Kako je Biblija došla do nas — drugi dio
Plamen se uzdiže uvis kako se sve više i više goriva domeće na razbuktalu lomaču. No, to nije bila obična vatra. Ta snažna buktinja podržavana je Biblijama, dok su svećenici i visoki crkveni dostojanstvenici to promatrali. Ali, kupujući Biblije kako bi ih uništio, londonski je biskup nesvjesno pomogao prevodiocu Williamu Tyndaleu financirati daljnja izdanja!
Što je dovelo do takve odlučnosti na obje strane bitke? U jednom smo prijašnjem broju razmatrali povijest izdavanja Biblije u kasnom srednjem vijeku. Sada dolazimo do svanuća novog razdoblja, kada su poruka i autoritet Božje Riječi trebali izvršiti dubok utjecaj na ljudsko društvo.
Pojavljuje se pionir
Ugledni je oksfordski izučavatelj John Wycliffe oštro govorio i pisao protiv nebiblijskih postupaka katoličke Crkve, temeljeći svoje svjedočanstvo na ‘Božjem zakonu’, odnosno na Bibliji. Poslao je svoje učenike, lolarde, da svuda kroz sela Engleske propovijedaju biblijsku poruku na engleskom jeziku svima koji su htjeli slušati. Prije svoje smrti 1384. dao je inicijativu za prijevod Biblije s latinskog na engleski jezik svog vremena.
Crkva je imala mnogo razloga da prezire Wycliffea. Kao prvo, optužio je svećenstvo zbog njihove neumjerenosti i nemoralnog vladanja. Usto, mnogi koji su se divili Wycliffeu zloupotrijebili su njegova učenja kako bi opravdali svoje oružane ustanke. Čak i nakon njegove smrti, svećenstvo je optuživalo Wycliffea, iako on nikada nije zagovarao nasilne ustanke.
U svom pismu papi Ivanu XXIII 1412, nadbiskup Arundel osvrnuo se na “tog bijednog i nesnosnog prostaka Johna Wycliffea, na kojeg ima vrlo loše sjećanje, tog sina stare zmije, samog glasnika i djeteta antikrista”. Kao vrhunac svoje objave, Arundel je napisao: “Prevršio je svaku mjeru svoje pakosti tako što je skovao plan da načini novi prijevod Pisama na materinjem jeziku.” Uistinu, ono što je najviše razljutilo crkvene vođe bilo je to što je Wycliffe želio dati narodu Bibliju na njihovom vlastitom jeziku.
Unatoč tome, nekoliko je istaknutih osoba imalo pristup Pismima na narodnim jezicima. Jedna od njih bila je Ana Češka, koja se 1382. udala za engleskog kralja Rikarda II. Ona je posjedovala Wycliffeov engleski prijevod Evanđelja, koji je stalno proučavala. Kad je postala kraljica, njezina naklonjenost Pismima pomogla je u unapređivanju cilja Biblije — i to ne samo u Engleskoj. Ana je potaknula studente s praškog sveučilišta u Češkoj da dođu u Oxford. Tamo su s entuzijazmom studirali Wycliffeova djela te su neka od njih ponijeli sa sobom u Prag. Popularnost Wycliffeovih učenja na praškom sveučilištu kasnije je služila kao potpora Janu Husu, koji je tamo studirao, a s vremenom i predavao. Hus je načinio čitljiv češki prijevod sa staroslavenskog prijevoda. Njegov je trud unaprijedio svakodnevnu upotrebu Biblije u Češkoj i u susjednim zemljama.
Crkva uzvraća udarac
Svećenstvo je bilo ljuto na Wycliffea i na Husa i zbog toga jer su naučavali da “goli tekst”, izvorna nadahnuta Pisma bez ikakvih dodataka, ima veći autoritet negoli “glose”, teška tradicionalna objašnjenja koja su se nalazila na marginama Biblija koje je odobrila crkva. Bila je to nerazvodnjena poruka Božje Riječi koju su ovi propovjednici željeli učiniti dostupnom običnom čovjeku.
Time što mu je lažno obećan slobodan prolaz, Hus je na prijevaru namamljen da 1414. dođe pred katolički koncil u Konstanzu (Njemačka) kako bi branio svoja stajališta. Koncil je sačinjavalo 2 933 svećenika, biskupa i kardinala. Hus se složio s tim da se javno odreče svojih učenja ako se na temelju Pisama dokaže da su pogrešna. Za koncil to nije bilo važno. To što je uputio izazov njihovom autoritetu bio je dovoljan razlog da ga 1415. spale na lomači, dok se on glasno molio.
Isti je koncil izvršio i posljednji čin osude i poruge prema Johnu Wycliffeu time što je izdao dekret da se njegove kosti u Engleskoj ekshumiraju i spale. Ta je odredba bila toliko odbojna da nije izvršena sve dok to nije zatražio papa 1428. godine. Međutim, takvo oštro protivljenje, kao i uvijek, nije ugušilo revnost ostalih ljubitelja istine. Umjesto toga, to je povećalo njihovu odlučnost da tiskaju Božju Riječ.
Utjecaj tiskarstva
Godine 1450, samo 35 godina nakon smrti Husa, Johannes Gutenberg je u Njemačkoj započeo tiskanje pomičnim slovima. Izdanje latinske Vulgate bio je njegov prvi veliki posao, koji je dovršen oko 1455. Do 1495. cijela Biblija ili neki njezini dijelovi tiskani su na njemačkom, talijanskom, francuskom, češkom, nizozemskom, hebrejskom, katalonskom, grčkom, španjolskom, staroslavenskom, portugalskom i srpskom — tim redoslijedom.
Nizozemski je izučavatelj Erazmo Roterdamski 1516. načinio prvo kompletno tiskano izdanje grčkog teksta. Erazmova je želja bila da Pisma “budu prevedena na sve jezike svih naroda”. Međutim, oklijevao je riskirati svoju veliku popularnost time da ih sam prevede. Unatoč tome, dolazili su drugi koji će biti hrabriji. Među tim pojedincima isticao se William Tyndale.
William Tyndale i engleska Biblija
Tyndale je školovan u Oxfordu te je oko 1521. došao u dom Sir Johna Walsha kao učitelj njegove djece. Za vrijeme obroka za Walshovim bogatim stolom, često se moglo zateći mladog Tyndalea kako verbalno ukrštava koplja s mjesnim svećenstvom. Tyndale je na jednostavan način pobijao njihova mišljenja otvarajući Bibliju i pokazujući im citate. S vremenom su se Walshovi uvjerili u ono što je Tyndale govorio, tako da su svećenike rjeđe pozivali i primali ih s manje entuzijazma. Naravno, to je stvorilo još veću ljutnju svećenika protiv Tyndalea i njegovih vjerovanja.
Jednom je tokom neke rasprave jedan od Tyndaleovih religioznih protivnika izjavio: “Bolje da smo bez Božjeg zakona nego bez papinog.” Predoči si Tyndaleovo uvjerenje kad je odvratio: “Ne pokoravam se ni papi ni ijednom njegovom zakonu. Ako me Bog sačuva na životu, pobrinut ću se da za nekoliko godina mladić za plugom bolje zna Pisma od tebe.” Tyndaleova je odluka bila jasna. Kasnije je napisao: “Kroz iskustvo shvatio sam kako je nemoguće učvrstiti laike u bilo kojoj istini, osim tako da im se Pisma na materinjem jeziku jednostavno otvore pred njihovim očima, tako da bi mogli vidjeti srž, redoslijed i značenje teksta.”
U to vrijeme još nijedna Biblija nije bila tiskana na engleskom jeziku. Stoga je 1523. Tyndale otišao u London da od biskupa Tunstalla zatraži potporu za projekt prevođenja. Odbijen, napustio je Englesku da bi ostvario svoj cilj, i nikada se nije vratio. U Kölnu (Njemačka) izvršen je prepad na njegovu prvu tiskaru, a Tyndale je jedva umakao s nešto dragocjenih neuvezanih listova. Međutim, u Wormsu (Njemačka) dovršeno je najmanje 3 000 primjeraka njegovog engleskog “Novog zavjeta”. Oni su poslani u Englesku te ih se, početkom 1526, počelo distribuirati. Neki od tih primjeraka bili su Biblije koje je biskup Tunstall kupio i spalio, nesvjesno pomažući Tyndaleu da nastavi svoj rad!
Istraživanje donosi jasnije razumijevanje
Tyndale je očito uživao u svom radu. Kako to kaže The Cambridge History of the Bible: “Pisma su ga činila sretnim, a postoji nešto žustro i živahno u njegovom ritmu što otkriva njegovu sreću.” Tyndaleov cilj bio je pustiti Pisma da govore običnom čovjeku što je moguće točnijim i jednostavnijim jezikom. Njegovo mu je proučavanje pokazivalo značenje biblijskih riječi koje su stoljećima bile obavijene velom crkvenih doktrina. Ne dajući se zaplašiti ni prijetnjom smrću, a niti opakim pisanjem svog moćnog neprijatelja Sir Thomasa Morea, Tyndale je objedinio svoje pronalaske u svom prijevodu.
Prevodeći s originalnog grčkog iz Erazmovog teksta umjesto s latinskog, Tyndale je izabrao upotrijebiti riječ “ljubav” umjesto “milosrđe”, kako bi na potpuniji način izrazio značenje grčke riječi agápe. Također, upotrijebio je izraz “skupština” umjesto “crkva”, “pokajati se” umjesto “imati pokoru” te “starješine” umjesto “svećenici” (1. Korinćanima 13:1-3; Kološanima 4:15, 16; Luka 13:3, 5; 1. Timoteju 5:17, Tyndale). Te su promjene bile pogubne za autoritet crkve i za tradicionalne religiozne postupke, kao što je ispovijedanje svećenicima.
Jednako tako, Tyndale se čvrsto držao izraza “uskrsnuće”, odbacujući čistilište i svjesnost nakon smrti kao nebiblijske. S obzirom na mrtve, pisao je Moreu: “Stavljajući ih na nebo, u pakao i čistilište, [ti] uništavaš argumente uz pomoć kojih su Krist i Pavao dokazali uskrsnuće.” U tom smislu, Tyndale se osvrnuo na Mateja 22:30-32 i 1. Korinćanima 15:12-19. On je ispravno vjerovao da mrtvi ostaju u nesvjesnom stanju do budućeg uskrsnuća (Psalam 146:4; Propovjednik 9:5; Ivan 11:11, 24, 25). To je značilo da je cjelokupna procedura s obzirom na molitvu Mariji i “svecima” bila besmislena budući da oni, u svom besvjesnom stanju, nisu mogli niti čuti, a niti posredovati.
Tyndale prevodi Hebrejska pisma
Godine 1530. Tyndale je načinio izdanje Pentateuha, prvih pet knjiga Hebrejskih pisama. Tako je postao prvi čovjek koji je preveo Bibliju s hebrejskog direktno na engleski. Tyndale je bio i prvi engleski prevodilac koji je upotrijebio ime Jehova. Londonski znanstvenik David Daniell piše: “Sigurno je to što je ime Božje bilo iznova otkriveno snažno dojmilo Tyndaleove čitatelje.”
U nastojanju da postigne jasnoću teksta, Tyndale je koristio različite engleske riječi da bi preveo samo jednu hebrejsku riječ. Međutim, tijesno je slijedio gramatičku konstrukciju hebrejskog. Krajnji je proizvod sačuvao jezgrovitu snagu hebrejskog jezika. On sam je rekao: “Svojstva hebrejskog jezika tisuću se puta više slažu s engleskim nego s latinskim. Način je izgovora kod oba jako sličan; tako na tisuću mjesta sve što treba učiniti jest prevesti hebrejski na engleski, riječ za riječ.”
Taj, u osnovi doslovan pristup, prožeo je Tyndaleov prijevod hebrejskim izrazima. Mora da su kod prvog čitanja neki od tih izraza djelovali prilično strano. Ipak, Biblija je s vremenom postala tako dobro poznata da su mnogi od tih izraza sada dio engleskog jezika. Neki primjeri toga su: “a man after his own heart” (naprimjer, u 1. Samuelovoj 13:14; znači: “čovjek po njegovom srcu”), “passover” (doslovno: “prolazak”; znači: “Pasha”) i “scapegoat” (doslovno: “jarac koji bježi”; znači: žrtveni jarac koji je na Dan pomirenja bio otjeran u pustoš simbolički odnoseći grijehe). Na taj se način postiglo i više, čitatelji engleske Biblije upoznali su se s hebrejskim mislima, što im je dalo bolji uvid u nadahnuta Pisma.
Biblija i Tyndale pod zabranom
Mogućnost čitanja Riječi Božje na svom jeziku bila je zaista uzbudljiva. Stanovnici Engleske reagirali su tako da su kupovali svaki primjerak koji se mogao prokrijumčariti u zemlju, kamufliran kao bale platna ili kao druga roba. U međuvremenu, svećenstvo je vidjelo neizbježan gubitak svog položaja ako bi se Bibliju počelo smatrati najvećim autoritetom. Stoga su prilike za prevodioca kao i za one koji su ga podupirali sve više postajale pitanje života i smrti.
Tyndale je nastavio raditi u tajnosti u Antwerpenu (Belgija), budući da su ga crkva i država stalno proganjale. Unatoč tome, dva dana u tjednu posvetio je onom što je nazivao svojim odmorom — služio je drugim engleskim izbjeglicama, siromašnima i bolesnima. Na taj je način potrošio veći dio svojih sredstava. Prije negoli je uspio prevesti drugu polovicu Hebrejskih pisama, Tyndalea je za novac izdao jedan Englez koji se pretvarao da je njegov prijatelj. Smaknut je 1536. u Vilvodoru (Belgija), a njegove posljednje gorljive riječi bile su: “Gospodine! Otvori oči kralju Engleske.”
Iz nekih je svojih razloga kralj Henrik VIII godine 1538. naredio da se postavi Biblije u svaku crkvu u Engleskoj. Iako Tyndaleu nije bila pripisana zasluga za to, prijevod koji je odabran u osnovi je bio njegov. Na taj je način Tyndaleovo djelo postalo tako dobro poznato i obljubljeno da je “odredilo temeljno svojstvo većine kasnijih prijevoda” na engleskom (The Cambridge History of the Bible). Gotovo 90 posto Tyndaleovog prijevoda direktno je uneseno u King James Version koji je izdan 1611.
Slobodan pristup Bibliji za Englesku je značio veliku promjenu. Diskusije koje su se vodile oko Biblija koje su bile postavljene u crkvama postale su tako živahne da su katkad omele mise! “Stari su ljudi naučili čitati kako bi mogli izravno doći do Božje Riječi, a djeca su se pridružila svojim starijima kako bi slušala” (A Concise History of the English Bible). Ovaj je period doživio i ogroman porast u distribuciji Biblija u drugim evropskim zemljama i jezicima. No pokret Biblije u Engleskoj trebao je izvršiti utjecaj širom svijeta. Kako se to desilo? I kako su daljnja otkrića i istraživanje utjecali na Biblije koje mi danas koristimo? Našu ćemo temu zaključiti sljedećim člankom u ovoj seriji.
[Slika na stranici 26]
Tyndaleov “Novi zavjet” iz 1526. — jedini poznati cjelokupni primjerak koji je izbjegao plamenu
[Zahvala]
© The British Library Board
[Tabela/slike na stranicama 26 i 27]
(Vidi publikaciju)
Ključne godine u povijesti Biblije
Naša era
Započet rad na Wycliffeovoj Bibliji (pr. 1384)
1400.
Hus smaknut 1415.
Gutenberg — prva tiskana Biblija o. 1455.
1500.
Rani tiskani prijevodi na narodnim jezicima
Erazmov grčki tekst iz 1516.
Tyndaleov “Novi zavjet” iz 1526.
Tyndale smaknut 1536.
Henrik VIII 1538. naređuje da se Biblije postavi u crkve
1600.
King James Version iz 1611.
[Slike]
Wycliffe
Hus
Tyndale
Henrik VIII