Jehova, nepristrani “sudac cijele zemlje”
“[Otac] bez pristranosti prema osobama sudi po djelima svakoga pojedinca” (1. PETROVA 1:17, St).
1, 2. (a) Zašto trebamo biti i u strahu i utješeni mišlju da je Jehova veliki Sudac? (b) Koju ulogu igraju Jehovini zemaljski sluge u njegovom pravnom slučaju protiv nacija?
JEHOVA je veliki “sudac cijele zemlje” (1. Mojsijeva 18:25, NW). Kao Vrhovni Bog svemira, on ima neograničeno pravo da sudi svojim stvorenjima. Ta misao u isto vrijeme ulijeva strahopoštovanje i tješi. Mojsije je dirljivo izrazio taj naizgledni paradoks, govoreći: “Jehova vaš Bog je Bog bogova i Gospodar gospodara, Bog veliki, moćni i koji ulijeva strahopoštovanje, koji ni prema kome ne postupa sa pristranošću niti prihvaća mito, izvršavajući presudu za dječaka bez oca i udovicu i ljubeći stranog naseljenika, tako da mu daje kruh i ogrtač” (5. Mojsijeva 10:17, 18, NW).
2 Kakva izrazita ravnoteža! Veliki, moćni, Bog koji ulijeva strahopoštovanje, a koji ipak nepristrano i ljubazno brani interese siročadi, udovica i stranih naseljenika. Tko bi mogao poželjeti ljubaznijeg Suca od Jehove? Slikovito opisujući sebe u sudskom postupku protiv nacija Sotoninog svijeta, Jehova poziva svoje sluge na Zemlji da budu njegovi svjedoci (Izaija 34:8; 43:9-12). On ne ovisi o njihovom svjedočanstvu da bi dokazao svoje božanstvo i zakonitu suverenost. No, on svojim svjedocima dodjeljuje izvanrednu prednost svjedočenja pred cijelim čovječanstvom da priznaju njegovu vrhovnost. Njegovi svjedoci se sami podlažu njegovom pravednom suverenitetu, a svojom javnom službom potiču druge da se stave pod vlast Vrhovnog Suca.
Jehovin način suđenja
3. Kako se može sažeti Jehovin način suđenja, i kako je to prikazano u slučaju Adama i Eve?
3 Tokom rane povijesti čovječanstva, Jehova je osobno sudio nekim prijestupnicima. Primjeri njegovog načina rješavanja sudskih pitanja pružaju obrazac onim njegovim slugama koji će kasnije biti odgovorni voditi sudske postupke među njegovim narodom (Psalam 77:11, 12). Njegov način suđenja može se sažeti riječima: nepokolebljivost gdje je potrebno, milosrđe gdje je moguće. Što se tiče Adama i Eve, savršenih ljudskih stvorenja koja su se svojevoljno pobunila, oni nisu zaslužili milosrđe. Stoga ih je Jehova osudio na smrt. No, njegovo milosrđe je počelo djelovati prema njihovom potomstvu. Jehova je odložio izvršenje smrtne kazne, dozvoljavajući time Adamu i Evi da imaju djecu. Njihovim potomcima je s puno ljubavi pružio nadu izbavljenja iz ropstva grijehu i smrti (1. Mojsijeva 3:15; Rimljanima 8:20, 21).
4. Kako je Jehova postupao s Kainom, i zašto je taj slučaj posebno zanimljiv?
4 Način na koji je Jehova postupao s Kainom posebno je zanimljiv zato što je to prvi zabilježeni slučaj koji je uključivao jednog od Adamovih i Evinih nesavršenih potomaka, ‘prodanih pod grijeh’ (Rimljanima 7:14). Je li Jehova to uzeo u obzir i drugačije postupao s Kainom od načina na koji je postupao s njegovim roditeljima? I može li taj slučaj pružiti pouku kršćanskim nadglednicima danas? Pogledajmo. Zapažajući Kainovu neispravnu reakciju kad njegova žrtva nije bila povoljno prihvaćena, Jehova ga je s puno ljubavi upozorio na opasnost u kojoj se nalazio. Jedna stara poslovica kaže: ‘Bolje spriječiti nego liječiti.’ Jehova je išao dokle god je mogao upozoravajući Kaina da ne dozvoli da njime zagospodari njegovo grešno naginjanje. Nastojao mu je pomoći da se ‘obrati da čini dobro’ (1. Mojsijeva 4:5-7, NW). To je prvi put da je Bog tražio od jednog grešnog čovjeka da se pokaje. Nakon što je Kain pokazao nepokajnički stav i počinio težak zločin, Jehova ga je osudio na protjerivanje, ublažujući to odredbom koja je zabranjivala drugim ljudima da ga ubiju (1. Mojsijeva 4:8-15).
5, 6. (a) Kako je Jehova postupao sa pretpotopnim naraštajem? (b) Što je Jehova učinio prije nego je izvršio presudu nad stanovnicima Sodome i Gomore?
5 Prije potopa, kad je Jehova ‘vidio da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, bilo mu je žao u srcu’ (1. Mojsijeva 6:5, 6). On se ‘pokajao’ jer je požalio što je većina pretpotopnog naraštaja zloupotrijebila svoju slobodnu volju i što na njima mora izvršiti presudu. Ipak, dao im je odgovarajuće upozorenje, koristeći Nou kao “propovjednika pravde” kroz mnoge godine. Nakon toga, Jehova nije imao razloga da ‘poštedi od potopa svijet bezbožnički’ (2. Petrova 2:5).
6 Jehova je na sličan način bio dužan riješiti pravni slučaj protiv pokvarenih stanovnika Sodome i Gomore. No, zapazimo kako je postupio. Čuo je ‘veliku viku’ o zapanjujućem vladanju tih ljudi, ako ništa drugo kroz molitve pravednog Lota (1. Mojsijeva 18:20; 2. Petrova 2:7, 8). No, prije nego je djelovao, ‘sišao’ je da posredstvom svojih anđela provjeri činjenice (1. Mojsijeva 18:21, 22; 19:1). Također je uzeo vremena da uvjeri Abrahama kako neće postupati nepravedno (1. Mojsijeva 18:23-32).
7. Koje pouke mogu izvući starješine koji služe u pravnim odborima iz primjera Jehovinog načina suđenja?
7 Što starješine danas mogu naučiti iz tih primjera? U slučaju Adama i Eve, Jehova je pokazao ljubav i obzirnost prema onima koji, iako povezani sa krivcima, u tom slučaju nisu bili vrijedni prijekora. Prema Adamovim i Evinim potomcima pokazao je milosrđe. U Kainovom slučaju, Jehova je predvidio opasnost u kojoj je bio Kain i dobrohotno je raspravljao s njim, pokušavajući osujetiti izvršenje grijeha. Čak i nakon što ga je prognao, Jehova je bio obziran prema Kainu. Nadalje, Jehova je izvršio presudu nad pretpotopnim naraštajem tek nakon što je pokazao mnogo strpljive ustrajnosti. Kad je bio suočen sa tvrdokornim zlom, Jehovi je ‘bilo žao u srcu’. Požalio je što su se ljudi pobunili protiv njegovog pravednog vladanja i što je bio dužan nepovoljno ih osuditi (1. Mojsijeva 6:6; usporedi Ezehijel 18:31; 2. Petrova 3:9). U slučaju Sodome i Gomore, Jehova je djelovao tek nakon što je provjerio činjenice. Kako izvanredni primjeri za one koji danas trebaju rješavati pravne slučajeve!
Ljudski suci u patrijarhalna vremena
8. Koji su Jehovini temeljni zakoni bili poznati u patrijarhalna vremena?
8 Iako u to vrijeme očito nije bilo pisanog kodeksa, patrijarhalno društvo je bilo upoznato sa Jehovinim temeljnim zakonima, te su njegovi sluge bili obavezni držati ih. (Usporedi 1. Mojsijeva 26:5.) Drama u Edenu je pokazala potrebu za poslušnošću i podložnošću Jehovinoj suverenosti. Slučaj Kaina otkrio je Jehovino neodobravanje ubojstva. Neposredno nakon potopa, Bog je dao čovječanstvu zakone obzirom na svetost života, ubojstvo, smrtnu kaznu i jedenje krvi (1. Mojsijeva 9:3-6). Jehova je snažno osudio preljub tokom događaja koji je uključivao Abrahama, Saru i Abimeleha, kralja Gerara, blizu Gaze (1. Mojsijeva 20:1-7).
9, 10. Koji primjeri pokazuju da je u patrijarhalnom društvu postojao pravosudni sistem?
9 U to vrijeme glave obitelji su djelovali kao suci i rješavali su pravne probleme. Jehova je rekao s obzirom na Abrahama: “Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno” (Postanak 18:19, St). Abraham je pokazao nesebičnost i razboritost u rješavanju svađe između svojih i Lotovih pastira (1. Mojsijeva 13:7-11). Djelujući kao patrijarhalna glava i sudac, Juda je osudio svoju snahu Tamaru da bude kamenovana do smrti i spaljena, vjerujući da je bila preljubnica (1. Mojsijeva 38:11, 24; usporedi Jozua 7:25). Međutim, kad je saznao sve činjenice, proglasio ju je pravednijom od samog sebe (1. Mojsijeva 38:25, 26). Kako je samo važno saznati sve činjenice prije donošenja sudske odluke!
10 Knjiga Joba smjera na pravosudni sistem i pokazuje poželjnost nepristranog suđenja (Job 13:8, 10; 31:11; 32:21). Sam Job se prisjeća vremena kad je bio poštovani sudac koji je sjedio na gradskim vratima provodeći pravdu i braneći parnicu udovice i dječaka bez oca (Job 29:7-16). Dakle, postoje dokazi da su unutar patrijarhalnog društva “starješine” djelovali kao suci među Abrahamovim potomcima još i prije Izlaska i pravnog ustava nacije Izrael koji je dao Bog (2. Mojsijeva 3:16, 18). Zapravo, odredbe saveza Zakona bile su posredstvom Mojsija iznesene ‘starijim muževima’, ili starješinama, Izraela, koji su predstavljali narod (2. Mojsijeva 19:3-7, NW).
Izraelski pravosudni sistem
11, 12. Prema dvojici biblijskih izučavatelja, što je razlikovalo izraelski pravosudni sistem od onoga drugih nacija?
11 Provođenje pravde u Izraelu bilo je sasvim različito od pravnih postupaka kojih su se držale okolne nacije. Nije pravljena razlika između građanskog i kaznenog prava. Oboje je bilo isprepleteno moralnim i religioznim zakonima. Prekršaj protiv bližnjega bio je prekršaj protiv Jehove. U svojoj knjizi The People and the Faith of the Bible (Narod i vjera Biblije), autor André Chouraqui piše: “Pravosudna tradicija Hebreja razlikuje se od njihovih susjeda, ne samo u svojoj definiciji prijestupâ i kazni, već i u samom duhu zakonâ. (...) Tora [Zakon] se ne razlikuje od svakodnevnog života; ona kontrolira prirodu i sadržaj svakodnevnog života odmjeravajući blagoslov ili prokletstvo. (...) U Izraelu (...) je gotovo nemoguće načiniti jasnu razliku u pravosudnim aktivnostima grada. One su bile sakrivene u jedinstvu života potpuno usmjerenog prema ispunjenju volje živog Boga.”
12 Ta jedinstvena situacija postavila je provođenje pravde u Izraelu na daleko višu razinu nego u istodobnim nacijama. Bibličar Roland de Vaux piše: “Izraelski zakon, unatoč svojim sličnostima u obliku i sadržaju, temeljito se razlikuje od klauzula istočnjačkih ‘ugovora’ i članova njihovih ‘kodeksa’. To je religijski zakon. (...) Nijedan istočnjački kodeks ne može se usporediti s izraelskim zakonom, koji je u cijelosti pripisan Bogu kao svom autoru. Ako sadrži, i često miješa, etičke i obredne propise, to je zato što obuhvaća cijelo područje božanskog Saveza i zato što je taj Savez upravljao međusobne odnose ljudi kao i njihove odnose s Bogom.” Ne iznenađuje što je Mojsije zapitao: “Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim?” (Ponovljeni zakon 4:8, St).
Suci u Izraelu
13. U kojim pogledima je Mojsije bio divan primjer za starješine danas?
13 U tako uzvišenom sudskom sistemu, kakav je čovjek bio potreban da djeluje kao sudac? O prvom sucu postavljenom u Izraelu, Biblija navodi: “A Mojsije bješe čovjek vrlo krotak mimo sve ljude na zemlji” (4. Mojsijeva 12:3). On nije bio pretjerano samouvjeren (2. Mojsijeva 4:10). Iako se od njega tražilo da sudi narodu, on je povremeno bio njihov zastupnik pred Jehovom, moleći ga da im oprosti i čak nudeći da se i sam žrtvuje u njihovu korist (2. Mojsijeva 32:11, 30-32). On je pjesnički izjavio: “Nek mi nauk daždi poput kiše, kao rosa riječ moja nek pada, kao kišica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj!” (Ponovljeni zakon 32:2, St). Daleko od toga da bi sudio narodu svojom vlastitom mudrošću, on je objavio: “Kad zađu u prepirku, dođu k meni. Ja onda rasudim između jednoga i drugoga; izložim im Božje zakone i odredbe” (Izlazak 18:16, St). Kad je bio u dvojbi, stvar je podnio Jehovi (4. Mojsijeva 9:6-8; 15:32-36; 27:1-11). Mojsije je divan primjer starješinama koji danas ‘pasu stado Božje’ i donose pravne odluke (Djela apostolska 20:28, NW). Neka bi se i njihov odnos s njihovom braćom na isti način pokazao “kao kišica po mladoj zeleni”.
14. Koji su bili duhovni preduvjeti muževa koje je Mojsije postavio kao suce u Izraelu?
14 S vremenom Mojsije nije mogao sam nositi teret rješavanja sudskih slučajeva za narod (2. Mojsijeva 18:13, 18). Prihvatio je prijedlog svog tasta da dobije pomoć. I ponovo, kakvi su ljudi bili izabrani? Mi čitamo: “ ‘Trebao bi izabrati iz cijelog naroda sposobne ljude, koji se boje Boga, pouzdane ljude, koji mrze nepravedni dobitak.’ (...) I Mojsije je stao izabirati sposobne ljude iz cijelog Izraela i davati im položaje kao glavare nad narodom, kao poglavare tisuća, poglavare stotina, poglavare pedesetina i poglavare desetina. I oni su sudili narodu u svakoj prikladnoj prilici. Težak slučaj predali bi Mojsiju, a svaki mali slučaj sami bi rješavali kao suci” (2. Mojsijeva 18:21-26, NW).
15. Koji su bili preduvjeti onih koji su sudili kao suci u Izraelu?
15 Može se vidjeti da starost nije bila jedino mjerilo za izabiranje ljudi da djeluju kao suci. Mojsije je izjavio: “Dovedite mudre i razborite i iskusne muževe iz svojih plemena, da ih mogu postaviti kao glavare nad vama” (5. Mojsijeva 1:13, NW). Mojsije je bio veoma dobro upoznat s onim što je mladi Elijuv izjavio mnogo godina ranije: “Ne pokazuju se mudrima oni koji su samo obilni u danima, niti sud razumiju oni koji su samo stari” (Job 32:9, NW). Zaista, oni koji su postavljeni trebali su biti ‘iskusni muževi’. No, oni su iznad svega trebali biti sposobni, bogobojazni, pouzdani muževi, koji su mrzili nepravedni dobitak i koji su bili mudri i razboriti. Stoga se čini očitim da se ‘poglavari’ i ‘suci’ spomenuti u Jošui 23:2 i 24:1 (St) nisu razlikovali od ‘starješina’ spomenutih u tim istim recima, ali su bili izabrani između njih. (Vidi Insight on the Scriptures, svezak 2, stranica 549.)
Provođenje pravde
16. Što danas trebamo zapaziti o uputama koje je Mojsije dao novopostavljenim sucima?
16 S obzirom na upute dane tim postavljenim sucima, Mojsije je rekao: “U to isto vrijeme naložio sam i vašim sucima: ‘Saslušajte svoju braću; sudite pravedno između čovjeka i njegova brata ili pridošlice. U suđenju nemojte biti pristrani; saslušajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! Tȁ sud je Božji! Ako vam koji slučaj bude pretežak, iznesite ga meni [Mojsiju], da ga ja razvidim’ ” (Ponovljeni zakon 1:16, 17, St).
17. Tko je bio postavljen za suce, i koje im je upozorenje pružio kralj Jozafat?
17 Naravno, takav slučaj se mogao iznijeti Mojsiju samo za vrijeme njegovog života. Zbog toga su učinjene daljnje pripreme da se teški slučajevi upućuju svećenicima, Levitima i posebno postavljenim sucima (5. Mojsijeva 17:8-12; 1. Dnevnika 23:1-4; 2. Dnevnika 19:5, 8). Sucima koje je postavio u gradovima Jude, kralj Jozafat je objasnio: “Gledajte što radite, jer ne sudite za čovjeka nego za Jehovu (...) Tako trebate raditi u strahu Jehovinom s vjernošću i s potpunim srcem. Što se tiče svakog pravnog slučaja koji će doći k vama o vašoj braći koja prebivaju u svojim gradovima (...) morate ih upozoriti da ne bi učinili pogrešno protiv Jehove i da se ne dogodi ogorčenje protiv tebe i protiv tvoje braće. Tako trebate raditi da ne biste navukli krivnju” (2. Dnevnika 19:6-10, NW).
18. (a) Koja su bila neka od načela koja su suci u Izraelu trebali primjenjivati? (b) Što su suci morali imati na umu, i koja pisma pokazuju posljedice njihovog zaboravljanja toga?
18 Među načelima koje su suci u Izraelu trebali primjenjivati bila su sljedeća: jednaka pravda za bogate i siromašne (2. Mojsijeva 23:3, 6; 3. Mojsijeva 19:15); stroga nepristranost (5. Mojsijeva 1:17); bez primanja mita (5. Mojsijeva 16:18-20). Suci su morali stalno imati na umu da su oni kojima su sudili bili Jehovine ovce (Psalam 100:3). Zapravo, jedan od razloga zašto je Jehova odbacio tjelesni Izrael bio je što su njihovi svećenici i pastiri propustili suditi s pravednošću i što su grubo postupali s narodom (Jeremija 22:3, 5, 25; 23:1, 2; Ezehijel 34:1-4; Malahija 2:8, 9).
19. Od koje je vrijednosti za nas ovo ispitivanje Jehovinih mjerila pravde prije naše ere, i što će biti razmotreno u sljedećem članku?
19 Jehova se ne mijenja (Malahija 3:6). Ovaj kratak pregled načina na koji se pravda trebala provoditi u Izraelu i kako je Jehova gledao na svako uskraćivanje pravde treba navesti starješine, koji su danas odgovorni za donošenje sudskih odluka, da zastanu i razmisle. Jehovin primjer kao Suca, i pravosudni sistem koji je postavio u Izraelu, utemeljili su načela koja pružaju obrazac za provođenje pravde unutar kršćanske skupštine. To ćemo vidjeti u sljedećem članku.
Pitanja za ponavljanje
◻ Kako se može sažeti Jehovin način suđenja?
◻ Kako je Jehovin način bio dokazan primjerima u njegovim postupanjima s Kainom i pretpotopnim naraštajem?
◻ Tko su djelovali kao suci u patrijarhalna vremena, i kako?
◻ Što je razlikovalo izraelski pravosudni sistem od onoga drugih nacija?
◻ Kakvi su ljudi bili postavljeni za suce u Izraelu, i koja su načela trebali slijediti?
[Slika na stranici 10]
U patrijarhalna vremena i u Izraelu, postavljeni stariji muževi su provodili pravdu kod gradskih vrata