‘Koliko je bilo sati?’
‘KOLIKO je sati?’ Koliko si već puta postavio ovo pitanje? U ovo brzo suvremeno doba, uvijek smo svjesni vremena. Većina naših dnevnih aktivnosti — jutarnje ustajanje, odlazak na posao, obroci, sastajanje s prijateljima i drugo — u velikoj mjeri je upravljano vremenom. A mi se oslanjamo na čitav niz naprava — satove, ručne satove, budilnike, radio aparate — da nam kažu koliko je sati.
Što reći o biblijskim vremenima kad ljudi nisu imali satove poput naših? Kako su oni računali vrijeme? Daje li biblijski zapis ikakvu napomenu u vezi toga? Poznavanje doba dana kad su se odigrali neki biblijski događaji može ti donijeti novostečeni uvid u Riječ Božju i pridodati zadovoljstvo tvom proučavanju Biblije.
Pokazatelji vremena koje je dao Bog
U početku se vrijeme događaja obično obilježavalo promatranjem sunca ili mjeseca, “dva velika svjetlila” koja je Stvoritelj smjestio na nebo da “dijele dan od noći” (1. Mojsijeva 1:14-16, NW). Primjerice, “kad je zora uzlazila” dva anđela su potakla Lota i njegovu obitelj da pobjegnu iz osuđene Sodome (1. Mojsijeva 19:15, 16, NW). A “pred veče” je Abrahamov vjerni sluga stigao na zdenac gdje je sreo Rebeku (1. Mojsijeva 24:11, 15).
U drugim prilikama bila su davana preciznija određenja vremena. Naprimjer, nasilni sin suca Gedeona, Abimeleh, bio je savjetovan da napadne Sihem “u jutru kad sunce ograne” (Sudije 9:33). Očito je iza toga bio taktički razlog. Blještavilo izlazećeg sunca iza Abimelehovih snaga sigurno je zbog “sjena gorskoga” veoma otežalo braniteljima Sihema raspoznati vojsku koja je napadala (Sudije 9:36-41).
Vremenski izrazi u duhu jezika
Hebreji su koristili izraze koji su i slikoviti i zanimljivi za obilježavanje vremena. Oni nam ne prenose samo osjećaj mjesnog ambijenta i običaja, već otkrivaju i nešto o okolnostima događaja.
Naprimjer, Postanak 3:8 (St) nam govori da je Jehova govorio Adamu i Evi “za dnevnog povjetarca” onog dana u kojem su sagriješili. Tako se može razumjeti da je to bilo blizu zalaska sunca, kad se diže hladan povjetarac, donoseći osvježenje od topline dana. Obično je približavanjem kraja dana vrijeme za opuštanje i odmor. Ipak, Jehova nije dozvolio da ozbiljno sudsko pitanje čeka do idućeg dana kad je još uvijek bilo vremena da se o njemu pobrine.
S druge strane, Postanak 18:1, 2 pokazuje da su Jehovini anđeli došli do Abrahamovog šatora u Mamri “za dnevne žege” (St). Zamisli podnevno sunce kako odozgo blješti po judejskim brdima. Vrućina može biti veoma teška. To je bilo uobičajeno vrijeme za obrok i odmor. (Vidi 1. Mojsijeva 43:16, 25; 2. Samuelova 4:5.) U skladu s tim, Abraham je bio na ‘ulazu šatora’, gdje je moglo biti malo strujanja zraka, možda se opuštajući nakon obroka. Još više možemo cijeniti gostoljubivost tog vremešnog čovjeka kad čitamo da je ‘potrčao u susret’ posjetiocima, zatim se ‘požurio u šator’ da kaže Sari da pripremi kruh, nakon čega je ‘otrčao govedima, uhvatio tele i dao ga momku da ga brže zgotovi’. I sve to po dnevnoj žegi! (Postanak 18:2-8, St).
Noćni sati kod Hebreja
Hebreji su očito noć dijelili na tri razdoblja, koja su nazivali “straže”. Svaka je obuhvaćala trećinu vremena između zalaska i izlaska sunca, ili oko četiri sata, ovisno o godišnjem dobu (Psalam 63:6). Gedeon je poduzeo napad na logor Madijana “u početak srednje straže”, koja je trajala od oko deset sati navečer do oko dva ujutro. Napad u to vrijeme očito je u potpunosti iznenadio stražare. Zaista, oprezni Gedeon nije mogao izabrati strateški povoljnije vrijeme za svoj napad! (Sudije 7:19).
U vrijeme Izlaska Jehova je “svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom”, dozvoljavajući tako Izraelcima da pređu po suhom tlu. Kad su ih Egipćani dostigli, već je bila ‘jutarnja straža’, a Jehova je smeo logor Egipćana, konačno ih uništivši tako što je doveo vode “u cik zore (...) u svoje korito” (Izlazak 14:21-27, St). Tako je prošla gotovo cijela noć dok more nije bilo razdvojeno i dok ga Izraelci nisu prešli.
U prvom stoljeću
Židovi su do prvog stoljeća prihvatili računanje od 12 sati za dan. Zato je Isus rekao u jednoj usporedbi: “Zar dan nema dvanaest sati?” (Ivan 11:9, St). Dani su se računali od izlaska do zalaska sunca, ili približno od šest ujutro do šest navečer. Tako bi “treći sat dana” bio oko devet ujutro. U to vrijeme je na dan Pentekosta bio izliven sveti duh. Kad su ljudi optužili učenike da su ‘puni slatkog vina’, Petar je odmah odbacio tu optužbu. Sigurno nitko ne bi bio pijan tako rano! (Djela apostolska 2:13, 15, St).
Na isti način Isusova izjava da je ‘njegovo jelo da izvrši volju onoga koji ga je poslao’ poprima dodatno značenje kad uzmemo u obzir vremenski činilac koji je bio uključen. Prema Ivanu 4:6, “to je bilo oko šestoga sata”, ili oko podneva (St). Nakon što su cijelo jutro pješačili kroz brdovitu Samariju, Isus i učenici su bili gladni i žedni. Zato su učenici poticali Isusa da jede kad su se vratili sa hranom. Nisu u potpunosti poznavali snagu i osvježenje koje je Isus primio vršenjem Jehovinog djela. Isusova izjava nesumnjivo nije bila samo slikovit izraz. On je doslovno bio okrijepljen vršenjem Božjeg djela, iako su sigurno prošli mnogi sati otkako nije ništa jeo (Ivan 4:31-34).
Kako je izlazak i zalazak sunca varirao prema godišnjem dobu, obično je dano samo približno vrijeme nekog događaja. Tako čitamo da su se događaji zbili u trećem, šestom ili devetom satu — što često znači približno u to vrijeme (Matej 20:3, 5; 27:45, 46; Marko 15:25, 33, 34; Luka 23:44; Ivan 19:14; Djela apostolska 10:3, 9, 30). Međutim, kad je vremenski činilac bio presudan za izvještaj, bila su dana preciznija ukazivanja na vrijeme. Naprimjer, robovi su odgovorili čovjeku koji je bio željan saznati hoće li njegovom sinu zaista biti bolje pomoću Isusove moći: “Jučer ga u sedmi sat [oko jedan poslijepodne] ostavi groznica” (Ivan 4:49-54, St).
Noćne podjele
Izgleda da su Židovi za vrijeme rimskog vladanja prihvatili grčku i rimsku podjelu noći na četiri straže, umjesto na tri koje su koristili ranije. Isus se u Marku 13:35 očito osvrnuo na četiri podjele. ‘Večernja’ straža je trajala od zalaska sunca do oko devet uvečer. Druga, ‘ponoćna’ straža počinjala je oko devet uvečer i završavala u ponoć. “Kad se oglase pijetli” obuhvaćala je razdoblje od ponoći do oko tri sata. A posljednja straža, ‘jutarnja’, prestajala je u zoru, ili oko šest sati (St).
Straža povezana sa ‘oglašavanjem pijetla’ posebno je zanimljiva zbog Isusovih riječi upućenih Petru, a zapisanih u Marku 14:30: “Upravo ćeš me ti, još noćas prije nego pijetao dvaput zapjeva, triput zatajiti” (St). Iako neki komentatori tvrde da se izraz “dvaput” odnosi na određene trenutke — ponoć i zoru, svaki za sebe — A Dictionary of Christ and the Gospels, koji je izdao James Hastings, ukazuje da “pijetao ustvari noću kukuriče, na Istoku i drugdje, u nepravilnim razmacima od ponoći nadalje”. Isus očito nije ukazivao na određeno vrijeme kad će ga Petar zanijekati. Umjesto toga, on je dao znak da obilježi svoje riječi upućene Petru, što se zaista ispunilo te iste noći (Marko 14:72).
“Za četvrte noćne straže” — između tri i šest ujutro — Isus je, hodajući po vodi Galilejskog mora, došao do svojih učenika koji su bili u čamcu “na morskoj pučini”. Očito je lako razumjeti zašto su učenici bili ‘preplašeni, govoreći: “Sablast!”, te od straha počeli vikati’ (Matej 14:23-26, St). S druge strane, to pokazuje da je Isus sigurno proveo znatno vrijeme moleći se na gori. Budući da je to bilo ubrzo nakon što je Irud Antipa pogubio Ivana Krstitelja i neposredno prije Pashe, koja je označila početak posljednje godine Isusove zemaljske službe, on je sigurno morao mnogo razmišljati u svojoj osobnoj molitvi Ocu.
Uz četiri straže, u upotrebi je bilo i 12-satno računanje vremena noću. Da bi Pavla sigurno sproveo do Cezareje, vojni zapovjednik Klaudije Lizija je rekao svojim stotnicima da pripreme 470 vojnika “poslije trećeg sata noću” (Djela apostolska 23:23, 24, St). Tako je Pavao pod okriljem noći sigurno odveden iz Jeruzalema.
Poznavati doba dana
Čitanje i razmišljanje o izvještajima koji govore o onome što se dogodilo Božjem drevnom narodu izvor je zadovoljstva i duhovne snage. Ako u svoje razmatranje možeš uključiti vremenski faktor, to će sigurno povećati radost tvog proučavanja Biblije. Zašto? Jer na taj način možeš dobro upoznati Riječ Božju. Izdanja kao što su Insight on the Scriptures i New World Translation of the Holy Scriptures With References u tom su pogledu dragocjena pomoć (oba djela objavio je Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc.). Ona će ti pomoći da pronađeš odgovor kad se zapitaš: ‘Koliko je bilo sati?’