“Ustrajnost neka dovrši svoje djelo”

1, 2. (a) Čemu nas uči ustrajnost koju su pokazali Gideon i njegovih 300 ljudi? (Vidi ilustraciju na početku članka.) (b) Što nam riječi iz Luke 21:19 govore o tome zašto je važno da budemo ustrajni?

BITKA je bila duga i naporna. Izraelski vojnici što ih je predvodio sudac Gideon cijelu su noć gonili svoje neprijatelje — midjanske vojnike i njihove saveznike — i tako su prevalili tridesetak kilometara! Biblija kaže da je tada “Gideon došao na Jordan i prešao ga, on i tri stotine ljudi s njim”. Kako su se osjećali? U izvještaju piše: “Bili su umorni.” No Gideon i njegovi ljudi još nisu dobili rat jer je na životu ostalo još oko 15 000 neprijateljskih vojnika. Budući da su ih Midjanci godinama tlačili, Izraelci su znali da ne smiju odustati, nego da moraju do kraja potući neprijatelje. Stoga su nastavili s potjerom i pokorili Midjance (Suci 7:22; 8:4, 10, 28).

² I mi se borimo u dugom i napornom ratu. Naši su neprijatelji Sotona, njegov svijet i naše slabosti. Neki od nas u tom se ratu bore već desetljećima te su uz Jehovinu pomoć izvojevali mnoge pobjede. No ponekad bismo mogli biti umorni od borbe s našim neprijateljima i od čekanja da dođe kraj ovog zlog svijeta. Međutim, još uvijek nismo izvojevali konačnu pobjedu. Isus nas je upozorio da ćemo se u posljednjim danima suočavati s teškim kušnjama i okrutnim progonstvom, ali ujedno je rekao da će naša pobjeda ovisiti o ustrajnosti. (Pročitaj Luku 21:19.) Što je ustrajnost? Što nam može pomoći da budemo ustrajni? Što možemo naučiti od onih koji su pokazali ustrajnost? Što znače riječi: “Ustrajnost neka dovrši svoje djelo”? (Jak. 1:4).

 3. Što je ustrajnost?

³ U biblijskom smislu “ustrajati” znači podnositi kušnje ili nevolje. No to nije sve. Naime, ustrajnost je osobina koja je povezana s umom i srcem — ona utječe na to kako gledamo na poteškoće i kako reagiramo kad nas one snađu. Onaj tko je ustrajan pokazuje hrabrost, nepokolebljivost i strpljivost. U jednom priručniku piše da je ustrajnost “osobina onoga koji može podnositi teške okolnosti s gorljivom nadom, a ne tako da se naprosto pomiri sa sudbinom”. U tom priručniku nadalje stoji: “To je svojstvo koje čovjeka održava postojanim pod naletom nevolja. To je vrlina koja može i najtežu kušnju pretvoriti u blaženstvo jer se iza patnje vidi cilj.”

 4. Zašto možemo reći da nas ljubav potiče da budemo ustrajni?

⁴ Kršćane ljubav potiče da budu ustrajni. (Pročitaj 1. Korinćanima 13:4, 7.) Ljubav prema Jehovi potiče nas da ustrajno podnosimo sve nevolje koje on dopušta (Luka 22:41, 42). Ljubav prema našoj braći pomaže nam da ustrajno podnosimo njihove mane i slabosti (1. Petr. 4:8). Ljubav prema svom bračnom partneru pomaže kršćanima da ustrajno podnose “nevolju” koju imaju svi koji su u braku te da jačaju svoj brak (1. Kor. 7:28).

 5. Zašto Jehova najbolje zna što nam je potrebno da bismo mu mogli ustrajno služiti?

⁵ Moli Jehovu da ti dade snage. Jehova je “Bog koji daje ustrajnost i utjehu” (Rim. 15:5). Jedino on može potpuno razumjeti ne samo naše probleme nego i naše životne okolnosti, naše osjećaje, pa čak i naše genetske predispozicije. Stoga on najbolje zna što nam je potrebno da bismo mu mogli ustrajno služiti. Biblija kaže za Jehovu: “Ispunit će želju onih koji ga se boje, čut će vapaj njihov i spasit će ih” (Psal. 145:19). No kako će nas Bog uslišiti kad ga zamolimo da nam dade snage da ustrajemo?

 6. Kako nam Jehova, u skladu s onim što je obećao u Bibliji, može “stvoriti izlaz” kad se nađemo u kušnji?

⁶ Pročitaj 1. Korinćanima 10:13. Kad Jehovu zamolimo da nam pomogne boriti se s kušnjama, on će nam “stvoriti izlaz”. Hoće li Jehova upravljati događajima kako bi otklonio kušnju? Možda hoće. No on obično “stvori izlaz” tako što se pobrine da možemo izdržati kušnju. Da, Jehova nam daje snage kako bismo “potpuno ustrajali i bili dugotrpljivi s radošću” (Kol. 1:11). A budući da jako dobro zna naša fizička, psihička i emocionalna ograničenja, Jehova nikad neće dopustiti da nam neka situacija postane toliko teška da mu više ne možemo ostati vjerni.

 7. Objasni zašto nam je duhovna hrana potrebna da bismo ustrajali.

⁷ Jačaj svoju vjeru duhovnom hranom. Alpinist koji se penje na Mount Everest, najviši planinski vrh na svijetu, dnevno potroši oko 6 000 kalorija — tri do četiri puta više nego što bi potrošio u normalnim okolnostima. Da bi ostvario svoj cilj i popeo se na taj vrh, alpinist mora uzimati što je moguće više kalorija. Slično tome da bismo ustrajno hodili kršćanskim putem i stigli na cilj, moramo redovito uzimati što je moguće više duhovne hrane. Potrebna nam je samodisciplina kako bismo odvajali vrijeme za čitanje i proučavanje Biblije te za pohađanje kršćanskih sastanaka. Na taj način jačamo svoju vjeru “hranom” koja “ostaje za život vječni” (Ivan 6:27).

8, 9. (a) Što bismo, u skladu s Jobom 2:4, 5, trebali imati na umu kad se nađemo u kušnjama? (b) Koji bi nevidljivi prizor mogao zamisliti kad se nađeš u nekoj teškoj situaciji?

⁸ Imaj na umu sporno pitanje o iskrenosti čovjekove odanosti Bogu. Kad se Jehovin sluga nađe u kušnji, nije dobro da razmišlja samo o svojim nevoljama. Trebao bi imati na umu da mi svojom reakcijom u kušnjama pokazujemo smatramo li doista da Jehova ima pravo biti vrhovni vladar svega. Sotona, koji je osporio Jehovino pravo vladanja, rugao se Bogu govoreći: “Sve što čovjek ima dat će za dušu svoju. Nego, pruži, molim te, ruku svoju i dirni u kosti [Jobove] i meso njegovo, pa vidi neće li te prokleti u lice!” (Job 2:4, 5). Dakle, Sotona je tvrdio da nitko od ljudi ne služi Jehovi iz nesebične ljubavi. Je li Sotona u međuvremenu povukao tu tvrdnju? Nije! Mnogo stoljeća kasnije, kad je bio zbačen s neba, Sotona je još uvijek bio “optužitelj braće naše, koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim!” (Otkr. 12:10). Sotona nije zaboravio sporno pitanje o čovjekovoj odanosti Bogu. On žudi za tim da mi pokleknemo u kušnji i da prestanemo podržavati Jehovu kao vladara.

⁹ Stoga kad se nađeš u nekoj teškoj situaciji, zamisli ovaj nevidljivi prizor: S jedne strane promatraju te Sotona i demoni. Oni gledaju kako se mučiš sa svojim problemima i tvrde da ćeš popustiti pod pritiskom i prestati služiti Bogu. S druge strane promatraju te Jehova, njegov ustoličeni Sin, uskrsnuli pomazanici i mnoštvo anđela. Oni te bodre i raduju se tome što iz dana u dan ustrajno služiš Jehovi i podupireš ga kao vladara. Tada začuješ Jehovin glas, koji ti kaže: “Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce, da mogu odgovoriti onome koji mi se ruga” (Izr. 27:11).

10. Što je Isusu pomoglo da ustrajno podnese kušnje i kako se možeš ugledati na njega?

¹⁰ Razmišljaj o nagradama koje donosi ustrajnost. Zamisli da si krenuo na dugo putovanje te da si na njemu ušao u dugačak, neosvijetljen tunel. Na sredini tog tunela zastaneš i osvrneš se oko sebe, ali ne vidiš ništa jer je posvuda mrak. Ipak, uvjeren si u to da ćeš, ako nastaviš ići naprijed, izaći iz tunela i opet ugledati svjetlost. Slično tome na tvom životnom putu mogli bi te snaći veliki problemi zbog kojih bi se mogao osjećati shrvano. I Isus se u nekim situacijama mogao tako osjećati. Njemu su se grešni ljudi rugali, ponižavali ga i na koncu ga čak pogubili na mučeničkom stupu. To je nedvojbeno bilo najmračnije razdoblje njegovog života na Zemlji! No Isus je sve te patnje ustrajno podnio “zbog radosti koja je stajala pred njim” (Hebr. 12:2, 3). Razmišljao je o nagradama koje će mu donijeti ustrajnost, a naročito o tome kako će pridonijeti posvećenju Božjeg imena i podržati Jehovu kao vrhovnog vladara. Isus je znao da će mračno razdoblje kušnji koje ga je snašlo trajati samo određeno vrijeme, ali da će njegova svijetla nebeska nagrada trajati vječno. I tebe bi mogle snaći bolne kušnje zbog kojih bi se mogao osjećati satrveno. No imaj na umu da će sve kušnje s kojima bi se mogao suočiti na putu u vječni život trajati samo određeno vrijeme.

11. Zašto bismo trebali razmišljati o iskustvima onih “koji su ustrajali”?

¹¹ Mi nismo jedini koji ustrajno služe Bogu. Kako bi potaknuo kršćane da ustrajno podnose nevolje koje im nanosi Sotona, apostol Petar napisao je: “Vi mu se oduprite čvrsti u vjeri, znajući da iste patnje podnose i vaša braća po svijetu” (1. Petr. 5:9). Iskustva onih “koji su ustrajali” uče nas kako možemo ostati nepokolebljivi, pomažu nam da budemo uvjereni u to da i mi možemo ostati odani Bogu i podsjećaju nas na to da će on nagraditi našu vjernost (Jak. 5:11). Razmotrimo nekoliko biblijskih primjera.^[1]

12. Što možemo naučiti od keruba koje je Bog postavio u Edenu?

¹² Kerubi. Oni su bili među prvim duhovnim stvorenjima koja su ljudi mogli vidjeti. Njihov primjer može nam pomoći da ustrajno izvršavamo zahtjevne zadatke. Jehova je “na istoku vrta edenskog postavio (...) kerube i mač plamene oštrice, koji se stalno okretao čuvajući put k drvetu života”^[2] (1. Mojs. 3:24). Ti kerubi sigurno nisu bili stvoreni s namjerom da to rade! Naime, grijeh i pobuna prvih ljudi nisu bili dio Jehovinog nauma. Ipak, iako su kerubi na nebu imali visok položaj, nigdje u Bibliji ne piše da su se žalili na to da je taj novi zadatak ispod njihovog nivoa. Nije im bilo muka izvršavati ga i nisu odustali. Naprotiv, poslušno su izvršavali svoj zadatak sve dok je to bilo potrebno — možda sve do potopa, koji se zbio više od 1 600 godina nakon pobune u Edenu!

13. Što je Jobu pomoglo da ustrajno podnese kušnje?

¹³ Patrijarh Job. Ako se osjećaš povrijeđeno zbog toga što ti je neki suvjernik ili član obitelji rekao nešto obeshrabrujuće, ako te muči neka teška bolest ili ako tuguješ zbog smrti voljene osobe, izvještaj o Jobu mogao bi te utješiti (Job 1:18, 19; 2:7, 9; 19:1-3). Iako Job nije znao tko mu uzrokuje nevolje, nije se prepustio očaju. Zašto nije? Prije svega, “bojao se Boga” (Job 1:1). Job je čvrsto odlučio biti poslušan Bogu i u dobrim i u lošim okolnostima. Jehova mu je pomogao da uvidi koliko je čudesno ono što je već učinio pomoću svog svetog duha. To je Joba još više uvjerilo u to da će Jehova okončati njegove kušnje kad za to dođe vrijeme (Job 42:1, 2). Upravo se to i dogodilo. “Jehova ga je izbavio iz nevolje što ga je zarobila. I Jehova je udvostručio Jobu sve što je prije imao.” Job je dugo poživio i nauživao se života (Job 42:10, 17).

14. Kako je Pavao, prema 2. Korinćanima 1:6, svojim primjerom pomagao drugima?

¹⁴ Apostol Pavao. Suočavaš li se sa žestokim protivljenjem ili čak progonstvom? Jesi li kao skupštinski starješina ili pokrajinski nadglednik jako opterećen jer imaš puno odgovornih zaduženja? Razmišljaj o apostolu Pavlu. Njega je snašlo puno “vanjskih nevolja” koje su mu stvarali zlobni progonitelji, a usto ga je svaki dan pritiskala briga za skupštine (2. Kor. 11:23-29). Unatoč tome on nije odustao od svoje službe, nego je svojim primjerom jačao druge. (Pročitaj 2. Korinćanima 1:6.) Kad te snađu nevolje, imaj na umu da svojom ustrajnošću možeš hrabriti druge i pomagati im da i oni ustraju.

15, 16. (a) Što znači da ustrajnost treba u nama “dovršiti svoje djelo”? (b) Navedi primjer koji pokazuje kako ustrajnost može u nama “dovršiti svoje djelo”.

¹⁵ Jakov je pod Božjim nadahnućem napisao: “Ustrajnost neka dovrši svoje djelo.” Što to ustrajnost treba učiniti? Ona nam pomaže da budemo “savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka” (Jak. 1:4). Kušnje obično otkriju naše slabosti i pokažu na kojim bismo osobinama još trebali poraditi. Naprimjer, možda bismo trebali biti strpljiviji, zahvalniji ili suosjećajniji. Ako ustrajno služimo Bogu unatoč kušnjama, to nam pomaže da razvijamo dobre osobine i izgrađujemo svoju kršćansku osobnost.

¹⁶ Budući da ustrajnost treba dovršiti oblikovanje naše kršćanske osobnosti, nemoj kršiti biblijska načela kako bi okončao svoje kušnje. Naprimjer, što ako se boriš s nečistim mislima? Umjesto da poklekneš pred iskušenjem, moli Jehovu da ti pomogne odbaciti grešne želje. Tako ćeš jačati samosvladavanje. Protivi li ti se neki član obitelji koji nije u istini? Umjesto da posustaneš pod pritiskom, budi odlučan i dalje služiti Bogu svim srcem. Time ćeš ojačati svoje pouzdanje u Jehovu. Ne zaboravi: Da bismo bili Bogu po volji, moramo mu ustrajno služiti (Rim. 5:3-5; Jak. 1:12).

17, 18. (a) Pomoću primjera objasni zašto je važno ustrajati do kraja. (b) U što možemo biti sigurni dok se bliži kraj?

¹⁷ Ustrajati trebamo ne samo neko vrijeme nego do kraja. Objasnimo to pomoću primjera: Zamisli brod koji tone. Da bi preživjeli, putnici moraju otplivati do obale. Onaj tko prestane plivati nadomak obale proći će isto kao i onaj tko je prestao plivati još daleko na pučini. Slično tome mi smo odlučni ustrajno podnositi kušnje sve dok ne dođemo u novi svijet. O tome nam ovisi život. Mi imamo isti stav kao i apostol Pavao, koji je dvaput rekao: “Ne posustajemo” (2. Kor. 4:1, 16).

¹⁸ Možemo biti potpuno sigurni u to da će nam Jehova pomoći da ustrajemo do kraja. Mi se slažemo s Pavlovim riječima koje su zapisane u Rimljanima 8:37-39: “Nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas je ljubio. Jer uvjeren sam da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vlasti, ni ovo što je sada, ni ono što će doći, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo što drugo što je stvoreno ne može rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.” Istina, ponekad ćemo se umoriti. No tada se ugledajmo na Gideona i njegove ljude koji, iako umorni, nisu posustali (Suci 8:4). Ustrajmo do kraja!