Što kaže Biblija?
Slažu li se Biblija i znanost?
OD AVIONA i atomskih bombi pa sve do genetske manipulacije stanicama i kloniranja ovce, ovo naše 20. stoljeće pokazuje se kao doba dominacije znanosti. Znanstvenici su spustili čovjeka na Mjesec, iskorijenili velike boginje, napravili revoluciju u poljoprivredi i milijardama ljudi omogućili ekspresnu komunikaciju s čitavim svijetom. Stoga nije neobično da ljudi prihvaćaju ono što znanstvenici imaju reći. No što znanstvenici imaju reći o Bibliji, ako uopće imaju što reći o njoj? A što nam pak Biblija govori o znanosti?
Jesu li čuda neznanstvena?
“Znanstveno orijentirani ljudi vjeruju u odnos ‘uzrok-posljedica’. Oni smatraju da za sve na svijetu postoji savršeno logično objašnjenje”, stoji u jednoj suvremenoj enciklopediji. Izučavatelji Biblije također prihvaćaju utvrđena znanstvena načela. Međutim, oni imaju na umu da Biblija često govori o čudesnim događajima koji se u okviru postojećih spoznaja ne mogu znanstveno objasniti. To su, primjerice, zaustavljanje Sunca u Jozuino vrijeme i Isusovo hodanje po vodi (Jozua 10:12, 13; Matej 14:23-34). No ta su čuda prikazana kao rezultat jednog natprirodnog djelovanja Božje sile.
To je presudan argument. Kada bi Biblija tvrdila da ljudi mogu hodati po vodi bez božanske pomoći ili da se prividno kretanje Sunca nebom može bezrazložno obustaviti, to bi moglo djelovati kao kontradikcija znanstvenim činjenicama. No budući da Biblija takve događaje pripisuje Božjoj moći, prije bi se reklo da ona vodi razmatranje u područje u koje ju znanost ne može pratiti, nego da se kosi sa znanošću.
Da li se Biblija kosi sa znanošću?
No što je s onim slučajevima u kojima se Biblija osvrće na obične događaje u životu ljudi ili govori o ugibanju biljaka, životinja ili o prirodnim fenomenima? Zanimljivo je da kod takvih slučajeva, uzme li se u obzir i kontekst pojedinih izjava, nema nijednog valjanog dokaza da se Biblija kosi s poznatim znanstvenim činjenicama.
Naprimjer, Biblija se često služi poetskim jezikom koji odražava zapažanja ljudi koji su živjeli prije više tisuća godina. Kada knjiga o Jobu govori o tome kako Jehova kuje nebesa “čvrsta poput ogledala livenog”, ona prikladno opisuje nebesa kao metalno ogledalo koje daje svijetao odraz (Job 37:18, St). Ta se ilustracija ne treba doslovno shvatiti, kao što ne biste doslovno shvatili niti ilustraciju o Zemlji koja ima ‘uglavljena podnožja’ ili “kamen ugaoni” (Job 38:4-7).
To je važno zato što brojni komentatori doslovno tumače takve ilustracije. (Pogledajte 2. Samuelovu 22:8; Psalam 78:23, 24.) Oni zaključuju da Biblija naučava nešto poput ovog što slijedi, a što je citirano iz djela The Anchor Bible Dictionary.
“Smatra se da je Zemlja na kojoj obitava ljudski rod jedna okrugla, čvrsta tvorevina, možda nekakav disk koji pluta na beskrajnom vodenom prostranstvu. Paralelno s tom donjom vodenom masom prostire se druga, jednako tako beskrajna masa, gore na nebu, iz koje voda u obliku kiše curi kroz rupe i kanale koji prodiru kroz taj nebeski rezervoar. Mjesec, Sunce i druga svjetleća tijela nepomično stoje u jednoj zakrivljenoj konstrukciji koja nadsvođuje Zemlju. Ta konstrukcija jesu ona poznata ‘nebesa’ (rāqîa‛) o kojima govore svećenici.”
Očito je da ovaj opis proturječi suvremenoj znanosti. No predstavlja li on jedno pošteno prosuđivanje biblijskog učenja o nebesima? Ne, nipošto. Djelo The International Standard Bible Encyclopaedia navodi da se takvi opisi onog svemira iz Hebrejskih pisama “zapravo prije temelje na predodžbama koje su prevladavale u Evropi srednjeg vijeka nego na bilo kojoj konkretnoj izjavi iz S[tarog] Z[avjeta]”. Otkuda potječu te srednjovjekovne ideje? Prema objašnjenju Davida C. Lindberga u knjizi The Beginnings of Western Science, one su se uvelike zasnivale na kozmologiji antičkog grčkog filozofa Aristotela, čija su djela bila temelj mnogim srednjovjekovnim učenjima.
Bilo bi besmisleno i nerazumno da Bog zaodjene Bibliju u jezik koji bi se dopadao jednom znanstveniku 20. stoljeća. Umjesto da pruža znanstvene formulacije, Biblija vrvi od živopisnih ilustracija uzetih iz svakodnevnog života ljudi koji su ih napisali — slika koje još dan-danas zrače vanvremenskom snagom (Job 38:8-38; Izaija 40:12-23).
Znanje iz uzvišenijeg izvora
Međutim, zanimljivo je da neki biblijski navodi ipak odražavaju znanstvenu spoznaju koja nije bila poznata ljudima tog vremena. Job opisuje Boga kao onog koji “povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu” (Job 26:7, St). Predodžba o tome da je Zemlja obješena “o ništa” uvelike je odudarala od mitova većine drevnih naroda, koji su je zamišljali na slonovima ili morskim kornjačama. U Mojsijevom zakonu nalazimo zahtjeve u pogledu higijene koji su bili kudikamo napredniji od medicinskih spoznaja tog vremena. Propisi o karanteni za ljude za koje se sumnjalo da boluju od gube i zabrana doticanja mrtvaca mnogim su Izraelcima sigurno spasili život (3. Mojsijeva 13; 4. Mojsijeva 19:11-16). U oštroj suprotnosti s tim, srednjovjekovna medicinska praksa Asiraca opisuje se kao “mješavina religije, vračanja i demonizma”, u koju je, među ostalim, spadalo i liječenje psećim izmetom te ljudskim urinom.
Kao što bi se i očekivalo od knjige koju je nadahnuo Stvoritelj, Biblija sadrži znanstveno točne informacije koje su nedvojbeno bile ispred svog vremena, premda se nikada ne bavi znanstvenim objašnjenjima koja bi drevnim ljudima bila besmislena ili bi ih zbunjivala. U Bibliji nema ničeg što bi se kosilo s poznatim znanstvenim činjenicama. Međutim, Biblija sadrži mnogo toga što odudara od nedokazanih teorija, kao što je teorija o evoluciji.
[Istaknuta misao na stranici 27]
Jobova izjava da je Zemlja ‘obješena ni o što’ ukazuje na spoznaju koja je njegovim suvremenicima bila nedostupna
[Zahvala na stranici 26]
NASA