Gradivo iz izvora u Radnim listovima (Naš kršćanski život i služba)
6. – 12. SRPNJA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | IZLAZAK 6–7
“Sad ćeš vidjeti što ću učiniti faraonu”
it-2-E 436 odl. 3
Mojsije
Izraelci su počeli znatno drugačije gledati na Mojsija. U početku su ga prihvatili kao proroka, ali kad je faraon naredio da moraju raditi još napornije, počeli su se jako žaliti na njega. Mojsije je bio toliko obeshrabren da je preklinjao Jehovu da nešto poduzme (Izl 4:29–31; 5:19–23). Svevišnji ga je ohrabrio tako što mu je otkrio da će ubrzo ispuniti ono čemu su se nadali Abraham, Izak i Jakov. Došao je trenutak da izbavi Izraelce, odvede ih u Obećanu zemlju i od njih učini velik narod te da tako u potpunosti otkrije značenje svog imena “Jehova” (Izl 6:1–8). Izraelci nisu slušali Mojsija čak ni kad im je sve to ispričao. No nakon devete nevolje bili su svim srcem uz njega i davali mu punu podršku. Zato ih je Mojsije nakon desete nevolje mogao dobro organizirati i izvesti iz Egipta “u bojnim redovima”, kao da su disciplinirana vojska (Izl 13:18).
it-2-E 436 odl. 1–2
Mojsije
Pred faraonom. Mojsije i Aron sada su imali ključnu ulogu u velikoj bici između pravog Boga Jehove i lažnih egipatskih bogova. Faraon je okupio svoje svećenike koji su se bavili vračanjem, a njihovi poglavari vjerojatno su bili Janes i Jambres (2Ti 3:8). Faraon je preko njih zazivao sve egipatske bogove kako bi ujedinili svoju moć i suprotstavili se Jehovi. Prvo čudo koje je Aron uz Mojsijevo vodstvo učinio pred faraonom dokazalo je Jehovinu nadmoć nad egipatskim bogovima, ali faraon je postao još tvrdoglaviji (Izl 7:8–13). Nakon treće nevolje čak su i svećenici morali priznati: “To je Božje djelo!” A tijekom šeste nevolje svećenicima su izbili takvi čirevi da se nisu mogli ni pojaviti pred faraonom kako bi se suprotstavili Mojsiju (Izl 8:16–19; 9:10–12).
Nevolje mogu smekšati ili otvrdnuti srce. Mojsije i Aron najavili su svaku od deset nevolja i nevolje su izbijale upravo onako kako su ih najavljivali. To je bio jasan dokaz da je Mojsije Jehovin predstavnik. Jehovino ime postalo je poznato u cijelom Egiptu. To je izazvalo različite reakcije – Izraelcima i nekim Egipćanima srce se smekšalo, dok je faraonu, njegovim savjetnicima i pristašama srce otvrdnulo (Izl 9:16; 11:10; 12:29–39). Egipćani su dobro znali da ih te nevolje ne pogađaju zato što su uvrijedili svoja božanstva, nego zato što Jehova sudi njihovim bogovima. Za vrijeme devete nevolje Mojsije je “u Egiptu stekao velik ugled među faraonovim slugama i u cijelom narodu” (Izl 11:3).
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 78 odl. 3–4
Svemogući
Jehova je za sebe rekao da je “Svemogući Bog” (El Šadaj) kad je Abrahamu dao obećanje u vezi s rođenjem Izaka. Abraham je trebao imati veliku vjeru u to da Bog može ispuniti to obećanje. Titula “Svemogući Bog” koristila se i kasnije, kad se govorilo o blagoslovu koji je Bog namijenio Izaku i Jakovu kao nasljednicima saveza s Abrahamom (Pos 17:1; 28:3; 35:11; 48:3).
U skladu s tim, Jehova je kasnije Mojsiju mogao reći: “Objavljivao sam se Abrahamu, Izaku i Jakovu kao Svemogući Bog, ali nisam im otkrio značenje svog imena, Jehova” (Izl 6:3). Iako neki prijevodi zvuče kao da je ime Jehova bilo nepoznato tim patrijarsima, ta tvrdnja nema temelja, jer su i oni i drugi prije njih često koristili Božje ime (Pos 4:1, 26; 14:22; 27:27; 28:16). Ustvari, u Postanku, knjizi koja govori o životu tih patrijarha, riječ “Svemogući” pojavljuje se samo 6 puta, dok se vlastito ime Jehova spominje 172 puta u izvornom hebrejskom tekstu. No iako su se ti patrijarsi osobno uvjerili da Bog s punim pravom zaslužuje titulu “Svemogući”, oni zapravo nisu imali prilike u punoj mjeri spoznati značenje njegovog imena i razumjeti što sve ono obuhvaća.
it-2-E 435 odl. 5
Mojsije
Bio mu je povjeren zadatak iako je bio nesiguran u sebe. Mojsiju je manjkalo samopouzdanja, tvrdio je da ne može tečno govoriti. Očito se jako promijenio – više nije bio onaj isti čovjek koji je 40 godina ranije na svoju ruku pokušao izbaviti svoje sunarodnjake. Uvjeravao je Jehovu da ne može izvršiti zadatak koji mu je dao i na kraju ga je molio da pošalje nekog drugog. Iako se Jehova razljutio na njega, nije ga odbacio, nego je zadužio Arona da bude njegov glasnogovornik. No Mojsija je izabrao za svog predstavnika. Kad se Mojsije sastao s izraelskim starješinama i kad je kasnije odlazio pred faraona, izgleda da mu je Bog davao upute i zapovijedi koje je on potom prenosio Aronu, a Aron je onda govorio pred faraonom (Izl 2:23; 4:10–17). Kasnije je Jehova rekao da će Aron služiti kao prorok umjesto Mojsija. Drugim riječima, kao što je Mojsije bio Božji prorok te je dobivao upute od Boga, tako je i Aron trebao dobivati upute od Mojsija. Osim toga, Mojsije je pred faraonom postao “moćan kao Bog”, odnosno Bog mu je dao moć i vlast veću od faraonove. Zato se nije trebao bojati egipatskog kralja (Izl 7:1, 2).
13. – 19. SRPNJA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | IZLAZAK 8–9
“Oholi faraon nesvjesno doprinosi ispunjenju Božjeg nauma”
it-2-E 1040–1041
Tvrdoglavost
Jehova Bog strpljivo dopušta pojedincima i narodima da ostanu na životu iako zapravo zaslužuju smrt (Pos 15:16; 2Pe 3:9). Neki pozitivno reagiraju na Jehovinu dobrotu i svojim postupcima pokazuju da su dostojni njegovog milosrđa (Jš 2:8–14; 6:22, 23; 9:3–15), a drugima srce još više otvrdne i još se više suprotstavljaju Jehovi i njegovom narodu (Pnz 2:30-33; Jš 11:19, 20). Budući da Jehova ne sprečava ljude da budu tvrdoglavi, u Bibliji se kaže da on ljudima, slikovito govoreći, daje da budu tvrdoglavi ili da im otvrdne srce. A kad Jehova na koncu doista kazni tvrdoglave ljude, do izražaja dolazi njegova velika moć i objavljuje se njegovo ime. (Usporedi Izl 4:21; Iv 12:40; Ri 9:14–18.)
it-2-E 1181 odl. 3–5
Zloća
Jehova Bog može upravljati zbivanjima tako da zli i ne znajući doprinose ispunjenju njegovog nauma. On može ograničiti njihovo djelovanje onoliko koliko je potrebno kako bi mu njegovi sluge i dalje mogli vjerno služiti te čak može postupke tih zlih ljudi iskoristiti kako bi jasno “pokazao svoju pravednost” (Ri 3:3–5, 23–26; 8:35–39; Ps 76:10). Ta je misao izražena u Mudrim izrekama 16:4: “Jehova čini da sve služi ispunjenju njegovog nauma, pa čak i zli, koji će biti kažnjeni u dan nevolje.”
O tome svjedoči primjer faraona od kojeg je Jehova preko Mojsija i Arona zatražio da pusti zarobljene Izraelce. Bog nije učinio tog egipatskog vladara zlim. No dopustio mu je da živi te se pobrinuo da faraon dobije priliku pokazati da je zao i da zaslužuje smrt. Riječi iz Izlaska 9:16 otkrivaju s kojom je namjerom Jehova to učinio. Ondje čitamo: “Ostavio sam te na životu zato da ti pokažem svoju moć i da se moje ime objavi po cijeloj zemlji.”
Deset nevolja koje je Jehova nanio Egiptu, a koje su dostigle svoj vrhunac uništenjem faraona i njegove vojske u Crvenom moru na impresivan su način dokazale Jehovinu moć (Izl 7:14–12:30; Ps 78:43–51; 136:15). Okolni narodi još su desetljećima govorili o tome, pa se Božje ime zahvaljujući tome objavljivalo diljem tadašnjeg svijeta (Jš 2:10, 11; 1Sa 4:8). Da je Jehova odmah ubio faraona, ne bi na tako veličanstven način očitovao svoju moć, proslavio svoje ime i izbavio svoj narod.
20. – 26. SRPNJA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | IZLAZAK 10–11
“Mojsije i Aron pokazuju veliku hrabrost”
it-2-E 436 odl. 4
Mojsije
Bila mu je potrebna hrabrost i vjera da dođe pred faraona. Mojsije i Aron uspjeli su izvršiti svoj zadatak samo zahvaljujući tome što im je Jehova davao snagu i pomagao im svojim svetim duhom. Zamisli samo kako im je bilo doći na dvor faraona, kralja najmoćnije svjetske sile tog doba! Oholi faraon, kojeg su smatrali bogom, živio je u neviđenoj raskoši, okružen savjetnicima, vojnim zapovjednicima, čuvarima i robovima. Tu su bili i vjerski vođe – svećenici koji se bave vračanjem – Mojsijevi glavni protivnici. Oni su, ako se izuzme faraona, bili najmoćniji ljudi u kraljevstvu. Cijela ta impresivna dvorska svita pružala je podršku faraonu i zastupala egipatske bogove. A Mojsije i Aron došli su pred faraona ne jednom, nego mnogo puta. No faraon je svaki put bio sve tvrdoglaviji. Čvrsto je odlučio da neće pustiti hebrejske robove na slobodu jer je shvaćao koliko su mu vrijedni. Zapravo, nakon što su Mojsije i Aron najavili osmu nevolju, faraon ih je otjerao, a nakon devete nevolje zaprijetio im je da mu više ne dolaze na oči jer će ih u suprotnom pogubiti (Izl 10:11, 28).
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 783 odl. 5
Izlazak iz Egipta
Jehova je zadivljujućim očitovanjem svoje moći uzvisio svoje ime i izbavio Izraelce. Kad je izraelski narod prešao na istočnu stranu Crvenog mora i konačno se našao na sigurnom, Mojsije je poveo pjesmu, a Izraelci su zapjevali zajedno s njim. Mojsijeva sestra, proročica Mirjam, uzela je def i odgovarala muškarcima pjesmom, “a sve su joj se žene pridružile udarajući u defove i plešući” (Izl 15:1, 20, 21). Izraelci su sada bili daleko od svojih neprijatelja. Dok su izlazili iz Egipta, Jehova ih je štitio i od ljudi i od životinja – čak ni pas nije zalajao na njih (Izl 11:7). Premda u samoj Knjizi Izlaska ne piše da je faraon ušao u more sa svojim vojnicima i da je pritom poginuo, u Psalmu 136:15 stoji da je Jehova “bacio (...) faraona i njegovu vojsku u Crveno more”.
27. SRPNJA – 2. KOLOVOZA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | IZLAZAK 12
“Što Pasha znači za kršćane”
it-2-E 583 odl. 6
Pasha
Neka obilježja Pashe ispunila su se na Isusu. Naprimjer, anđeo u Egiptu nije pobio prvorođence u kućama kojima su dovratnici bili označeni krvlju. Pavao naziva pomazane kršćane skupštinom prvorođenaca (He 12:23), a za Krista kaže da ih je oslobodio svojom krvlju (1So 1:10; Ef 1:7). Nadalje, pashalnom janjetu nije smjela biti slomljena nijedna kost. U skladu s proročanstvom, Isusu prilikom pogubljenja nije bila slomljena nijedna kost (Ps 34:20; Iv 19:36). Dakle, Pasha koju su Židovi stoljećima slavili ubrajala se u obilježja Zakona koja su bila sjena budućih blagoslova i koja su ukazivala na Isusa Krista, Janje Božje (He 10:1; Iv 1:29).
Tragajmo za duhovnim blagom
it-2-E 582 odl. 2
Pasha
Svih deset nevolja koje su snašle Egipat zapravo su bile presuda izvršena nad egipatskim bogovima. To se posebno odnosi na desetu nevolju, pogubljenje prvorođenaca (Izl 12:12). Egipćani su ovna smatrali inkarnacijom boga Raa, pa je škropljenje dovratnika krvlju pashalnog janjeta u njihovim očima bilo svetogrđe. Osim toga, bika su smatrali inkarnacijom boga Ozirisa, pa je uništenje prvorođenih bikova sigurno bio snažan udarac tom bogu. Samog faraona štovalo se kao sina boga Raa. Stoga je smrt faraonovog prvorođenca pokazala koliko su nemoćni i bog Ra i sam faraon.
it-1-E 504 odl. 1
Sveti skup
Svi sveti skupovi bili su posebni po tome što narod tada nije obavljao nikakav teški posao. Naprimjer, prvi i sedmi dan Blagdana beskvasnih kruhova bili su sveti skupovi. Jehova je o njima rekao: “Tih dana nemojte obavljati nikakav posao. Jedino smijete pripremati hranu da svi imaju što jesti” (Izl 12:15, 16). Svećenici su tijekom svetih skupova prinosili žrtve Jehovi (Le 23:37, 38), ali time zasigurno nisu kršili nijednu zapovijed koja je zabranjivala obavljanje svakodnevnih poslova. Ni ostatak naroda nije za vrijeme tih skupova bio besposlen, nego se posvetio korisnim duhovnim aktivnostima. Na tjedni dan počinka Izraelci su se okupljali kako bi zajednički štovali Jehovu i primali duhovnu pouku. Naime, tada se javno čitala i tumačila Božja pisana Riječ, kao što je to kasnije bio običaj u sinagogama (Dj 15:21). Dakle, na dan počinka i za vrijeme drugih svetih skupova narod nije obavljao teške poslove, nego se posvetio molitvi i razmišljanju o Stvoritelju i njegovim naumima.