom kršćaninu kao pojedincu i bavi se samo jednim posebnim problemom u vezi s kojim je Pavao htio dati određene savjete tom bratu u vjeri — Filemonu, čovjeku koji je očigledno bio imućan, a živio je u frigijskom gradu Kolosima, u središtu Male Azije (Rim. 11:13).

 2. Pod kojim je okolnostima napisana poslanica Filemonu i s kojom je svrhom napisana?

² Svrha ove poslanice vrlo je jasna: Tijekom svog prvog zatočeništva u Rimu (59-61. n. e.) Pavao je mogao prilično slobodno propovijedati o Božjem Kraljevstvu. Jedan od onih kojima je propovijedao bio je Onezim, odbjegli rob iz kuće Pavlovog prijatelja Filemona. Tako je Onezim postao kršćanin, a Pavao ga je, uz njegov pristanak, poslao da se vrati Filemonu. U to je vrijeme Pavao napisao i poslanice skupštinama u Efezu i Kolosima. U obje poslanice napisao je izvrsne savjete o tome kako se kršćani koji su robovi i kršćani koji su gospodari trebaju ponašati jedni prema drugima (Efež. 6:5-9; Kol. 3:22–4:1). No Pavao je pored toga još i Filemonu napisao pismo u kojem se osobno založio za Onezima. To je pismo Pavao napisao vlastitom rukom — što nije bilo uobičajeno za njega (Filem. 19). Zbog tog osobnog detalja njegova je molba imala puno veću težinu.

 3. Kada je najvjerojatnije napisana poslanica Filemonu i tko ju je dostavio?

³ Poslanica je najvjerojatnije napisana 60. ili 61. n. e., jer je Pavao u Rimu očito propovijedao dovoljno dugo da neke obrati na kršćanstvo. Osim toga, budući da u 22. retku izražava nadu u to će biti pušten, može se zaključiti da je poslanica bila napisana nakon što je neko vrijeme već proveo u zatočeništvu. Izgleda da su te tri poslanice — poslanicu Filemonu i poslanice skupštinama u Efezu i u Kolosima — dostavili Tihik i Onezim (Efež. 6:21, 22; Kol. 4:7-9).

 4. Što potvrđuje da je Pavao napisao poslanicu Filemonu i da je ona nadahnuta?

⁴ Iz prvog retka, u kojem je Pavao naveden po imenu, vidi se tko je pisac. I Origen i Tertulijan potvrdili su da je Pavao napisao tu poslanicu.a Nadahnutost te knjige potvrđena je i time što je zajedno s ostalim Pavlovim poslanicama navedena u Muratorijevom fragmentu iz drugog stoljeća n. e.

 5. (a) Kojim pozdravom i pohvalom započinje poslanica Filemonu? (b) Što je Pavao napisao Filemonu o njegovom robu Onezimu?

⁵ Onezim vraćen svom gospodaru kao čovjek koji mu je “više od roba” (reci 1-25). Pavao je najprije poslao srdačne pozdrave Filemonu i Apiji, “sestri našoj”, i Arhipu, “suborcu našemu”, i skupštini koja se sastajala u Filemonovoj kući. Zatim je pohvalio Filemona (čije ime znači “koji ljubi”) za njegovu ljubav prema Gospodinu Isusu i svima svetima i za njegovu vjeru. Napisao je da su ga vijesti o njegovoj ljubavi jako obradovale i utješile. Nakon toga je Pavao, starac i zatvorenik, počeo vrlo otvoreno govoriti o Onezimu, ‘djetetu svojemu’, kojem je u okovima “postao otac”. Pavao je napisao da je Onezim (čije ime znači “koristan”) prije bio beskoristan Filemonu, ali sada je koristan i njemu i Pavlu (reci 2, 10).

 6. Što je Pavao savjetovao Filemonu u vezi s Onezimom i kako mu je to taktično obrazložio?

⁶ Pavao je napisao da bi volio zadržati Onezima za sebe kako bi mu služio u zatvoru, ali da ništa nije htio učiniti bez Filemonovog pristanka. Zato je Onezima poslao da se vrati Filemonu, ‘ali ne više kao rob, nego kao više od roba, kao dragi brat’. Zamolio je Filemona da lijepo primi Onezima, kao što bi i njega primio. Filemon je još dobio uputu da, ako mu je Onezim išta skrivio, upiše to na Pavlov račun, a Pavao je to mogao reći jer mu je Filemon ‘samoga sebe dugovao’ (reci 16, 19). Na kraju je Pavao izrazio nadu u to da će uskoro biti oslobođen te da će posjetiti Filemona. Poslanicu je zaključio pozdravima.

 7. Zašto se može reći da je Pavao u Onezimovom slučaju ostao vjeran svom uzvišenom apostolskom pozivu?

⁷ Ova poslanica pokazuje da Pavao nije propovijedao takozvano “socijalno evanđelje”, odnosno nije zagovarao promjenu postojećeg društvenog poretka niti ukidanje ropstva. On nije samovoljno oslobađao kršćane koji su bili robovi, nego je, naprotiv, odbjeglog roba Onezima poslao iz Rima u Kolose, na put dugačak gotovo 1 500 kilometara, kako bi se vratio svom gospodaru Filemonu. Dakle, Pavao je ostao vjeran svom uzvišenom apostolskom pozivu, to jest bavio se isključivo svojim zaduženjem koje mu je dao Bog, a to je bilo ‘propovijedanje kraljevstva Božjeg i naučavanje o Gospodinu Isusu Kristu’ (Djela 28:31; Filem. 8, 9).

 8. Kako je u poslanici Filemonu prikazana primjena kršćanskih načela?

⁸ Poslanica Filemonu izvrsno prikazuje kako su ljubav i jedinstvo vladali među kršćanima u prvom stoljeću. Iz nje saznajemo da su prvi kršćani jedni druge zvali ‘braćom’ odnosno ‘sestrama’ (Filem. 2, 20). Osim toga, ona današnjim kršćanima pokazuje kako se među braćom u vjeri primjenjuju kršćanska načela. Kod Pavla vidimo da je pokazivao bratsku ljubav, da je poštovao građanske odnose i tuđe vlasništvo, da je taktično poučavao i da je bio uzor u poniznosti. Želeći potaknuti Filemona da oprosti Onezimu, Pavao se nije poslužio svojim velikim autoritetom što ga je imao kao jedan od najistaknutijih nadglednika kršćanske skupštine, nego se ponizno pozivao na kršćansku ljubav i osobno prijateljstvo. Današnji nadglednici mogu puno naučiti iz Pavlovog taktičnog pristupa Filemonu.

 9. Kako na današnje kršćane treba utjecati to što je Filemon trebao ispuniti Pavlov zahtjev da oprosti Onezimu?

⁹ Pavao je očigledno od Filemona očekivao da ispuni njegov zahtjev, a Filemon bi u tom slučaju postupio prema Isusovom savjetu iz Mateja 6:14 i Pavlovom savjetu iz Efežanima 4:32. I danas se od kršćana očekuje da budu dobrostivi i da opraštaju svojoj braći kad ih ona povrijede. Ako je Filemon trebao oprostiti svome bratu kojemu je bio gospodar i kojega je po zakonu smio kazniti kako je god želio, onda bi i današnji kršćani trebali smoći snage da oproste bratu koji ih je povrijedio — što je puno lakši zahtjev.

10. Kako se u poslanici Filemonu vidi djelovanje Jehovinog duha?

¹⁰ U poslanici Filemonu jasno se vidi djelovanje Jehovinog duha. Ono se vidi u tome što je Pavao na izvanredan način pokušao riješiti vrlo osjetljiv problem. Ono se vidi i u tome što je Pavao pokazao suosjećanje, duboku ljubav i pouzdanje u svog kršćanskog brata. A vidi se i u tome što poslanica Filemonu, kao i druge knjige Biblije, naučava kršćanska načela, potiče na jedinstvo među kršćanima te veliča ljubav i vjeru kojima obiluju ‘sveti’, koji se nadaju dolasku Božjeg Kraljevstva i koji u svom životu oponašaju Jehovinu dobrotu (redak 5).