Jehova blagoslivlja čisto obožavanje

 1. Koje su teme istaknute u zaključnom poglavlju Izaije, i na koja pitanja ono daje odgovor?

ZAKLJUČNO poglavlje Izaije neke od glavnih tema o kojima govori ova proročanska knjiga privodi izražajnom vrhuncu i pruža odgovor na nekoliko vrlo važnih pitanja. Jehovina uzvišenost, njegova mržnja prema licemjerju, njegova odlučnost da kazni zle te ljubav i briga za one koji su mu vjerni neke su od tema koje ističe to poglavlje. Osim toga, daje nam odgovor na sljedeća pitanja: Po čemu se pravo obožavanje razlikuje od krivog? Zašto možemo biti sigurni da će Jehova izvršiti osvetu nad svim licemjerima koji se prave sveti, a istovremeno zlostavljaju Božji narod? I kako će Jehova blagosloviti one koji mu ostanu vjerni?

 2. Što Jehova kaže o svojoj uzvišenosti, i što se time nije željelo reći?

² Na samom početku proročanstvo skreće pažnju na Jehovinu uzvišenost: “Ovako veli Jehova: nebo je prijesto moj i zemlja podnožje nogama mojim: gdje je dom koji biste mi sazidali, i gdje je mjesto za moje počivanje?” (Izaija 66:1). Neki smatraju da prorok želi odvratiti Židove od izgradnje hrama Jehovi nakon povratka u domovinu. No to nije točno, budući da je sam Jehova zapovjedio da se izgradi hram (Ezra 1:1-6; Izaija 60:13; Agej 1:7, 8). Što onda znače te riječi?

 3. Zašto je prikladno Zemlju nazvati Jehovinim ‘podnožjem’?

³ Najprije bismo mogli razmotriti zašto se Zemlju naziva Jehovinim ‘podnožjem’. To nije ponižavajuć naziv. Među svim milijardama nebeskih tijela u svemiru samo je Zemlja dobila ovaj poseban naziv. Naša će planeta zauvijek biti jedinstvena, jer na njoj je Jehovin jedinorođeni Sin platio otkupninu i na njoj će Jehova posredstvom Mesijanskog Kraljevstva opravdati svoju suverenost. Stoga je doista prikladno da se Zemlju nazove Jehovinim podnožjem! Jednom bi kralju takvo podnožje moglo poslužiti da se popne na svoje visoko prijestolje i da nakon toga na njemu odmara noge.

 4. (a) Zašto je nemoguće da ijedna građevina na Zemlji bude počivalište Jehove Boga? (b) Što obuhvaća izraz “sve”, i koji nam se zaključak nameće u vezi s obožavanjem Jehove?

⁴ Naravno, kralj ne može stanovati na podnožju svog prijestolja, a ni Jehova ne može stanovati na Zemlji. Njega čak ni ogromno prostranstvo materijalnog neba ne može obuhvatiti! Pa kako bi onda neki objekt na Zemlji mogao doslovno služiti kao njegov dom (1. Kraljevima 8:27). Jehovino prijestolje i počivalište nalaze se u duhovnom području, na što se i odnosi riječ “nebo” iz Izaije 66:1. Sljedeći nam redak pomaže jasnije to razumjeti: “Sve [je] to ruka moja stvorila, te je postalo sve, veli Jehova” (Izaija 66:2a). Zamisli Jehovu kako širi ruke dok pokazuje “sve” — sve što je na nebu i na Zemlji (Izaija 40:26; Otkrivenje 10:6). On kao Veličanstveni Stvoritelj čitavog svemira zaslužuje više od samo jedne građevine posvećene njemu. A zaslužuje i više od tek formalističkog obožavanja.

 5. Kako možemo pokazati da smo ‘nevoljni i skrušena duha’?

⁵ Kakvo obožavanje zaslužuje Univerzalni Suveren? On nam sam odgovara: “Na koga ću pogledati? na nevoljnoga i na onoga tko je skrušena duha i tko drhti od moje riječi” (Izaija 66:2b). Da, presudno je da se čisto obožavanje vrši iskrena srca (Otkrivenje 4:11). Onaj tko obožava Jehovu mora biti ‘nevoljan i skrušena duha’. Znači li to da Jehova želi da budemo nesretni? Ne, on je ‘sretan Bog’, a želi da i njegovi obožavatelji budu radosni (1. Timoteju 1:11; Filipljanima 4:4). No, svi mi često griješimo i svoje grijehe ne smijemo olako shvaćati. Trebali bismo ih smatrati ‘nevoljom’, žalosni zbog toga što smo promašili cilj, odnosno što nismo udovoljili Jehovinim pravednim mjerilima (Psalam 51:17). Moramo pokazati da smo “skrušena duha” tako da se pokajemo, borimo protiv svojih grešnih sklonosti i molimo Jehovu za oproštenje (Luka 11:4; 1. Ivanova 1:8-10).

 6. U kom bi smislu pravi obožavatelji trebali ‘drhtati od Božje riječi’?

⁶ Osim toga, Jehova gleda na one koji ‘drhte od njegove riječi’. Znači li to da želi da drhtimo od straha svaki put kad čitamo njegove riječi? Ne, već želi da osjećamo strahopoštovanje prema svemu što on kaže. Želi da iskreno tražimo njegove savjete i vodimo se njima u svim područjima života (Psalam 119:105). ‘Drhtati’ možemo i u tom smislu da nas plaši i sama pomisao na to da bismo bili neposlušni Bogu, njegovu istinu uprljali ljudskim običajima ili je smatrali nečim što je samo po sebi razumljivo. Takva poniznost presudna je za čisto obožavanje — no nažalost, vrlo je rijetka u današnjem svijetu.

7, 8. Kako Jehova gleda na formalističko obožavanje licemjernih vjernika?

⁷ Dok Izaija razmišlja o svojim suvremenicima, itekako je svjestan da malo njih ima stav kakav Jehova očekuje od svojih obožavatelja. Zbog toga otpadnički Jeruzalem zaslužuje presudu koja mu predstoji. Zapazi kako Jehova vidi obožavanje koje se vrši u Jeruzalemu: “Tko kolje vola, to je kao da ubije čovjeka; tko kolje ovcu, to je kao da zakolje psa; tko prinosi dar, to je kao da prinese krv svinjsku; tko kadi kâdom, to je kao da blagoslovi idola. To oni izabraše na putovima svojim, i duši se njihovoj mile gadovi njihovi” (Izaija 66:3).

⁸ Te nas riječi podsjećaju na Jehovine riječi zapisane u prvom poglavlju Izaije. Tamo je Jehova svom tvrdoglavom narodu rekao da svojim djelima formalne pobožnosti ne samo da mu nisu ugodili već su ustvari još više raspalili njegov opravdani gnjev jer su licemjerni (Izaija 1:11-17). Jehova sada na sličan način njihove žrtve uspoređuje s gnusnim zločinima. Kada žrtvuju skupog vola, Jehovi to nije ugodno, već mu je ravno ubojstvu čovjeka! Druge žrtve uspoređene su sa žrtvovanjem psa ili svinje, životinja koje su prema Mojsijevom zakonu nečiste i sasvim sigurno nisu prikladne za žrtve (3. Mojsijeva 11:7, 27). Da li Jehova dozvoljava da takvo vjersko licemjerje prođe nekažnjeno?

 9. Kako je većina Židova reagirala na opomene koje im je Jehova upućivao preko Izaije, i što će biti neizbježan ishod?

⁹ Jehova zatim kaže: “Izabraću i ja prema nevaljalstvu njihovu, i pustiću na njih čega se boje; jer zvah a nitko se ne odazva, govorih a oni ne slušaše, nego činiše što je zlo preda mnom i izabraše što meni nije po volji” (Izaija 66:4). Izaija nesumnjivo s dubokim uvjerenjem govori ove riječi. On je mnoge godine u Jehovino ime ‘zvao’ njegov narod i ‘govorio’ mu. Prorok i predobro zna da velika većina nije poslušala. Budući da uporno čine zlo, osveta je neizbježna. Da, Jehova će izabrati kaznu za njih i svom otpadničkom narodu prouzročiti ono od čega strahuju.

10. Što nam Jehovino ophođenje s Judom govori o njegovom stavu prema crkvama kršćanstva?

¹⁰ Današnji pripadnici crkvi kršćanstva također čine slične stvari koje Jehovi nisu po volji. U njihovim crkvama rašireno je idolopoklonstvo, s propovjedaonica se veličaju nebiblijske nauke i običaji, a težnja za političkom moći navodi ih da sve dublje tonu u duhovno preljubništvo s nacijama svijeta (Marko 7:13; Otkrivenje 18:4, 5, 9). Kao što je bio slučaj i s drevnim Jeruzalemom, zaslužena kazna za crkve kršćanstva — ono “čega se boje” — neumoljivo stiže. Način na koji se ophode s Božjim narodom jedan je od razloga zbog kojih će sigurno biti kažnjene.

11. (a) Što grijeh otpadnika u Izaijino vrijeme čini još težim? (b) U kom smislu Izaijini suvremenici izgone vjerne ‘radi Božjeg imena’?

¹¹ Izaija nastavlja: “Slušajte riječ Jehovinu, koji drhtite od njegove riječi: braća vaša, koja mrze na vas i izgone vas imena mojega radi, govore: neka se pokaže slava Jehovina. I pokazaće se na vašu radost, a oni će se posramiti” (Izaija 66:5). Izaijinoj ‘braći’, njegovim sunarodnjacima, Jehova Bog povjerio je odgovornost da budu njegovi zastupnici i da se podlože njegovoj suverenosti. Oni to ne čine i to im je vrlo ozbiljan grijeh. No njihov je grijeh još teži zbog toga što mrze ljude koji su vjerni i ponizni, poput Izaije. Ti otpadnici mrze i odbacuju vjerne zbog toga što oni istinski zastupaju Jehovu Boga. Zato se kaže da ih izgone ‘radi Božjeg imena’. Istovremeno ti lažni Jehovini sluge tvrde da ga zastupaju, licemjerno izgovarajući fraze koje zvuče vrlo pobožno, kao naprimjer: “Neka se pokaže slava Jehovina.”a

12. Koji su neki od primjera koji pokazuju kako vjerski licemjeri proganjaju vjerne Jehovine sluge?

¹² Mržnja pripadnika krive religije prema onima koji vrše čisto obožavanje nije ništa novo. Ona je samo još jedan oblik ispunjenja proročanstva iz 1. Mojsijeve 3:15, gdje je prorečeno dugotrajno neprijateljstvo između Sotoninog sjemena i Sjemena Božje žene. Isus je svojim pomazanim sljedbenicima u prvom stoljeću rekao da će i oni stradavati od svojih sunarodnjaka — izopćavat će ih iz sinagoga i proganjati čak do smrti (Ivan 16:2). A kako je u suvremeno doba? S početkom ‘posljednjih dana’ Božji je narod shvatio da i njega očekuje slično progonstvo (2. Timoteju 3:1). Još 1914. u časopisu Kula stražara citirane su riječi iz Izaije 66:5 uz komentar: “Iza progonstava s kojima se Božji narod suočavao gotovo su uvijek stajali ljudi koji su se izjašnjavali kao kršćani.” U istom je članku pisalo: “Ne znamo hoće li u naše vrijeme posegnuti za krajnjim mjerama — izopćiti nas iz društva, razoriti nam organizaciju i možda nas doslovce ubijati.” Te su se riječi dokazale itekako istinitima! Nedugo nakon što su objavljene progonstvo koje je potaklo svećenstvo poprimilo je izrazito žestoke razmjere za vrijeme prvog svjetskog rata. No kao što je i prorečeno, crkve kršćanstva bile su posramljene. Kako?

13. Na što su se u prvobitnom ispunjenju odnosile riječi “vika ide iz grada”?

¹³ Izaija proriče: “Vika ide iz grada, glas iz hrama, glas Jehovin koji plaća neprijateljima svojim” (Izaija 66:6). U prvobitnom ispunjenju ovih riječi ‘grad’ je predstavljao Jeruzalem, gdje se nalazio Jehovin hram. “Vika” ukazuje na ratnu vrevu koja se u gradu čula prilikom napada babilonske vojske 607. pr. n. e. No što je sa suvremenim ispunjenjem?

14. (a) Što je Malahija prorekao o Jehovinom dolasku u svoj hram? (b) Što je prema Ezehijelovom proročanstvu bio rezultat Jehovinog dolaska u hram? (c) Kada su Jehova i Isus pregledali duhovni hram, i kako se to odrazilo na one koji su tvrdili da zastupaju čisto obožavanje?

¹⁴ Ove riječi iz Izaije podudaraju se s dvije druge proročanske izjave, zapisane u Ezehijelu 43:4, 6-9 i Malahiji 3:1-5. Ezehijel i Malahija prorekli su vrijeme kada će Jehova Bog doći u svoj hram. Malahijino proročanstvo opisuje kako Jehova dolazi pregledati svoj dom čistog obožavanja, izvršiti pročišćavanje i odbaciti one koji ga zastupaju na pogrešan način. Ezehijelova vizija prikazuje Jehovu kako ulazi u hram i zahtijeva da se uklone svi tragovi nemorala i idolopoklonstva.b U suvremenom ispunjenju tih proročanstava jedan duhovno vrlo značajan događaj povezan s obožavanjem Jehove odigrao se 1918. Jehova i Isus su, po svemu sudeći, pregledali sve one koji su tvrdili da zastupaju čisto obožavanje. Nakon toga uslijedilo je konačno odbacivanje iskvarenog kršćanstva. Pomazanim Kristovim sljedbenicima to je pregledavanje donijelo kratak period pročišćavanja nakon kojeg je slijedila brza duhovna obnova 1919 (1. Petrova 4:17).

15. Kakvo je rođenje prorečeno, i kako se ono ispunilo 537. pr. n. e.?

¹⁵ Tu obnovu vrlo slikovito opisuju i sljedeći reci Izaije: “Ona se porodi prije nego osjeti bolove, prije nego joj dođoše muke, rodi dje[čak]a. Tko je igda čuo to? tko je vidio takvo što? Može li zemlja roditi u jedan dan? može li se narod roditi u jedan put? a Sion rodi sinove svoje čim osjeti bolove” (Izaija 66:7, 8). Prvo ispunjenje ovih riječi izazvalo je oduševljenje među Židovima izgnanim u Babilon. Sion, ili Jeruzalem, ponovno je predočen ženom koja rađa, no to je nadasve neobično rođenje! Događa se tako brzo i iznenada da je gotovo prije nego što su uopće započeli trudovi! To je vrlo prikladna metafora. Ponovno rođenje Božjeg naroda kao zasebne nacije 537. pr. n. e. odigralo se tako brzo i iznenada da je izgledalo kao pravo čudo. Otkako je Kir oslobodio Židove iz ropstva pa do trenutka kada se ostatak vjernih vratio u domovinu, prošlo je samo nekoliko mjeseci! Bile su to posve drugačije okolnosti od onih koje su prethodile prvobitnom rođenju izraelskog naroda! Tada, 537. pr. n. e., nije trebalo moliti slobodu od protivnički raspoloženog vladara, nije trebalo bježati od neprijateljske vojske niti 40 godina boraviti u pustoši.

16. Što predočava Sion u suvremenom ispunjenju Izaije 66:7, 8, i kako su njegovi potomci bili ponovno rođeni?

¹⁶ U suvremenom ispunjenju tih riječi Sion predstavlja Jehovinu nebesku “ženu”, odnosno nebesku organizaciju duhovnih stvorenja. Godine 1919. ta se “žena” obradovala kada su njeni pomazani sinovi na Zemlji rođeni kao organizirani “narod”. To se ponovno rođenje odigralo brzo i iznenada.c U samo nekoliko mjeseci pomazanici su, kao grupa, izašli iz stanja neaktivnosti koje je nalikovalo smrti i s novom snagom započeli aktivan život u svojoj ‘zemlji’, području duhovne aktivnosti koje su dobili od Boga (Otkrivenje 11:8-12). Do jeseni 1919. čak su najavili izlaženje novog časopisa koji će služiti kao nadopuna Kuli stražari. Ta je nova publikacija s nazivom Zlatni vijek (danas Probudite se!) bila dokaz da se Božji narod vratio u život i da je ponovno pripremljen za službu.

17. Kako Jehova uvjerava svoj narod da ga ništa ne može spriječiti da ispuni svoj naum povezan s duhovnim Izraelom?

¹⁷ Nema te sile u svemiru koja je mogla spriječiti ovo duhovno rođenje. Sljedeći redak to vrlo slikovito pokazuje: “Eda li ja, koji otvaram maternicu, ne mogu roditi? veli Jehova; eda li ću ja, koji dajem da se rađa, biti bez poroda? veli Bog tvoj” (Izaija 66:9). Kao što se proces rađanja, kad jednom započne, ne može više prekinuti, tako se i rođenje duhovnog Izraela, nakon što je započelo, nije moglo zaustaviti. Istina, bilo je protivljenja i vjerojatno će ga u budućnosti biti još i više. No samo Jehova može zaustaviti ono što započne, a on to nikada ne čini! A kako se Jehova ophodi sa svojim narodom koji se vratio u život?

18, 19. (a) Koju dirljivu usporedbu koristi Jehova, i kako se ona odnosi na njegov izgnani narod? (b) Kako je današnji pomazani ostatak bio s ljubavlju duhovno nahranjen i zbrinut?

¹⁸ Naredna četiri retka pružaju dirljiv opis Jehovine obzirne brige. Izaija najprije kaže: “Radujte se s Jeruzalemom i veselite se u njemu svi koji ga ljubite; radujte se s njim svi koji ga žaliste. Jer ćete sisati sise od utjehe njegove, i nasitićete se, sisaćete i naslađivaćete se u svjetlosti slave njegove” (Izaija 66:10, 11). Jehova ovdje koristi primjer žene koja doji dijete. Kada dijete osjeti glad, ono uporno plače. No kada ga majka stavi na prsa da ga doji, njegova se tuga pretvori u radost i zadovoljstvo. Na sličan će se način tugovanje ostatka vjernih Židova u Babilonu za kratko vrijeme pretvoriti u sreću i zadovoljstvo kada dođe vrijeme izbavljenja i obnove. Bit će puni veselja. Nakon što bude izgrađen i nastanjen, Jeruzalem će ponovno dobiti svoju slavu. A slava koju će uživati grad proširit će se i na njegove bogobojazne stanovnike. Oni će ponovno dobivati duhovnu hranu putem aktivne službe svećenika (Ezehijel 44:15, 23).

¹⁹ Duhovni Izrael također je nakon obnove 1919. bio blagoslovljen obiljem duhovne hrane. Otada preko ‘vjernog i razboritog roba’ duhovna hrana redovito stiže (Matej 24:45-47). To je uistinu bilo vrijeme utjehe i radosti za pomazani ostatak. No uslijedili su i drugi blagoslovi.

20. Kako je Jeruzalem u prošlosti bio blagoslovljen ‘bujnim potokom’, a kako je blagoslovljen u suvremeno doba?

²⁰ Proročanstvo nastavlja: “Ovako veli Jehova: gle, ja ću kao rijeku dovesti k njemu mir i slavu naroda kao potok bujan, pa ćete s[is]ati; bićete nošeni na rukama i milovani na koljenima” (Izaija 66:12). Ovdje se usporedba s dojenjem djeteta povezuje sa slikovitim prikazom pritjecanja obilnih blagoslova — dolaze ‘kao rijeka’ i “potok bujan”. Jeruzalem će biti blagoslovljen ne samo obilnim mirom od Jehove već i ‘slavom naroda’, koja dolazi k Božjem narodu i donosi mu blagoslove. To znači da će ljudi iz naroda dolaziti k Jehovinom narodu (Agej 2:7). U drevno doba te su se riječi ispunile kada se određen broj ljudi iz različitih naroda pridružio Izraelcima te su postali židovski prozeliti. No, daleko veće ispunjenje odigrava se u naše vrijeme, kada se ostatku duhovnih Židova pridružuje “veliko mnoštvo (...) iz svih nacija i plemena i naroda i jezika” — doista “potok bujan” (Otkrivenje 7:9; Zaharija 8:23).

21. Kakva je utjeha prorečena upečatljivom usporedbom?

²¹ U Izaiji 66:12 opisuju se i izrazi majčinske ljubavi — milovanje djeteta na koljenima i nošenje na rukama. Slična je misao izražena i u sljedećem retku, no zanimljivo, iz drugačije perspektive. “Kao kad koga [“čovjeka”, “NS”] mati njegova tješi, tako ću ja vas tješiti, i utješićete se u Jeruzalemu” (Izaija 66:13). Dijete je sada odrastao “čovjek”. No majka ga još uvijek tješi kada je žalostan.

22. Kako Jehova opisuje dubinu i snagu svoje ljubavi?

²² Tim dojmljivim riječima Jehova opisuje snagu i dubinu svoje ljubavi prema narodu. Čak i najsnažnija majčinska ljubav tek je blagi odraz Jehovine duboke ljubavi prema svom vjernom narodu (Izaija 49:15). Koliko je stoga važno da svi kršćani oponašaju svog nebeskog Oca u pokazivanju tog svojstva! Apostol Pavao je to činio i time je pružio odličan primjer starješinama u kršćanskoj skupštini (1. Solunjanima 2:7). Isus je rekao da će bratska ljubav biti glavni znak prepoznavanja njegovih sljedbenika (Ivan 13:34, 35).

23. Opiši sreću koja će vladati među Jehovinim obnovljenim narodom.

²³ Jehova svoju ljubav pokazuje djelima. Stoga nastavlja: “Vidjećete i obradovaće se srce vaše i kosti će se vaše pomladiti kao trava, i znaće se ruka Jehovina na slugama njegovim i gnjev na neprijateljima njegovim” (Izaija 66:14). Jedan stručnjak za hebrejsku gramatiku kaže da izraz ‘vidjet ćete’ ukazuje na to da će izgnanicima koji se vrate u svoju obnovljenu zemlju “pred očima biti radost” gdje god da pogledaju. Bit će doista sretni, obuzeti neopisivim ushićenjem jer su se vratili u svoju voljenu domovinu. Imat će osjećaj da su se pomladili, kao da su im kosti ponovno ojačale, svježi poput trave u proljeće. Svi će znati da za te blagoslovljene okolnosti nije zaslužan nijedan čovjek, već “ruka Jehovina”.

24. (a) Do kakvog zaključka dolaziš razmišljajući o zbivanjima povezanim s današnjim Jehovinim narodom? (b) Što bismo trebali odlučno činiti?

²⁴ Prepoznaješ li djelovanje Jehovine ruke na njegovom današnjem narodu? Niti jedan čovjek nije mogao obnoviti čisto obožavanje. Niti jedan čovjek ni na koji način nije mogao pokrenuti milijunsku bujicu dragocjenih ljudi iz svih naroda da se pridruži vjernom ostatku u njegovoj duhovnoj zemlji. Takvo što može samo Jehova Bog. Takvi pokazatelji Jehovine ljubavi pružaju nam razlog za veliku radost. Nemojmo nikada tu ljubav shvaćati olako. Trudimo se uvijek ‘drhtati od njegove riječi’. I budimo odlučni živjeti prema biblijskim načelima i pronaći radost u službi Jehovi.