Jobova besprijekornost — tko je može oponašati?
“Nek me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri, pa će uvidjeti neporočnost (besprijekornost, NS) moju!” (JOB 31:6, ST).
1. Zašto je dobro promatrati Jobov primjer i koja se pitanja postavljaju?
JOB je bio uvjeren u svoju besprijekornost, stoga je s dobrodošlicom prihvatio preispitivanje s Božje strane. Njegov primjer može predstavljati veliko ohrabrenje za nas danas, jer sotona, đavao očajnički pokušava slomiti besprijekornost svih koji služe Bogu (1. Petrova 5:8). Obzirom na tu situaciju rekao je učenik Jakov, prije svega u vezi s Jobom: “Za uzor strpljiva podnošenja nevolja uzmite, braćo, proroke” (Jakov 5:10, 11, ST). Ali, tko može oponašati Jobovu besprijekornost? Možemo li mi to? U kojem nam je pogledu Job ostavio primjer čuvanja besprijekornosti?
2. a) Što znači ime Job? b) Što je bilo prouzročeno time što je Job sačuvao besprijekornost?
2 Ime “Job” znači “predmet neprijateljstva”, što se sigurno i odnosilo na Jobov slučaj. No, kad je Jehova uslišio sotoninu molbu, udaljivši zaštitnu ogradu koja je okruživala Joba, ništa od svega što je sotona učinio nije moglo slomiti Jobovu besprijekornost prema Bogu (Job 1:1 do 2:10). Tako je Job odgovorio na sotoninu istaknutu tvrdnju kako bi on mogao svakoga odvratiti od Boga (Priče Salamunove 27:11). Sačuvavši svoju besprijekornost Job je takoreći objasnio pred cijelim svemirom: ‘Sotono, ti si podli varalica, jer Jehova je moj Bog, i ja ću sačuvati svoju čistoću prema njemu, sasvim svejedno što bi me moglo snaći!’ (Job 27:5).
Tko je nalik Jobu
3. Tko je bio zaštićen na nebu i koja se pitanja postavljaju s njim u vezi?
3 Sporno pitanje između Jehove i sotone bilo je univerzalnog karaktera, jer je uključivalo i duhovno carstvo. Tamo na nebu, okruženo Jehovinom zaštičujućom skrbi, nalazilo se obećano “sjeme” preko kojeg je Bog namjeravao ostvariti svoje velike naume (1. Mojsijeva 3:15). No, hoće li ono, kad više ne bude te zaštitne ograde, uistinu oponašati Jobovu besprijekornost? Hoće li dokazati da savršen čovjek, kakav je bio Adam, može sačuvati savršenu besprijekornost prema Bogu? (1. Korinćanima 15:45). Sotona je činio pripreme kako bi zadao teške kušnje tom “sjemenu” čim se ono pojavi na Zemlji.
4. a) Tko je postao glavnim predmetom sotonina neprijateljstva i kako znamo da mu je Bog uskratio svoju zaštitnu skrb? b) Što je kroz Isusa bilo omogućeno Jehovi?
4 Isus Krist je bio to od Boga poslano “sjeme” s neba. Stoga se našao u središtu sotonine pažnje, postavši glavnim predmetom sotonina neprijateljstva. Jedan od dokaza da je Jehova udaljio svoju zaštitnu ogradu jest Kristov uzvik na stupu za pogubljenje: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Matej 27:46; Psalam 22:1). Iako je Isus jasno osjetio da je Bog uskratio svoju zaštitu, može se i za njega reći kao za Joba da ‘on nije sagriješio Bogu, niti mu je pripisao bilo što neumjesno’ (Job 1:22, NS). On je oponašao Joba sačuvavši savršenu besprijekornost prema Bogu, dokazavši time da ‘njemu na Zemlji nema ravna’ (Job 1:8). Tako je Jehova kroz Isusa dao potpuni i trajni odgovor na sotoninu krivu optužbu da Bog nema čovjeka na Zemlji koji bi mu mogao ostati vjernim i pod najtežim kušnjama.
5. a) Što je radio sotona kako prije, tako i kasnije? b) Što je učinio sotona nakon što je bio udaljen iz neba?
5 Unatoč tom odgovoru sotona ide dalje, optužujući Isusovu duhovnu braću, koja zajedno s Isusom sačinjavaju “sjeme” sa ženom uspoređene Božje organizacije. U vezi s uspostavom Kraljevstva na nebu, u Bibliji se kaže slijedeće za sotonu: “Zbačen je tužitelj naše braće, koji ih je optuživao dan i noć pred našim Bogom!” Ali, sotona nije samo optuživao, nego je i napadao! U Bibliji čitamo o vremenu nakon njegova izbacivanja s neba slijedeće: “A zmaj (sotona) se razgnjevi na ženu i ode da vodi rat protiv ostalih od njezina sjemena, koji drže Božje zapovijedi i pridonose svjedočanstvo za Isusa” (Otkrivenje 12:7-12, 17, NS).
6. a) Tko prednjači danas u djelu propovijedanja i tko im se priključio u tome? b) Što im sve sotona pokušava učiniti?
6 Ti “ostali od njezina sjemena” su Jehovini pomazani svjedoci, koji danas još žive na Zemlji. Oni prednjače u pridonošenju “svjedočanstva za Isusa”, time što diljem svijeta javno objavljuju da je Isus već ustoličen za kralja i da će uskoro učiniti kraj sadašnjem nepravednom sustavu (Matej 24:14; Danijel 2:44). Ali, oni ni izdaleka nisu sami! Priključilo im se veliko mnoštvo koje broji više od tri milijuna ljudi, i tako zajedno s njima sačinjavaju ujedinjenu svjetsku organizaciju za sačuvanje besprijekornosti. Svi ti čuvari besprijekornosti postali su također predmetom sotoninog bezobzirnog proganjanja, a njihovom se nebeskom ocu Jehovi dopada njihova besprijekornost (2. Timoteju 3:12; Priče Salamunove 27:11).
7. Zašto možemo imati pouzdanje unatoč sotoninim napadima?
7 Sigurno je razočaravajuća činjenica da je odgovarajuće Jobovom slučaju, na nas upravljena sotonina pogubna pažnja, zato što nastojimo sačuvati besprijekornost prema Bogu. Ali, to nas ne smije zbuniti. Zašto ne? Zato jer je Jehova “pun samilosti i milosrđa, pa nas neće zapustiti, niti će nas ostaviti” (Jakov 5:11; 5. Mojsijeva 31:6). Da, Jehova će nas podržavati. “Štit je onima koji hodaju u besprijekornosti”, čitamo u Bibliji (Priče Salamunove 2:7, NS). Ali, to ne znači da Jehova neće dozvoliti da ne budemo iskušani. On će to dozvoliti jednako kao u Jobovom slučaju. “No, Bog je vjeran” utvrdio je apostol Pavao, “i neće dopustiti da budete iskušani iznad vaših snaga, nego će stvoriti izlaz iz kušnje, da biste je mogli podnijeti” (1. Korinćanima 10:13, NS).
U slučaju kušnje
8. Kako nam je danas od koristi Jobov primjer?
8 Jobov primjer besprijekornosti može nam svima biti od koristi kad smo izloženi teškim kušnjama. Job je toliko trpio da je poželio umrijeti i biti sakriven u šeolu; općem grobu čovječanstva (Job 14:13). U novo su se vrijeme mnogi slično osjećali, pa su rekli da bi mogli suosjećati s Jobom u njegovim teškim patnjama. Možda si se i ti ponekad tako osjećao. Izvještaj o njegovim patnjama može za nas predstavljati nešto poput ohrabrenja od prijatelja koji je prošao čak kroz težu kušnju. Svjesnost da je netko drugi ustrajao i da nas razumije sigurno će nam pomoći da i mi ustrajemo.
9. Kako nam može pomoći spoznaja da su drugi sačuvali besprijekornost?
9 Budući da Jehova pozna naše potrebe, dao je napisati knjigu o Jobu, kako bi nam pomogao oponašati Joba u čuvanju besprijekornosti (Rimljanima 15:4; Jakov 5:10, 11). Bog zna da, kao što je jedan dio tijela ovisan o drugome, tako i njegovi vjerni sluge trebaju jedan drugoga (1. Korinćanima 12:20, 26). Prisjetimo se oblasnih sastanaka “Čuvari besprijekornosti”, koje su posjetili milijuni čitatelja ovog časopisa. Onaj tko je bio prisutan sigurno se još sjeća kako dobro djeluje druženje s tolikim drugima, čiji se glavni cilj u životu sastoji u čuvanju besprijekornosti prema Bogu. Kakav li je podstrek svima prisutnima koji čuvaju svoju besprijekornost bila spoznaja da su mnoge tisuće oko njih također sačuvale besprijekornost u teškim kušnjama — bilo na radnom mjestu, u školi ili u sredini gdje žive (1. Petrova 5:9).
10. a) Kako može doći do toga da netko nema više ispravni kut gledanja? b) Što je Job počeo dovoditi u pitanje?
10 Međutim, možda ne čuvamo besprijekornost uvijek s ispravnog kuta gledanja, što se dogodilo čak i Jobu. Onaj tko mnogo trpi, pa je utučen mogao bi reći: “Zašto mi Bog to radi? Zašto on dopušta sve to?” Mogao bi doći tako daleko da pita: “Kakove li koristi što služim Bogu?” Budući da Job nije poznavao uzročnika svojih patnji, doveo je u pitanje korist istih, jer dobar čovjek izgleda trpi jednako kao i zao, ako ne čak i više (Job 9:22). Prema riječima Elijuva, Job je rekao: “Što mi koristi, što imam od toga ako ne grešim?” (Job 35:3, Einheitsübersetzung). Ipak, ne smijemo dozvoliti da nas vlastite teškoće toliko smetu da bismo izgubili ispravni kut gledanja, dovodeći u pitanje vrijednost služenja Bogu.
11. U kom je pogledu Elijuv ispravio Joba?
11 Elijuv je, što je bilo opravdano, ispravio Joba, pokazavši koje je ispravno gledište o toj stvari, time što je naglasio da je Jehova uzvišen visoko iznad Joba (Job 35:4, 5). I kao što je Elijuv objasnio, nikada ne smijemo, bez obzira što se dogodilo, zaključiti da se Bog ne brine za nas, niti misliti kako ga možemo radi njegove tobožnje nepravde takoreći “izbrisati”. “Ako griješiš”, pitao je Elijuv Joba, “što si mu uradio, prijestupom svojim što si mu zadao?” (Job 35:6, ST). Da, pokušaš li “izbrisati” Boga time što napuštaš njegove puteve ili službu, štetiš sebi a ne Bogu.
12. Kako djeluje na Boga naše čuvanje besprijekornosti?
12 S druge strane, Elijuv pokazuje da Jehova nema nikakve osobne koristi ako mi činimo što je pravo. Jehova se naravno raduje ako sačuvamo besprijekornost, ali on ni na koji način ne ovisi o našem obožavanju, što proizlazi iz pitanja koje je Elijuv postavio Jobu: “Ako si pravedan, što ćeš mu dati? Ili što će primiti iz ruke tvoje?” (Job 35:7). Bog nam je dao život, omogućio nam da dišemo, krećemo se i postojimo. Njemu pripada sve! (Djela apostolska 17:25; 1. Dnevnika 29:14). Dakle, niti naša zloća ni naša pravednost ne utječu na Boga osobno (Job 35:8).
Kad nas netko ispravlja
13. a) Kako je reagirao Job kada je bio ispravljen? b) Koji problem imamo svi mi?
13 Kako je reagirao Job kad ga je ispravio najprije Elijuv, a zatim sam Jehova? Prihvatio je to kajući se “u prahu i pepelu” (Job 42:6). Da, Job se ponizio i priznao da je bio u zabludi. Ne divimo li se takvoj poniznosti? No, kako je s nama? Čak ako smo poput Joba nepokolebljivi čuvari besprijekornosti, svi mi smo skloni činiti greške, bivajući neuravnoteženima u ovom ili onom pogledu (Jakov 3:2; Galaćanima 2:11-14). Što da učinimo ako nas — možda neki mlađi čovjek poput Elijuva — upozori na naše greške ili na našu nesavršenost? (Job 32:4).
14. a) Čemu su skloni ljudi u općenitom kad bivaju ispravljani? b) Kako može doći do zabluda ili krivog prosuđivanja i kakav je primjer dao Job kad je bio ispravljen?
14 Nije uvijek lako dati se ispraviti (Jevrejima 12:11; Priče Salamunove 3:11, 12). Mi smo skloni opravdavati se. Možda smo, slično kao u slučaju Joba, nenamjerno rekli ili učinili nešto naopako. Iako iz dobrih poticaja, možda smo to rekli iz neznanja, zbog pomanjkanja razumijevanja ili suosjećanja. Možda su naše primjedbe bile odraz rasne ili nacionalne nadmoćnosti, ili smo pokazali biblijski neosnovanu strogoću u određenoj stvari. Netko bi nas mogao upozoriti da je ono što smo rekli odraz našeg osobnog gledišta, te da smo time povrijedili druge, možda čak ugrozili njihovu duhovnost. Da li ćemo, kad bivamo ispravljani, oponašati Joba priznajući da ‘smo nerazumno govorili’ i zatim ‘poreći to’? (Job 42:3, 6).
Uzdati se u Boga, a ne u bogatstvo
15. Kako znamo da se Job nije uzdao u svoje bogatstvo?
15 Baldad je posumnjao u temelj Jobova pouzdanja, napomenuvši da je Job zaboravio Boga, učinivši si nešto drugo temeljem svog pouzdanja (Job 8:13, 14). No, iako je Job bio blagoslovljen mnogim materijalnim stvarima, on se nije uzdao u njih. Stoga njegova besprijekornost nije bila nimalo uzdrmana gubitkom svih njegovih materijalnih dobara (Job 1:21). U završnim riječima svoje obrane Job je rekao: “Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: ‘Sigurnosti moja!’ Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koje su mi stekle ruke? ... grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao” (Job 31:24-28, ST).
16. a) Kojem se ispitivanju trebamo podvrgnuti? b) Koje jamstvo daje Bog svima koji se uzdaju u njega?
16 A kako je s nama? U koga se mi uzdamo — u Jehovu ili u materijalne posjede? Da li bi mogao Bog, kad bi nas izmjerio na ispravnoj mjeri, što si je Job želio, utvrditi da smo sačuvali besprijekornost u tom pogledu? Je li naš glavni cilj u životu zaista obradovati Jehovu čistim načinom života, što bi bio odgovor na sotonine klevete? Ili smo uglavnom zaposleni udovoljavanjem svojih užitaka i stjecanjem materijalnih dobara? No, kako je lijepo ako smo poput Joba, ako radujemo Jehovino srce time što se uzdamo u njega, a ne u sebe, ako materijalnim stvarima kojima raspolažemo ne pripisujemo pretjeranu važnost! Ako se uzdamo u Jehovu, stavljajući njegove interese na prvo mjesto, on nas, kako je zajamčio, nikada neće napustiti ili ostaviti na cjedilu (Matej 6:31-33; Jevrejima 13:5, 6).
Spolna moralnost
17. Na što su ciljali Jobovi “tješitelji”, no što je rekao Job o svom ponašanju u moralnom pogledu?
17 Lažni tješitelji nisu Joba direktno okrivili za loše ponašanje što se tiče spolnog morala, ali su katkada napominjali kako je kriv za neku tajnu grešku radi koje ga Bog sada kažnjava. Job je kao bogat čovjek, kao “najugledniji među svim istočnjacima”, sigurno imao prilike za vanbračnim spolnim odnosima (Job 1:3; 24:15). Neki su sluge Božji, prije i poslije Joba, pali žrtvama iskušenja na području spolnosti (1. Mojsijeva 38:15-23; 2. Samuelova 11:1-5), Međutim, Job se ogradio od svakog ciljanja na takova nedjela, rekavši: “Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu. ... Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah, ... Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi” (Job 31:1, 9-11, ST).
18. Zašto je tako teško sačuvati spolnu moralnost, ali zašto ćemo biti sretni ako je sačuvamo?
18 Ni u jednoj drugoj metodi potkopavanja besprijekornosti slugu Božjih sotona nije bio tako uspješan kao u zavođenju na blud (4. Mojsijeva, 25. poglavlje). Možeš li oponašati Jobovu besprijekornost time da se odupreš svakom zavođenju na loše ponašanje u pogledu spolnog morala? To je uistinu izazov, posebno u današnjem seksualno izopačenom svijetu u kojem prevladava nemoral. Ali, kad ćemo jednom morati položiti račun, sigurno će nas radovati da ćemo moći reći puni pouzdanja poput Joba: “Bog će uvidjeti moju besprijekornost” (Job 31:6, NS).
Što nam može pomoći
19. Što je bezuvjetno potrebno da bi sačuvali besprijekornost?
19 Nije lako oponašati Jobovu besprijekornost, jer sotona danas jednako uporno nastoji slomiti našu besprijekornost, kako je to pokušao učiniti kod Joba. Stoga je bezuvjetno potrebno da uzmemo na sebe potpunu bojnu opremu Božju (Efežanima 6:10-18). To uključuje potrebu da — imajući pred očima Jobov primjer — budemo upravljeni k Bogu, da uvijek nastojimo dopasti mu se u svemu što radimo, bilo mi sami ili naši rođaci (Job 1:5). Dakle, proučavanje Biblije, redovito sastajanje s braćom u vjeri i javno zastupanje naše vjere — sve je to od najveće važnosti (2. Timoteju 2:15; Jevrejima 10:25; Rimljanima 10:10).
20. a) Koja nas nada može podržati u kušnjama? b) Koju nagradu možemo dobiti za čuvanje besprijekornosti, kako je to spomenuo psalmist?
20 Ipak, postoji nešto što nas posebno može održati u kušnjama, nešto što je i Joba održalo; uvjerenje da sadašnjim životom ne završava sve. “Kad umre čovjek, zar uskrsnut može?” pitao je Job. A zatim je odgovarajući na to rekao: “Zazvat ćeš i ja ću ti se odazvati” (Job 14:13-15). Ako smo i mi potpuno uvjereni u to da Jehova može uskrsnuti svoje vjerne sluge, moći ćemo lakše podnijeti svaku kušnju u koju bi nas sotona doveo (Jevrejima 6:10). Pred mnogo vremena psalmist je napisao: “A mene ćeš radi moje besprijekornosti podržati, i pred svoje me lice staviti do u nedogledno vrijeme” (Psalam 41:12, NS). Neka bi to bila sretna budućnost svakoga od nas — da nas Jehova podrži i sačuva zauvijek zato što smo kao njegovi sluge sačuvali besprijekornost!
Možeš li odgovoriti?
◻ Tko se pokazao prokušanim poput Joba i koju usporedbu između njih i Joba imamo?
◻ Što možemo naučiti iz Jobove reakcije na kušnje koje su ga snašle?
◻ Kako je reagirao Job kad je bio ispravljan i što učimo iz toga?
◻ Koji je izvrstan primjer dao Job obzirom na materijalne stvari i na spolnu moralnost?
◻ Što nam može pomoći oponašati Joba u sačuvanju besprijekornosti?
[Slika na stranici 13]
Jesi li kada — poput Joba — posumnjao u sadašnju korist sačuvanja besprijekornost!?