‘Pozovi starije muževe’

“Je li tko bolestan među vama? Neka pozove k sebi skupštinske starije muževe” (JAKOV 5:14, NW).

 1, 2. (a) U kakvoj se opasnoj situaciji sada nalaze Jehovini sluge, i kako se možda osjećaju? (b) Koja pitanja sada zahtijevaju odgovore?

‘KRITIČNA vremena s kojima se teško izlazi na kraj’ su tu. Ljudi postupaju sebično, materijalistički, ponosno, često izazivajući nemir u ovim ‘posljednjim danima’ (2. Timoteju 3:1-5, NW). Nas, kao kršćane koji živimo u sadašnjem zlom sustavu stvari, ugrožavaju tri velike opasnosti: Sotona Đavo, svijet bezbožnog čovječanstva i naše vlastite grešne sklonosti (Rimljanima 5:12; 1. Petrova 5:8; 1. Ivanova 5:19).

² Možda se, pod prijetnjom ovih opasnosti, povremeno osjećamo preopterećenima. Gdje, dakle, možemo naći potporu kao pomoć da bismo vjerno ustrajali? Kod koga možemo potražiti vodstvo kad smo suočeni s odlukama u vezi s našim kršćanskim aktivnostima i našim obožavanjem?

Pomoć je blizu

 3. Od koga možemo dobiti utješno jamstvo, i kako?

³ Spoznaja da je Jehova Izvor naše snage pruža nam utješno jamstvo (2. Korinćanima 1:3, 4; Filipljanima 4:13). Psalmist David, koji je iskusio božansku pomoć, objavio je: “Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj, i on će sve voditi.” “Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik” (Psalam 37:5; 55:23, St). Kako samo možemo biti zahvalni za takvu potporu!

 4. Kako i Petar i Pavao pružaju utjehu?

⁴ Utjehu možemo dobiti i iz spoznaje da nismo sami kad se suočavamo s kušnjama i opasnostima. Apostol Petar je poticao sukršćane: “Oduprite mu se [Sotoni Đavlu] čvrsti u vjeri, znajući da vaša braća po svijetu podnose iste patnje” (1. Petrova 5:9, St). Sigurno je da svi kršćani žele čvrsto stajati u vjeri. Istina, možda često osjećamo kako “u svemu trpimo nevolje”, kao što je osjećao apostol Pavao, Međutim, on nije bio “u tjeskobi”. Poput njega, i mi možda ne znamo kamo bismo se okrenuli, “ali ne očajavamo”. Čak ako nas i progone, “nismo ostavljeni u pogibli”. Ako nas ‘obaraju na zemlju’, “nismo uništeni”. Stoga, “ne malaksavamo”. Trudimo se da “ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo” (2. Korinćanima 4:8, 9, 16, 18, St). Kako to možemo činiti?

 5. Koju trostruku pomoć pruža Jehova?

⁵ Jehova, ‘Slušač molitve’, pruža trostruku pomoć (Psalam 65:2, NW; 1. Ivanova 5:14). Kao prvo, on nudi vodstvo kroz svoju nadahnutu Riječ, Bibliju (Psalam 119:105; 2. Timoteju 3:16). Kao drugo, njegov nas sveti duh osposobljava da vršimo njegovu volju. (Usporedi Djela apostolska 4:29-31.) I kao treće, Jehovina nam zemaljska organizacija spremno pomaže. Što moramo činiti da bismo primili pomoć?

“Darovi u ljudima”

 6. Kakvu je pomoć Jehova pružio u Taberi, i kako?

⁶ Jedan nam događaj iz vremena proroka Mojsija pomaže da cijenimo Jehovinu brigu punu ljubavi u pružanju pomoći Svojim slugama. Dogodilo se to u Taberi, što znači “gorenje; požar; plamen”. Na tom mjestu u sinajskoj pustoši Bog je prouzročio da se vatra rasplamsa protiv Izraelaca koji su prigovarali. ‘Svjetina’ koja je pratila izraelski narod prilikom izlaska iz Egipta pridružila im se u izražavanju nezadovoljstva nad božanski omogućenom prehranom. Uočivši Božji gnjev i osjetivši se preopterećenim uslijed odgovornosti prema narodu i njegovim potrebama, Mojsije je uzviknuo: “Ja sâm ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za me. Ako ćeš ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim očima, da više ne gledam svoga jada” (Brojevi 11:1-15, St). Kako je Jehova odgovorio? Imenovao je “sedamdeset muževa između starješina izraelskih” i na njih stavio svoj duh kako bi mogli primjereno obavljati upravne poslove zajedno s Mojsijem (Brojevi 11:16, 17, 24, 25, St). Uz takve sposobne muževe koji su bili zaduženi, pomoć je spremnije pristizala Izraelcima i ‘mnogom drugom svijetu’ (Izlazak 12:38, St).

 7, 8. (a) Kako je Jehova u drevnom Izraelu omogućio “darove u obliku ljudi”? (b) Kakvu je primjenu Psalma 68:18 napravio Pavao u prvom stoljeću?

⁷ Nakon što su Izraelci u Obećanoj zemlji proveli mnogo godina, Jehova je u simboličnom smislu uzdigao goru Sion a Jeruzalem učinio glavnim gradom jednog predodžbenog kraljevstva s Davidom kao njegovim kraljem. David je, hvaleći Boga, ‘Svemoćnoga’, podigao svoj glas u pjesmi: “Uzašao si u visinu; odveo si zarobljenike; uzeo si darove u obliku ljudi” (Psalam 68:14, 18, NW). Doista, ljudi koji su bili zarobljeni u vrijeme osvajanja Obećane zemlje bili su na raspolaganju kao pomoć Levitima u njihovim zaduženjima (Ezdra 8:20).

⁸ U prvom stoljeću n. e. kršćanski je apostol Pavao ukazao na proročansko ispunjenje psalmistovih riječi. Pavao je napisao: “A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Kr[i]stova. Za to govori: izišavši na visinu zaplijenio si plijen, i dade dare ljudima [“u ljudima”, NW]. A što izidje, šta je, osim da i sidje u najdonja mjesta zemlje? Koji sidje to je onaj koji i izidje više sviju nebesa da ispuni sve” (Efežanima 4:7-10). Tko je to “onaj”? Nitko drugi do Jehovin zastupnik, Veći David i Mesijanski Kralj, Isus Krist. On je taj koga je Bog uskrsnuo i uzdigao u “viši položaj” (Filipljanima 2:5-11, NW).

 9. (a) Tko su u prvom stoljeću bili darovi u ljudima? (b) Tko su današnji darovi u ljudima?

⁹ Tko su, dakle, ti ‘darovi u ljudima’ (ili, “koji se sastoje od ljudi”)? Pavao objašnjava da je Božji Glavni Zastupnik “dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne evangjeliste, a jedne pastire i učitelje, da se sveti priprave za djelo službe, na sazidanje tijela Kr[i]stova” (Efežanima 4:11, 12). Svi Kristovi sljedbenici koji su služili kao apostoli, proroci, evangelizatori, pastiri i učitelji, činili su to pod teokratskim vodstvom (Luka 6:12-16; Djela apostolska 8:12; 11:27, 28; 15:22; 1. Petrova 5:1-3). U naše vrijeme, duhovno osposobljeni stariji muževi imenovani svetim duhom služe kao nadglednici u nekih 70 000 skupština Jehovinih svjedoka širom svijeta. Oni su naši darovi u ljudima (Djela apostolska 20:28). Dok se djelo propovijedanja Kraljevstva žurno nastavlja širiti, sve više i više braće “teži” za odgovornostima povezanim s “nadgledničkom službom” (1. Timoteju 3:1, St). Po svom imenovanju, i oni postaju darovi u ljudima.

10. Kako Izaijin opis ‘knezova’ odgovara ulozi današnjih kršćanskih starješina?

¹⁰ Ti kršćanski starješine, ili darovi u ljudima, odgovaraju opisu koji je Izaija dao kad je prorekao ulogu ‘knezova’, upravnika pod vladavinom Kraljevstva. Svaki mora biti “kao zaklon od vjetra, i kao utočište od poplave, kao potoci na suhu mjestu, kao sjen od velike stijene u zemlji sasušenoj” (Izaija 32:1, 2). To pokazuje kako bi potkrepljujući morao biti nadzor pun ljubavi tih imenovanih muževa. Kako možeš u punoj mjeri imati korist od tog nadzora?

Poduzimanje inicijative

11. Kako možemo primiti pomoć kad smo duhovno gotovo prazni?

¹¹ Čovjek koji se utapa instinktivno doziva upomoć. Nema oklijevanja. Kad je život u pitanju, nikoga ne treba nagovarati da traži pomoć. Nije li kralj David uvijek iznova tražio pomoć od Jehove? (Psalam 3:4; 4:1; 5:1-3; 17:1, 6; 34:6, 17-19; 39:12). Kad smo duhovno gotovo prazni, i možda tonemo u očaj, isto tako se obraćamo Jehovi u molitvi i preklinjemo ga da nas vodi svojim svetim duhom (Psalam 55:22; Filipljanima 4:6, 7). Tražimo utjehu iz Pisama (Rimljanima 15:4). Praktičan savjet tražimo u izdanjima Watch Tower Societya. To nam često omogućava da riješimo svoje probleme. No, ako nam se čini da smo preopterećeni teškoćama, savjet možemo zatražiti i od imenovanih skupštinskih starješina. U stvari, možda postoji vrijeme kad doista trebamo ‘pozvati starije muževe’. Zašto pozvati kršćanske starješine? Kako oni mogu pomoći onima kojima je potrebna duhovna pomoć?

12-14. (a) Kako je mudro postupiti onda kad je netko bolestan? (b) Što se, prema Jakovu 5:14, savjetuje ‘bolesnim’ kršćanima? (c) Na koju se vrstu bolesti odnosi Jakov 5:14, i zašto tako odgovaraš?

¹² Kad se razbolimo, počivamo kako bismo omogućili tjelesnim snagama za oporavljanje da djeluju. Međutim, ako naša bolest potraje, mudro postupamo ako zatražimo stručnu zdravstvenu pomoć. Ne bismo li jednako trebali postupiti ako postanemo duhovno slabi?

¹³ Zapazi što je s tim u vezi savjetovao učenik Jakov. On kaže: “Je li tko bolestan među vama? Neka pozove k sebi skupštinske starije muževe, i neka oni mole nad njim, mažući ga uljem u ime Jehovino” (Jakov 5:14, NW). Na kakvu vrstu bolesti ovdje ukazuje Jakov? Neki biblijski komentatori zaključuju kako je to tjelesna bolest, tvrdeći kako je mazanje uljem bio rašireni medicinski običaj tog vremena (Luka 10:34). Oni također vjeruju kako je Jakov imao na umu čudotvorno liječenje putem dara liječenja. Na što, međutim, ukazuje kontekst?

¹⁴ ‘Veselost’ je stavljena nasuprot ‘trpljenju nevolje’. To podrazumijeva da je Jakov govorio o duhovnoj bolesti (Jakov 5:13, St). Trebalo je pozvati “skupštinske starije muževe [starješine, Daničić-Karadžić]”, a ne liječnike ili čak one koji su imali čudotvorni dar liječenja. I što su oni trebali učiniti? Jakov je rekao: “Neka oni mole nad njim. (...) I molitva vjere ozdravit će bolešljivoga” (Jakov 5:14, 15, NW; usporedi Psalam 119:9-16). Uvjerljiv dokaz toga da je Jakov mislio na duhovnu bolest jest činjenica da on pobuđuje na ispovijedanje grijehâ u povezanosti s izlječenjem za koje postoji nada da će uslijediti. On piše: “Otvoreno, stoga, ispovijedajte svoje grijehe jedan drugome i molite jedan za drugoga, da ozdravite.” Ako je težak grijeh uzrok duhovne bolesti, može se očekivati da će se bolesna osoba oporaviti samo onda ako povoljno reagira na opomenu temeljenu na Božjoj riječi, pokaje se i odvrati od svoga grešnog postupanja (Jakov 5:16, NW; Djela apostolska 3:19).

15. Kakvo se djelovanje preporučuje u Jakovu 5:13, 14?

¹⁵ Nešto drugo treba zapaziti iz savjeta koji pruža Jakov. Kad trpi nevolje, kršćanin treba ‘moliti’. Ako je veseo, “neka pjeva hvalospjev”. Svaka situacija — bilo da netko trpi nevolje ili je veseo — zahtijeva djelovanje. S jedne strane potrebna je molitva, a s druge radosni usklici. Što bismo onda trebali očekivati kad Jakov pita: “Je li tko bolestan među vama?” Ponovo on preporučuje pozitivno djelovanje, da, poduzimanje inicijative. “Neka pozove k sebi skupštinske starije muževe” (Psalam 50:15; Efežanima 5:19; Kološanima 3:16).

Kako ‘stariji muževi’ pomažu

16, 17. Kako nam stariji muževi pomažu da primijenimo biblijska načela?

¹⁶ Ponekad nam je teško znati kako biblijska načela primijeniti na svoje osobne okolnosti. Ovdje se kršćanski starješine mogu pokazati neprocjenjivim izvorom pomoći. Naprimjer, oni mole nad duhovno bolesnim i ‘mažu ga uljem u ime Jehovino’ tako što vješto primjenjuju ublažujuću pouku iz Božje riječi. Starješine tako mogu mnogo doprinijeti našem duhovnom oporavku (Psalam 141:5). Često je sve što nam je potrebno potvrda da ispravno razmišljamo. Razgovor s nekim iskusnim kršćanskim starješinom ojačat će našu odlučnost da činimo što je pravo (Priče Salamunove 27:17).

¹⁷ Kad su pozvani u posjet, kršćanski starješine trebaju ‘utješavati malodušne’. Oni će također ‘braniti slabe i snositi svakoga’ (1. Solunjanima 5:14). Takav povjerljiv odnos pun razumijevanja između ‘starijih muževa’ i ‘slabih’ stvara dobre izglede da će doći do potpunog oporavka duhovnog zdravlja.

Osobna odgovornost i molitva

18, 19. Kakvu ulogu igraju kršćanski starješine u povezanosti s Galaćanima 6:2, 5?

¹⁸ Kršćanski starješine moraju udovoljavati svojoj odgovornosti prema Božjem stadu. Moraju pružati potporu. Pavao je, primjerice, rekao: “Braćo, ako koji čovjek i učini kakav krivi korak prije nego je toga svjestan, vi koji imate duhovne sposobnosti pokušajte takvog čovjeka ispraviti u duhu blagosti, pazeći svaki na sebe, da i ti ne budeš iskušan. Nosite bremena jedan drugoga, i time ispunite zakon Kristov.” Apostol je također napisao: “Svaki će nositi svoj vlastiti teret” (Galaćanima 6:1, 2, 5, NW).

¹⁹ Kako možemo nositi bremena jedan drugoga, a ipak nositi svoj vlastiti teret? Ključ je u razlici značenja grčkih riječi koje su prevedene “bremena” i “teret”. Ako kršćanin upadne u duhovnu teškoću koja za njega predstavlja veliko breme, starješine i drugi suvjernici pomoći će mu, tako da mogne nositi svoja “bremena”. Međutim, od same se osobe očekuje da nosi svoj “teret“ odgovornosti prema Bogu.a Starješine rado nose “bremena” svoje braće time što pružaju ohrabrenje, biblijski savjet i upućuju molitvu. No, starješine ne uzimaju na sebe naš osobni “teret” duhovne odgovornosti (Rimljanima 15:1).

20. Zašto se ne bi smjelo zanemarivati molitvu?

²⁰ Molitva je neophodno potrebna i ne bi je se smjelo zanemarivati. No, mnogi duhovno bolesni kršćani nalaze teškim moliti se. Kad starješine upute molitvu vjere u korist duhovno bolesnoga, kakva je namjera toga? “Jehova će ga podići”, naprimjer iz klonulosti, i ojačat će ga kako bi težio za putem istine i pravednosti. Duhovno bolesni kršćanin možda ima neispravan stav, ali ne mora biti da je počinio neki težak grijeh, jer Jakov kaže: “Također, ako je počinio grijehe, bit će mu oprošteno.” Biblijski savjet starješina uz iskrenu molitvu ponekad navede duhovno slabu osobu da ispovijedi ozbiljne grijehe koje je možda počinila i da očituje pokajnički duh. To, pak, navodi Boga da dade oproštenje (Jakov 5:15, 16, NW).

21. (a) Zašto neki kršćani oklijevaju pozvati starije muževe? (b) Što će se razmatrati u sljedećem članku?

²¹ Suočeni s izazovom brige za mnoštva novih koji pridolaze u kršćansku skupštinu, savjesni stariji muževi trebaju mnogo toga učiniti u pružanju odgovarajućeg nadzora. Uistinu, ti darovi u ljudima izvrsna su priprema od Jehove kako bi nam pomogao ustrajati u ovim kritičnim vremenima. Međutim, neki se kršćani ustežu pozvati ih da bi od njih dobili pomoć, misleći kako su ta braća prezaposlena ili preopterećena problemima. Sljedeći će nam članak pomoći da razumijemo kako su ovi muževi sretni ako mogu biti od pomoći, jer oni dragovoljno služe kao potpastiri u kršćanskoj skupštini.

[Bilješke]

Kako bi odgovorio?

◻ Kad nam je potrebna pomoć, koju nam trostruku pomoć pruža Jehova?

◻ Tko su današnji darovi u ljudima?

◻ Kada bismo morali pozvati starije muževe?

◻ Kakvu pomoć možemo očekivati od kršćanskih starješina?

[Slika na stranici 15]

Uživaš li duhovne blagodati molitve, biblijskog studija i pomoći kršćanskih starješina?