Pouke iz Prve knjige dnevnika

PROŠLO je čak 77 godina otkako su se Židovi iz babilonskog izgnanstva vratili u svoju domovinu. Hram koji je ponovno sagradio upravitelj Zorobabel sada postoji već 55 godina. Glavni razlog povratka Židova je obnova prave religije u Jeruzalemu. Međutim, narodu nedostaje revnosti u služenju Jehovi. Hitno mu je potrebno ohrabrenje, a to je upravo ono što sadrži Prva knjiga dnevnika.

Osim što sadrži rodoslovne zapise, ta biblijska knjiga opisuje razdoblje od oko 40 godina, od smrti kralja Saula do smrti kralja Davida. Smatra se da ju je napisao svećenik Ezra 460. pr. n. e. Prva knjiga dnevnika korisna je zato što nam pruža uvid u službu koja se obavljala u hramu te iznosi pojedinosti o Mesijinoj rodoslovnoj liniji. Kao dio nadahnute Božje Riječi ona jača našu vjeru i pomaže nam da bolje razumijemo Bibliju (Hebrejima 4:12).

Detaljna rodoslovna lista koju je sastavio Ezra bila je potrebna iz najmanje tri razloga: kako bi se osiguralo da svećeničku službu obavljaju samo oni koji to smiju, radi lakšeg utvrđivanja plemenskog nasljedstva te da se sačuva zapis o lozi iz koje će proizaći Mesija. Zapis prati porijeklo Židova sve do prvog čovjeka. Od Adama do Noe prošlo je deset naraštaja i još deset ih je bilo do Abrahama. Nakon što se u njemu navode imena sinova Izmaela, Abrahamove inoče Ceture i Ezava, izvještaj se usredotočuje na rodoslovnu liniju 12 Izraelovih sinova (1. Dnevnika 2:1).

Potomcima Jude pridaje se najveća pažnja jer je od njih nastala kraljevska loza kralja Davida. Od Abrahama do Davida bilo je 14 naraštaja i isto toliko do izgnanstva u Babilon (1. Dnevnika 1:27, 34; 2:1-15; 3:1-17; Matej 1:17). Ezra je potom nabrojio potomke plemena koja su bila na istočnoj strani rijeke Jordana, nakon čega slijedi rodoslovlje Levijevih sinova (1. Dnevnika 5:1-24; 6:1). Zatim slijedi kratak osvrt na još neka plemena zapadno od Jordana i detaljan popis Benjaminovih potomaka (1. Dnevnika 8:1). Također su navedena imena prvih jeruzalemskih stanovnika nakon babilonskog izgnanstva (1. Dnevnika 9:1-16).

Odgovori na biblijska pitanja:

1:18 — Je li Salin otac bio Kainan ili Arfaksad? (Luka 3:35, 36). Salin otac bio je Arfaksad (1. Mojsijeva 10:24; 11:12). Lako je moguće da je riječ “Kainan” u Luki 3:36 zapravo iskrivljena riječ “Kaldejci”. Ako je to slučaj, u izvorniku je možda pisalo “sin Kaldejca Arfaksada”. Moguće je i da se imena Kainan i Arfaksad odnose na istu osobu. Ne treba previdjeti ni činjenicu da u nekim rukopisima nema izraza “sin Kainanov”.

2:15 — Je li David bio sedmi Jesejev sin? Ne, Jesej je imao osam sinova, a David je bio najmlađi (1. Samuelova 16:10, 11; 17:12). Jedan Jesejev sin očito je umro bez djece. Budući da ime tog sina ne bi mnogo značilo za rodoslovne zapise, Ezra ga je izostavio.

3:17 — Zašto se u Luki 3:27 za Jehonijinog sina Salatijela kaže da je sin Nerijev? Salatijelov otac bio je Jehonija. Međutim, Neri je očigledno Salatijelu dao svoju kćer za ženu. Luka je Nerijevog zeta nazvao Nerijevim sinom kao što je i Josipa nazvao sinom Marijinog oca Helija (Luka 3:23).

3:17-19 — U kakvom su rodbinskom odnosu bili Zorobabel, Fadaja i Salatijel? Zorobabel je bio Fadajin sin, a Fadaja je bio Salatijelov brat. Međutim, Biblija ponekad Zorobabela naziva Salatijelovim sinom (Matej 1:12; Luka 3:27). Možda je Fadaja umro, a Zorobabela odgojio Salatijel. Isto tako, ako je Salatijel umro bez djece, moguće je da je Fadaja izvršio svoju djeversku dužnost i oženio se bratovom ženom, a Zorobabel je onda bio njihov prvorođenac (5. Mojsijeva 25:5-10).

5:1, 2 — Što je za Josipa značilo stjecanje prava prvorodstva? To je značilo da Josip dobiva dvostruki dio nasljedstva (5. Mojsijeva 21:17). Tako je on postao otac dvaju plemena — Efraima i Manasije. Od drugih Izraelovih sinova proizašlo je samo po jedno pleme.

Pouke za nas:

1:1–9:44 Rodoslovlja stvarnih ljudi dokazuju da se prava religija i sve što je s njom povezano temelji na činjenicama, a ne legendama.

4:9, 10 Jehova je uslišio usrdnu Jabesovu molitvu u kojoj je molio za proširenje svog područja mirnim putem kako bi u njemu moglo živjeti još više bogobojaznih ljudi. I mi se od srca trebamo moliti za porast Božjeg naroda te revno činiti učenike.

5:10, 18-22 U danima kralja Saula plemena istočno od Jordana porazila su Agareje koji su čak bili više nego dvostruko brojniji. To se dogodilo zato što su se hrabri ljudi iz tih plemena uzdali u Jehovu i tražili njegovu pomoć. Imajmo i mi potpuno pouzdanje u Jehovu dok usprkos daleko jačim neprijateljima ustrajemo u svojoj duhovnoj borbi (Efežanima 6:10-17).

9:26, 27 Leviti koji su služili kao vratari imali su vrlo odgovoran posao. Kod njih su bili ključevi od ulaza u svete hramske prostore. Savjesno su svako jutro otvarali vrata. Nama je povjeren zadatak da pronađemo ljude na našem području i pomognemo im da postanu Jehovini sluge. Zar ne bismo i mi trebali biti pouzdani i dostojni povjerenja upravo poput tih levita?

Kralj Saul i trojica njegovih sinova poginuli su u borbi s Filistejcima na gori Gelboji. Jesejev sin David postao je kralj nad Judinim plemenom. Ljudi iz svih plemena došli su u Hebron i postavili ga za kralja nad cijelim Izraelom (1. Dnevnika 11:1-3). Ubrzo nakon toga osvojio je Jeruzalem. Kasnije su Izraelci donijeli kovčeg saveza u Jeruzalem ‘klikujući i trubeći u rogove i udarajući u psaltire i u gusle’ (1. Dnevnika 15:28).

David je izrazio želju da sagradi dom pravom Bogu. Jehova je tu čast ostavio za Salamuna, a s Davidom je sklopio savez za Kraljevstvo. David je nastavio ratovati protiv Izraelovih neprijatelja, a Jehova mu je davao pobjedu za pobjedom. Zbog nedopuštenog popisa stanovništva poginulo je 70 000 ljudi. Nakon što mu je anđeo rekao da podigne žrtvenik Jehovi, David je kupio zemljište od Ornana Jebuzejca. David je započeo velike pripreme kako bi se na tom mjestu sagradio ‘vrlo velik i slavan’ Jehovin dom (1. Dnevnika 22:5). David je organizirao i levitske službe, koje su u ovoj knjizi opisane detaljnije nego u bilo kojoj drugoj biblijskoj knjizi. Kralj i narod davali su velikodušne priloge za hram. Nakon 40 godina vladanja David je umro “u dobroj starosti, sit života, bogatstva i slave; i na njegovu mjestu poče kraljevati Salamun sin njegov” (1. Dnevnika 29:28).

Odgovori na biblijska pitanja:

11:11 — Zašto se govori o 300, a ne 800 pobijenih kao u paralelnom izvještaju iz 2. Samuelove 23:8? Glavni među trojicom Davidovih najhrabrijih ljudi bio je Jezbam, ili Joseb-Basevet. Druga dva junaka bila su Eleazar i Sema (2. Samuelova 23:8-11). Dva se izvještaja razlikuju vjerojatno zato što govore o dva različita podviga istog čovjeka.

11:20, 21 — Kakav je položaj Abizaj imao u odnosu na trojicu glavnih Davidovih junaka? Abizaj nije bio jedan od tri najveća junaka koji su služili Davidu. Međutim, prema 2. Samuelovoj 23:18, 19 (prijevod Stvarnost) on je bio zapovjednik tridesetorici ratnika i bio je najistaknutiji među njima. Abizaj je stekao glas kao i trojica glavnih junaka zato što je učinio junačko djelo slično Jezbamovom.

12:8 — U kom su smislu lica ratnika iz Gadovog plemena bila kao “lice lavovsko”? Ti hrabri ljudi bili su uz Davida u pustinji. Narasla im je duga kosa. Zbog kose koja je podsjećala na grivu izgledali su divlje, poput lavova.

13:5 — Na što se odnosi izraz ‘Sihor egipatski’? Budući da “sihor” na hebrejskom u osnovi znači “rijeka”, neki misle da se taj izraz odnosi na jedan rukavac Nila. Također se smatra da se izraz ‘potok egipatski’ iz 4. Mojsijeve 34:5 odnosi na tu istu “rijeku”. Međutim, u 4. Mojsijevoj 34:5 upotrijebljena je jedna druga hebrejska riječ koja se može točnije prevesti riječju “dolina”. Stoga prevladava mišljenje da je ‘Sihor egipatski’ isto što i dolina rijeke Egipta — dugačka riječna dolina koja je predstavljala jugozapadnu granicu Obećane zemlje (4. Mojsijeva 34:2, 5; 1. Mojsijeva 15:18).

16:30 — Zašto se kaže da treba ‘strepiti pred Jehovom’? Time se jednostavno želi ukazati na strahopoštovanje i duboko cijenjenje koje trebamo osjećati prema Jehovi.

16:1, 37-40; 21:29, 30; 22:19 — Kako se u Izraelu vršila vjerska služba nakon što je kovčeg donesen u Jeruzalem, a prije nego što je sagrađen hram? Kada je David donio kovčeg u Jeruzalem i smjestio ga u šator koji je načinio, kovčeg je mnogo godina bio izvan svetog šatora. Kovčeg je nakon preseljenja ostao u Jeruzalemu, u šatoru koji je David načinio. S druge strane, sveti šator bio je u Gabaonu, gdje su prvosvećenik Sadok i njegova braća prinosili žrtve propisane Zakonom. To je trajalo dok nije dovršen hram u Jeruzalemu. Kada je hram bio spreman za upotrebu, sveti je šator donesen iz Gabaona u Jeruzalem, a kovčeg je smješten u Svetinju nad svetinjama u hramu (1. Kraljevima 8:4, 6).

Pouke za nas:

13:11 (NS) Umjesto da se ljutimo i optužujemo Jehovu kada nam nešto pođe po zlu, moramo razmisliti o tome što se dogodilo i pokušati shvatiti što je dovelo do neuspjeha. Nesumnjivo je i David tako postupio. Izvukao je pouku iz svoje pogreške i kasnije je kovčeg na ispravan način prenio u Jeruzalem.a

14:10, 13-16; 22:17-19 Kad god stojimo pred odlukom koja će utjecati na našu duhovnost, uvijek se trebamo obratiti Jehovi u molitvi i tražiti njegovo vodstvo.

16:23-29 Služenje Jehovi treba nam biti na prvom mjestu u životu.

18:3 Jehova ispunjava svoja obećanja. Posluživši se Davidom ispunio je svoje obećanje da će Abrahamovom potomstvu dati cijelu kanaansku zemlju, koja se prostirala “od vode Egipatske do velike vode, vode Eufrata” (1. Mojsijeva 15:18; 1. Dnevnika 13:5).

21:13-15 Jehova je zapovjedio anđelu da zaustavi pomor zato što suosjeća s patnjama svog naroda. Zaista je “veoma velika milost njegova”!b

22:5, 9; 29:3-5, 14-16 Premda mu nije bila povjerena gradnja Jehovinog hrama, David se pokazao vrlo velikodušnim. Zašto? Znao je da sve što je stekao posjeduje zahvaljujući Jehovinoj dobroti. Takva zahvalnost trebala bi i nas potaknuti da budemo velikodušni.

24:7-18 David je organizirao svećenike u 24 razreda i takvo je uređenje još uvijek bilo na snazi kada se Jehovin anđeo pojavio Zahariji, ocu Ivana Krstitelja, te mu navijestio Ivanovo rođenje. Budući da je Zaharija pripadao ‘razredu Abije’, u to je vrijeme na njemu bio red da služi u hramu (Luka 1:5, 8, 9). Prava religija povezana je s povijesnim, a ne mitološkim osobama. Blagoslovi usljeđuju kada ‘vjernog i razboritog roba’ odano podupiremo dok organizirano služimo Jehovi (Matej 24:45).

Prva knjiga dnevnika ne sadrži samo rodoslovlja. Ona govori i tome kako je David u Jeruzalem prenio kovčeg saveza, izvještava o njegovim velikim pobjedama, o pripremama za gradnju hrama te organiziranju levitske i svećeničke službe po razredima. Sve što je Ezra napisao u Prvoj knjizi dnevnika nesumnjivo je koristilo Izraelcima, naime potaknulo ih je da s većom revnošću obožavaju Jehovu u hramu.

David nam je zaista odličan primjer osobe kojoj je služenje Jehovi bilo najvažnije u životu. David nije tražio posebne pogodnosti za sebe, već se trudio vršiti Božju volju. Zato poslušajmo njegov savjet da služimo Jehovi “cijelim srcem i dušom dragovoljnom”! (1. Dnevnika 28:9).