‘Jehova, Bog milosrdan i žalostiv’

“Gospodin, Gospodin [“Jehova, Jehova”, “NW”] Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrdjem i istinom” (2. MOJSIJEVA 34:6).

 1. (a) Kakvu utjehu pruža Biblija onima koji moraju gledati kako se njima drage osobe udaljavaju od čistog obožavanja? (b) Kako Jehova gleda na one koji su pogriješili?

“KĆERKA mi je rekla da više ne želi biti dio kršćanske skupštine”, priča jedan kršćanski otac. “Nakon toga sam danima, tjednima, čak i mjesecima, osjećao izjedajuću bol u svom tijelu. Bilo je to gore i od smrti.” Uistinu je bolno kada čovjek mora gledati kako se neka njemu draga osoba udaljava od puta čistog obožavanja. Jesi li ti to kada doživio? Ako jesi, sigurno će te utješiti spoznaja da Jehova suosjeća s tobom (2. Mojsijeva 3:7; Izaija 63:9). No kako on gleda na takve osobe koje su pogriješile? Iz Biblije je vidljivo da ih Jehova milosrdno poziva da ponovno steknu njegovu naklonost. On je buntovničke Židove iz Malahijinog vremena usrdno pozivao: “Vratite se k meni, i ja ću se vratiti k vama” (Malahija 3:7).

 2. Kako Biblija pokazuje da je milosrđe jedan bitan dio Jehovine osobnosti?

² Mojsiju je na gori Sinaju bilo istaknuto Božje milosrđe. Jehova mu se tamo otkrio kao “Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrdjem i istinom” (2. Mojsijeva 34:6). Ova izjava skreće pažnju na to da je milosrđe jedan bitan dio Jehovine osobnosti. On želi da ‘svi dođu u pokajanje’, napisao je kršćanski apostol Petar (2. Petrova 3:9). Dakako, Božje milosrđe ima svoje granice. “Nikoga ne pušta bez kazne”, bilo je rečeno Mojsiju (2. Mojsijeva 34:7, Šarić; 2. Petrova 2:9). Pa ipak, ‘Bog je ljubav’, a milosrđe je jedan značajan aspekt tog svojstva (1. Ivanova 4:8; Jakov 3:17). Jehova “ne drži do vijeka gnjeva svojega” i njemu je “mila milost” (Mihej 7:18, 19).

 3. Kako se Isusovo gledište o milosrđu razlikovalo od gledišta pismoznalaca i farizejâ?

³ Isus je savršeni odraz svog nebeskog Oca (Ivan 5:19). Time što se milosrdno ophodio s prijestupnicima on nije umanjivao ozbiljnost njihovih grijeha, već je izražavao iste nježne osjećaje kakve je ispoljavao i prema onima koji su bili fizički bolesni. (Usporedi Marka 1:40, 41.) Da, Isus je milosrđe svrstao među ono što je “najvažnije” u Božjem zakonu (Matej 23:23, St). S druge strane, razmisli o pismoznalcima i farizejima, čije formalističko i sitničavo poimanje pravde obično nije ostavljalo prostora za milosrđe. Kada su vidjeli da Isus kontaktira s grešnicima, prigovarali su: “Ovaj prima grješnike i jede s njima” (Luka 15:1, 2). Odgovarajući svojim optužiteljima, Isus je ispričao tri usporedbe, a svaka od njih naglašava Božje milosrđe.

 4. Koje je dvije usporedbe Isus ispričao, i koja je bila njihova poruka?

⁴ Isus je najprije ispričao priču o čovjeku koji je ostavio 99 ovaca da bi krenuo u potragu za jednom koja se izgubila. Što je bila poruka priče? “Biti [će] veća radost na nebu za jednoga grješnika koji se kaje, nego li za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje.” Zatim je Isus ispričao priču o ženi koja je tražila izgubljenu drahmu i obradovala se kad ju je našla. Kako je primijenio tu usporedbu? “Biva radost pred angjelima Božijima za jednoga grješnika koji se kaje.” Svoju treću usporedbu Isus je ispričao u obliku parabole.a Mnogi je ljudi smatraju najboljom kratkom pričom koja je ikada ispričana. Razmatranje te parabole pomoći će nam da cijenimo i oponašamo Božje milosrđe (Luka 15:3-10).

Buntovnički sin odlazi od kuće

5, 6. Kako je mlađi sin iz Isusove treće usporedbe pokazao zapanjujuće necijenjenje?

⁵ “Jedan čovjek imaše dva sina, i reče mladji od njih ocu: oče! daj mi dio od imanja što pripada meni. I otac im podijeli imanje. I po tom do nekoliko dana pokupi mladji sin sve svoje, i ode u daljnu zemlju; i onamo prosu imanje svoje živeći besputno [“raskalašenim životom”, “NW”]” (Luka 15:11-13).b

⁶ Mlađi je sin u ovom slučaju pokazao zapanjujuće necijenjenje. Prvo je zahtijevao da dobije svoje nasljedstvo, a onda ga je protratio “živeći raskalašenim životom”. Izraz ‘raskalašeni život’ prijevod je jedne grčke riječi koja znači “raspušteno življenje”. Jedan izučavatelj kaže da ta riječ “izražava krajnju beskarakternost”. Mladić iz Isusove parabole s dobrim se razlogom često naziva rasipnikom, što je naziv koji opisuje nepromišljeno razuzdanu i rastrošnu osobu.

 7. Tko je danas sličan rasipnom sinu, i zašto mnogi takvi pojedinci traže neovisnost u ‘udaljenoj zemlji’?

⁷ Ima li danas ljudi koji su slični rasipnom sinu? Ima. Nažalost, neki su pojedinci, relativno mali broj njih, otišli iz sigurnog ‘doma’ našeg nebeskog Oca Jehove (1. Timoteju 3:15). Neki od njih imaju osjećaj da ih ambijent u Božjem kućanstvu previše sputava, da Jehovino brižno oko predstavlja više prepreku nego zaštitu. (Usporedi Psalam 32:8.) Razmotri primjer jedne kršćanke koja je bila odgojena prema biblijskim načelima, ali se kasnije uplela u zloupotrebu alkohola i droge. Osvrćući se na to mračno razdoblje svog života, ona kaže: “Željela sam dokazati da si mogu stvoriti bolji život. Željela sam raditi ono što hoću i da mi nitko ne govori bilo što drugo.” Ta je mlada žena, poput rasipnog sina, tražila neovisnost. Nažalost, morala je zbog svojih nebiblijskih postupaka biti isključena iz kršćanske skupštine (1. Korinćanima 5:11-13).

 8. (a) Kakva se pomoć može pružiti onima koji žele živjeti suprotno Božjim mjerilima? (b) Zašto je potrebno trezveno razmisliti o svom izboru u pogledu služenja Bogu?

⁸ Čovjeku se zaista para srce kada se pokaže da neki suvjernik želi živjeti suprotno Božjim mjerilima (Filipljanima 3:18). Kada se tako nešto dogodi, starješine i drugi koji imaju duhovne sposobnosti nastoje osobi koja griješi pomoći da se popravi (Galaćanima 6:1). No, nikoga se ne prisiljava da prihvati jaram koji nose kršćanski učenici (Matej 11:28-30; 16:24). Čak i mladi kada dostignu punoljetnost, moraju donijeti osobnu odluku u pogledu služenja Bogu. U krajnjoj liniji, svi smo mi osobe sa slobodnom voljom koje će Bogu položiti račun za sebe (Rimljanima 14:12). Usto ćemo, naravno, ‘žeti ono što smo posijali’ — to je lekcija koju je rasipni sin iz Isusove parabole ubrzo naučio (Galaćanima 6:7, 8).

Očajan u udaljenoj zemlji

9, 10. (a) Kako su se promijenile okolnosti u kojima se nalazio rasipni sin, i kako je on reagirao na to? (b) Navedi primjer kako se u današnje vrijeme neki koji napuštaju pravo obožavanje nalaze u nezavidnom položaju poput rasipnog sina.

⁹ “A kad potroši sve, postade velika glad u onoj zemlji, i on se nadje u nevolji. I otišavši pribi se kod jednoga čovjeka u onoj zemlji; i on ga posla u polje svoje da čuva svinje. I željaše napuniti trbuh svoj roščićima koje svinje jedjahu, i niko mu ih ne davaše” (Luka 15:14-16).

¹⁰ Iako je bio bez igdje ičega, rasipni sin još uvijek nije pomišljao na to da se vrati kući. Umjesto toga, sreo je nekog građanina te zemlje koji ga je uposlio da čuva svinje. Budući da su prema Mojsijevom zakonu svinje bile nečiste životinje, takav bi posao za jednog Židova vrlo vjerojatno bio neprihvatljiv (3. Mojsijeva 11:7, 8). No, ako je rasipni sin i osjećao grižnju savjesti, morao je prijeći preko toga. Na koncu, nije mogao očekivati od svog poslodavca, tamošnjeg građanina, da se opterećuje osjećajima osiromašenog stranca. Nezavidan položaj u kojem se našao rasipni sin sličan je situaciji kroz koju prolaze mnogi koji u današnje vrijeme napuštaju pravi put čistog obožavanja. Takve se osobe nerijetko upuštaju u postupke koje su prethodno smatrale ponižavajućima. Naprimjer, jedan se mladić u dobi od 17 godina pobunio protiv svog kršćanskog odgoja. “Nemoral i uživanje droge izbrisali su sve one godine biblijskog poučavanja”, priznaje on. Taj se mladić ubrzo našao u zatvoru zbog oružane pljačke i ubojstva. Iako se kasnije duhovno oporavio, kakvu li je visoku cijenu morao platiti zbog ‘časovitog grešnog uživanja’! (Usporedi Jevrejima 11:24-26, St.)

11. Što je još otežavalo tešku situaciju rasipnog sina, i kako neki u današnje vrijeme dolaze do zaključka da su svjetovne primamljivosti tek ‘prazna prijevara’?

¹¹ Tešku situaciju rasipnog sina otežavala je činjenica da mu ‘nitko nije davao’ ništa. Gdje su bili njegovi novostečeni prijatelji? Sada kada više nije imao novca, bio im je takoreći “mrzak” (Priče Salamunove 14:20). Slično tome, mnogi koji se u današnje vrijeme udalje od vjere otkrivaju da su primamljivosti i gledišta ovog svijeta ustvari ‘prazna prijevara’ (Kološanima 2:8). “Bez Jehovinog vodstva pretrpjela sam mnogo boli i tuge”, kaže jedna mlada žena koja je na neko vrijeme otišla iz Božje organizacije. “Pokušavala sam se uklopiti među ljude iz svijeta, ali budući da zapravo nisam bila ista kao i oni, odbacili su me. Osjećala sam se poput izgubljenog djeteta kojemu je potreban otac da ga vodi. Tada sam shvatila da mi je potreban Jehova. Nikada više nisam poželjela živjeti neovisno o njemu.” Rasipni sin iz Isusove usporedbe došao je do sličnog zaključka.

Rasipni sin se urazumljuje

12, 13. Koji su činioci u današnje vrijeme pomogli nekima da se urazume? (Vidi okvir.)

¹² “A kad dodje k sebi [“kad se urazumio”, “NW”], reče: koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi! Ustaću i idem ocu svojemu, pa ću mu reći: oče! sagriješih nebu i tebi, i već nijesam dostojan nazvati se sin tvoj: primi me kao jednoga od svojijeh najamnika. I ustavši otide ocu svojemu” (Luka 15:17-20).

¹³ Rasipni sin “se urazumio”. On se u jednom periodu prepustio težnji za užicima, kao da je živio u nekom svijetu snova. No sada je postao duboko svjestan svog stvarnog duhovnog stanja. Da, iako je zastranio, za tog je mladića još uvijek bilo nade. U njemu se još uvijek moglo naći nešto dobra (Priče Salamunove 24:16; usporedi 2. Dnevnika 19:2, 3). Što je s onima koji u današnje vrijeme napuste Božje stado? Je li razumno zaključiti da ni za jednoga od njih više nema nade, da je buntovničko postupanje kod svih njih dokaz da su sagriješili protiv Božjeg svetog duha? (Matej 12:31, 32). To ne mora uvijek biti tako. Neke od njih muči to što su krenuli svojeglavim putem i mnogi se s vremenom urazume. “Nikada, niti jedan jedini dan, nisam zaboravila Jehovu”, kaže jedna sestra, prisjećajući se vremena koje je provela izvan Božje organizacije. “Uvijek sam se molila za to da me na neki način jednog dana ponovno primi u istinu” (Psalam 119:176).

14. Koju je odluku donio rasipni sin, i kako je time pokazao poniznost?

¹⁴ No što mogu oni koji su zastranili poduzeti u vezi sa situacijom u kojoj se nalaze? U Isusovoj paraboli rasipni je sin odlučio vratiti se kući i moliti svog oca da mu oprosti. “Primi me kao jednoga od svojijeh najamnika”, odlučio je reći rasipni sin. Najamnik je bio dnevni radnik koji je mogao biti otpušten u roku od jednog dana. Njegov je položaj bio niži čak i od položaja roba koji je, u neku ruku, bio kao član obitelji. Prema tome, rasipni sin nije mislio tražiti da ponovno dobije svoj nekadašnji položaj sina. On je bio sasvim spreman prihvatiti najniži položaj kako bi iz dana u dan nanovo dokazivao svoju lojalnost ocu. Međutim, rasipnog je sina čekalo iznenađenje.

Dirljiva dobrodošlica

15-17. (a) Kako je otac reagirao kada je vidio svog sina? (b) Što označavaju haljina, prsten i sandale koje je otac dao svom sinu? (c) Što je vidljivo iz toga što je otac priredio gozbu?

¹⁵ “Kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se, i potrčavši zagrli ga i cjeliva ga. A sin mu reče: oče! sagriješih nebu i tebi, i već nijesam dostojan nazvati se sin tvoj. A otac reče slugama svojijem: iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge. I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo. Jer ovaj moj sin bješe mrtav, i oživje; i izgubljen bješe, i nadje se. I stadoše se veseliti” (Luka 15:20-24).

¹⁶ Svaki ljubavlju ispunjen roditelj čeznuo bi za tim da se njegovo dijete duhovno oporavi. Stoga si sigurno možemo predstaviti kako je otac rasipnog sina svakog dana gledao niz put ispred svoje kuće, željno se nadajući da će se njegov sin vratiti. I on sada ugleda svog sina kako dolazi putem! Mladićev se izgled sigurno promijenio. No otac ga ipak prepoznaje dok se nalazi “još podaleko”. On se ne obazire na poderanu odjeću i klonuli duh; on vidi svog sina i trči mu u susret!

¹⁷ Kada je otac stigao do svog sina, zagrlio ga je i nježno poljubio. Zatim je svojim robovima zapovjedio da njegovom sinu daju haljinu, prsten i sandale. Ta haljina nije bila tek neki jednostavni odjevni predmet, već je bila ‘najljepša’ — možda se radilo o bogato izvezenoj gornjoj haljini kakva se iznosila nekom uglednom gostu. Budući da nije bio običaj vidjeti da robovi nose prsten i sandale, otac je jasno dao do znanja da se njegov sin ponovno prima kao punopravni član obitelji. No to još nije bilo sve što je otac učinio. Zapovjedio je da se priredi gozba kako bi proslavio povratak svog sina. Sasvim očito, taj čovjek nije oprostio svom sinu preko volje ili samo zato što je osjećao obavezu to učiniti jer mu se sin vratio; on mu je želio oprostiti. To mu je pričinjavalo radost.

18, 19. (a) Što si iz parabole o rasipnom sinu naučio o Jehovi? (b) Prema onome što se vidi iz njegovog ophođenja s Judom i Jeruzalemom, na koji način Jehova “čeka” da se neki grešnik vrati?

¹⁸ Što smo sve dosada iz parabole o rasipnom sinu mogli naučiti o Bogu kojeg imamo čast obožavati? U prvom redu, da je Jehova “milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrdjem i istinom” (2. Mojsijeva 34:6). Doista, milosrđe je istaknuto Božje svojstvo. To je prirodan način kako on reagira kada je netko u nevolji. Osim toga, Isusova nas parabola uči da Jehova ‘rado prašta’ (Psalam 86:5, St). On takoreći pomno stražari ne bi li u srcu grešnih ljudi primijetio ikakvu promjenu koja bi mu pružila temelj da pokaže milosrđe (2. Dnevnika 12:12; 16:9).

¹⁹ Razmisli, primjerice, o Božjem ophođenju s Izraelom. Jehova je nadahnuo proroka Izaiju da Judu i Jeruzalem opiše kao ‘bolesne od glave do pete’. No ipak je rekao i sljedeće: “Čeka Gospodin da se smiluje na vas, i za to će se uzvisiti da vas pomiluje” (Izaija 1:5, 6; 30:18, naglašeno od nas; 55:7; Ezehijel 33:11). Poput oca iz Isusove parabole, Jehova takoreći ‘pazi na put’. On željno očekuje povratak svakoga od onih koji su otišli iz njegovog doma. Zar to nije ono što bismo i očekivali od oca punog ljubavi? (Psalam 103:13).

20, 21. (a) Kako mnoge danas privlači Božje milosrđe? (b) Što će se razmatrati u sljedećem članku?

²⁰ Svake godine Jehovino milosrđe privlači mnoge i potiče ih da se urazume i vrate k pravom obožavanju. Kakvu to samo radost donosi njihovim voljenima! Uzmimo, naprimjer, kršćanskog oca spomenutog u uvodu. Njegova se kćerka, srećom, duhovno oporavila i sada služi kao punovremeni propovjednik. “Sretan sam koliko god to čovjek može biti u ovom starom sustavu stvari”, kaže on. “Moje suze žalosti pretvorile su se u suze radosti.” Bez ikakve sumnje, tome se i Jehova raduje! (Priče Salamunove 27:11).

²¹ No to nije kraj parabole o rasipnom sinu. Isus je nastavio svoju priču kako bi izrazio suprotnost između Jehovinog milosrđa i krutog, osuđujućeg stava uobičajenog među pismoznalcima i farizejima. Kako je to učinio — i što to znači za nas — razmatrat će se u sljedećem članku.

[Bilješke]

Za ponavljanje

◻ Kako se Isusov stav prema milosrđu razlikovao od stava farizejâ?

◻ Tko je u današnje vrijeme sličan rasipnom sinu, i u kom smislu?

◻ Koje su okolnosti navele rasipnog sina da se urazumi?

◻ Kako je otac pokazao milosrđe prema svom pokajničkom sinu?

[Okvir na stranici 11]

ONI SU SE URAZUMILI

Što je nekim pojedincima koji su nekoć bili isključeni iz kršćanske skupštine pomoglo da se urazume? Sljedeći komentari pružaju nam jasniju sliku o tome.

“U svom srcu još uvijek sam znala gdje se nalazi istina. Godine proučavanja Biblije i odlaženja na kršćanske sastanke izvršile su velik utjecaj na mene. Kako sam mogla i dalje okretati leđa Jehovi? Nije on mene napustio; ja sam njega napustila. Na koncu sam priznala u kakvoj sam zabludi bila i koliko sam bila tvrdoglava i da je Jehovina Riječ čitavo vrijeme bila u pravu — ‘čovjek žanje ono što je posijao’” (C.W.).

“Moja je djevojčica počela govoriti i to me dirnulo u srce jer sam je željela naučiti stvari kao što su, primjerice, tko je Jehova i kako mu se treba moliti. Nisam mogla spavati i jednom sam se kasno u noći odvezla u neki park i samo plakala. Plakala sam i molila se Jehovi prvi put nakon dugo vremena. Znala sam samo da mi je potrebno da Jehova ponovno bude dio mog života i nadala sam se da će mi moći oprostiti” (G.H.).

“Kada se u razgovoru znalo pojaviti pitanje religije, govorila sam ljudima da kada bih birala religiju koja naučava istinu, morala bih biti Jehovin svjedok. Zatim bih rekla da sam nekada bila Jehovin svjedok, ali nisam mogla živjeti u skladu s time, pa sam otišla. Uviđajući to, često sam se osjećala krivom i bila sam nesretna. Na koncu sam priznala: ‘Osjećam se bijedno. Moram poduzeti neke drastične promjene’” (C.N.).

“Prije 35 godina moj suprug i ja bili smo isključeni. A onda su nas 1991, na naše ugodno iznenađenje, posjetili dvojica starješina koji su razgovarali s nama o mogućnosti da se vratimo Jehovi. Šest mjeseci kasnije bili smo presretni što smo ponovno primljeni. Moj suprug ima 79 godina, a ja 63” (C.A.).