Želiš li više služiti?

“BILA sam ljuta na Jehovu”, kaže Laura. “Uvijek sam se iznova molila da nam pomogne riješiti naše financijske probleme kako bih mogla i dalje biti pionir — ali bez uspjeha. Na kraju sam morala prestati s pionirskom službom. Također moram priznati da sam zavidjela onima koji su mogli i dalje biti pioniri.”

Razmotri također primjer Michaela, sluge pomoćnika u skupštini Jehovinih svjedoka. On je težio za nadgledničkom službom (1. Timoteju 3:1). Kada se njegova težnja nekoliko godina nije ispunila, postao je toliko ogorčen da više nije želio da ga se uzme u obzir za tu prednost. “Jednostavno nisam mogao ponovno podnijeti bol i razočaranje”, kaže on.

Jesi li doživio nešto slično? Jesi li se morao odreći neke teokratske prednosti koja ti je bila draga? Naprimjer, jesi li morao prestati služiti kao pionir, punovremeni propovjednik Kraljevstva? Ili težiš za nekim skupštinskim odgovornostima koje su povjerene drugima? Možda čak žarko želiš služiti u Betelu ili kao misionar, ali ti to tvoje okolnosti ne dozvoljavaju.

“Dugo nadanje mori srce”, priznaje knjiga Priče Salamunove (Priče Salamunove 13:12). To posebno može biti slučaj kad drugi dobiju one prednosti kojima si se ti nadao. Da li Božja Riječ pruža uvid, utjehu i nadu za svakoga tko doživi takva razočaranja? Da, pruža. Ustvari, 84. Psalam izražava osjećaje Jehovinog sluge koji je imao slične neostvarene želje s obzirom na službu Jehovi.

Cijenjenje koje je imao Levit

Kompozitori 84. Psalma bili su Korejevi sinovi, Leviti koji su služili u Jehovinom hramu i visoko cijenili svoje službene prednosti. “Kako su mili stanovi tvoji, Gospodine nad silama!” uskliknuo je jedan od njih. “Gine duša moja želeći u dvore Gospodinove; srce moje i tijelo moje otima se k Bogu živome” (Psalam 84:1, 2).

Ovaj je Levit toliko želio služiti u Jehovinom hramu da ga je čak privlačio uobičajeni krajolik na putu u Jeruzalem. “Idući dolinom plačevnom”, kaže on, “pretvaraju je u izvore” (Psalam 84:6). Da, područje koje je obično suho činilo mu se poput dobro navodnjene regije.

Budući da je psalmist bio nesvećenički Levit, mogao je služiti u hramu samo tjedan dana svakih šest mjeseci (1. Dnevnika 24:1-19; 2. Dnevnika 23:8; Luka 1:5, 8, 9). Ostatak svog vremena provodio je u svom domu u jednom od levitskih gradova. Zato je pjevao: “I ptica nahodi kuću, i lastavica gnijezdo sebi gdje leže ptiće svoje, kod oltara tvojih, Gospodine nad silama, care moj i Bože moj!” (Psalam 84:3). Koliko bi samo sretan bio Levit da je mogao poput ptica trajno boraviti u hramu!

Levit se lako mogao prepustiti ogorčenju zato što nije mogao češće služiti u hramu. Međutim, on je bio zadovoljan jer je služio onoliko koliko je mogao i sigurno je uvidio da je predanost Jehovi cijelim srcem vrijedna napora. Što je pomoglo tom vjernom Levitu da ostane zadovoljan svojim službenim prednostima?

Uči se biti zadovoljan

‘Bolji je jedan dan u dvorima tvojim od hiljade’, kaže Levit. “Volim biti na pragu doma Božijega nego živjeti u šatorima bezbožničkim” (Psalam 84:10). On je shvaćao da je provesti samo jedan dan u Jehovinoj kući neprocjenjiva prednost. A Levit je mnogo više od jednog dana služio u hramu. To što je bio zadovoljan svojim prednostima potaklo ga je da pjeva od radosti.

A što je s nama? Brojimo li svoje blagoslove ili smo skloni zaboraviti prednosti koje već imamo u Jehovinoj službi? Budući da je Jehovin narod njemu odan, on mu je povjerio mnoge prednosti i dužnosti. To uključuje teže odgovornosti nadgledanja, pastirenja, poučavanja i različite oblike punovremene službe. No tu su također uključene i druge dragocjene stvari povezane s obožavanjem Jehove.

Naprimjer, razmotri kršćansku službu. Apostol Pavao uspoređuje našu prednost da propovijedamo dobru vijest s ‘blagom u zemljanim sudovima’ (2. Korinćanima 4:7). Gledaš li na tu službu kao na neprocjenjivo blago? Isus Krist, koji je predvodio u djelu propovijedanja Kraljevstva, tako je gledao na njega i time pružio primjer (Matej 4:17). “Imajući ovu službu (...), ne dosadjuje nam se”, rekao je Pavao (2. Korinćanima 4:1).

Kršćanski sastanci također su sveta priprema koju ne treba olako shvatiti. Na našim sastancima primamo životno važna uputstva i uživamo u potrebnom druženju. Na sastancima također možemo javno izražavati svoju vjeru i nadu, redovito komentirajući i sudjelujući u programu na druge načine (Jevrejima 10:23-25). Naši sastanci zaista su prednost koju treba cijeniti!

Michael, kojeg smo ranije spomenuli, smatrao je te blagoslove izuzetno vrijednima i duboko ih je cijenio. Ali njegovo razočaranje zato što nije mogao služiti kao starješina privremeno ga je lišilo njegovog cijenjenja za te blagoslove. Nakon što se ponovno usredotočio na njih, mogao je ponovno zadobiti ravnotežu i strpljivo čekati na Jehovu.

Umjesto da budemo nezadovoljni zato što nemamo određenu prednost, činimo dobro ako preispitamo načine na koje nas Jehova blagoslivlja, kao što je to činio psalmist.a Ako ne vidimo mnogo njih, trebamo ponovno pogledati, moleći Jehovu da nam otvori oči kako bismo vidjeli prednosti i načine na koje nas blagoslivlja, koristeći nas na svoju slavu (Priče Salamunove 10:22).

Također je važno shvatiti da posebne prednosti, kao što je to nadglednička služba, traže određene preduvjete (1. Timoteju 3:1-7; Titu 1:5-9). Dakle, mi se trebamo preispitati, tražeći svako područje gdje je potrebno poboljšanje i tada uložiti iskrene napore kako bismo to popravili (1. Timoteju 4:12-15).

Nemoj se obeshrabriti

Ako ne dobijemo određene prednosti službe, ne trebamo zaključiti da Jehova više voli one koji imaju te prednosti ili da nam uskraćuje nešto dobro. Naravno, ne bismo smjeli zbog zavisti pretpostaviti da su drugi svoje prednosti dobili nezasluženo, putem ljudskog favoritizma, a ne teokratskim imenovanjem. Ukoliko se prepustimo takvim idejama, to nas može dovesti do ljubomore, prepiranja ili da čak sasvim odustanemo (1. Korinćanima 3:3; Jakov 3:14-16).

Laura, spomenuta na početku, nije odustala. S vremenom je uklonila osjećaje ljutnje i ljubomore. Laura se ustrajno molila Bogu da joj pomogne pobijediti njenu negativnu reakciju na činjenicu da više ne može biti pionir. Također je tražila pomoć od osposobljenih muževa u skupštini i ponovno se uvjerila u Božju ljubav. “Jehova mi je dao duševni mir”, rekla je. “Iako moj suprug i ja više ne možemo biti pioniri, mi cijenimo vrijeme kad smo bili pioniri i izvlačimo snagu iz iskustava koja smo imali. Također pomažemo našem odraslom sinu da bude pionir.” Budući da je zadovoljna, Laura se može ‘radovati s radosnima’ koji su u pionirskoj službi (Rimljanima 12:15).

Postavi si dostižne ciljeve

Biti zadovoljan sadašnjim službenim prednostima ne znači da trebamo prestati postavljati si daljnje teokratske ciljeve. Govoreći o nebeskom uskrsnuću, Pavao je govorio o ‘sezanju za onim što je naprijed’. Također je rekao: “Šta dostigosmo u onome jednako da mislimo, i po onome pravilu da živimo” (Filipljanima 3:13-16). Teokratski ciljevi mogu nam pomoći da sežemo naprijed. Međutim, izazov je zadržati ih realnima.

Realni ciljevi su razumni i dostižni (Filipljanima 4:5). To ne znači da je cilj koji zahtijeva nekoliko godina napornog rada nerealan. Takvi dugoročni ciljevi mogu se postizati postepeno, tako da se postavi nekoliko međuciljeva, ili koraka. Oni mogu služiti kao pokazatelji našeg duhovnog napretka. Dok uspješno činimo svaki korak to će nam, dok postižemo cilj, pružiti osjećaj zadovoljstva, umjesto razočaranja.

Dobra ravnoteža

Međutim, važno je priznati da zbog svojih okolnosti i ograničenja ne možemo dobiti neke prednosti. Postaviti ih sebi za cilj, vodilo bi samo do razočaranja i frustracije. Takve ciljeve treba odgoditi, barem zasad. To neće biti teško ako molimo za bogougodno zadovoljstvo i ako nam vršenje Jehovine volje bude najvažnije. Kad težimo za nekim prednostima, važna je Jehovina slava — a ne priznavanje naših osobnih dostignuća (Psalam 16:5, 6; Matej 6:33). Biblija nam prikladno kaže: “Ostavi na Gospodina djela svoja, i biće tvrde namjere tvoje” (Priče Salamunove 16:3).

Razmatrajući 84. Psalam možemo vidjeti da je psalmist pokazao takav stav prema službenim prednostima i Jehova ga je bogato blagoslovio. Štoviše, ovaj psalam koristi Jehovinom narodu sve do današnjih dana.

Oslanjajući se na Jehovu u molitvi, ti možeš uravnotežiti težnju za dodatnim prednostima s time da budeš zadovoljan onima koje sada imaš. Nikada nemoj dozvoliti da te želja da učiniš više liši cijenjenja za ono što sada imaš i radosti služenja Jehovi zauvijek. Imaj povjerenje u Jehovu, jer to dovodi do sreće, kao što to pokazuju riječi Levita: “Gospodine nad silama! blago čovjeku, koji se u te uzda!” (Psalam 84:12).

[Bilješka]

[Okvir na stranici 11]

Ciljevi koje bismo si mogli postaviti

Svakodnevno čitanje Biblije (Jozua 1:8; Matej 4:4).

Povećavanje moći zapažanja putem biblijskog obučavanja (Jevrejima 5:14).

Razvijanje bližeg odnosa s Bogom (Psalam 73:28).

Njegovanje svakog od plodova duha (Galaćanima 5:22, 23).

Povećanje kvalitete naših molitvi (Filipljanima 4:6, 7).

Da postanemo djelotvorniji u propovijedanju i poučavanju (1. Timoteju 4:15, 16).

Čitanje svakog izdanja časopisa Kule stražare i Probudite se! i meditiranje o njima (Psalam 49:3).

[Slike na stranici 9]

Kod postavljanja osobnih ciljeva, stavi vršenje Božje volje na prvo mjesto