Što kaže Biblija?

Da li je siromaštvo opravdanje za krađu?

“Siromaštvo je veliki neprijatelj ljudske sreće; ono jamačno uništava slobodu i zbog njega je neke vrline nemoguće, a druge pak krajnje teško pokazivati” (Samuel Johnson, književnik iz 18. stoljeća).

RIMSKI je političar Magnus Aurelije Kasiodor rekao: “Siromaštvo je majka zločina.” Ta gledišta kao da sugeriraju da su neki zločini prirodna posljedica siromaštva. Izgleda da se danas mnogi s tim slažu, osobito kada se zločin odnosi na krađu.

Mišljenje da ugnjetavanje i siromaštvo opravdavaju krađu prilično je popularno. Osvrnite se na čuvene engleske balade o Robinu Hoodu iz 14. stoljeća, koje opisuju legendarnog odmetnika koji je pljačkao bogate i dijelio plijen siromašnima. Ljudi ga stoljećima smatraju pravim junakom.

Mora se priznati da danas mnogi proživljavaju velike ekonomske teškoće. Nedavno je Svjetska banka objavila da se 1,3 milijarde ljudi izdržava s manje od jednog dolara po danu. U jednoj je anketi 70 posto Filipinaca reklo da se smatra siromašnima. U Brazilu najbogatijih 20 posto stanovništva zarađuje 32 puta više od onih najsiromašnijih 20 posto. Takve prilike mogu neke ljude toliko isfrustrirati da će se poslužiti bilo kojim sredstvom, pa čak i krađom, samo da bi zadovoljili ono što im je svakodnevno potrebno za preživljavanje.

Biblija nedvosmisleno osuđuje krađu. Osma od Deset zapovijedi kaže: “Ne kradi” (2. Mojsijeva 20:15). No ipak su mnogi koji vjeruju u Bibliju skloni opravdavati krađu kad kradljivca na to navedu bijedne ekonomske prilike.

Time se nameću važna pitanja: Je li siromaštvo uistinu opravdanje za krađu? Što da čovjek radi ako živi u krajnjoj ekonomskoj oskudici? Što ako ima bolesnu ili gladnu djecu o kojoj se mora brinuti? Bi li Jehova Bog dopustio krađu u takvim slučajevima, pogotovo ako ukradene stvari pripadaju ljudima kojima možda i ne trebaju?

Što kaže Bog?

Budući da je Isus odražavao osobnost svog Oca, njegov nam primjer može pomoći da razumijemo kako Bog gleda na to (Ivan 12:49). Dok je bio na Zemlji, Isus se veoma samilosno ophodio sa siromašnima. Biblija kaže da “kad vidje mnoštvo naroda, sažali se nad njim” (Matej 9:36, St). Međutim, on nikad, ni pod kojim okolnostima, nije tolerirao krađu. Tako niti Bog, premda je zainteresiran za siromašne, ne smatra da je siromaštvo opravdanje za krađu. Biblija nam u Izaiji 61:8 (St) kaže da Bog ‘mrzi grabež nepravedni’. A apostol Pavao jasno kaže da kradljivci neće naslijediti Božje Kraljevstvo. Dakle, mi nismo u nedoumici što se tiče Božjeg gledišta o tome (1. Korinćanima 6:10).

Međutim, Priče Salamunove 6:30 kažu da ljudi “ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju, budući gladan”. Da li ta izjava opravdava krađu? Ni u kom slučaju. Kontekst pokazuje da Bog ipak smatra da lopova valja kazniti za njegov prestupak. Sljedeći redak kaže: “Nego kad ga uhvate plati samosedmo [“sedmerostruko vraća”, St], da sve imanje doma svojega” (Priče Salamunove 6:31).

Premda lopov koji krade zato što je gladan možda ne zaslužuje takvu pokudu kao onaj koji krade iz pohlepe ili da bi naudio svojoj žrtvi, oni koji žele Božje odobravanje ne smiju biti krivi ni za koju vrstu krađe. Čak i ako se učini u uvjetima krajnjeg siromaštva, krađa sramoti Boga. Priče Salamunove 30:8, 9 izriču to na ovaj način: “Hrani me hljebom po obroku mom, (...) osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao [“oskvrnio”, St] ime Boga svojega.” Da, lopov ruži Božje ime. Budući da je krađa čin kojim se pokazuje pomanjkanje ljubavi, ona predstavlja grijeh bez obzira na to je li počinjen protiv bogatog ili siromašnog. Oni koji ljube Boga i svog bližnjeg ni u kom slučaju ne opravdavaju krađu (Matej 22:39; Rimljanima 13:9, 10).

Tvrdnja da osoba koja se nalazi u nepovoljnom položaju ima pravo krasti nema logike. Reći takvo što bilo bi kao da netko kaže da sportaš koji je slabije građe ima pravo uzimati zabranjeni doping da bi došao do pobjede. Čak i ako pobijedi, poslužio se nepoštenim sredstvom. Ostali će s pravom smatrati da im je oteo pobjedu služeći se nedopuštenim metodama. Tako je isto i s lopovom. On na nepošten način uzima ono što pripada drugima. Njegov nepovoljan položaj ne opravdava sredstvo kojim se služi.

Svaki lopov koji želi zadobiti Božje odobravanje mora se pokajati zbog svog vladanja. Biblija upozorava: “Koji je krao više da ne krade, nego još da se trudi, čineći dobro rukama svojima” (Efežanima 4:28). Oni koji su prije krali i sada se iskreno kaju mogu biti uvjereni da će im Jehova oprostiti (Ezehijel 33:14-16).

Što siromašni mogu učiniti?

Biblija obećava: “Ne dopušta Jahve da gladuje duša pravednika, ali odbija pohlepu opakih” (Priče Salamunove 10:3, St). Bog neće pomagati onima koji namjerno krše njegov zakon da bi udovoljavali svojim željama. No samilostan je prema onima koji se iskreno trude da mu budu poslušni i blagoslovit će njihove napore da si priskrbe ono što im je potrebno (Psalam 37:25).

Milijuni ljudi već su ustanovili da im stvari u životu idu nabolje kada slijede božanska načela. Naprimjer, primjena biblijskog savjeta o marljivosti i izbjegavanju poroka, kao što su kockanje, pijanstvo, pušenje i zloupotreba droge, omogućila im je da imaju više od onog što im je zaista potrebno (Galaćanima 5:19-21). To od njih zahtijeva iskazivanje vjere, a oni koji to čine naučili su da je “dobar Gospodin” i da uistinu pomaže onima koji se u njega uzdaju (Psalam 34:8).

[Zahvala na stranici 18]

Robin Hood: General Research Division/The New York Public Library/Astor, Lenox and Tilden Foundations