Job
2 Opet je stigao dan kad su sinovi pravog Boga*+ došli pred Jehovu.+ Među onima koji su došli pred Jehovu bio je i Sotona.+
2 Jehova je tada upitao Sotonu: “Odakle dolaziš?” Sotona je odgovorio Jehovi: “Prolazio sam zemljom i obilazio je.”+ 3 A Jehova je rekao Sotoni: “Jesi li zapazio mog slugu Joba? Nema na zemlji nikoga kao što je on. On je čestit* i pravedan čovjek,+ boji se Boga i kloni se zla. I dalje mi je odan*,+ iako me pokušavaš okrenuti protiv njega+ i navesti da ga upropastim bez razloga.” 4 Nato je Sotona odvratio Jehovi: “Koža za kožu! Čovjek će dati sve što ima da sačuva svoj život*. 5 Ali pruži ruku i dirni u njegove kosti i njegovo meso, pa će te prokleti u lice!”+
6 Tada je Jehova rekao Sotoni: “Evo, u tvojim je rukama*! Samo mu nemoj oduzeti život*!” 7 I Sotona je otišao od Jehove* te učinio da Jobu izbiju bolni čirevi+ od tabana do tjemena. 8 A Job je sjeo u pepeo+ i uzeo komad razbijene zemljane posude da se njime struže.
9 A njegova mu je žena rekla: “Zar si još uvijek odan Bogu?* Prokuni Boga pa umri!” 10 Ali on joj je rekao: “Govoriš poput bezumne žene. Ako od pravog Boga prihvaćamo ono što je dobro, zar ne bismo onda trebali prihvatiti i ono što je zlo?”+ Unatoč svemu što je doživio Job nije sagriješio riječima.+
11 A tri Jobova prijatelja* – Temanac Elifaz,+ Šuahovac+ Bildad+ i Naamac Sofar+ – čula su za sve nevolje koje su snašle Joba pa su se dogovorili da se sastanu i otiđu k njemu. Krenuli su svaki iz svog mjesta kako bi ga posjetili te tugovali s njim i utješili ga. 12 Kad su ga izdaleka ugledali, nisu ga prepoznali. Počeli su glasno plakati, razderali su svoje haljine te su bacali prašinu u zrak i sebi po glavi.+ 13 I sjedili su kraj njega na zemlji sedam dana i sedam noći. Nijedan mu nije rekao ni riječi jer su vidjeli da je njegova bol vrlo velika.+