Bludnica i “kraljevi zemlje”

POVIJEST kršćanstva puna je primjera korištenja utjecaja i miješanja u svijet moći. Promotrimo neke od njih. Charlemagne (742-814 n. e.) bio je vladar koji je uvidio prednosti združivanja s religijom i primanja blagoslova od strane svećenstva Katoličke crkve.

The New Encyclopoedia Britannica objašnjava da je papa, prilikom osnivanja nove dinastije, pomazao Charlemagna, njegovog oca i njegovog brata, nakon što je prethodna vladalačka porodica bila ‘maknuta u stranu’. Zatim dodaje: “Politička alijansa između Frankovaca [Charlemagnovih ljudi] i pape, a protiv Lombarda, bila je formirana istom prilikom... Charles (koji je postao Charlemagne) rano je shvatio usku vezu između svjetovne vlasti i crkve.”

Godine 800. n. e. papa Leo III je “odlučio da Charlesa učini carem” Zapadnog Rimskog Carstva, te ga je okrunio u crkvi Svetog Petra u Rimu za vrijeme Božićne mise.

Pohlepna bludnica

Bludnica zahtijeva da joj se plati. Čime bi Charlemagne mogao platiti Rimu, predstavniku Babilona? “Charles ... je u Bazilici Svetog Petra neprestano ponavljao obećanje svog oca da će pod papinsku upravu staviti velike dijelove Italije.” Isti izvor dodaje: “U njegovoj politički uvjetovanoj religioznosti, imperija i crkva uzrasle su u instituciono i duhovno jedinstvo.”

Još jedan primjer iz prošlosti o snažnom utjecaju religije u vlasti je kardinal Wolsey iz Engleske (1475-1530). U Britannici stoji da je on bio “kardinal i državnik koji je dominirao u vladi Engleskog kralja Henrika VIII ... U decembru 1515. Wolsey je postao lord kancelar Engleske ... Wolsey je upotrijebio svoju veliku svjetovnu i crkvenu moć da bi si nagomilao bogatstvo od kojeg je veće bilo samo kraljevo.” Primjenjujući simbolički jezik Otkrivenja, prostitucija u visokom društvu zahtjeva odgovarajuće plaćanje.

Sljedeći općepoznati primjer utjecaja religije na državne poslove je kardinal i vojvoda Richelieu (1585-1642), koji je u Francuskoj uživao veliku vlast, i koji je također sakupio bogatstvo koje je bilo “prekomjerno čak i u okviru mjerila tog doba”, kako piše Britannica.

Richelieua je naslijedio opet jedan kardinal, Jules Mazarin (1602-1661), koji je za vladavine kralja Louisa XIV postao prvi ministar Francuske. Iako nije bio zaređeni svećenik, papa Urban VIII ga je 1641. promovirao u kardinala. I kardinal Mazarin je bio ambiciozan u pogledu bogatstva. U enciklopediji stoji: “Mazarinu su njegovi neprijatelji predbacivali pohlepnost. On je sakupio razne službe i nadarbine, i ponekad je kraljevski prihod pobrkao sa svojim.”

U današnje vrijeme kriva religija još gomila bogatstvo i pokušava utjecati na političke elemente i, ako je moguće, upravljati njima. Istaknuti primjer je tajnovita katolička organizacija Opus Dei (latinski, Božje djelo), koja je trenutno u milosti pape, te je, prema autoru Lawrenceu Laderu, “potpuno posvećena antikomunizmu i desno orijentiranoj politici”. Njezina je politika da intelektualnu kremu katoličke mladeži školuje u svojim visokim školama i fakultetima, a zatim ih kao svoje ljude postavlja na visoke položaje pod utjecajem i kontrolom u vladi, financijama, i medijima. U Španjolskoj su bili na vrhuncu pod katoličkim fašističkim diktatorom Frankom, kada su u jednom periodu 10 do 19 članova kabineta bili članovi elitnog Opusa Deia.

U SAD, TV-evanđelisti su zapaženi po svom luksuznom stilu života i razmetanju bogatstvom. Neki su protestantski svećenici ponosno ušli u političku arenu, pa su čak težili za mjestom predsjednika. Nema sumnje da stara bludnica, iako u palom stanju, pod ovom ili onom krinkom, još uživa u sjaju i luksuzu moći i pokušava biti gospodarom (Otkrivenje 17:4).

A što je sa imenom bludnice, Babilon Veliki? Kako nam ono pomaže u prepoznavanju simbolične žene iz Otkrivenja?

[Bilješka]

[Slike na stranici 6]

Kardinali Wolsey, Mazarin i Richelieu nagomilali su bogatstvo dok su služili državi