Što kaže Biblija?

Je li pogrešno izgovarati Božje ime?

JUDAIZAM već stoljećima naučava da je božansko ime, Jehova, previše sveto da bi ga se izgovaralo (Psalam 83:18, NW).a Mnogi teolozi smatraju da je obraćanje veličanstvenom Stvoritelju na tako prisan način znak nepoštovanja ili čak da predstavlja kršenje treće od Deset zapovijedi, koja zabranjuje ‘uzimanje uzalud imena Gospodina’ (2. Mojsijeva 20:7). U trećem stoljeću n. e. Mišna je proglasila da “onaj tko izgovara božansko Ime onako kako je napisano (...) nema udjela u svijetu koji dolazi” (Sanhedrin 10:1).

Zanimljivo je da mnogi izučavatelji iz crkava kršćanstva slijede duh te židovske tradicije kad prevode Bibliju. Naprimjer, The New Oxford Annotated Bible u svom predgovoru navodi: “Upotreba bilo kojeg vlastitog imena za jednog jedinog Boga, kao da postoje drugi bogovi od kojih se pravi Bog treba razlikovati, počela je nestajati u židovstvu prije kršćanske ere i neumjesna je za sveopću vjeru kršćanske crkve.” Stoga je u tom prijevodu božansko ime zamijenjeno riječju “GOSPODIN”.

Kakvo je Božje gledište?

No da li gledišta tih prevodilaca i teologa odražavaju Božje mišljenje? Uostalom, Bog nije odlučio sakriti svoje ime od čovječanstva, naprotiv, on mu ga je objavio. U hebrejskom dijelu Biblije, koji se obično naziva Stari zavjet, Božje ime, Jehova, pojavljuje se više od 6 800 puta. Biblijski zapis pokazuje da je prvi ljudski par, Adam i Eva, bio među onima koji su znali i upotrebljavali Božje ime. Rodivši svog prvog sina, Eva je izjavila: “Rodila sam čovjeka uz pomoć Jehovinu” (1. Mojsijeva 4:1, NW).

Stoljećima kasnije, kad je Bog pozvao Mojsija da izvede naciju Izrael iz egipatskog ropstva, Mojsije je zapitao Boga: “Evo, kad otidem k sinovima Izraelovijem, pa im rečem: Bog otaca vaših posla me k vama, ako mi reku: kako mu je ime? šta ću im kazati?” Mojsije se po svoj prilici pitao da li će se Bog objaviti nekim novim imenom. Bog je rekao Mojsiju: “Ovako kaži sinovima Izraelovijem: Gospodin [“Jehova”, NW] Bog otaca vaših, Bog Abramov, Bog Izakov i Bog Jakovljev posla me k vama; to je ime moje do vijeka, i to je spomen moj od koljena na koljeno” (2. Mojsijeva 3:13, 15). Pravi Bog očito nije mislio da je njegovo ime previše sveto da bi ga njegov narod izgovarao.

Ustvari, Božji vjerni sluge u svim naraštajima slobodno su i s poštovanjem izgovarali njegovo ime. Lojalni Božji sluga Boz redovito je svoje radnike u polju pozdravljao riječima: “Gospodin [“Jehova”, NW] da je s vama!” Da li je radnike zaprepastio takav pozdrav? Nije. U izvještaju stoji: “I oni mu rekoše: da te blagoslovi Gospodin [“Jehova”, NW]!” (Ruta 2:4). Umjesto da smatraju da taj pozdrav vrijeđa Boga, smatrali su da je to jedan od načina na koji ga slave i iskazuju mu čast u svom svakodnevnom životu. Isus je u tom istom duhu svoje učenike poučio da se mole: “Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje” (Matej 6:9).

Treća zapovijed

No što je sa zabranom koja se spominje u trećoj od Deset zapovijedi? U 2. Mojsijevoj 20:7 (NW) snažno se kaže: “Ne smiješ uzimati ime Jehove svoga Boga na nedostojan način, jer Jehova neće ostaviti nekažnjenim onoga koji uzima njegovo ime na nedostojan način.”

Što točno znači uzimati Božje ime “na nedostojan način”? Priručnik The JPS Torah Commentary, koji je objavilo Židovsko izdavačko društvo, objašnjava da hebrejski izraz koji je u gore navedenom tekstu preveden kao “na nedostojan način” (lash sháw‘), može značiti “krivo” ili “nizašto, uzalud”. U istom se priručniku nastavlja: “Nepreciznosti [ovog hebrejskog izraza] dopuštaju zabranu krivokletstva kod suprotstavljenih stranki u sudskom procesu, zabranu lažnog zaklinjanja te zabranu nepotrebne ili lakomislene upotrebe božanskog Imena.”

Ovaj židovski komentar ispravno ističe da ‘uzimanje Božjeg imena na nedostojan način’ uključuje i upotrebu tog imena na neispravan način. No da li bi se izgovaranje Božjeg imena prilikom poučavanja drugih o njemu ili prilikom obraćanja našem nebeskom Ocu u molitvi s pravom moglo nazvati ‘nepotrebnim ili lakomislenim’? Jehova je svoje gledište o tome izrazio riječima koje se nalaze u Psalmu 91:14: “Kad me ljubi, izbaviću ga; zakloniću ga, kad je poznao ime moje.”

Je li uopće važno da li izgovaramo Božje ime?

Prijevod Everetta Foxa na suvremenom engleskom, koji nosi naslov The Five Books of Moses, odstupa od tradicije. Da bi ukazao na Božje ime, taj prijevod ne koristi tradicionalni izraz “GOSPODIN” nego “YHWH”, “želeći predočiti kako bi tekst doživjela osoba koja bi ga čitala na hebrejskom”. Fox naglašava: “Čitalac će odmah zapaziti da se u ovoj knjizi osobno ime biblijskog Boga pojavljuje kao ‘YHWH’.” On priznaje da bi čitatelja moglo “smetati” kad vidi Božje ime. No nakon što je poduzeo hvalevrijedan korak time što u svom prijevodu nije sakrio Božje ime, dodao je: “Preporučio bih da se prilikom čitanja naglas upotrebljava tradicionalni izraz ‘GOSPODIN’, no drugi će možda htjeti slijediti neki svoj običaj.” No, je li to samo stvar osobnog izbora, tradicije ili slijeđenja vlastitog običaja?

Nije. Biblija ne samo da potiče na ispravnu upotrebu Božjeg imena nego to čak zapovijeda! U Izaiji 12:4a, Božji je narod prikazan kako jasnim riječima kliče: “Hvalite Gospodina [“Jehovu”, NW], glasite ime njegovo” (naglašeno od nas). Osim toga, psalmist govori i o onima koji zaslužuju nepovoljnu presudu od Boga: “Izlij gnjev svoj na narode koji te ne znaju, i na carstva koja ne prizivlju tvojega imena” (Psalam 79:6, naglašeno od nas; vidite i Priče Salamunove 18:10; Sofoniju 3:9).

Stoga, iako se neki ustručavaju izgovarati Jehovino slavno ime zbog toga što su krivo razumjeli treću zapovijed, oni koji istinski ljube Boga žele prizivati njegovo ime. Da, oni u svakoj odgovarajućoj prilici ‘javljaju po narodima djela njegova, napominju da je visoko ime njegovo’ (Izaija 12:4b).

[Bilješka]

[Slike na stranici 26]

Jedan dio knjige Psalama iz Svitaka s Mrtvog mora. Božje ime, Jehova (YHWH), pojavljuje se u starijem obliku hebrejskog pisma nego što je to slučaj s ostatkom svitka

[Zahvala]

Ljubaznošću Shrine of the Book, Israel Museum, Jeruzalem