‘Ovako je Bog pokazao ljubav k nama’

“Kad je ovako Bog pokazao ljubav k nama, i mi smo dužni ljubiti jedan drugoga” (1. IVANOVA 4:11).

 1. Zašto će se 23. ožujka nakon zalaska sunca milijuni ljudi okupiti u Dvoranama Kraljevstva i na drugim mjestima diljem zemaljske kugle?

U NEDJELJU, 23. ožujka 1997, nakon zalaska sunca, sigurno će se preko 13 000 000 osoba diljem svijeta okupiti u Dvoranama Kraljevstva i na drugim mjestima koje koriste Jehovini svjedoci. Zašto? Zato što su dirnuti u srce Božjim najvećim izrazom ljubavi prema čovječanstvu. Isus Krist je usmjerio pažnju na taj veličanstveni dokaz Božje ljubavi, rekavši: “Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da ni jedan koji vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni” (Ivan 3:16).

 2. Koja bismo si korisna pitanja svi mi mogli postaviti u vezi s tim kako reagiramo na Božju ljubav?

² Dok razmišljamo o ljubavi koju nam je pokazao Bog, trebali bismo se pitati: ‘Da li uistinu cijenim ono što je Bog učinio? Da li moj način života svjedoči o tom cijenjenju?’

‘Bog je ljubav’

 3. (a) Zašto nije neobično što Bog iskazuje ljubav? (b) Kako se u njegovim djelima stvaranja očituju moć i mudrost?

³ Božje iskazivanje ljubavi samo po sebi nije ništa neobično, jer ‘Bog je ljubav’ (1. Ivanova 4:8). Ljubav je njegova dominantna osobina. Kada je pripremao Zemlju da ljudi na njoj obitavaju, ispoljio je moć od koje zastaje dah, podižući planine i sakupljajući vode u jezera i oceane (1. Mojsijeva 1:9, 10). Kada je uspostavio kružni tok vode i kisika, kada je stvorio nebrojene mikroorganizme i različitu vegetaciju da bi se kemijski elementi zemlje pretvorili u oblik koji ljudi mogu asimilirati kako bi se održali na životu, kada nam je podesio naš biološki sat da bi se podudarao s duljinom dana i mjeseci na planeti Zemlji, Bog je pokazao veliku mudrost (Psalam 104:24; Jeremija 10:12). Pa ipak, Božja je ljubav ono što fizička djela stvaranja čak još očitije dokazuju.

 4. Koji dokaz Božje ljubavi svi trebamo zapaziti u fizičkim djelima stvaranja i cijeniti ga?

⁴ Osjetilo okusa govori nam o Božjoj ljubavi kad zagrizemo sočno, zrelo voće koje očigledno nije bilo stvoreno samo zato da bi nas održalo na životu nego i da bi nam pružilo užitak. Svojim očima promatramo nepogrešivi dokaz ljubavi u zadivljujućim zalascima sunca, na nebu posutom zvijezdama za vedre noći, u različitim oblicima i jarkim bojama cvijeća, nestašlucima mladunčadi životinja i toplim osmijesima prijateljâ. Svjesni smo te ljubavi kad svojim nosom udišemo slatki miris proljetnog cvijeća. Svojim ušima doživljavamo tu ljubav dok osluškujemo zvuk vodopada, pjev ptica i glasove dragih osoba. Osjećamo je u toplom zagrljaju voljene osobe. Pojedine su životinje obdarene mogućnostima da vide, čuju ili mirišu nešto što ljudi ne mogu. No ljudi, načinjeni na sliku Božju, imaju sposobnost osjetiti Božju ljubav kako to ne može niti jedna životinja (1. Mojsijeva 1:27).

 5. Kako je Jehova pokazao obilje ljubavi prema Adamu i Evi?

⁵ Kada je Jehova Bog stvorio prve ljude, Adama i Evu, okružio ih je dokazima svoje ljubavi. Zasadio je vrt, odnosno raj, i potaknuo rast svih vrsta drveta. Pobrinuo se da ga rijeka navodnjava i ispunio ga očaravajućim pticama i životinjama. Sve je to dao kao dom Adamu i Evi (1. Mojsijeva 2:8-10, 19). Jehova je s njima postupao kao sa svojom djecom, kao s dijelom svoje univerzalne obitelji (Luka 3:38). Nebeski je Otac prvom ljudskom paru dao Eden kao model i stavio pred njih zadatak koji donosi zadovoljstvo, zadatak da prošire Raj po cijeloj zemaljskoj kugli. Cijela je Zemlja trebala biti nastanjena njihovim potomstvom (1. Mojsijeva 1:28).

 6. (a) Što ti misliš o buntovnom ponašanju Adama i Eve? (b) Što bi moglo pokazati da smo nešto naučili iz onoga što se dogodilo u Edenu i da smo izvukli korist iz te spoznaje?

⁶ Međutim, Adam i Eva uskoro su se suočili s ispitom poslušnosti, ispitom lojalnosti. Prvo Eva, a zatim i Adam, nisu pokazali cijenjenje za ljubav koja im je bila iskazana. Učinili su nešto strašno. Bilo je to neoprostivo! Zbog toga su izgubili svoj odnos s Bogom, bili su izbačeni iz njegove obitelji i protjerani iz Edena. Danas još uvijek osjećamo posljedice njihovog grijeha (1. Mojsijeva 2:16, 17; 3:1-6, 16-19, 24; Rimljanima 5:12). No jesmo li nešto naučili iz onoga što se dogodilo? Kako mi reagiramo na Božju ljubav? Pokazuju li odluke koje svakodnevno donosimo da cijenimo njegovu ljubav? (1. Ivanova 5:3).

 7. Usprkos tome što su Adam i Eva učinili, kako je Jehova pokazao ljubav prema njihovim potomcima?

⁷ Čak niti krajnji nedostatak cijenjenja koji su pokazali naši ljudski praroditelji prema svemu što je Bog učinio za njih nije ugušio njegovu ljubav. Iz samilosti prema ljudima koji tada još nisu bili rođeni — uključujući i nas koji danas živimo — Bog je Adamu i Evi dopustio da prije svoje smrti osnuju obitelj (1. Mojsijeva 5:1-5; Matej 5:44, 45). Da to nije dopustio, nitko od nas ne bi bio rođen. Osim toga, postupnim otkrivanjem svoje volje Jehova je pružio temelj nade za sve pripadnike Adamovog potomstva koji će iskazivati vjeru (1. Mojsijeva 3:15; 22:18; Izaija 9:6, 7). Njegova je priprema sadržavala sredstvo kojim bi ljudi iz svih nacija mogli ponovno dobiti ono što je Adam izgubio, to jest savršeni život kao priznati članovi Božje univerzalne obitelji. On se pobrinuo za to pripremivši otkupninu.

Zašto otkupnina?

 8. Zašto Bog nije mogao jednostavno odrediti da, premda Adam i Eva moraju umrijeti, nitko od njihovih poslušnih potomaka ne treba umrijeti?

⁸ Je li zaista bilo nužno da se plati otkupna cijena u obliku ljudskog života? Zar Bog nije mogao jednostavno odrediti da, premda Adam i Eva moraju umrijeti zbog toga što su se pobunili, svi njihovi potomci koji slušaju Boga mogu živjeti vječno? To bi moglo zvučati razumno s kratkovidnog ljudskog stajališta. Međutim, Jehova “ljubi pravdu i pravo” (Psalam 33:5, St). Adam i Eva imali su djecu tek nakon što su postali grešnici; stoga nijedno od njihove djece nije bilo rođeno savršeno (Psalam 51:5). Svi su naslijedili grijeh, a kazna za grijeh je smrt. Da je Jehova to ignorirao, kakav bi primjer dao članovima svoje univerzalne obitelji? On nije mogao ignorirati svoja pravedna mjerila. Poštovao je zahtjeve za pravdom. Nitko nikada ne može Boga osnovano okriviti zbog načina kako je rješavao sporna pitanja o kojima se radilo (Rimljanima 3:21-23).

 9. Kakva je otkupnina bila potrebna prema božanskom mjerilu pravde?

⁹ Kako se onda mogao osigurati odgovarajući temelj za oslobođenje onih Adamovih potomaka koji će s ljubavlju biti poslušni Jehovi? Kad bi savršen čovjek umro žrtvenom smrću, vrijednost tog savršenog života omogućila bi pokriće za grijehe onih koji će vjerovati i prihvatiti tu otkupninu, a time bi se udovoljilo pravdi. Budući da je zbog grijeha jednog čovjeka, Adama, cijela ljudska obitelj postala grešnom, prolivena krv jednog drugog savršenog čovjeka, koja je odgovarajuće vrijednosti, mogla je dovesti u ravnotežu vagu pravde (1. Timoteju 2:5, 6). No gdje se moglo pronaći takvu osobu?

Kolika je bila cijena?

10. Zašto Adamovi potomci nisu mogli dati potrebnu otkupninu?

¹⁰ Među potomcima grešnika Adama nije bilo nikoga tko bi mogao pružiti ono što je bilo potrebno da bi se otkupili izgledi za život koje je Adam proigrao. “Čovjek ne će nikako brata osloboditi, ne će dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i ne će biti nigda da ko do vijeka živi, i ne vidi groba” (Psalam 49:7-9). Umjesto da ostavi čovječanstvo bez ikakve nade, Jehova je milostivo poduzeo potrebne korake.

11. Na koji je način Jehova osigurao savršeni ljudski život koji je bio potreban za odgovarajuću otkupninu?

¹¹ Jehova nije poslao na Zemlju nekog anđela koji se pretvarao da je umro tako što je položio čovječje tijelo dok je nastavio živjeti kao duh. Umjesto toga, učinivši čudo koje je samo Bog, Stvoritelj, mogao osmisliti, prenio je životnu snagu i obrazac osobnosti jednog nebeskog sina u maternicu žene Marije, Helijeve kćerke iz Judinog plemena. Božja djelujuća sila, njegov sveti duh, pazila je na razvoj djeteta u majčinoj utrobi i rođen je savršen čovjek (Luka 1:35; 1. Petrova 2:22). On je tada raspolagao cijenom koja je bila potrebna da bi se osigurala otkupnina koja je u potpunosti zadovoljavala zahtjeve božanske pravde (Jevrejima 10:5).

12. (a) U kojem je smislu Isus Božji ‘jedinorođeni Sin’? (b) Kako se time što je Bog poslao Isusa kako bi osigurao otkupninu naglašava Njegova ljubav prema nama?

¹² Kojem je od mirijada nebeskih sinova Jehova povjerio ovaj zadatak? Onome koji je u Pismima opisan kao njegov ‘jedinorođeni Sin’ (1. Ivanova 4:9, St). Ovaj se izraz ne koristi da bi se opisalo što je on postao kad se rodio kao čovjek, nego što je bio prije toga na nebu. On je jedini kojeg je Jehova stvorio direktno, bez suradnje s nekim drugim. On je Prvorođeni od svakog stvorenja. Njega je Bog koristio da bi stvorio sva druga stvorenja. Anđeli su Božji sinovi, kao što je i Adam bio Božji sin. No Isus je opisan kao onaj koji ima ‘slavu kao jedinorođeni od oca’. Za njega je napisano da prebiva “u naručju očinom” (Ivan 1:14, 18). Njegov je odnos s Ocem blizak, povjerljiv, nježan. I on poput svog Oca ljubi čovječanstvo. U Pričama Salamunovim 8:30, 31 otkriva se što Otac osjeća prema svome Sinu i što Sin osjeća prema čovječanstvu: “Bijah mu [Jehovi] milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda; (...) i milina mi je [Isusu, Jehovinom Predradniku, personificiranoj mudrosti] sa sinovima ljudskim.” Upravo je on taj Božji najdraži Sin kojeg je poslao na Zemlju da bi dao otkupninu. Kako je stoga značajna Isusova izjava: “Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao”! (Ivan 3:16).

13, 14. Kako nam biblijski izvještaj o Abrahamovoj namjeri da žrtvuje Izaka pomaže cijeniti ono što je Jehova učinio? (1. Ivanova 4:10).

¹³ Da bi nam pomogao da donekle razumijemo što to znači, Bog je prije otprilike 3 890 godina, mnogo prije negoli je Isus došao na Zemlju, uputio Abrahama: “Uzmi sada sina svojega, jedinca svojega miloga, Izaka, pa idi u zemlju Moriju, i spali ga na žrtvu tamo na brdu gdje ću ti kazati” (1. Mojsijeva 22:1, 2). Abraham je bio vjeran i poslušao je. Stavi se u Abrahamov položaj. Što bi bilo da je to bio tvoj sin, tvoj jedinac kojeg nježno ljubiš? Kako bi se osjećao dok bi kalao drva za žrtvu paljenicu, putovao nekoliko dana do zemlje Morije i kad bi položio svog sina na žrtvenik?

¹⁴ Zašto samilostan roditelj gaji takve osjećaje? U 1. Mojsijevoj 1:27 stoji da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku. Naši osjećaji ljubavi i samilosti na vrlo skroman način odražavaju Jehovinu ljubav i samilost. Bog je u Abrahamovom slučaju posredovao, tako da Izak ustvari nije bio žrtvovan (1. Mojsijeva 22:12, 13; Jevrejima 11:17-19). Međutim, Jehova u svom slučaju nije u zadnji čas odustao od svoje namjere da osigura otkupninu, iako je to i njega i njegovog Sina vrlo skupo stajalo. Bog nije osigurao otkupninu zbog nekog osjećaja obaveze, naprotiv, bio je to izraz izvanredne nezaslužene dobrohotnosti. Da li to u potpunosti cijenimo? (Jevrejima 2:9).

Što je otkupnina omogućila

15. Kako otkupnina utječe na život čak i u sadašnjem sustavu stvari?

¹⁵ Ta priprema koju je Bog s ljubavlju pružio duboko utječe na život onih koji su je s vjerom prihvatili. Oni su ranije zbog grijeha bili otuđeni od Boga. Bili su, kako to stoji u njegovoj Riječi, “neprijatelji kroz pomisli u zlijem djelima” (Kološanima 1:21-23). No ‘pomirili su se s Bogom smrću sina njegova’ (Rimljanima 5:8-10). Budući da su promijenili svoj način života i prihvatili oproštenje koje je Bog omogućio onima koji iskazuju vjeru u Kristovu žrtvu, povlašteni su čistom savjesti (Jevrejima 9:14; 1. Petrova 3:21).

16. Koje blagoslove dobiva malo stado zbog svoje vjere u otkupninu?

¹⁶ Jehova je na ograničen broj tih osoba, na malo stado, proširio nezasluženu naklonost, omogućivši im da budu združeni s njegovim Sinom u nebeskom Kraljevstvu, s ciljem da provedu Božji prvobitni naum u vezi sa Zemljom (Luka 12:32). Oni su izdvojeni ‘od svakoga koljena i jezika i naroda i plemena da bi bili Bogu carevi i svećenici i da bi carovali nad zemljom’ (Otkrivenje 5:9, 10). Apostol Pavao je njima napisao: “Primiste Duha posinačkoga, kojijem vičemo: Aba, oče! Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija. A kad smo djeca i našljednici smo: našljednici dakle Božiji, a sunašljednici Kr[i]stovi” (Rimljanima 8:15-17). Budući da ih je Bog posvojio kao sinove, podario im je mogućnost da imaju dragocjeni odnos koji je Adam izgubio; no tim će sinovima biti podarene dodatne prednosti nebeske službe — nešto što Adam nikada nije imao. Stoga ne iznenađuje što je apostol Ivan rekao: “Vidite kaku nam je ljubav dao otac, da se djeca Božija nazovemo”! (1. Ivanova 3:1). Bog takvim pojedincima ne iskazuje samo načelnu ljubav (agápe) nego i nježnu naklonost (philía), koja obilježava vezu među pravim prijateljima (Ivan 16:27).

17. (a) Koja se prilika pruža svima onima koji iskazuju vjeru u otkupninu? (b) Što će za njih značiti ‘sloboda slave djece Božje’?

¹⁷ Jehova i drugima — svima onima koji iskazuju vjeru u Božju velikodušnu pripremu koja omogućava dobivanje života posredstvom Isusa Krista — daje mogućnost da steknu dragocjeni odnos koji je Adam izgubio. Apostol Pavao je objasnio: “Čekanje tvari [ljudskih stvorenja koja potječu od Adama] čeka da se jave sinovi Božiji [odnosno, ona očekuju trenutak kad će postati sasvim jasno da sinovi Božji koji su nasljednici nebeskog Kraljevstva s Kristom poduzimaju pozitivne korake u korist čovječanstva]. Jer se tvar pokori propadljivosti [rođeni su u grijehu i u izgledu im je stajala smrt, i nije postojao način na koji bi se sami mogli osloboditi] (ne od svoje volje nego za volju onoga koji je pokori) na nad [nadu koju je dao Bog], da će se i sama tvar oprostiti od ropstva raspadljivosti na slobodu slave djece Božije” (Rimljanima 8:19-21). Što će značiti ta sloboda? Značit će da su oslobođeni ropstva grijehu i smrti. Bit će savršeni umom i tijelom, Raj će im biti dom i imat će vječni život u kojem će uživati u svom savršenstvu i iskazivati cijenjenje Jehovi, jedinom pravom Bogu. Ali kako je sve to moguće? Posredstvom otkupne žrtve Božjeg jedinorođenog Sina.

18. Što ćemo mi raditi 23. ožujka nakon zalaska sunca, i zašto?

¹⁸ Isus je 14. nisana 33. n. e. u gornjoj sobi u Jeruzalemu uspostavio Spomen-svečanost obilježavanja svoje smrti. Godišnje sjećanje povodom njegove smrti postalo je važan događaj u životu svih pravih kršćana. Sâm je Isus zapovjedio: “Ovo činite za moj spomen” (Luka 22:19). Godine 1997. Spomen-svečanost će se održati 23. ožujka nakon zalaska sunca (kada počinje 14. nisan). Toga dana ništa ne može biti važnije od prisustvovanja Spomen-svečanosti.

Kako bi odgovorio?

◻ Na koje je načine Bog pokazao obilnu ljubav prema ljudskom rodu?

◻ Zašto je bio potreban savršen ljudski život da bi se otkupili Adamovi potomci?

◻ Uz koju je visoku cijenu Jehova osigurao otkupninu?

◻ Što je omogućila otkupnina?

[Slika na stranici 10]

Bog je dao svog jedinorođenog sina