Radujmo se zbog svoje nade!

 1. Kako nam nada koju nam daje Jehova pomaže da podnesemo sve teške situacije?

APOSTOL Pavao je rekao da je Jehova “Bog koji daje nadu”, a zatim je dodao da nas Jehova može zbog naše vjere ispuniti “svakom radošću i mirom” da bismo “obilovali nadom po sili svetog duha” (Rim. 15:13). Ako imamo čvrstu nadu, lakše ćemo podnijeti svaku tešku situaciju u kojoj bismo se mogli naći te ćemo pritom osjećati radost i mir. Takva je nada “sigurno i čvrsto sidro duše”, kako za pomazanike tako i za ostale kršćane (Hebr. 6:18, 19). Naša nam nada daje snage kad se nađemo u teškim životnim problemima i pomaže nam da odbacimo sumnje i sačuvamo jaku vjeru. (Pročitaj Hebrejima 2:1; 6:11.)

 2. Koje dvije vrste nade imaju današnji kršćani i zašto je za “druge ovce” važna nada koju gaje pomazanici?

² Kršćani koji žive u ovom vremenu kraja gaje jednu od dvije vrste nade. Preostali članovi “malog stada” pomazanih kršćana nadaju se da će dobiti besmrtnost na nebu, gdje će služiti s Kristom kao kraljevi i svećenici u njegovom Kraljevstvu (Luka 12:32; Otkr. 5:9, 10). Mnogo brojnije “veliko mnoštvo” “drugih ovaca” nada se da će kao podanici Mesijanskog Kraljevstva vječno živjeti u raju na Zemlji (Otkr. 7:9, 10; Ivan 10:16). “Druge ovce” ne smiju zaboraviti da njihovo spasenje ovisi o tome pružaju li podršku Kristovoj pomazanoj braći koja se još uvijek nalaze na Zemlji (Mat. 25:34-40). Pomazanici će primiti svoju nagradu, a i “druge ovce” sigurno će doživjeti ispunjenje svoje nade. (Pročitaj Hebrejima 11:39, 40.) Najprije ćemo nešto reći o nadi koju imaju pomazani kršćani.

3, 4. (a) Kako su pomazani kršćani nanovo rođeni “za živu nadu”? (b) Što je “živa nada”?

³ Apostol Petar napisao je dvije poslanice pomazanim kršćanima. Na početku svoje prve poslanice oslovio ih je s “izabrani” (1. Petr. 1:1). Pisao je o pojedinostima divne nade koju ima “malo stado”. U svojoj prvoj poslanici Petar je napisao: “Neka je blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, jer nas je po velikom milosrđu svojemu nanovo rodio za živu nadu putem uskrsnuća Isusa Krista od mrtvih, za nasljedstvo koje je neraspadljivo i neokaljano i koje ne vene. Ono je sačuvano na nebesima za vas, koje Božja snaga vjerom čuva za spasenje koje je spremno objaviti se u posljednjem vremenu. Tome se veoma radujete” (1. Petr. 1:3-6).

⁴ Ograničeni broj kršćana koje je Jehova izabrao da budu Kristovi suvladari u nebeskom Kraljevstvu trebaju se nanovo roditi kao duhom rođeni Božji sinovi. Oni su pomazani svetim duhom da budu kraljevi i svećenici s Kristom (Otkr. 20:6). Petar je rekao da zahvaljujući tome što su nanovo rođeni imaju “živu nadu”, odnosno “nasljedstvo koje je neraspadljivo i neokaljano i koje ne vene”, a sačuvano je za njih “na nebesima”. Stoga nimalo ne čudi što se pomazani kršćani veoma raduju svojoj “živoj nadi”! No njihova će se nada ostvariti samo ako ostanu vjerni Bogu.

5, 6. Zašto pomazani kršćani trebaju dati sve od sebe kako bi potvrdili svoj nebeski poziv?

⁵ U svojoj drugoj poslanici Petar je potaknuo pomazane kršćane: “Dajte sve od sebe da biste svoj poziv i izbor potvrdili” (2. Petr. 1:10). Oni se moraju svesrdno truditi razvijati kršćanske osobine kao što su vjera, odanost Bogu, bratska ljubav i ljubav prema svim ljudima. Petar je rekao: “Ako sve to imate u sebi i u tome napredujete, nećete biti ni besposleni ni besplodni.” (Pročitaj 2. Petrovu 1:5-8.)

⁶ U poruci koju je u 1. stoljeću uputio duhom rođenim starješinama u filadelfijskoj skupštini u Maloj Aziji, uskrsnuli Krist je rekao: “Budući da si se držao onoga što sam govorio o svojoj ustrajnosti, i ja ću sačuvati tebe u času kušnje, koji će doći na sav svijet, da se iskušaju oni koji žive na zemlji. Dolazim brzo. Čvrsto se drži onoga što imaš, da ti nitko ne uzme nagradu” (Otkr. 3:10, 11). Ako bi neki pomazani kršćanin postao nevjeran Bogu, ne bi primio “vijenac slave, koji ne vene” jer je taj vijenac obećan izabranima koji ostanu vjerni do smrti (1. Petr. 5:4; Otkr. 2:10).

 7. Koju je divnu nadu Juda spomenuo u svom pismu?

⁷ Isusov je polubrat Juda otprilike 65. godine napisao pismo svojim pomazanim sukršćanima, koje je nazvao “pozvanima” (Juda 1; usporedi Hebrejima 3:1). Htio im je pisati o “zajedničkom spasenju”, o veličanstvenoj nadi svih kršćana koji su pozvani u Božje nebesko Kraljevstvo (Juda 3). No morao im je pisati o nekim drugim važnim stvarima. Pa ipak, na kraju svog kratkog pisma osvrnuo se na divnu nadu koju imaju pomazani kršćani, napisavši: “Onome koji vas može sačuvati da ne padnete i postaviti vas neokaljane pred slavu svoju s velikom radošću, jedinom Bogu, Spasitelju našemu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu, pripada slava, veličanstvo, moć i vlast oduvijek i sada i zauvijek” (Juda 24, 25).

 8. Na temelju čega možemo zaključiti da, u skladu s Judom 24, na nebu vlada radost kad netko od pomazanika dokaže svoju vjernost Bogu?

⁸ Svaki vjerni pomazani kršćanin sigurno želi da ga Bog sačuva kako ne bi otpao od vjere i bio uništen. Na temelju onoga što su pomazanici naučili iz Biblije nadaju se da će ih Isus Krist uskrsnuti iz mrtvih te im omogućiti da kao savršena duhovna stvorenja dođu pred Boga s velikom radošću. Kad neki pomazanik umre vjeran Bogu, sigurno će uskrsnuti i dobiti “duhovno tijelo”, uskrsnut će “u neraspadljivosti” i “u slavi” (1. Kor. 15:42-44). Ako na nebu vlada velika radost “zbog jednog grešnika koji se pokaje”, kolika tek radost vlada na nebu kad netko od Kristove duhom rođene braće ostane vjeran Bogu sve do kraja svog zemaljskog života! (Luka 15:7). Jehova i vjerna duhovna stvorenja radovat će se s tim pomazanikom kad on “s velikom radošću” primi svoju nagradu. (Pročitaj 1. Ivanovu 3:2.)

 9. Što znači da će se vjernim pomazanicima “velikodušno omogućiti” da uđu u Kraljevstvo i kako ta nada utječe na pomazanike koji su još uvijek na Zemlji?

⁹ Slično tome, i Petar je pisao pomazanim kršćanima da će im se “velikodušno omogućiti” da uđu “u vječno kraljevstvo našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista” ako ostanu vjerni Jehovi i time potvrde svoj nebeski poziv (2. Petr. 1:10, 11). Kad je rekao da će im se “velikodušno omogućiti” da uđu u nebesko Kraljevstvo, Petar je možda mislio na to da će uskrsnuli pomazanici dobiti svoju nagradu jer obiluju kršćanskim osobinama, a možda je time želio ukazati i na neopisive blagoslove koje će doživjeti budući da su otrčali do kraja trku za život. Srca punog radosti i zahvalnosti sjećat će se da su do kraja svog zemaljskog života vjerno služili Jehovi. Pomazanim kršćanima koji još uvijek žive na Zemlji ta nada sigurno daje snage da pripreme “um za naporan rad” (1. Petr. 1:13).

10, 11. (a) Koju nadu imaju “druge ovce”? (b) Kako je ostvarenje zemaljske nade povezano s Kristom i s “objavljivanjem” Božjih sinova?

¹⁰ Apostol Pavao pisao je duhom rođenim Božjim sinovima o njihovoj veličanstvenoj nadi da će vladati kao “sunasljednici Kristovi”. Potom je spomenuo divnu nadu koju Jehova pruža neograničenom broju “drugih ovaca”. Napisao je: “Stvorenje [ljudski rod] željno iščekuje objavljivanje sinova Božjih [pomazanika]. Jer stvorenje je podloženo ispraznosti — ne svojom voljom, nego po onome koji ga je podložio — ali je pritom pružena i nada da će i samo stvorenje biti oslobođeno robovanja raspadljivosti i dobiti slavnu slobodu djece Božje” (Rim. 8:14-21).

¹¹ Jehova je ljudima pružio nadu kad je obećao da će ih preko obećanog “potomstva” izbaviti od “prazmije”, Sotone Đavla (Otkr. 12:9; 1. Mojs. 3:15). Izraz “potomstvo” u prvom se redu odnosi na Isusa Krista (Gal. 3:16). Isus je svojom smrću i uskrsnućem dao ljudima pouzdanu nadu da će biti oslobođeni ropstva grijehu i smrti. Ostvarenje te nade povezano je s “objavljivanjem” Božjih sinova. Proslavljeni pomazani kršćani čine sekundarni dio obećanog “potomstva”. Oni će biti “objavljeni” kad budu s Kristom sudjelovali u uništenju Sotoninog zlog svijeta (Otkr. 2:26, 27). To će donijeti spasenje “drugim ovcama” koje dolaze iz velike nevolje (Otkr. 7:9, 10, 14).

12. Koje će divne blagoslove ljudima donijeti “objavljivanje” pomazanika?

¹² Kakvo li će samo olakšanje doživjeti “stvorenje”, odnosno ljudski rod, tijekom Kristove Tisućugodišnje Vladavine! U to će vrijeme proslavljeni Božji sinovi biti “objavljeni” na još jedan način. Naime, služit će kao svećenici s Kristom, pomažući ljudima da izvuku punu korist iz Isusove otkupne žrtve. Kao podanici nebeskog Kraljevstva ljudi će početi osjećati izbavljenje od posljedica grijeha i smrti. Poslušni ljudi postupno će biti oslobođeni “robovanja raspadljivosti”. Ako ostanu vjerni Jehovi tijekom Tisućugodišnje Vladavine i završne kušnje na kraju tog razdoblja, imena će im biti trajno zapisana u “svitku života”. Dobit će “slavnu slobodu djece Božje” (Otkr. 20:7, 8, 11, 12). To je doista prekrasna nada!

13. Zbog čega smo dobili nadu i kada će se Krist “pojaviti”?

¹³ Petrove dvije nadahnute poslanice mogu puno pomoći pomazanicima i “drugim ovcama” da nikad ne izgube iz vida svoju nadu. Petar je istaknuo da tu nadu nisu dobili zbog svojih djela, nego zbog Jehovine nezaslužene dobrote. Napisao je: “Uzdajte se u nezasluženu dobrotu koja će vam biti ukazana kad se pojavi Isus Krist!” (1. Petr. 1:13). Krist će se “pojaviti” kad dođe nagraditi svoje vjerne sljedbenike i izvršiti Jehovine osude nad bezbožnim ljudima. (Pročitaj 2. Solunjanima 1:6-10.)

14, 15. (a) Na što moramo usmjeriti svoju pažnju da ne bismo izgubili iz vida svoju nadu? (b) Koji je savjet dao Petar?

¹⁴ Da ne bismo izgubili iz vida svoju nadu, moramo usmjeriti pažnju na “Jehovin dan” koji uskoro dolazi i živjeti u skladu s tim. Taj dan donijet će uništenje sadašnjim “nebesima”, odnosno ljudskim vlastima, i “zemlji”, odnosno zlom ljudskom društvu i njegovim “počelima”. Petar je napisao: “Neka vaša djela budu sveta i neka se po njima vidi da ste odani Bogu, dok očekujete i imate na umu Jehovin dan, kad će se nebesa, zapaljena, raspasti i počela, užarena, rastopiti” (2. Petr. 3:10-12).

¹⁵ Sadašnja će “nebesa” i “zemlja” nestati, a zamijenit će ih “nova nebesa”, odnosno Kraljevstvo kojim vlada Krist, i “nova zemlja”, odnosno novo ljudsko društvo na Zemlji (2. Petr. 3:13). Petar je potom dao jasan savjet o tome što trebamo činiti dok očekujemo obećani novi svijet, to jest dok se trudimo zadržati u mislima svoju nadu. Rekao je: “Zato, ljubljeni, budući da to očekujete, dajte sve od sebe da vas on nađe neuprljane i neokaljane i u miru” (2. Petr. 3:14).

16, 17. (a) Kakva trebaju biti naša djela? (b) Kako će se ostvariti naša nada?

¹⁶ Ne samo da ne smijemo izgubiti iz vida svoju nadu nego moramo i živjeti u skladu s njom. Trebamo paziti na to kakve smo osobe u duhovnom pogledu. Naša djela trebaju biti sveta, odnosno trebamo uzorno živjeti “među ljudima iz svijeta” i držati se Božjih moralnih mjerila (2. Petr. 3:11; 1. Petr. 2:12). Moramo ljubiti jedni druge. To znači da trebamo dati sve od sebe kako bismo u svojoj skupštini sačuvali jedinstvo koje je obilježje pravih kršćana diljem svijeta (Ivan 13:35). Djela po kojima se vidi da smo odani Bogu potvrđuju da smo u bliskom odnosu s njim. U ta djela spadaju naše iskrene molitve, svakodnevno čitanje Biblije, kvalitetno osobno proučavanje, obiteljsko proučavanje i revno propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu (Mat. 24:14).

¹⁷ Svi mi želimo svojim životom ugoditi Jehovi kako bi nas on spasio kad se ovaj zli svijet “raspadne”. Tada će se ostvariti naša nada, “nada u vječni život, što ga je Bog, koji ne može lagati, još davno obećao” (Titu 1:2).