Božansko ime izgovoreno u Izraelu
TRADICIONALNI judaizam stoljećima je svojim sljedbenicima strogo zabranjivao izgovaranje božanskog imena, Jehova. Prema Mišni, svatko tko izgovori Božje ime “nema udjela u svijetu koji dolazi” (Sanhedrin 10:1).a
Tridesetog siječnja 1995. bivši sefardski glavni rabin u Izraelu namjerno je izgovorio božansko ime. Učinio je to dok je recitirao tikun, kabalističku molitvu za usavršavanje. Ta se molitva izgovara da bi Bog vratio određenu mjeru sklada u svijet koji su, kako vjeruju ti obožavatelji, iskvarile zle sile. U novinama Yedioth Aharonoth od 6. veljače 1995. stoji: “Ta je liturgija prožeta tolikom snagom da se njene riječi nalaze samo u jednoj posebnoj brošurici koja nije u slobodnoj prodaji.” Smatra se da zazivanje Božjeg imena u tom kontekstu daje molbi posebnu jačinu.
Vrijedno je zapaziti da Biblija Božjim slugama zapovijeda da koriste božansko ime, Jehova (2. Mojsijeva 3:15; Priče Salamunove 18:10; Izaija 12:4; Sofonija 3:9; NW). U izvornom hebrejskom tekstu Biblije to se ime pojavljuje skoro 7 000 puta. Međutim, Biblija zabranjuje neispravnu upotrebu Božjeg imena. Treća od Deset zapovijedi glasi: “Ne smiješ uzimati ime Jehove svoga Boga na nedostojan način, jer Jehova neće ostaviti nekažnjenim onoga koji uzima njegovo ime na nedostojan način” (2. Mojsijeva 20:7, NW). Kako se Božje ime može uzimati na nedostojan način? Komentar koji je objavilo Židovsko izdavačko društvo zapaža da hebrejski izraz preveden “na nedostojan način” osim “lakomislene upotrebe” božanskog imena može uključivati i “stalno ponavljanje nepotrebnog blagoslova”.
Kako bismo onda trebali gledati na kabalističku molitvu za usavršavanje, tikun? Odakle ona potječe? U 12. i 13. stoljeću n. e. mistični oblik judaizma, nazvan kabala, postajao je sve popularniji. U 16. stoljeću rabin Isaak Lurja u kabalističku je liturgiju uveo “tikunim”. Božje se ime upotrebljavalo kao neku mističnu čarobnu formulu koja ima posebnu moć i postalo je dio kabalističkog rituala. Smatraš li da je to ispravan način korištenja Božjeg imena? (5. Mojsijeva 18:10-12).
Bez obzira na to kako si odgovorio na ovo pitanje, složit ćeš se da je javno izgovaranje Božjeg imena u današnjem Izraelu bio vrlo neobičan događaj. Pa ipak, sam Bog je prorekao: “Tada ćete reći: hvalite Gospodina [“Jehovu”, NW], glasite ime njegovo, javljajte po narodima djela njegova, napominjite da je visoko ime njegovo. Pojte Gospodinu [“Jehovi”, NW], jer učini velike stvari, neka se zna po zemlji” (Izaija 12:4, 5).
Srećom, u Izraelu, kao i u više od 230 zemalja diljem svijeta, Jehovini svjedoci svojski se trude pomagati svojim bližnjima u stjecanju točne spoznaje o Jehovi. Nadaju se da će još mnogi shvatiti značenje biblijskih redaka poput onoga iz Psalma 91:14 (St): “Izbavit ću ga jer me [Jehovu] ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje.”
[Bilješka]
a Mišna je zbirka komentara koji dopunjuju biblijski zakon, a temelji se na objašnjenjima rabina nazvanih tanaiti (učitelji). Zapisana je krajem drugog i početkom trećeg stoljeća n. e.
[Slika na stranici 28]
Ovdje, u Negebu, Jehovin narod objavljuje njegovo ime i njegovu Riječ
[Slika na stranici 29]
Plakat s Božjim imenom