Pouke iz Pisma: Plač Jeremijin 1:1–5:22

Jehova daje nadu usred patnji

JEHOVA je “Bog koji daje nadu” i usred patnji (Rimljanima 15:13, NS). To je jasno izraženo knjigom Plač Jeremijin koju je Jehovin prorok i svjedok Jeremija dovršio godine 607. pr. n. e. Pogledajmo neke od pouka koje ona sadrži.

Loše stanje Jeruzalema

Grijeh ne donosi nikakvu radost. Jeruzalem, glavni grad Jude koji je nekoć vrvio od ljudi, sada leži usamljen. Sama Juda je poput ožalošćene, obudovjele kneginje sva opustošena. Takvi “ljubavnici” kao što je Egipat nisu je spasili od babilonskog osvajanja 607. g. pr. n. e. Ljudi više ne hrle na Sion na praznike. Njegova djeca su u zarobljeništvu i neprijatelji se smiju njegovom padu. Nečisti došljaci oskvrnili su hram, a narod je morao svoje vrijedne stvari davati u zamjenu za hranu. A sve to zbog grijeha! (1:1-11).

Jehova je pravedan kad kažnjava prestupnike. To se priznaje u riječima koje kao da sam Jeruzalem govori. On pita ima li takve žalosti kakva je bol koju mu je Jehova nanio. Jehova je poslao vatru koja je opustošila hram. Grijesi toga grada postali su poput jarma, a krv je potekla poput soka dok je Jehova gazio njegovu “kacu”. Sion je pružao ruke u žalosti i preklinjanju, ali nije našao utješitelja, a Jehova je bio pravedan dok je kažnjavao buntovni Jeruzalem. Neka on isto tako strogo postupi s neprijateljima koji se raduju (1:12-22).

“Srdžba Jehovina”

Odgovorni snose krivicu ako ne osude grijeh. Bog je zbacio Jeruzalem “s neba na zemlju” i dopustio da bude uništen, kao i “podnožje njegovih nogu”, hram (Psalam 132:7). Tako je on ‘oskvrnuo carstvo’ Jude. Neprijatelji, čija je vika bila poput prazničkih povika razorili su hram poput obične kolibe. Djeca su umirala i molila svoje majke da im daju jesti. No, tko je snosio glavnu krivicu? Lažni proroci koji su davali krive objave umjesto da su osudili grijehe Jeruzalema (Jeremija 14:13). Prikladno je bilo moliti se, jer su mnogi izginuli u taj “dan srdžbe Jehovine” (2:1-22).

Jehovino milosrđe ne prestaje

Trebamo se strpljivo uzdati u Jehovu. Jeremija to naglašava kad govori u korist poniženog naroda. Bog odbija njegovu molitvu i on postaje predmet podrugljive pjesme njegovih neprijatelja. Njegova nada, ili ‘čekanje na Jehovu’, kao da je nestala. Ali, on će imati “stav čekanja” jer je ”dobar Jehova onima koji ga čekaju” (3:1-27).

Pravo pokajanje donosi božansko milosrđe. Uvjeren u to, Jeremija pobuđuje: “Vratimo se čisti ka Jehovi”. Kao oblakom gnjeva Bog je zapriječio pristup u molitvi zbog grijeha naroda. Ali, Jeremija moli: “Prizivah ime tvoje, Jehova... ne zatiskuj uha svojega od uzdisanja mojega”. Naravno, nepokajnički dušmani će biti uništeni (3:28-66).

“Obrati nas”

Mi na sebe možemo navesti uništenje ako namjerno griješimo. Zbog Judinih grijeha “dragocjeni sinovi Siona” bili su poput bezvrijedne polomljene lončarije. Za vrijeme opsade je onima koji su bili pobijeni mačem bilo bolje nego onima koji su polako umirali od gladi. Bog je doista “izlio svoj gorući gnjev”. Okaljani proroci i svećenici slijepo su tumarali, a kralj Sedecija – “pomazanik Jehovin” – bio je zarobljen. Sada će Bog obratiti pažnju grešnom Edomu (4:1-22).

Samo Jehova daje pravu nadu usred žalosti. Jeremija je to shvatio jer je molio: “Opomeni se, Jehova, što nas zadesi”. Tuđinci su zaposjeli naše domove. Snosimo posljedice greške naših otaca, i dječaci nose drva u prisilnom radu. Ali, Jeremija se nada milosrđu i moli: “Obrati nas, Jehova, k sebi, i obratit ćemo se” (5:1-22).

Razmislimo, dakle, o tim poukama koje smo dobili iz Plača Jeremijinog. Grijeh ne donosi radost, Bog je pravedan kad kažnjava grešnike, a odgovorni su krivi ukoliko ne osude pogrešno postupanje. Trebamo se strpljivo uzdati u Jehovu, s pouzdanjem da božansko milosrđe dolazi zbog pravog pokajanja, dok namjernim grijehom možemo na sebe dovesti uništenje. Ta nadahnuta knjiga nas uvjerava i u to da jedino Jehova pruža pravu nadu usred patnji.

[Okvir na stranici 14]

RAZMOTRENI BIBLIJSKI CITATI

◻ 1:15 – ‘Kao grožđe u kaci gazi Jehova djevojku kćer Judinu’ jer je odredio i dopustio da se tako dogodi. ‘Djevojka kćer Judina’ bio je Jeruzalem, kao nedirnuta žena. Kad su Babilonci uništili taj glavni grad Jude 607. g.pr. n. e. bilo je to veliko krvoproliće, koje se može usporediti sa istjecanjem soka grožđa iz vinskog tijeska. Jehova će se pobrinuti da tzv. kršćanstvo, Jeruzalem u predodžbi bude na sličan način smrvljeno.

◻ 2:6 – Božja ‘ograda’ (‘sjenica’, ST) bio je hram u Jeruzalemu. Kad su Babilonci opustošili to svetište, Jehova je dopustio da bude ‘razvaljen’ poput obične kolibe u vrtu. To privremeno sklonište od jakog sunca je razoreno.

◻ 3:16 – Jedna od nevolja koju je Jehova dopustio da dođe na nevjerni Jeruzalem kao posljedica pada tog grada u babilonske ruke opisana je riječima: “Puštao me da zube kršim kamen grizući” (ST). Kad su Izraelci bili na putu u izgananstvo, oni su očigledno morali peći kruh u jamama iskopanim u zemlji. Stoga je u kruhu bilo sitnih kamenčića i onaj tko je jeo takav kruh mogao je slomiti zub.

◻ 4:3 – Okrutnost majki prema djeci ovdje je stavljena nasuprot majčinskoj brizi kakvu pokazuju zvijeri (“šakali”, ST). Iako se šakale možda smatra divljim zvijerima, čak i oni “pružaju dojke i doje mladunčad” (ST). Zbog velike nestašice hrane u opkoljenom Jeruzalemu, izgladnjele žene su postale okrutne na taj način što nisu imale mlijeka da bi podojile svoju djecu i zapravo su jele svoju vlastitu djecu da bi ostale na životu (Plač Jeremijin 2:20). Na taj način su žene postale poput nojeva koji izlijegaju jaja i ostavljaju ih.

◻ 5:7 – Židovi Jeremijinog vremena morali su nositi pogreške svojih otaca, ali to ne znači da Jehova izravno kažnjava djecu zbog grijeha njihovih roditelja. Stvar je, zapravo, u tome da kasniji naraštaji osjećaju posljedice naopakog postupanja (Jeremija 31:29, 30). Stoga je dobro da ne zaboravljamo da moramo osobno položiti račun Bogu (Rimljanima 14:12).