Poruka koju moramo objavljivati

DAVNO prije kršćanskog doba Jehova je vjernom Abrahamu rekao da je naumio blagosloviti ‘sve narode na zemlji’ (1. Mojs. 22:18). Osim toga, nadahnuo je Salamuna da zapiše temeljni zahtjev kojem svi ljudi trebaju udovoljiti: “Boga se boj, i zapovijedi njegove drži, jer to je sve čovjeku” (Prop. 12:13). No kako će ljudi svih naroda saznati te stvari?

Premda je uvijek bilo pojedinaca koji su vjerovali onome što Bog kaže, Biblija pokazuje da se intenzivno djelo svjedočenja diljem svijeta, zahvaljujući kojem će dobru vijest zapravo čuti ljudi svih naroda, treba odigrati u ‘Gospodinovom danu’. Taj je dan započeo 1914 (Otkr. 1:10). U Otkrivenju 14:6, 7 proriče se da će se u to vrijeme pod vodstvom anđela objavljivati važnu vijest “svakoj naciji i plemenu i jeziku i narodu”. Ljude će se poticati: “Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer je došao čas njegovog suda; i obožavajte Onoga koji je načinio nebo i zemlju i more i izvore voda.” Božja je volja da se ova poruka objavljuje. Mi imamo divnu priliku sudjelovati u tom djelu.

‘Pravi Bog.’ Izjavu: “Vi ste moji svjedoci”, Jehova je izgovorio kad se raspravljalo tko je zapravo pravi Bog (Iza. 43:10). Poruka koju moramo prenijeti nije tek poruka o tome da ljudi trebaju imati neku religiju ili samo vjerovati u nekog boga. Ne, oni trebaju dobiti mogućnost da saznaju kako je Stvoritelj neba i Zemlje jedini pravi Bog (Iza. 45:5, 18, 21, 22; Ivan 17:3). Samo pravi Bog može točno proreći budućnost. Imamo priliku istaknuti da ispunjenje Jehovine riječi u prošlosti predstavlja čvrst temelj za pouzdanje da će se ispuniti i sve što je prorekao za budućnost (Joz. 23:14; Iza. 55:10, 11).

Dakako, mnogi kojima svjedočimo obožavaju druge bogove ili kažu da ne vjeruju ni u kakvog boga. Da bi nas bili spremni saslušati, razgovor ćemo vjerojatno trebati započeti nekom zajedničkom temom. Izvještaj iz Djela apostolskih 17:22-31 može nam poslužiti kao dobar primjer. Zapazi da je apostol Pavao, premda je bio taktičan, jasno rekao da svi ljudi moraju položiti račun Bogu, Stvoritelju neba i Zemlje.

Objavljivati Božje ime. Nemoj propuštati objavljivati ime pravog Boga. Jehova ljubi svoje ime (2. Mojs. 3:15; Iza. 42:8). On želi da ga ljudi poznaju po tom imenu. Dao je da se njegovo slavno ime u Bibliji zapiše više od 7 000 puta. Na nama leži odgovornost da ljude upoznamo s tim imenom (5. Mojs. 4:35).

Izgledi za budući život svih ljudi ovise o tome poznaju li Jehovu i prizivaju li ga u vjeri (Joel 2:32; Mal. 3:16; 2. Sol. 1:8). Međutim, većina ljudi ne poznaje Jehovu. Među njima je i velik broj onih koji kažu da obožavaju Boga Biblije. Sve i da imaju Bibliju i čitaju je, možda ne znaju Božje osobno ime jer je iz mnogih suvremenih prijevoda uklonjeno. Neki ljudi čuju za ime Jehova jedino onda kad im ga njihovi vjerski vođe zabrane koristiti.

Kako ljude možemo upoznati s Božjim imenom? Ništa nije tako djelotvorno kao pokazati im to ime u Bibliji — i to njihovoj vlastitoj ako je moguće. U nekim se prijevodima to ime spominje tisuće puta. U drugima se možda pojavljuje samo u Psalmu 83:18 ili 2. Mojsijevoj 6:3-6 ili ga se pak može naći u fusnoti za 2. Mojsijevu 3:14, 15 ili 6:3. U nekim prijevodima izrazi koji se koriste kao zamjena za Božje ime, naprimjer “Gospodin” ili “Bog”, napisani su drugačijim slovima na onim mjestima gdje na izvornom jeziku stoji Božje osobno ime. Ako je iz suvremenih prijevoda u potpunosti izbačeno Božje osobno ime, možda ćeš u nekom starijem prijevodu Biblije ljudima trebati pokazati što je napravljeno. U nekim se zemljama može skrenuti pažnju na to da se Božje ime pojavljuje u nekim crkvenim pjesmama ili da je napisano na nekim građevinama.

Izvještaj iz Jeremije 10:10-13 prema prijevodu Novi svijet može biti djelotvoran čak i ako ga se pročita onima koji obožavaju druge bogove. U tom se izvještaju navodi Božje ime, ali se i jasno govori tko je on.

Nemoj skrivati ime Jehova iza titula “Bog” i “Gospodin”, kao što to radi svijet kršćanstva. To ne znači da to ime trebaš koristiti na početku svakog razgovora. Neki bi ljudi na spomen tog imena zbog predrasuda prekinuli razgovor. No u toku razgovora nemoj se ustezati koristiti Božje ime.

Vrijedno je zapaziti da se u Bibliji Božje osobno ime koristi češće nego izrazi “Gospodin” i “Bog” zajedno. Pa ipak, pisci Biblije nisu Božje ime koristili u svakoj rečenici. Koristili su ga spontano, često i s poštovanjem. To je dobar primjer za oponašanje.

Osoba koju se prepoznaje po imenu. Mada je i sama spoznaja da Bog ima osobno ime važna istina, to je tek početak.

Da bi ljudi ljubili Jehovu i prizivali ga u vjeri, trebaju znati kakav je on Bog. Kad je Jehova otkrio Mojsiju svoje ime na gori Sinaj, nije samo rekao da se zove Jehova. Skrenuo je pažnju na neke svoje izuzetne osobine (2. Mojs. 34:6, 7). To nam je primjer za oponašanje.

Kad svjedočiš novozainteresiranima ili imaš govor u skupštini, ustvari kad govoriš o blagoslovima Kraljevstva, istakni što ta obećanja otkrivaju o Bogu koji ih daje. Kad govoriš o njegovim zapovijedima, naglasi mudrost i ljubav koje se očituju u njima. Razjasni da Božji zahtjevi nisu teret, nego da je ono što on zahtijeva za naše dobro (Iza. 48:17, 18; Mih. 6:8). Objasni na koji način svako očitovanje Jehovine moći otkriva nešto o njegovoj osobnosti, njegovim mjerilima i naumu. Skreni pažnju na uravnoteženost kojom Jehova pokazuje svoje osobine. Kaži drugima što osjećaš prema Jehovi. Tvoja ljubav prema Jehovi može pomoći drugima da i oni razviju slične osjećaje.

Hitnom porukom koja se prenosi u naše vrijeme sve se ljude potiče da se boje Boga. Trebamo nastojati da onim što kažemo u njima potaknemo strah pred Bogom. Taj je strah zdrav i označava divljenje i duboko poštovanje prema Bogu (Ps. 89:7). On uključuje i svjesnost da je Jehova vrhovni Sudac te da naš budući život ovisi o tome imamo li njegovo odobravanje (Luka 12:5; Rim. 14:12). Stoga je taj strah isprepleten s dubokom ljubavlju prema Bogu i žarkom željom da mu ugodimo (5. Mojs. 10:12, 13). Strah pred Bogom ujedno nas potiče da mrzimo zlo, slušamo Božje zapovijedi i obožavamo ga nepodijeljena srca (5. Mojs. 5:29; 1. Dnev. 28:9; Priče 8:13). Čuva nas od toga da pokušamo služiti Bogu, a istovremeno ljubiti ono što je u svijetu (1. Iv. 2:15-17).

Božje ime — ‘tvrda kula’. Ljudi koji uistinu upoznaju Jehovu imaju veliku zaštitu. To nije samo zato što koriste njegovo osobno ime ili zato što mogu navesti neke njegove osobine. To je zato što se uzdaju u samog Jehovu. U Pričama Salamunovim 18:10 o takvima stoji: “Tvrda je kula ime Jehovino, k njemu će uteći pravednik, i biće u visokom zaklonu.”

Iskoristi prilike koje ti se pružaju kako bi druge potaknuo da se pouzdaju u Jehovu (Ps. 37:3; Priče 3:5, 6). Takvim se pouzdanjem pokazuje vjeru u Jehovu i njegova obećanja (Hebr. 11:6). Božja nam Riječ jamči da će oni koji ‘prizivaju Jehovino ime’ biti spašeni zato što znaju da je on Univerzalni Suveren, zato što ljube njegove puteve i potpuno vjeruju da pravo spasenje može doći jedino od njega (Rim. 10:13, 14). Kad druge poučavaš, pomaži im da izgrade takvu vjeru i pokazuju je u svakom aspektu svog života.

Mnogi se ljudi suočavaju s ogromnim osobnim problemima. Možda ne vide izlaz. Potakni ih da upoznaju Jehovine puteve, da mu vjeruju i primjenjuju ono što uče (Ps. 25:5). Uputi ih da se usrdno mole Bogu za pomoć i zahvaljuju mu za blagoslove koje primaju od njega (Fil. 4:6, 7). Kad upoznaju Jehovu, i to ne samo zato što su pročitali određeni tekst u Bibliji nego i zato što su u svom životu osjetili ispunjenje njegovih obećanja, počet će osjećati sigurnost budući da su shvatili pravo značenje Jehovinog imena (Ps. 34:8; Jer. 17:7, 8).

Iskoristi svaku mogućnost i pomaži ljudima da shvate koliko je mudro bojati se pravog Boga Jehove i držati njegove zapovijedi te da to cijene.

NAKON što je uskrsnuo, a prije nego se vratio na nebo, Isus Krist je svojim učenicima dao uputu, rekavši: “Bit ćete mi svjedoci (...) do najudaljenijeg dijela zemlje” (Djela 1:8). Za lojalne Božje sluge današnjeg vremena kaže se da im je “povjereno djelo svjedočenja za Isusa” (Otkr. 12:17). Koliko si ti marljiv u tom djelu?

Mnogi ljudi koji iskreno kažu da vjeruju u Isusa ne znaju ništa o njegovom predljudskom postojanju. Ne znaju da je doista bio čovjek dok je bio na Zemlji. Nije im jasno što znači da je on Božji Sin. Znaju jako malo o njegovoj ulozi u ispunjenju Božjeg nauma. Ne znaju što on radi sada i ne shvaćaju kako će na njihov život djelovati ono što će on raditi u budućnosti. Možda čak misle da Jehovini svjedoci ne vjeruju u Isusa. Za nas je čast što možemo govoriti istinu o tome.

S druge strane, neki ljudi uopće ne vjeruju da je netko poput Isusa o kojem se govori u Bibliji doista postojao. Neki ga smatraju tek velikim čovjekom. Mnogi odbacuju pomisao da je on Božji Sin. ‘Svjedočiti za Isusa’ takvim ljudima od nas zahtijeva mnogo truda, strpljenja i taktičnosti.

Bez obzira na to što tvoji slušatelji mislili, oni trebaju usvojiti spoznaju o Isusu Kristu ukoliko žele od Boga dobiti vječni život (Ivan 17:3). Bog je nedvosmisleno izrazio svoju volju kad je rekao da svi moraju ‘otvoreno priznati da je Isus Krist Gospodin’ i podložiti se njegovom autoritetu (Fil. 2:9-11). Zbog toga ne možemo jednostavno zaobići tu temu kad dođemo u kontakt s ljudima koji imaju snažna, ali pogrešna uvjerenja ili očite predrasude. U nekim ćemo slučajevima moći otvoreno govoriti o Isusu Kristu — čak i kad s osobom razgovaramo prvi put — no u drugima ćemo možda trebati taktično tek nešto spomenuti kako bismo slušateljima pomogli da isprave svoje mišljenje o njemu. Osim toga, vjerojatno ćemo trebati razmišljati o tome kako bismo na budućim posjetima mogli navesti još neke detalje o toj temi. Međutim, dok s osobom ne započnemo proučavati Bibliju, vjerojatno nećemo moći razgovarati o svemu što je povezano s tom temom (1. Tim. 2:3-7).

Isusova važna uloga u Božjem naumu. Ljudima trebamo pomoći da shvate kako je Isus “put” te da ‘nitko ne dolazi Ocu osim preko njega’, pa je zato bez vjere u Isusa Krista nemoguće imati dobar odnos s Bogom (Ivan 14:6). Ukoliko osoba ne prizna važnu ulogu koju je Jehova povjerio svom prvorođenom Sinu, neće moći razumjeti Bibliju. Zašto? Zato što je Jehova tom Sinu dodijelio ključnu ulogu u ostvarenju svih svojih nauma (Kol. 1:17-20). Biblijska se proročanstva temelje na toj činjenici (Otkr. 19:10). Preko Isusa Krista dolazi rješenje svih problema koji su nastali uslijed Sotonine pobune i Adamovog grijeha (Hebr. 2:5-9, 14, 15).

Da bi netko shvatio Kristovu ulogu, mora priznati da se ljudi nalaze u jadnom stanju iz kojega ne mogu sami pronaći izlaz. Svi smo rođeni u grijehu. To može na razne načine utjecati na naš život. No prije ili kasnije svi umremo (Rim. 3:23; 5:12). Razgovaraj o tome dok svjedočiš ljudima. Zatim istakni da je Jehova putem otkupne žrtve Isusa Krista s ljubavlju omogućio oslobođenje od grijeha i smrti za one koji vjeruju u tu žrtvu (Mar. 10:45; Hebr. 2:9). Time im se otvara mogućnost da žive savršenim, vječnim životom (Ivan 3:16, 36). To nije moguće postići ni na koji drugi način (Djela 4:12). Kad poučavaš, bilo samo jednu osobu bilo cijelu skupštinu, nemoj samo navoditi te činjenice. Na ljubazan način i strpljivo u slušateljima gradi osjećaj zahvalnosti za ulogu Krista kao našeg Otkupitelja. Cijenjenje tog dara može duboko utjecati na nečije stavove, vladanje i životne ciljeve (2. Kor. 5:14, 15).

Dakako, Isus je svoj život kao žrtvu položio samo jednom (Hebr. 9:28). No sada aktivno služi kao Prvosvećenik. Pomozi drugima da shvate što to znači. Pogađa li ih stres, razočaranje, patnje ili problemi zbog bezobzirnosti ljudi koji ih okružuju? Isus je u svom ljudskom životu iskusio sve to. On zna kako se osjećamo. Da li, budući da smo nesavršeni, osjećamo potrebu za Božjim milosrđem? Ako se molimo Bogu za oprost na temelju Isusove žrtve, Isus djeluje kao ‘pomoćnik kod Oca’. On se suosjećajno “zauzima za nas” (1. Iv. 2:1, 2; Rim. 8:34). Na temelju Isusove žrtve i njegove prvosvećeničke službe možemo pristupiti Jehovinom “prijestolju nezaslužene dobrohotnosti” kako bismo primili pomoć u pravo vrijeme (Hebr. 4:15, 16). Isusova prvosvećenička služba otvara nam mogućnost da Bogu služimo čiste savjesti unatoč svojoj nesavršenosti (Hebr. 9:13, 14).

Osim toga, Isus ima veliki autoritet budući da ga je Bog postavio za Poglavara kršćanske skupštine (Mat. 28:18; Ef. 1:22, 23). Budući da ima tu ulogu, daje nam potrebno vodstvo u skladu s Božjom voljom. Kad poučavaš druge, pomozi im da shvate kako je Isus Krist, a ne neki čovjek, Poglavar skupštine (Mat. 23:10). Od samog početka pozivaj zainteresirane osobe na skupštinske sastanke, na kojima proučavamo Bibliju uz pomoć publikacija koje daje “vjerni i razboriti rob”. Objasni im tko je taj “rob”, ali i tko je Gospodar, kako bi postali svjesni Isusovog poglavarstva (Mat. 24:45-47). Upoznaj ih sa starješinama i navedi kojim biblijskim preduvjetima oni moraju udovoljavati (1. Tim. 3:1-7; Titu 1:5-9). Objasni da skupština ne pripada starješinama, nego da nam oni pomažu hoditi stopama Isusa Krista (Djela 20:28; Ef. 4:16; 1. Pet. 5:2, 3). Zainteresiranim osobama pomozi da shvate kako postoji organizacija koja diljem svijeta djeluje pod Kristovim poglavarstvom.

Iz Evanđelja saznajemo da su Isusa, kad je netom prije svoje smrti ulazio u Jeruzalem, njegovi učenici pozdravili kao ‘Onoga koji dolazi kao Kralj u Jehovino ime’ (Luka 19:38). Osobe će dubljim proučavanjem Biblije saznati da je Jehova Isusu sada dao vlast koja utječe na ljude iz svih naroda (Dan. 7:13, 14). Kad imaš govor u skupštini ili kad vodiš biblijski studij, pomozi ljudima da shvate što Isusova vladavina znači svima nama te da budu zahvalni za to.

Naglasi da svojim načinom života pokazujemo vjerujemo li zaista da je Isus Krist Kralj i jesmo li spremni podložiti se njegovoj vladavini. Skreni pažnju na djelo koje je Isus, nakon što je pomazan kao Kralj, povjerio svojim sljedbenicima (Mat. 24:14; 28:18-20). Objasni što je Isus, Divni Savjetnik, rekao o postavljanju prioriteta u životu (Iza. 9:6, 7; Mat. 6:19-34). Kaži što je Knez Mira rekao o duhu koji će njegovi sljedbenici ispoljavati (Mat. 20:25-27; Ivan 13:35). Nemoj si uzimati za pravo da sudiš rade li drugi koliko bi trebali, nego ih potakni da razmišljaju što njihovo postupanje govori o njihovoj podložnosti Kristovoj kraljevskoj vlasti. Pritom daj do znanja da i sam trebaš postupati na isti način.

Neka Krist bude temelj. U Bibliji se djelo stvaranja kršćanskog učenika uspoređuje s građenjem građevine čiji je temelj Isus Krist (1. Kor. 3:10-15). Da bi gradio na tom temelju, pomozi ljudima da Isusa upoznaju u svjetlu u kojem ga se opisuje u Bibliji. Pazi da ljudi ne počnu u tebi gledati osobu koju bi trebali slijediti (1. Kor. 3:4-7). Pažnju usmjeri na Isusa Krista.

Kad je temelj dobro postavljen, zainteresirane će osobe shvatiti da nam je Krist ostavio uzor ‘da točno slijedimo njegove stope’ (1. Pet. 2:21). Da bi mogao graditi na tom temelju, potakni ih da Evanđelja čitaju smatrajući ih primjerom koji treba slijediti, a ne samo istinitim povijesnim izvještajem. Pomozi im da uzmu k srcu stavove i osobine po kojima je Isus bio poznat. Potakni ih da obrate pažnju na to kako je Isus gledao na svog Oca, kako se nosio s kušnjama i ispitima vjere, kako je pokazivao podložnost Bogu i kako se u raznim situacijama ophodio s ljudima. Istakni djelo koje je Isus provodio. Tako će se interesent, kad se u životu suoči s odlukama i ispitima vjere, pitati: ‘Što bi Isus napravio da je na mom mjestu? Hoću li svojim ponašanjem pokazati pravu zahvalnost za ono što je učinio za mene?’

Kad se obraćaš skupštini, nemoj zaključiti da ne trebaš posebnu pažnju skretati na Isusa, budući da tvoja braća ionako vjeruju u njega. Tvoje će riječi biti snažnije ako gradiš na toj vjeri. Kad govoriš o sastancima, poveži to s Isusovom ulogom Poglavara skupštine. Kad govoriš o službi propovijedanja, skreni pažnju na duh koji je Isus pokazivao u toj službi i prikaži službu u svjetlu onoga što Krist kao Kralj sada radi kako bi sakupio ljude koje će sačuvati za život u novom svijetu.

Očito nije dovoljno znati samo ono osnovno o Isusu. Da bi osobe postale pravi kršćani, moraju vjerovati u njega i uistinu ga ljubiti. Ta ljubav potiče na lojalnu poslušnost (Ivan 14:15, 21). Ona ljudima daje snage da ostanu nepokolebljivi u vjeri unatoč nevoljama, da nastave hoditi Kristovim stopama do kraja života te dokažu da su zreli kršćani koji su čvrsto “ukorijenjeni i utemeljeni” (Ef. 3:17). Takav način postupanja donosi slavu Jehovi, Bogu i Ocu Isusa Krista.

KAD je govorio o detaljima znaka svoje prisutnosti i završetka sustava stvari, Isus je prorekao: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Mat. 24:14).

Koja bi se to točno poruka trebala tako nadaleko objavljivati? To je poruka o Kraljevstvu za koje nas je Isus učio moliti se Bogu, rekavši: “Neka dođe kraljevstvo tvoje” (Mat. 6:10). U Otkrivenju 11:15 ono se opisuje kao “kraljevstvo našeg Gospodina [Jehove] i njegovog Krista” zato što vlast potječe od Jehove, a dao ju je Kristu kao Kralju. No zapazi da je poruka za koju je Isus rekao da će se objavljivati u našim danima, mnogo opsežnija nego ona koju su njegovi sljedbenici propovijedali u prvom stoljeću. Oni su ljudima govorili: “Približilo vam se Božje kraljevstvo” (Luka 10:9). Isus, pomazan za Kralja, tada je živio među njima. No u Mateju 24:14 stoji Isusovo proročanstvo da će se širom svijeta objavljivati jedan događaj važan za ispunjenje Božjeg nauma.

Prorok Danijel dobio je viziju o tom događaju. Vidio je nekoga tko je izgledao “kao sin čovječji”, Isusa Krista, kako od “starca”, Jehove Boga, prima ‘vlast i slavu i kraljevstvo da mu služe svi narodi i plemena i jezici’ (Dan. 7:13, 14). Taj se događaj, važan za čitav svemir, zbio na nebu 1914. godine. Nakon toga su Đavo i njegovi demoni zbačeni na Zemlju (Otkr. 12:7-10). Stari je sustav stvari ušao u svoje posljednje dane. No prije nego bude potpuno uklonjen, po cijelom se svijetu treba objaviti da Jehovin Mesijanski Kralj sada vlada sa svog nebeskog prijestolja. O tome se obavještava ljude gdje god da živjeli. Njihova reakcija na tu vijest pokazuje kakav stav imaju prema Svevišnjem kao Vladaru ‘kraljevstva ljudskog’ (Dan. 4:32).

Istina, još se mnogo toga tek treba ispuniti! Mi još uvijek molimo: “Neka dođe kraljevstvo tvoje”, ali time ne mislimo da Božje Kraljevstvo tek treba biti uspostavljeno. Ne, molimo sa željom da to nebesko Kraljevstvo započne konačnu akciju kako bi se ispunila proročanstva iz Danijela 2:44 i Otkrivenja 21:2-4. Ono će Zemlju pretvoriti u raj nastanjen ljudima koji ljube Boga i svoje bližnje. Kad propovijedamo ‘dobru vijest o kraljevstvu’, mi govorimo o tim budućim izgledima. No ujedno s uvjerenjem objavljujemo da je Jehova već prenio potpunu vlast na svoga Sina. Skrećeš li pažnju na tu dobru vijest kad svjedočiš o Kraljevstvu?

Objasniti što je to Kraljevstvo. Kako možemo izvršiti svoj zadatak da objavljujemo Božje Kraljevstvo? Možemo započeti razgovor o raznim temama kako bismo pobudili zanimanje ljudi, ali ubrzo treba postati očito da govorimo o Božjem Kraljevstvu.

Važan aspekt ovog djela uključuje čitanje ili citiranje biblijskih redaka koji govore o Kraljevstvu. Kad govoriš o Kraljevstvu, pazi da oni kojima se obraćaš razumiju što je to. Možda neće biti dovoljno samo reći da je Božje Kraljevstvo vladavina. Nekim je ljudima teško pojmiti nevidljivu vladavinu. Možeš im to predočiti na razne načine. Naprimjer, gravitacija je nevidljiva, no snažno utječe na naš život. Ne možemo vidjeti Onoga tko je postavio zakon gravitacije, ali očito je da ima veliku moć. Biblija ga naziva ‘Kraljem vječnosti’ (1. Tim. 1:17). Druga je mogućnost da kažeš kako mnogi ljudi koji žive u nekoj velikoj zemlji nikada nisu bili u njenom glavnom gradu niti su osobno vidjeli vladara svoje države. O njima čuju na vijestima. Slično tome nam Biblija, objavljena na više od 2 200 jezika, govori o Božjem Kraljevstvu; iz nje saznajemo kome je povjeren autoritet i što Kraljevstvo postiže. Kula stražara, koja se objavljuje na više jezika nego bilo koji drugi časopis, posvećena je ‘objavljivanju Jehovinog Kraljevstva’, kao što je navedeno na njenoj naslovnoj stranici.

Da bi ljudima pomogao shvatiti što je Kraljevstvo, mogao bi spomenuti neke stvari koje bi oni željeli da im vladavine omoguće, naprimjer: ekonomsku sigurnost, mir, okončanje zločina, nepristrano ponašanje prema ljudima svih nacionalnosti, obrazovanje i zdravstvenu skrb. Pokaži da će te i sve druge ispravne želje čovjeka u potpunosti ispuniti jedino Božje Kraljevstvo (Ps. 145:16).

Nastoj u ljudima pobuditi želju da postanu podanici tog Kraljevstva u kojem Isus Krist vlada kao Kralj. Skreni pažnju na čuda koja je činio i reci da je to samo primjer koji pokazuje što će činiti kao nebeski Kralj. Često govori o privlačnim osobinama koje je Isus ispoljavao (Mat. 8:2, 3; 11:28-30). Objasni da je svoj život položio za nas te da ga je Bog nakon toga podignuo u besmrtan život na nebu. Otamo vlada kao Kralj (Djela 2:29-35).

Istakni činjenicu da Božje Kraljevstvo sada vlada s neba. Ipak, imaj na umu da većina ljudi smatra kako bi tu vladavinu trebale obilježavati drugačije okolnosti od onih koje vladaju. Uvaži to i upitaj ih znaju li po čemu je Isus Krist rekao da će se prepoznati njegovu vladavinu. Istakni neke pojedinosti složenog znaka iz 24. poglavlja Mateja, 13. poglavlja Marka ili 21. poglavlja Luke. Zatim pitaj zašto Kristovo ustoličenje na nebu dovodi do takvih okolnosti na Zemlji. Nakon toga pažnju usmjeri na Otkrivenje 12:7-10, 12.

Pročitaj Mateja 24:14 kao vidljivi dokaz djelovanja Božjeg Kraljevstva i opiši biblijski obrazovni program koji se sada odvija diljem svijeta (Iza. 54:13). Reci ljudima u kojim se školama obrazuju Jehovini svjedoci — sve se temelje na Bibliji, a školovanje je besplatno. Objasni im da, osim što propovijedamo od kuće do kuće, pojedincima i obiteljima u više od 230 zemalja nudimo besplatnu pouku iz Biblije. Koja ljudska vladavina može omogućiti tako opsežan obrazovni program, i to ne samo za svoje podanike nego i za ljude širom Zemlje? Pozovi ljude da posjete Dvoranu Kraljevstva, da dođu na sastanke pokrajine i kongrese Jehovinih svjedoka da bi vidjeli kako to obrazovanje utječe na život ljudi (Iza. 2:2-4; 32:1, 17; Ivan 13:35).

No hoće li osoba shvatiti kako se to tiče nje osobno? Na taktičan bi joj način mogao skrenuti pažnju da je cilj tvoje posjete razgovarati o mogućnosti koja je svima otvorena — svi mogu izabrati život kao podanici Božjeg Kraljevstva. Kako to mogu učiniti? Tako da sada saznaju što Bog traži od njih te žive u skladu s tim zahtjevima (5. Mojs. 30:19, 20; Otkr. 22:17).

Pomoći drugima da Kraljevstvo stave na prvo mjesto. Čak i nakon što osoba prihvati poruku o Kraljevstvu, mora donositi određene odluke. Koliku će važnost u svom životu dati Božjem Kraljevstvu? Isus je svoje učenike potaknuo da ‘uvijek traže najprije kraljevstvo’ (Mat. 6:33). Kako možemo sukršćanima pomoći da tako postupaju? Svojim dobrim primjerom i razgovarajući o tome u kojim sve prilikama možemo tako postupati. Ponekad nekome možemo pomoći ako ga upitamo je li razmišljao o određenim mogućnostima koje mu se otvaraju i ispričamo mu neka iskustva kako bi uvidio što drugi sve rade u tom pravcu. Nekome možeš pomoći razgovarajući o biblijskim izvještajima na taj način da oni prodube njegovu ljubav prema Jehovi. Osim toga, možeš istaknuti da je Kraljevstvo realnost. Nadalje, možeš naglasiti koliko je zapravo važno djelo objavljivanja Kraljevstva. Najbolji rezultat obično se ne postiže time da se ljudima kaže što trebaju učiniti, već time da se u njima potakne želju da to učine.

Očito je da važna poruka koju svi moramo prenositi prvenstveno govori o Jehovi Bogu, Isusu Kristu i Kraljevstvu. U službi propovijedanja, našoj skupštini i u osobnom životu trebamo isticati ove presudno važne istine. Takvim postupanjem pokazujemo da nam doista koristi obrazovanje koje se pruža u Teokratskoj školi propovijedanja.