Razgovaraju li neki zaista s mrtvima?

BRAZILSKI nogometni klubovi ponekad traže pomoć duhovnih medija. Zašto? Nadaju se savjetu kako mogu poraziti protivnika. Kako su pisale jedne novine, “mogućnost da se u potrazi za rješenjima problema svih vrsta stupi izravno u vezu s nadnaravnim ima veliki utjecaj na milijune ljudi”. U nekim zemljama visoko ugledni političari, kao i umjetnici i trgovci, redovito pitaju duhove. Mnogi smatraju da mrtvi raspolažu obuhvatnijim znanjem, pa se od njih nadaju uputama kako se može izliječiti neku bolest ili riješiti neki obiteljski ili financijski problem.

No, je li na mjestu željeti razgovarati s mrtvima? Postoji li uopće mogućnost za to? I da li su s tim povezani bilo kakvi rizici? Mnogi će biti iznenađeni kad saznaju što o tome govori Biblija.

Što se dogodilo kod Saula?

Razmotrimo sljedeći istiniti događaj koji je zabilježen u Bibliji: Iz straha pred neprijateljskim Filistejima, Saul, kralj starog Izraela, potražio je jednog duhovnog medija u En-doru. Zamolio je ženu da stupi u vezu s mrtvim prorokom Samuelom. Kada je medij opisao jednog starog čovjeka u gornjoj haljini bez rukava, Saul je ovu prikazu smatrao Samuelom. A kakvu je poruku primio? Izrael treba pasti u ruke Filistejcima, a Saul i njegovi sinovi bi već idućeg dana trebali biti kod “Samuela”, što znači da bi trebali poginuti u borbi protiv Filisteja (1. Samuelova 28:4-19). Da li se to zaista obistinilo?

Samo djelomično. Saul je u bici s Filistejima, doduše, bio teško ranjen, ali umro je tako što je počinio samoubojstvo (1. Samuelova 31:1-4). A protivno predskazivanju da će svi Saulovi sinovi umrijeti s njim, nadživio ga je njegov sin Iš-bošet.

Kao prvo, slijedeće bi trebalo biti razjašnjeno: Je li uopće bilo u redu pitati mrtve? Ne, nije bilo. U Bibliji se kaže: “I tako pogibe Saul za bezakonje svoje ... i što traži da pita duh vračarski” (1. Dnevnika 10:13). Možemo li iz toga izvući zaključak? Da. Saul je umro jer je zamolio duhovnog medija da pita mrtve. Kako to? Jer je time prestupio sljedeći nedvosmisleni Božji zakon: “Neka se ne nađe u tebe ... koji se dogovora sa zlim duhovima, ni opsjenar, ni koji pita mrtve. Jer je gad pred Jehovom tko god tako čini” (5. Mojsijeva 18:10-12). Zašto je zapitivanje mrtvih za Boga nešto odvratno? Prije nego odgovorimo na ovo pitanje, želimo ispitati nešto drugo.

Je li to zaista moguće?

Da bi se moglo s mrtvima razgovarati, umrli bi morali biti živi. Preduvjet za to bila bi besmrtna duša. No, u Bibliji se kaže: “Jehova Bog je zatim stvorio čovjeka iz praha zemaljskog i u nosnice mu udahnuo dah života i čovjek je postao živa duša” (1. Mojsijeva 2:7, NS). Prema tome, čovjek je sam duša. On nema besmrtnu dušu koja nakon smrti tijela nastavlja živjeti. U Bibliji se izričito kaže: “Koja duša zgriješi ona će poginuti” (Ezekijel 18:4). Osim toga, u Božjoj Riječi čitamo: “Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa... jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš”, u šeolu, sveopćem grobu čovječanstva (Propovjednik 9:5, 10).

Dakle, mrtvi nipošto ne raspolažu posebnim znanjem, već su bez ikakve svijesti. Prema tome, nemoguće je razgovarati s njima. Ako postupamo u skladu s Božjim zakonom, pošteđeni smo obmane. Međutim, kako pokazuje događaj u vezi kralja Saula, svakako je moguće primati poruke iz duhovnog područja.

Tko stoji iza toga?

Kod osoba koje tvrde da mogu stupiti u vezu s mrtvima, nerijetko se radi o varalicama. U “The World Book Encyclopedia” kaže se: “Dokazano je da duhovni medij često navode ljude pri seansama na vjerovanje da bi duhovi mogli stupiti u vezu sa živima. Za mnogo toga što se prilikom takvih seansi događa u stvari postoji naučno objašnjenje. Tako su, na primjer, neki mediji trbuhozborci. Neki imaju pomoćnike ili primjenjuju različite trikove. Drugi se služe hipnozom. Mnogi ljudi koji prisustvuju spiritističkoj seansi imaju čeznutljivu želju stupiti u vezu s umrlim rođakom. Ta želja im vjerojatno daje povoda za vjerovanje da svaka poruka koju medij saopći potječe iz duhovnog svijeta.”

No, da li bi se trebali samo na to ograničiti? Ne, jer nas slijeđenje Božje zapovijedi, ne pitati mrtve, štiti od daleko većih opasnosti. Poruke koje zaista dolaze iz duhovnog područja potječu naime od moćnih stvorenja koja žele zavesti čovječanstvo. Biblija ih označava “duhovima pakosti”; pri tome se radi o Sotoni, Đavlu, i o neposlušnim anđelima koji su poznati kao demoni (Efežanima 6:12). Kad je kralj Saul potražio duhovni medij u En-doru, jedan demon se izdavao za umrlog proroka Samuela.

Kao što Saulov slučaj pokazuje, demoni ne posreduju ništa dobrog, a takozvana pomoć koja se od njih prima samo je kratkog trajanja. Kao i njihov gospodar, Đavo, i oni su lašci (Marko 3:22; Ivan 8:44). S tim u vezi je britanski književnik Sir Arthur Conan Doyle, koji se bavio parapsihologijom, pisao: “Na nesreću, imamo posla s posve hladnokrvnim lažima od strane zlih ili zlonamjernih inteligencija. Svatko tko je ispitao stvar, vjerojatno je doživio primjere hotimičnih obmana koje su povremeno pomiješane s dobrim, istinitim saopćenjima” (“The New Revelation”, str. 72). Ti se vjerojatno ne želiš dati zavarati, zar ne?

Sada razmotrimo slijedeće: Iz povijesti znamo za trgovinu robljem i s njom povezane patnje. Da li bi netko dobrovoljno preuzeo na sebe poniženja i okrutnosti koje su s tim bile povezane? Naravno ne. Zašto se onda dati zarobiti od zlih duhova? Ne samo da oni ljude varaju, nego im otimaju njihovu slobodu i navode ih čak i na nasilje i ubojstvo. Tako je, na primjer, 29-godišnji José iz Pernambuca (Brazil) rekao da ga je ‘jedan duh koji je ušao u njega prisilio da ubije svoju jednogodišnju kćerku’. Da, bavljenje zlim duhovima može dovesti do takvog robovanja. Isto tako kako su u prošlosti izmučeni robovi čeznuli za slobodom, tako bi se trebali nastojati osloboditi oni koji su danas robovi demona. Tu slobodu se može postići ako se, između ostalog, više ne posjećuju duhovni mediji i ne pokušava više razgovarati s mrtvima.

Je li uopće potrebno razgovarati s mrtvima?

Ne, jer nismo sami. Kao djeca koja imaju povjerenja u svog oca, možemo slobodno moliti za pomoć nebeskog Oca, koji iskrenim ljudima rado pomaže (Luka 11:9-13). Božji prorok Izaija je pisao: “I ako vam reku: pitajte vrače i gatare koji šapću i mrmljaju, recite: ne treba li narod da pita Boga svojega? Ili će pitati mrtve mjesto živih? Zakon i svjedočanstvo tražite” (Izaija 8:19, 20).

Da, naše pouzdanje u Jehovu Boga stoji na čvrstom temelju ako vršimo njegovu volju i nemamo nikakvog kontakta sa zlim duhovima. Kršćanski učenik Jakov je pisao: “Pokorite se dakle Bogu, a protivite se đavolu i pobjeći će od vas” (Jakov 4:7). Jedan čovjek koji se 28 godina bavio spiritizmom, rekao je nakon što je s Jehovinim svjedocima proučavao Bibliju: “Nikada se ne bi trebalo plašiti onoga što bi Đavo mogao učiniti onima koji napuštaju spiritističke postupke, nego štoviše, uzdati se u Jehovu Boga.”

Ako punimo svoj um istinom iz Riječi Božje i odgovarajuće tome postupamo, moći ćemo se obući “u sve (duhovno) oružje Božje” da bi se “mogli održati protiv lukavstva đavolskoga” i nećemo biti zarobljeni od zlih duhovnih sila (Efežanima 6:11). I redovita molitva Jehovi je snažna zaštita od dodijavanja demona (Priče Salamunove 18:10).

Kako je samo utješno znati istinu o stanju mrtvih! Smrt nalikuje dubokom snu (Ivan 11:11). A Isus Krist nam jamči da će biti uskrsenje mrtvih (Ivan 5:28, 29).

Bivši spiritist kao i njegova žena i djeca, doznali su iz Biblije da nitko ne bi trebao pokušavati razgovarati s mrtvima, odnosno s nekim tko se za njih izdaje. Poput ove obitelji, kao i mnogih drugih ljudi po čitavom svijetu, možeš i ti postići duhovnu slobodu (Ivan 8:32). Upoznaj istinu o mrtvima, kao i Božju namjeru u pogledu čovječanstva. Onda možeš gledati ususret Jehovinom novom sustavu, gdje ćeš moći razgovarati sa svojim uskrsnulim voljenima i radovati se vječnom životu pod mirnim okolnostima (Izaija 25:8).

[Slika na stranici 4]

Tko je zapravo govorio kad je kralj Saul tražio poruku od mrtvog proroka Samuela?