Uvijek bacaj svoje breme na Jehovu
DANAS se mnogi osjećaju skrhani bremenima. Ekonomske teškoće, uznemiravajući obiteljski problemi, zdravstveni problemi, bol i patnje zbog ugnjetavanja i tlačenja i mnoštvo drugih patnji vise poput mlinskih kamenova oko njihovog vrata. Pored ovih vanjskih pritisaka, neke tišti i osjećaj osobne bezvrijednosti i neuspješnosti zbog vlastitih nesavršenosti. Mnogi su skloni potpuno odustati od borbe. Kako možeš izići na kraj s bremenima koja su naizgled nepodnošljiva?
Jednom je izraelski kralj David osjećao da je pritisak gotovo nepodnošljiv. Prema 55. Psalmu, tjeskoba zbog pritisaka i mržnje od strane njegovih neprijatelja natjerala ga je gotovo do ludila. Osjećao je veliku duševnu bol i strah. U svojoj je tuzi mogao samo uzdisati (Psalam 55:2, 5, 17). Međutim, i pored sve svoje tjeskobe pronašao je način na koji je mogao izići na kraj s njom. Koji je to način bio? Tražio je pomoć od svog Boga. Drugima koji se možda osjećaju poput njega dao je sljedeći savjet: “Baci svoje breme na samog Jehovu” (Psalam 55:22, NW).
Što je mislio kad je rekao “baci svoje breme na samog Jehovu”? Je li dovoljno da se obratimo Jehovi u molitvi i da izrazimo svoju tjeskobu? Ili možemo sami nešto poduzeti kako bismo pomogli olakšati situaciju? Što ako se osjećamo previše nedostojni da se obratimo Jehovi? Kad razmotrimo neka životna iskustva kojih se David zasigurno živo sjećao možemo ustanoviti na što je mislio kad je zapisao ove riječi.
Obavljaj stvari Jehovinom silom
Sjećaš li se kako je Golijat utjerao strah u srca izraelskih boraca? Taj ih je div, koji je bio visok više od 2,7 metara, zastrašivao (1. Samuelova 17:4-11, 24). No David se nije bojao. Zašto nije? Jer nije pokušavao vlastitom snagom izići na kraj s Golijatom. Otkako je bio imenovan za budućeg izraelskog kralja, dopuštao je da ga u svemu što radi Božji duh vodi i jača (1. Samuelova 16:13). Zato je rekao Golijatu: “Ja idem na te u ime Gospodina nad vojskama, Boga vojske Izraelove, kojega si ružio. Danas će te Gospodin dati meni u ruke” (1. Samuelova 17:45, 46). David je bio vješt praćkar, no možemo biti uvjereni da je kamenom koji je na Golijata izbacio iz praćke upravljao Jehovin sveti duh i da ga je učinio smrtonosnijim (1. Samuelova 17:48-51).
David je prihvatio ovaj ogromni izazov i izašao kao pobjednik jer je imao pouzdanje da će ga Bog poduprijeti i ojačati. Razvio je dobar odnos pun povjerenja s Bogom. Taj je odnos zbog načina na koji ga je Jehova ranije izbavljao nesumnjivo postao još jači (1. Samuelova 17:34-37). I ti možeš, poput Davida, imati jak osobni odnos s Jehovom i potpuno pouzdanje u to da je on u stanju i da je spreman da te pod svim okolnostima jača i krijepi (Psalam 34:7, 8).
Poduzimaj sve što možeš kako bi riješio problem
Međutim, kao što jasno pokazuje 55. Psalam, to ne znači da nećeš nikada osjećati jaku bol, tjeskobu niti strah. Naprimjer, nekoliko godina nakon ovog neustrašivog ispoljavanja pouzdanja u Jehovu, David je iskusio velik strah kad se suočio sa svojim neprijateljima. Izgubio je naklonost kralja Saula i morao je bježati kako bi spasio svoj život. Pokušaj si predstaviti kako je David zbog toga morao biti uznemiren, kakva si je pitanja morao postavljati s obzirom na izvršenje Jehovinog nauma. Napokon, on je bio pomazan za budućeg kralja u Izraelu, no ovdje je morao živjeti kao bjegunac u pustoši, gonjen poput divlje životinje. Kad je pokušao naći utočište u Getu, Golijatovom rodnom mjestu, ljudi su ga prepoznali. Što je bila posljedica toga? Izvještaj kaže da se David ‘veoma pobojao’ (1. Samuelova 21:10-12).
No on nije dopustio da zbog straha i duboke tjeskobe prestane tražiti pomoć od Jehove. David je, prema 34. Psalmu (koji je napisao nakon tog doživljaja), rekao: “Tražih Gospodina, i ču me, i svijeh nevolja mojih oprosti me [‘oslobodi me’, NW]. Ovaj stradalac zavika, i Gospodin ga ču, i oprosti ga [‘izbavio ga je iz’, NW] svijeh nevolja njegovijeh” (Psalam 34:4, 6).
Dakako, Jehova ga je podupirao. No zapazi da David nije jednostavno sjeo i čekao da ga Jehova izbavi. Uvidio je potrebu da sam poduzme sve što pod tim okolnostima može kako bi se izvukao iz teške situacije. Priznao je da mu je Jehova svojom rukom pomogao da bude izbavljen, no i sam je nešto poduzeo, pravio se ludim kako ga getski kralj ne bi ubio (1. Samuelova 21:14–22:1). I mi moramo poduzimati sve što možemo kako bismo izišli na kraj s bremenima, a ne samo čekati da nas Jehova izbavi (Jakov 1:5, 6; 2:26).
Nemoj otežavati svoja bremena
David je kasnije u svom životu naučio još jednu, bolnu, lekciju. Koju? Da ponekad sami otežavamo svoja bremena. Nakon pobjede nad Filistejcima, stvari su za Davida krenule loše kad je odlučio preseliti kovčeg saveza u Jeruzalem. Povijesni nam izvještaj kaže: “Pa se podiže David i sav narod što bijaše s njim, i otide iz Bale Judine da prenese otuda kovčeg Božji (...). I metnuše kovčeg Božji na nova kola (...) a Oza i Ahijo sinovi Abinadabovi upravljahu novijem kolima” (2. Samuelova 6:2, 3).
Korištenje kola za prijevoz Kovčega predstavljalo je kršenje svih uputa koje je Jehova u vezi s tim dao. Jasno je bilo određeno da samo ovlašteni nosači, katovski Leviti, smiju nositi Kovčeg na svojim ramenima, koristeći motke provučene kroz posebno u Kovčeg ugrađene kolutove (2. Mojsijeva 25:13, 14; 4. Mojsijeva 4:15, 19; 7:7-9). Neuvažavanje ovih uputa dovelo je do nesreće. Kad su volovi koji su vukli kola zamalo prouzročili da se kola prevrnu, Oza, koji je vjerojatno bio Levit ali sasvim sigurno ne i svećenik, pružio je ruku kako bi podupro Kovčeg a Jehova ga je udario zbog tog nepokazivanja poštovanja (2. Samuelova 6:6, 7).
David je kao kralj morao snositi dio odgovornosti za to. Njegova reakcija pokazuje da čak i oni koji imaju dobar odnos s Jehovom mogu u iskušavajućim okolnostima ponekad pogrešno reagirati. David se najprije naljutio. Zatim se uplašio (2. Samuelova 6:8, 9, NW). Njegov povjerljiv odnos s Jehovom bio je ozbiljno ispitan. U ovoj je situaciji, izgleda, propustio baciti svoje breme na Jehovu i nije slijedio njegove zapovijedi. Može li se to ponekad i nama dogoditi? Okrivljujemo li ponekad Jehovu zbog problemâ čiji je uzrok neuvažavanje njegovih uputa? (Priče Salamunove 19:3).
Nositi se s bremenom krivnje
Kasnije je David sam sebi stvorio ogromno breme krivnje kad je teško zgriješio protiv Jehovinih moralnih mjerila. Tom prilikom David nije ispunio svoju dužnost da svoje ljude vodi u bitku. Ostao je u Jeruzalemu dok su se oni otišli boriti. To je dovelo do ozbiljnog problema (2. Samuelova 11:1).
Kralj David je vidio kako se lijepa Betsabeja kupa. Upustio se u nemoralne odnose s njom i ona je zatrudnjela (2. Samuelova 11:2-5). Pokušavajući prikriti svoje neispravno ponašanje, David je učinio pripreme da se njen suprug, Urija, vrati s bojnog polja u Jeruzalem. Urija je odbio imati bračne odnose sa svojom ženom dok se Izrael bori (2. Samuelova 11:6-11). David se sada poslužio zlim i prepredenim sredstvom kako bi prikrio svoj grijeh. Pobrinuo se da Urijini suborci ostave Uriju na ranjivom položaju u bici kako bi bio ubijen. Kakav li je to bio opak, težak grijeh! (2. Samuelova 11:12-17).
Naravno, na koncu je David zbog svog grijeha bio pozvan na odgovornost i bio je razotkriven (2. Samuelova 12:7-12). Pokušaj si predstaviti kakvu je duboku tugu i krivnju David morao osjećati kad je shvatio koliki je grijeh počinio zbog svoje strasti. Možda ga je obuzimao osjećaj vlastitog neuspjeha, naročito zato što je vjerojatno bio emotivan, senzibilan čovjek. Možda se osjećao potpuno bezvrijednim!
Međutim, David je brzo priznao svoju krivnju te je proroku Natanu rekao: “Sagriješih Gospodinu” (2. Samuelova 12:13). Iz 51. Psalma saznajemo kako se osjećao i kako se usrdno molio Jehovi Bogu da ga očisti i da mu oprosti. Molio je: “Operi me dobro od bezakonja mojega, i od grijeha mojega očisti me. Jer ja znam prijestupe svoje, i grijeh je moj jednako preda mnom” (Psalam 51:2, 3). Budući da se uistinu kajao, mogao je obnoviti svoj jak, prisan odnos s Jehovom. David se nije zadržavao na osjećajima grižnje savjesti i bezvrijednosti. Svoje je breme bacio na Jehovu tako što je ponizno priznao svoju krivnju, iskreno se pokajao i usrdno molio Jehovu za oproštenje. Ponovno je zadobio Božju naklonost (Psalam 51:7-12, 15-19).
Izići na kraj s izdajom
To nas dovodi do događaja koji je Davida ponukao da napiše 55. Psalam. Bio je pod velikom emocionalnom napetošću. “Srce je moje uzdrktalo u meni”, napisao je, “i strah smrtni popade me” (Psalam 55:4). Što je uzrokovalo takvu bol? Apsalom, Davidov sin, pravio je spletke kako bi mu oteo kraljevanje (2. Samuelova 15:1-6). Davidu je bilo već dovoljno teško podnositi ovu izdaju od strane vlastitog sina, no stvar je još više otežavala činjenica što se Davidov najpouzdaniji savjetnik, čovjek po imenu Ahitofel, pridružio zavjeri protiv Davida. U Psalmu 55:12-14 David opisuje Ahitofela. Zbog te zavjere i izdaje David je morao bježati iz Jeruzalema (2. Samuelova 15:13, 14). Kakvu li mu je to bol moralo zadavati!
Ipak, on nije dopustio da to jako uzbuđenje i tuga oslabe njegovo pouzdanje i povjerenje u Jehovu. Molio se Jehovi da pokvari planove urotnikâ (2. Samuelova 15:30, 31). Opet vidimo da David nije samo pasivno čekao da Jehova sve uradi. Čim se pružila prilika, učinio je ono što je mogao kako bi suzbio zavjeru protiv sebe. Poslao je jednog drugog savjetnika, Huzaja, natrag u Jeruzalem kako bi se prividno pridružio zavjeri, iako je zapravo otišao tamo kako bi je potkopao (2. Samuelova 15:32-34). Uz Jehovinu je pomoć ovaj plan uspio. Huzaj je za Davida dobio dovoljno na vremenu tako da je David mogao pregrupirati i organizirati svoju obranu (2. Samuelova 17:14).
Kako li je David morao cijeniti Jehovinu zaštitničku brigu kroz cijeli svoj život kao i njegovu strpljivost i spremnost da oprašta! (Psalam 34:18, 19; 51:17). To je pozadina na temelju koje nas David s pouzdanjem hrabri da u naše vrijeme tjeskoba tražimo pomoć od Jehove, da ‘bacimo svoje breme na Jehovu’. (Usporedi 1. Petrovu 5:6, 7.)
Izgradi i sačuvaj jak, povjerljiv odnos s Jehovom
Kako možemo zadobiti takav odnos s Jehovom kakav je imao David, odnos koji ga je krijepio u vremenima velikih kušnji i nevolja? Takav odnos gradimo marljivim proučavanjem Božje riječi, Biblije. Dopuštamo mu da nas podučava o svojim zakonima, svojim načelima i svojoj osobnosti (Psalam 19:7-11). Dok meditiramo o Božjoj riječi, postajemo mu sve bliži te učimo bezuvjetno uzdati se u njega (Psalam 143:1-5). Dok se radi daljnjeg podučavanja od Jehove družimo sa suobožavateljima, produbljujemo i jačamo taj odnos (Psalam 122:1-4). Putem iskrene molitve intenziviramo svoj odnos s Jehovom (Psalam 55:1).
Istina, David je, kao i mi, imao svoje slabe trenutke kad njegov odnos s Jehovom nije bio toliko jak koliko je trebao biti. Tlačenje nas može navesti da postupimo ‘bezumno’ (Propovjednik 7:7). No Jehova vidi što se događa i on zna što je u našem srcu (Propovjednik 4:1; 5:8). Trebamo naporno raditi na tome da sačuvamo jak odnos s Jehovom. Tada se možemo osloniti na to da će Jehova, bez obzira na to kakva bremena moramo nositi, olakšati pritisak ili nam dati snagu da izađemo na kraj sa svojom situacijom (Filipljanima 4:6, 7, 13). Bitno je da ostanemo bliski s Jehovom. Dok je bio blizak s Jehovom, David je bio apsolutno zaštićen.
Dakle, bez obzira na to kakve su tvoje okolnosti, David kaže, uvijek bacaj svoje breme na Jehovu. Tada ćemo iskusiti istinitost obećanja: “On će te potkrijepiti. Ne će dati do vijeka pravedniku da posrne” (Psalam 55:22).