Odazovi se na Božja obećanja time da iskazuješ vjeru

“[Jehova Bog] dragovoljno nam je dao dragocjena i veoma veličanstvena obećanja” (2. PETROVA 1:4, NW).

 1. Što nam omogućava da iskazujemo pravu vjeru?

JEHOVA želi da iskazujemo vjeru u njegova obećanja. Ipak, “vjera nije sviju” (2. Solunjanima 3:2). To svojstvo plod je Božjeg svetog duha, ili aktivne sile (Galaćanima 5:22, 23). Stoga samo oni koji su vođeni Jehovinim duhom mogu iskazivati vjeru.

 2. Kako apostol Pavao definira “vjeru”?

² No, što je vjera? Apostol Pavao je naziva ‘dokazivanjem onoga što ne vidimo’. Dokaz o tim nevidljivim stvarnostima tako je snažan da je vjera izjednačena s njim. Za vjeru se također kaže da je “tvrdo čekanje onoga čemu se nadamo”, jer oni koji posjeduju to svojstvo imaju jamstvo da je sve što je obećao Jehova Bog tako sigurno kao da se već ispunilo (Jevrejima 11:1).

Vjera i Jehovina obećanja

 3. Što će doživjeti pomazani kršćani ako iskazuju vjeru?

³ Da bismo ugodili Jehovi, moramo iskazivati vjeru u njegova obećanja. Apostol Petar je to pokazao u svom drugom nadahnutom pismu, napisanom oko 64. n. e. Istaknuo je da će njegovi pomazani sukršćani, ukoliko budu iskazivali vjeru, vidjeti ispunjenje Božjih ‘dragocjenih i veoma veličanstvenih obećanja’. Kao posljedica toga, oni će ‘postati dionici božanske prirode’ kao sunasljednici s Isusom Kristom u nebeskom Kraljevstvu. Uz vjeru i pomoć Jehove Boga, umakli su iz ropstva pokvarenim navikama i običajima ovoga svijeta (2. Petrova 1:2-4, NW). A pomisli samo! Oni koji danas iskazuju pravu vjeru raduju se jednakoj neprocjenjivoj slobodi.

 4. Kojim bismo svojstvima morali dopuniti svoju vjeru?

⁴ Vjera u Jehovina obećanja i zahvalnost za od Boga nam danu slobodu trebala bi nas potaći da učinimo sve kako bismo postali primjerni kršćani. Petar je rekao: “Kao odgovor doprinesite tome svim svojim iskrenim naprezanjem i tako dopunite svoju vjeru krepošću, svoju krepost spoznajom, svoju spoznaju samosvladavanjem, svoje samosvladavanje ustrajnošću, svoju ustrajnost odanošću Bogu, svoju odanost Bogu bratskom naklonošću, svoju bratsku naklonost ljubavlju” (2. Petrova 1:5-7, NW). Tako nam Petar pruža popis onoga što bi bilo mudro da upamtimo. Razmotrimo pobliže ta svojstva.

Vitalni elementi vjere

 5, 6. Što je krepost, i kako njome možemo dopuniti svoju vjeru?

⁵ Petar je rekao da bismo krepošću, spoznajom, samosvladavanjem, ustrajnošću, odanošću Bogu i ljubavlju trebali dopuniti jedan drugoga i svoju vjeru. Moramo se truditi da ta svojstva učinimo vitalnim elementima svoje vjere. Naprimjer, krepost nije svojstvo koje ispoljavamo odvojeno od svoje vjere. Leksikograf W. E. Vine ukazuje da je u 2. Petrovoj 1:5 “krepost pridodana kao neophodno svojstvo u iskazivanju vjere”. Svako od drugih svojstava koje je Petar spomenuo treba također biti element naše vjere.

⁶ Kao prvo, trebamo svoju vjeru dopuniti krepošću. Biti krepostan znači činiti ono što je dobro u Božjim očima. Neki prijevodi za grčku riječ koja se prevodi “krepost” koriste riječ “dobrota” (New International Version; The Jerusalem Bible; Today’s English Version). Krepost nas motivira da izbjegavamo činiti zlo ili nanositi štetu drugim ljudima (Psalam 97:10). Isto tako, potiče na odvažnu akciju u činjenju dobra na duhovnu, tjelesnu i emocionalnu korist drugih.

 7. Zašto bismo svoju vjeru i krepost trebali dopuniti spoznajom?

⁷ Zašto nas Petar potiče da svoju vjeru i krepost dopunimo spoznajom? Pa, dok se suočavamo s novim izazovima svojoj vjeri, trebamo spoznaju da bismo razlučili ispravno od neispravnog (Jevrejima 5:14). Kroz biblijski studij i iskustvo u primjeni Božje riječi, te u iskazivanju praktične mudrosti u svakodnevnom životu, povećavamo svoju spoznaju. To nam opet omogućava da zadržimo svoju vjeru i nastavimo činiti što je kreposno onda kad smo pod kušnjom (Priče Salamunove 2:6-8; Jakov 1:5-8).

 8. Što je samosvladavanje, i kako je povezano s ustrajnošću?

⁸ Da bi nam se pomoglo vjerom se suočiti s kušnjama, trebamo svoju spoznaju dopuniti samosvladavanjem. Grčka riječ za “samosvladavanje” označava sposobnost da sami sebe držimo pod kontrolom. Ovaj plod Božjeg duha pomaže nam da pokazujemo uzdržljivost u misli, riječi i ponašanju. Ako istrajemo u iskazivanju samosvladavanja, dopunjujemo ga ustrajnošću. Grčki izraz za “ustrajnost” označava hrabru postojanost, a ne odstupanje žalosna lica u neizbježivim teškoćama. Isus je radi radosti koja je postavljena pred njega podnio mučenički stup (Jevrejima 12:2). Od Boga dana snaga povezana s ustrajnošću osnažuje našu vjeru i pomaže nam da se radujemo u nevolji, da se odupiremo iskušenju i da izbjegavamo kompromis onda kad smo progonjeni (Filipljanima 4:13).

 9. (a) Što je odanost Bogu? (b) Zašto da svoju odanost Bogu dopunimo bratskom naklonošću? (c) Kako možemo svoju bratsku naklonost dopuniti ljubavlju?

⁹ Svoju ustrajnost moramo dopuniti odanošću Bogu — poštovanjem Jehove, obožavanjem Jehove i službom Jehovi. Naša vjera raste dok prakticiramo odanost Bogu i vidimo kako Jehova postupa sa svojim narodom. Međutim, da bismo ispoljavali bogobojaznost, potrebna nam je bratska naklonost. Konačno, “koji ne ljubi brata svojega, koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi” (1. Ivanova 4:20). Naša bi nas srca trebala potaći da pokazujemo pravu naklonost prema drugim Jehovinim slugama i da sve vrijeme tražimo njihovu dobrobit (Jakov 2:14-17). Ali, zašto nam se kaže da svoju bratsku naklonost dopunimo ljubavlju? Petar je očito mislio da moramo pokazivati ljubav prema cijelom čovječanstvu, a ne samo prema našoj braći. Ta se ljubav naročito pokazuje propovijedanjem dobre vijesti i pomaganjem ljudima u duhovnom pogledu (Matej 24:14; 28:19, 20).

Oprečne posljedice

10. (a) Kako ćemo postupati ako je naša vjera dopunjena krepošću, spoznajom, samosvladavanjem, ustrajnošću, odanošću Bogu, bratskom naklonošću i ljubavlju? (b) Što se događa ako onome koji se izdaje za kršćanina nedostaju ta svojstva?

¹⁰ Ako svoju vjeru dopunimo krepošću, spoznajom, samosvladavanjem, ustrajnošću, odanošću Bogu, bratskom naklonošću i ljubavlju, razmišljat ćemo, govoriti i postupati na načine koje Bog odobrava. U protivnom, ako onaj tko se izdaje za kršćanina propusti ispoljavati ova svojstva, postaje duhovno slijep. On ‘zatvara svoje oči s obzirom na svjetlo’ od Boga i zaboravlja da je očišćen od prošlih grijeha (2. Petrova 1:8-10, NW; 2:20-22). Nemojmo nikada učiniti takav propust i tako izgubiti vjeru u Božja obećanja.

11. Što možemo s pravom očekivati od lojalnih pomazanika?

¹¹ Lojalni pomazani kršćani imaju vjeru u Jehovina obećanja i naprežu se da svoje pozvanje i izbor učine sigurnim. Možemo očekivati da će oni, usprkos svim spoticajnim preprekama na svom putu, ispoljiti bogougodna svojstva. Vjernim pomazanicima ‘pružit će se sve što je potrebno za ulazak u vječno kraljevstvo Isusa Krista’ kroz njihovo uskrsnuće u duhovni život na nebu (2. Petrova 1:11, St).

12. Kako trebamo razumjeti riječi iz 2. Petrove 1:12-15?

¹² Petar je uvidio da će uskoro umrijeti, pa je očekivao da će primiti konačno uskrsnuće u nebeski život. Međutim, sve dok je bio živ u “ovom šatoru” — svom ljudskom tijelu — pokušao je kod svojih suvjernika izgraditi vjeru i probuditi ih podsjećajući ih na ono što im je potrebno da bi imali božansku naklonost. Petrova duhovna braća i sestre mogli su, nakon njegove smrti, osnažiti svoju vjeru time da se prisjete njegovih riječi (2. Petrova 1:12-15, St).

Vjera u proročansku riječ

13. Kako je Bog pružio svjedočanstvo o Kristovom dolasku koje jača vjeru?

¹³ Sam je Bog dao svjedočanstvo koje jača vjeru, a koje se odnosi na sigurnost Isusovog dolaska “sa silom i slavom velikom” (Matej 24:30; 2. Petrova 1:16-18). Poganski svećenici bez dokaza su govorili lažne bajke o svojim bogovima, dok su Petar, Jakov i Ivan bili očevici Kristove veličajnosti u preobraženju (Matej 17:1-5). Vidjeli su ga proslavljenog i čuli su zvuk Božjeg glasa koji je potvrdio Isusa kao Vlastitog ljubljenog Sina. Ta potvrda i sjajni izgled koji je tada Krist poprimio označili su da mu je tada darovana čast i slava. Zbog tog božanskog otkrivenja, Petar je to mjesto, vjerojatno neku uzvišicu na Hermonu, nazvao ‘svetom gorom’. (Usporedi 2. Mojsijeva 3:4, 5.)

14. Kako bi Isusovo preobraženje trebalo utjecati na našu vjeru?

¹⁴ Kako bi Isusovo preobraženje trebalo utjecati na našu vjeru? Petar je rekao: “Tako imamo proročku riječ učinjenu još sigurnijom; i dobro činite što pazite na nju kao na svjetiljku koja svijetli na tamnom mjestu, dok ne osvane dan i ne pojavi se zvijezda danica, u vašim srcima” (2. Petrova 1:19, NW). ‘Proročka riječ’ očito nije uključivala samo proročanstva Hebrejskih pisama o Mesiji nego i Isusovu izjavu da će doći “sa silom i slavom velikom”. Kako je riječ preobraženjem ‘učinjena još sigurnijom’? Taj je događaj potvrdio proročku riječ o Kristovom slavnom dolasku u sili Kraljevstva.

15. Što uključuje poklanjanje pažnje proročkoj riječi?

¹⁵ Da bismo ojačali svoju vjeru, moramo pokloniti pažnju proročkoj riječi. To uključuje proučavanje te riječi, razgovor o njoj na kršćanskim sastancima, te primjenu njenog savjeta (Jakov 1:22-27). Moramo joj dopustiti da bude ‘svjetiljka koja svijetli na tamnom mjestu’, da nam osvjetljava srca (Efežanima 1:18). Tek će nas onda voditi sve dok se “zvijezda danica”, ili, “svijetla jutarnja zvijezda”, Isus Krist, ne otkrije u slavi (Otkrivenje 22:16, NW). To će otkrivenje značiti uništenje bezvjernih i blagoslove za one koji iskazuju vjeru (2. Solunjanima 1:6-10).

16. Zašto možemo imati vjeru u to da će se ispuniti sva proročanska obećanja iz Božje riječi?

¹⁶ Božji proroci nisu samo bili oštroumni ljudi koji su iznosili mudra predviđanja, jer je Petar rekao: “Nijedno proročanstvo Pisma ne proizlazi iz nekog osobnog tumačenja. Jer proročanstvo nikad nije bilo doneseno čovječjom voljom, nego su ljudi govorili od Boga kako su bili poneseni svetim duhom” (2. Petrova 1:20, 21, NW). Naprimjer, David je rekao: “Duh Jehovin je to govorio po meni” (2. Samuelova 23:1, 2, NW). A Pavao je napisao: “Sve je Pismo od Boga nadahnuto” (2. Timoteju 3:16, NW). Budući da su Božji proroci bili nadahnuti posredstvom njegovog duha, možemo se uzdati u to da će se sva obećanja iz njegove Riječi ispuniti.

Oni su imali vjeru u Božja obećanja

17. Koje je obećanje bilo temelj Abelove vjere?

¹⁷ Jehovina obećanja bila su temelj za vjeru ‘tolikog oblaka’ njegovih pretkršćanskih svjedoka (Hebrejima 11:1–12:1, St). Naprimjer, Abel je imao vjeru u Božje obećanje o ‘sjemenu’ koje će ‘zmiji’ zgnječiti glavu. Postojao je dokaz o ispunjenju Božje izrečene kazne nad Abelovim roditeljima. Izvan Edena, Adam i njegova obitelj jeli su kruh u znoju svoga lica jer je prokleta zemlja rađala trnje i čkalj. Vjerojatno je Abel zapazio Evinu žudnju za svojim mužem i vidio kako Adam gospodari nad njom. Ona je sigurno govorila o boli svoje trudnoće. A ulaz u Edenski vrt čuvali su kerubi i goruća oštrica mača (1. Mojsijeva 3:14-19, 24). Sve je to sačinjavalo ‘dokaz’ koji je uvjerio Abela da će oslobođenje doći kroz obećano Sjeme. Abel je, postupajući s vjerom, prinio Bogu žrtvu koja se pokazala vrednijom od one Kainove (Jevrejima 11:1, 4).

18, 19. Na koje su načine Abraham i Sara iskazali vjeru?

¹⁸ Patrijarsi Abraham, Izak i Jakov također su imali vjeru u Jehovina obećanja. Abraham je iskazao vjeru u Jehovina obećanja da će se sve obitelji zemlje blagosloviti posredstvom njega i da će njegovom sjemenu biti dana zemlja (1. Mojsijeva 12:1-9; 15:18-21). Njegov sin Izak i unuk Jakov bili su ‘sunasljednici obećanja toga’. Vjerom Abraham ‘dođe u zemlju obećanu kao u tuđu’ i očekivao je “grad koji ima [prave] temelje”, Božje nebesko Kraljevstvo pod kojim će uskrsnuti u život na Zemlji (Jevrejima 11:8-10). Imaš li i ti takvu vjeru?

¹⁹ Abrahamova žena Sara imala je oko 90 godina i davno je prošla doba rađanja onda kad je iskazala vjeru u Božje obećanje i bila osposobljena “da zatrudni” i rodi Izaka. Tako se od 100-godišnjeg Abrahama, “gotovo mrtvoga” s obzirom na razmnožavanje, konačno ‘rodiše [djeca] kao zvijezde nebeske mnoštvom’ (Jevrejima 11:11, 12; 1. Mojsijeva 17:15-17; 18:11; 21:1-7).

20. Što su patrijarsi učinili, iako nisu vidjeli potpuno ispunjenje Božjih proročanstava upućenih njima?

²⁰ Vjerni patrijarsi umrli su a da nisu vidjeli potpuno ispunjenje Božjih obećanja upućenih njima. Ipak, ‘vidjevši [obećanje] izdaleka, i poklonivši mu se, priznali su da su gosti i došljaci na zemlji’. Generacije su prošle prije nego što je Obećana zemlja postala posjedom Abrahamovog potomstva. Bogobojazni su patrijarsi, međutim, cijelog svog života iskazivali vjeru u Jehovina obećanja. Budući da nikada nisu izgubili vjeru, uskoro će uskrsnuti u život u zemaljskom području ‘grada’ kojeg je Bog pripravio za njih, Mesijanskog Kraljevstva (Jevrejima 11:13-16). Na sličan način, vjera nas može održati lojalnima Jehovi ako i ne vidimo neposredno ispunjenje svih njegovih divnih obećanja. Naša će nas vjera također potaći da slušamo Boga, baš kao što je to bio slučaj s Abrahamom. I kako je on duhovno nasljedstvo prenio na svoje potomstvo, tako i mi možemo pomoći svojoj djeci da iskazuju vjeru u Jehovina dragocjena obećanja (Jevrejima 11:17-21).

Vjera je vitalna za kršćane

21. Što mora biti uključeno u naše iskazivanje vjere da bismo danas bili prihvatljivi Bogu?

²¹ Vjera, dakako, uključuje više nego samo imati povjerenja u ispunjenje Jehovinih obećanja. Kroz cijelu ljudsku povijest bilo je neophodno potrebno na različite načine iskazivati vjeru u Boga kako bismo uživali njegovo odobravanje. Pavao je istaknuo da “bez vjere nije moguće ugoditi [Jehovi] Bogu; jer onaj koji hoće da dodje k Bogu, valja da vjeruje da ima Bog i da plaća onima koji ga traže” (Jevrejima 11:6). Da bi netko danas bio prihvatljiv Jehovi, on mora iskazivati vjeru u Isusa Krista i u otkupnu žrtvu koju je Bog pripremio posredstvom njega (Rimljanima 5:8; Galaćanima 2:15, 16). Kako je sam Isus rekao: “Bog je tako ljubio svijet [čovječanstva] da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni. Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu” (Ivan 3:16, 36, St).

22. Ispunjenje kojeg proročanstva će donijeti Mesijansko Kraljevstvo?

²² Isus igra presudnu ulogu u ispunjenju Božjih obećanja o Kraljevstvu za koje se kršćani mole (Izaija 9:6, 7; Danijel 7:13, 14; Matej 6:9, 10). Kao što je Petar pokazao, preobraženjem je potvrđena proročka riječ o Isusovom dolasku u sili Kraljevstva i slavi. Mesijansko Kraljevstvo donijet će ispunjenje jednog drugog Božjeg obećanja, jer je Petar pisao: “Očekujemo, prema njegovu obećanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost” (2. Petrova 3:13, St). Jedno slično proročanstvo bilo je ispunjeno onda kad su židovski izgnanici u Babilonu 537. pr. n. e. bili vraćeni u svoju postojbinu pod upravom Zorobabela kao guvernera i Jozue kao prvosvećenika (Izaija 65:17). Ali Petar je ukazao na vrijeme u budućnosti kad će “nova nebesa” — nebesko Mesijansko Kraljevstvo — vladati nad ‘novom zemljom’, pravednim ljudskim društvom koje će živjeti na zemaljskoj kugli. (Usporedi Psalam 96:1.)

23. Koja ćemo pitanja o kreposti nadalje razmatrati?

²³ Mi kao lojalni sluge Jehovini i sljedbenici njegovog ljubljenog Sina, Isusa Krista, žudimo za Božjim obećanim novim svijetom. Mi znamo da je on blizu, i imamo vjeru da će se sva Jehovina dragocjena obećanja ispuniti. Da bismo prihvatljivo hodili pred našim Bogom, moramo ojačati svoju vjeru dopunjujući je krepošću, spoznajom, samosvladavanjem, ustrajnošću, odanošću Bogu, bratskom naklonošću i ljubavlju.a Sada bi se moglo postaviti pitanje: Kako možemo ispoljiti krepost? I kako će to što smo kreposni koristiti nama i drugima, naročito našim kršćanskim drugovima, koji su se odazvali na Božja obećanja tako što iskazuju vjeru?

[Bilješke]

Kakvi su tvoji odgovori?

◻ Kako se može definirati “vjera”?

◻ Kojim svojstvima, prema 2. Petrovoj 1:5-7, trebamo dopuniti svoju vjeru?

◻ Kako bi Isusovo preobraženje trebalo utjecati na našu vjeru?

◻ Koje su primjere vjere pružili Abel, Abraham, Sara i drugi u ranim vremenima?

[Slika na stranici 15]

Znaš li kako Isusovo preobraženje može utjecati na nečiju vjeru?