Jehovina Riječ je živa
Pouke iz Knjige o Jobu
PATRIJARH Job živio je u zemlji Husu, u današnjoj Arabiji. Velik broj Izraelaca u to je vrijeme živio u Egiptu. Iako nije bio Izraelac, Job je obožavao Jehovu Boga. Biblija za njega kaže: “Nema onakvoga čovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla” (Job 1:8). Job je zasigurno živio u razdoblju između dvojice istaknutih Jehovinih slugu — Jakovljevog sina Josipa i proroka Mojsija.
Mojsije, kojega se smatra piscem knjige, o Jobu je vjerojatno čuo za vrijeme svog 40-godišnjeg boravka u Madijanu, koji se nalazio blizu zemlje Husa. O posljednjim godinama Jobovog života mogao je čuti u vrijeme kad su Izraelci bili nedaleko od Husa, pretkraj njihovog 40-godišnjeg boravka u pustinji.a Jobova životna priča tako je lijepo napisana da se Knjiga o Jobu smatra književnim remek-djelom. Međutim, ona je mnogo više od toga jer odgovara na pitanja kao što su: Zašto dobri ljudi pate? Zašto Jehova dopušta postojanje zla? Mogu li nesavršeni ljudi ostati vjerni Bogu? Kao dio nadahnute Božje Riječi, poruka koju sadrži Knjiga o Jobu živa je te vrši snažan utjecaj čak i danas (Hebrejima 4:12).
“NE BILO DANA U KOJI SE RODIH”
(Job 1:1–3:26)
Jednog je dana Sotona doveo u pitanje Jobovu vjernost Bogu. Jehova je prihvatio taj izazov i dopustio Sotoni da nanese Jobu jednu nevolju za drugom. No Job ipak nije htio ‘prokleti Boga’ (Job 2:9).
Jobova tri prijatelja došla su da ga “požale i potješe” (Job 2:11). Sjedili su s njim i nisu prozborili ni riječi dok Job nije prekinuo šutnju riječima: “Ne bilo dana u koji se rodih” (Job 3:3). Htio je biti “kao dijete koje ne ugleda vidjela”, odnosno žalio je što se nije rodio mrtav (Job 3:11, 16).
Odgovori na biblijska pitanja:
1:4 — Jesu li Jobova djeca slavila rođendane? Ne, nisu. Hebrejske riječi za “dan” i “rođendan” različite su, svaka ima svoje značenje (1. Mojsijeva 40:20). U Jobu 1:4 riječ “dan” označava razdoblje od izlaska do zalaska sunca. Sedmorica Jobovih sinova očito su jednom godišnje organizirala sedmodnevno obiteljsko okupljanje. Dok su su se dani gozbe redali jedan za drugim, svaki je sin “u svoj dan” bio domaćin gozbe koja se održavala u njegovoj kući.
1:6; 2:1 — Tko je smio doći pred Jehovu? Pred Jehovu Boga došli su njegov jedinorođeni Sin, odnosno njegova Riječ, vjerni anđeli te neposlušni anđeoski ‘sinovi Božji’, među kojima je bio i Sotona (Ivan 1:1, 18). Sotona i njegovi demoni zbačeni su s neba tek nakon što je 1914. uspostavljeno Božje Kraljevstvo (Otkrivenje 12:1-12). Dozvoljavajući im da dođu pred njega, Jehova je pred sva duhovna stvorenja iznio Sotonin izazov i sporna pitanja koja su time nastala.
1:7; 2:2 — Je li Jehova izravno razgovarao sa Sotonom? Biblija ne govori mnogo o tome kako Jehova komunicira s duhovnim stvorenjima. Međutim, prorok Miheja u viziji je vidio kako jedan anđeo izravno razgovara s Jehovom (1. Kraljevima 22:14, 19-23). Sudeći po tome, izgleda da je Jehova bez posrednika razgovarao sa Sotonom.
1:21 — Na što je Job mislio kad je rekao da će se vratiti u ‘utrobu svoje majke’? Budući da je Jehova Bog stvorio čovjeka “od praha zemaljskoga”, riječ “majka” ovdje u prenesenom značenju predstavlja zemlju, tlo (1. Mojsijeva 2:7).
2:9 — Što je moglo utjecati na Jobovu ženu da svom mužu kaže da prokune Boga i umre? Jobova je žena doživjela iste gubitke kao i on. Sigurno ju je jako boljelo to što je njenog nekad krepkog muža zadesila strašna bolest. Izgubila je voljenu djecu. Možda je zbog svega toga bila toliko izbezumljena da je izgubila iz vida ono najvažnije — njihov odnos s Bogom.
Pouke za nas:
1:8-11; 2:3-5 Kao što je vidljivo iz Jobovog primjera, osoba koja je vjerna Jehovi ne samo da čestito postupa i govori nego mu treba i služiti iz ispravnog poticaja.
1:21, 22 Ostajući vjerni Jehovi i u dobru i u zlu, dokazujemo da je Sotona lažac (Priče Salamunove 27:11).
2:9, 10 Poput Joba, trebamo ostati čvrsti u vjeri čak i ako članovi obitelji ne cijene naše duhovne vrijednosti ili na nas vrše pritisak da napravimo kompromis ili se odreknemo vjere.
2:13 Jobovi prijatelji nisu ništa utješno mogli reći o Bogu i njegovim obećanjima zato što su bili neduhovne osobe.
“NEĆU ODSTUPITI OD SVOJE BESPRIJEKORNOSTI”
(Job 4:1–31:40)
Osnovna misao koja se provlači kroz izjave trojice Jobovih prijatelja jest da je Job sigurno učinio nešto jako loše kad ga je Bog tako teško kaznio. Elifaz je prvi počeo govoriti. Za njim je nastavio Baldad, čiji je govor bio još zajedljiviji. Sofar je bio još nemilosrdniji.
Job nije prihvaćao pogrešno rasuđivanje svojih posjetitelja. Kako nije mogao razumjeti zašto Bog dopušta da pati, previše se zaokupio dokazivanjem svoje nedužnosti. Pa ipak, Job je ljubio Boga i uzviknuo: “Dokle dišem, neću odstupiti od svoje besprijekornosti” (Job 27:5).
Odgovori na biblijska pitanja:
7:1 — Što znači da je “čovjek na vojsci na zemlji”? U prijevodu Novi svijet umjesto vojske spominje se ‘prinudni rad’. Jobova je nevolja bila toliko teška da je život usporedio s mukotrpnim i napornim prisilnim radom.
7:9, 10; 10:21; 16:22 — Znače li te izjave da Job nije vjerovao u uskrsnuće? Job je ovdje govorio o svojoj neposrednoj budućnosti. No što onda znače te izjave? Možda je Job htio reći da ga nakon smrti nitko od njegovih suvremenika više neće vidjeti. S druge strane, možda je samo htio reći da se nitko ne može sam svojom voljom vratiti iz šeola. Da se Job nadao budućem uskrsnuću očito je iz Joba 14:13-15.
10:10 — Kako je Jehova “kao mlijeko slio i kao sir usirio” Joba? Taj pjesnički opis govori o tome kako je Job oblikovan u majčinoj utrobi.
19:20 — Na što je Job možda mislio kada je rekao: “Jedva osta kože oko zuba mojih”? Izraz “koža oko zuba mojih” na hebrejskom doslovno glasi “koža zuba mojih”. Budući da na zubima očito nema kože, Job je možda samo htio reći da je jedva umaknuo smrti jer mu nije ostalo ništa osim golog života.
Pouke za nas:
4:7, 8; 8:5, 6; 11:13-15 Ako je netko u nevolji, nemojmo odmah misliti da ta osoba “žanje što je posijala” i da nema Božje odobravanje.
4:18, 19; 22:2, 3 Savjete trebamo temeljiti na Božjoj Riječi, a ne na osobnom mišljenju (2. Timoteju 3:16).
10:1 Ogorčenost je toliko zaslijepila Joba da nije razmišljao o drugim mogućim razlozima svoje patnje. Ne smijemo postati ogorčeni zbog patnji, posebno zato što jasno razumijemo sporna pitanja koja su s njima povezana.
14:7, 13-15; 19:25; 33:24 Nada u uskrsnuće može nam davati snage u bilo kakvoj nevolji kojom nas Sotona iskušava.
16:5; 19:2 Naše riječi trebaju hrabriti i jačati, a ne razdraživati (Priče Salamunove 18:21).
22:5-7 Savjeti koji se daju na osnovi optužbi kojima nedostaju čvrsti dokazi bezvrijedni su i štetni.
27:2; 30:20, 21 Premda Jehova očekuje da mu ostanemo vjerni i živimo čestito, on od nas ne očekuje savršenstvo. Job je bio u krivu kad je Bogu upućivao kritike.
27:5 Job nije rekao: ‘Neću vam dozvoliti da slomite moju besprijekornost!’ Znao je da njegova vjernost ovisi o njemu samome i njegovoj ljubavi prema Bogu. Zato trebamo razvijati snažnu ljubav prema Jehovi.
28:1-28 Čovjek zna gdje se nalaze Zemljine dragocjenosti. Dok traga za njima, njegova ga dosjetljivost vodi podzemnim putevima koje nijedna ptica, ma koliko dalekovidna bila, ne može vidjeti. S druge strane, do Božje mudrosti može doći samo onaj tko se boji Jehove.
29:12-15 Trebamo spremno pokazivati vjernu ljubav onima kojima je potrebna pomoć.
31:1, 9-28 Job nam je dobar primjer jer se čuvao koketiranja, preljuba, nepravednog i nemilosrdnog postupanja s drugima, materijalizma i idolopoklonstva.
“KAJEM SE U PRAHU I PEPELU”
(Job 32:1–42:17)
Mladi čovjek po imenu Elijuv promatrao je sa strane i strpljivo slušao raspravu. Potom je odlučio progovoriti. Prekorio je Joba i trojicu njegovih mučitelja.
Kad je Elijuv završio, Jehova je počeo Jobu odgovarati iz vihora. Iako mu nije objasnio zašto pati, nizom pitanja Svemogući je podsjetio Joba na svoju zadivljujuću moć i veliku mudrost. Job je priznao da je govorio nerazborito te je rekao: “Poričem, i kajem se u prahu i pepelu” (Job 42:6). Jobova je kušnja završila, a njegova je vjernost nagrađena.
Odgovori na biblijska pitanja:
32:1-3 — Kada je Elijuv došao? Budući da je čuo sve što je bilo rečeno, Elijuv je sigurno došao prije nego što je Job progovorio i prekinuo sedmodnevnu šutnju trojice svojih prijatelja. Očito je sjeo negdje gdje je mogao čuti razgovor (Job 3:1, 2).
34:7 — Što znače riječi da Job “kao vodu pije podsmijeh”? Job je u svojoj nevolji bio sklon misliti da je poruga trojice njegovih posjetitelja bila upućena njemu, premda su oni zapravo govorili protiv Boga (Job 42:7). Tako je Job prihvaćao poruge kao da uživa u njima — kao netko tko s užitkom pije vodu.
Pouke za nas:
32:8, 9 Godine same po sebi ne donose mudrost. Za nju je potrebno imati razumijevanje Božje Riječi i vodstvo njegovog duha.
34:36 Vjernost je dokazana kad smo na neki način ‘iskušani do kraja’.
35:2 Elijuv je pažljivo slušao i točno prepoznao prave probleme prije nego što je počeo govoriti (Job 10:7; 16:7; 34:5). Prije davanja savjeta kršćanski starješine moraju pažljivo slušati, saznati sve činjenice i jasno razlučiti ono što je bitno (Priče Salamunove 18:13).
37:14; 38:1–39:30 Razmišljanje o Jehovinim ‘čudesima’ — koja su dokaz njegove moći i mudrosti — čini nas poniznima i pomaže nam shvatiti da je opravdanje njegovog prava vladanja važnije od bilo kakvih osobnih težnji (Matej 6:9, 10).
40:1-4 Ako bismo se počeli žaliti na Svemogućeg Boga, trebamo ‘metnuti ruku svoju na usta svoja’.
40:15–41:34 Kako li su snažni behemot (vodenkonj) i levijatan (krokodil)! Da bismo ustrajali u službi Bogu, i mi trebamo snagu od Onoga koji je stvorio te moćne životinje, a koji i nama daje snagu (Filipljanima 4:13).
42:1-6 To što je čuo Jehovinu riječ i što ga je on podsjetio na dokaze svoje moći, pomoglo je Jobu da ‘vidi Boga’, odnosno uvidi istinu o njemu (Job 19:26). To je izazvalo promjenu u njegovom razmišljanju. Kada dobijemo biblijski savjet ili opomenu, trebamo spremno priznati svoju grešku i učiniti promjene.
Ugledaj se na “Jobovu ustrajnost”
Knjiga o Jobu jasno pokazuje da Bog nije odgovoran za ljudske patnje. Njih uzrokuje Sotona. To što Bog na Zemlji dopušta zloću daje nam priliku da osobno pokažemo na čijoj smo strani u spornim pitanjima o Jehovinom pravu vladanja i našoj vjernosti njemu.
Kao što je bilo s Jobom, svi koji ljube Jehovu bit će iskušani. Izvještaj o Jobu jamči nam da možemo izdržati. Podsjeća nas da naši problemi neće trajati vječno. “Čuli ste za Jobovu ustrajnost i vidjeli ste ishod koji je Jehova dao”, stoji u Jakovu 5:11. Jehova je nagradio Joba zato što mu je ostao vjeran (Job 42:10-17). Pred nama je zaista predivna nada — vječni život u raju na Zemlji! Budimo poput Joba odlučni da ostanemo vjerni Bogu! (Hebrejima 11:6).
a Knjiga o Jobu obuhvaća razdoblje od preko 140 godina — između 1657. i 1473. pr. n. e.
[Slika na stranici 16]
Što možemo naučiti iz Jobove ustrajnosti?