Ljudska vladavina na vagi

8. dio: Politička mješavina željeza i vlažne gline

Nacionalizam: vrsta nacionalne svijesti koja uzdiže jednu naciju iznad svih drugih i koja svoju kulturu i vlastite interese promiče više nego druge; koncept koji je prvi put postao očitim na kraju 18. stoljeća, ali je svoj vrhunac dosegao u 20. stoljeću.

BESPOMOĆNO teturajući iz jedne krize u drugu, ljudske vladavine nisu u stanju pružiti stabilnost ljudskom društvu. Prema Zbigniewu Brzezinskom, bivšem savjetniku sigurnosti američkog predsjednika Jimmyja Cartera, stanje se neće tako brzo promijeniti.

Brzezinskog i druge vodeće ličnosti svijeta intervjuirala je novinarka Georgie Anne Geyer za članak koji je bio objavljen 1985. pod naslovom “Naš svijet u raspadanju”. U njemu je ona citirala Brzezinskog, koji je rekao: “Uzroci koji su pridonijeli međunarodnoj nestabilnosti odnose povijesnu pobjedu nad silama koje se zalažu za organiziranu suradnju. Svaka objektivna analiza globalnih nastojanja neizbježno dovodi do zaključka da će se socijalne bune, politički nemiri, gospodarska kriza i međunarodno trvenje vjerojatno u preostalom dijelu našeg stoljeća još povećavati.”

To je tmurno pretkazivanje, no istraživače Biblije to ne iznenađuje. Upravo je ta situacija bila prorečena davno unaprijed. Kada? Gdje?

Uznemiren zbog sna

Babilonski kralj Nabukodonozor, koji je vladao od 624. do 582. pr. n. e., bio je uznemiren snom. U njemu je vidio ogroman kip s glavom od zlata, prsima i rukama od srebra, trbuhom i bedrima od mjedi, nogama od željeza, a stopalima i nožnim prstima od željeza pomiješanog s glinom. Božji prorok Daniel objasnio je Nabukodonozoru značenje kipa, rekavši mu: “Ti, o kralju (...) ti si glava od zlata. Poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treće, od mjedi, koje će gospodariti svom zemljom.” Taj je kip očigledno imao vezu s ljudskom vladavinom (Daniel 2:37-39, St).

Prije Danielovog vremena Egipat i Asirija su ugnjetavali Izraelce, izabrani narod Autora Biblije (2. Mojsijeva 19:5). Prema biblijskom kontekstu, učinilo ih je to svjetskim silama, upravo prvima od sedam o kojima govori Biblija (Otkrivenje 17:10). Zatim je u Danielovo vrijeme Babilon osvojio Jeruzalem i Izraelce otjerao u progonstvo. Tako je Babilon postao treća od tih svjetskih sila, a odgovarajuće tome bio je označen kao “glava od zlata”. Biblija i svjetska povijest poistovjećuju svjetske sile koje su još trebale doći sa Medo-Perzijom, Grčkom, Rimom, i konačno Anglo-Amerikom.a

U Bibliji se te nacije svrstavaju u svjetske sile, jer su bile u doticaju s Božjim narodom i suprostavile se božanskoj vlasti koju su zastupali ti Božji sluge. Tako je kip kojeg je vidio Nabukodonozor odgovarajuće predočavao kako će se ljudske vladavine, i nakon njegovog kraljevstva, nastaviti protiviti Božjem suverenitetu. Nizanje svjetskih sila, koje je prikazano različitim dijelovima kipa, započelo je s glavom i potom nastavilo prema dolje. Logično je prema tome da će stopala i nožni prsti simbolizirati posljednje oblike ljudskih vladavina, koji će postojati u ‘vrijeme svršetka’, kako se izjasnio Daniel. Što bismo onda trebali očekivati? (Daniel 2:41, 42; 12:4, St).

‘Deset nožnih prstiju’

Božji sluge više nisu ograničeni na jednu naciju ili mjesto, tako da ne mogu biti ugnjetavani od jedne svjetske sile (Djela apostolska 1:8; 10:34, 35). Kao pripadnici svih naroda i kao građani svakog oblika ljudskih vladavina, oni revno objavljuju da je vrijeme svršetka već započelo i da će ljudske vladavine kojih je vrijeme isteklo — uskoro biti zamjenjene Božjom vladavinom.b Zato vijest koju oni hrabro objavljuju stoji nasuprot svim postojećim političkim silama. Odgovarajuće tome označava broj “deset”, kako ga koristi Biblija, potpunost u vezi stvari na Zemlji. Stoga, tih ‘deset nožnih prstiju’ kipa logično predstavlja cjelokupnost političkih ljudskih vladavina koje se u vrijeme kraja ujedinjeno suprotstavljaju Božjem suverenitetu.

Kakvo je bilo političko stanje na početku tog prorečenog vremena? Godine 1800. evropski su narodi kontrolirali 35 posto zemaljske površine no, do godine 1914. taj se postotak povećao na preko 84! The Collins Atlas of World History ukazuje da je “vjerojatno podjela svijeta među brojem velikih sila već bila gotova veče uoči rata 1914.” Štoviše, Hugh Brogan, docent povijesti na Sveučilištu u Essexu (Enleska), objašnjava da će izgleda “uskoro pola tuceta sila upravljati cijelim svijetom”.

No, koristiti ‘deset nožnih prstiju’ kao simbol cjelokupnosti svjetskih vladavina, a koje se ne bi sastojale iz više od “pola tuceta sila”, ne bi bilo sasvim razumno. Prema tome, ako bi ‘deset nožnih prstiju’ u slučaju ispunjenja proročanstva preuzelo puno značenje, moralo bi se promijeniti političko stanje koje je postojalo u 1914. godini.

Početkom 20. stoljeća Britansko Carstvo, najveće carstvo koje je do tada vidio svijet, vladalo je više nego četvrtinom stanovništva svijeta. Druga su evropska carstva vladala nad daljnjim milijunima ljudi. No, prvi svjetski rat završio je u trijumfu nacionalizma. Paul Kennedy, profesor povijesti na sveučilištu Yale, objašnjava: “Najizrazitija promjena u Evropi, u teretorijalno-pravnom smislu, bilo je pojavljivanje niza nacionalnih država — Poljske, Čehoslovačke, Austrije, Mađarske, Jugoslavije, Finske, Estonije, Latvije i Litve — umjesto zemalja koje su ranije bile dio carstva Habsburgovaca, Romanovih ili Hohenzollerna.”

Nakon drugog svjetskog rata taj se trend pojačao. Nacionalizam je eksplodirao punom snagom. Posebno od sredine 1950-ih godina taj je trend bio nezaustavljiv. Pet stoljeća evropske ekspanzije završilo je u kršu srušenih kolonijalnih carstava. Broj država u Africi, Aziji i na Bliskom istoku dramatično je porastao.

The New Encyclopœdia Britannica kaže da je taj “razvoj bio nasuprot shvaćanju koje je vladalo u političkom razmišljanju proteklih 2 000 godina”. Dok je “čovjek do tada obično naglašavao općenite i univerzalne stvari, a jedinstvo je smatrao poželjnim ciljem”, nacionalizam je sada isticao nacionalne razlike. Umjesto da ujedinjuje, služio je da unosi razdor.

Željezo i vlažna glina

Zapazimo da Biblija opisuje da su stopala i nožni prsti kipa “dijelom od željeza, dijelom od gline” i dodaje: “Jesu podijeljeno kraljevstvo (...) kraljevstvo će biti dijelom čvrsto a dijelom krhko (...) ali se neće držati zajedno” (Daniel 2:33, 41-43, St). Ta nemogućnost da se zajedno drže u jedinstvu postala je očevidna kod procesa dekolonizacije, kod cvjetanja nacionalizma i kad su zemlje u razvoju pridobile ugled. Svijet je brzo upadao u političko cjepkanje.

Slično toj nesretnoj mješavini željeza i gline iz koje su se sastojale noge i nožni prsti, i neke vladavine bile su poput željeza — autoritarne ili tiranske — a druge poput gline — popustljivije ili demokratske. Razumije se da se nisu mogle držati zajedno u svjetskom jedinstvu. Njemačka knjiga Unsere Welt — Gestern, Heute, Morgen; 1800-2000 (Naš svijet — jučer, danas, sutra; 1800-2000), opisujući tu situaciju u našim danima, kaže: “U 19. stoljeću demokratska je sloboda uzela maha skoro u svim kulturama, a na kraju prvog svjetskog rata je izgledalo kao da bi stvar slobode bila blizu konačnoj pobjedi (...) S revolucijom u Rusiji godine 1917. ponovo se pojavila diktatura. Od tada je 20. stoljeće okarakterizirano istodobnim postojanjem i sukobima između diktature i demokracije.” (Naglašeno od nas.)

Moć naroda

Zapazimo također da će se, tijekom vladavine ‘deset nožnih prstiju’, običan narod, ‘ljudsko sjeme’, sve više uključivati u vlast. Podupiru li povijesne činjenice ovo proročanstvo? (Danijel 2:43).

Demokracija, vladavina naroda, bila je odmah nakon prvog svjetskog rata krajnje popularna, premda su tokom 1920-ih i 1930-ih godina demokratski oblici vladavina u različitim dijelovima svijeta bili zamijenjeni diktaturama. Nakon drugog svjetskog rata dekolonizacija je još jednom stvorila niz novih demokracija. Kasnije, u 1960-im i 1970-im godinama, međutim, mnoge bivše kolonije izabrale su autoritativnije oblike vladavina.

Unatoč tome, u 20. stoljeću postojala je tendencija da se monarhije i autokratske vladavine nadomjeste demokracijama ili vladavinama naroda. “Godinom naroda” je časopis Time nazvao političke prevrate koji su se zbili prošle godine u Istočnoj Evropi. Kad je berlinski zid konačno pao, njemački časopis Der Spiegel objavio je na naslovnoj stranici riječi: “Das Volk siegt” — Narod pobjeđuje!

Mnogo riječi, malo rada

U svim državama Istočne Evrope u kojima je moć naroda iznudila političke reforme tražilo se slobodno biranje uz učešće više političkih stranaka. Političke stranke, kakve danas postoje, nastale su tijekom 19. stoljeća u Evropi i Sjevernoj Americi. Od sredine 20. stoljeća proširile su se po cijelom svijetu. Danas su veće, jače i bolje organizirane nego ikada prije. Posredstvom njih, kao i posredstvom radničkih sindikata, interesnih saveza, društava za očuvanje prirode i bezbroj drugih građanskih i interesnih grupa, govori moć naroda češće i glasnije nego ikada prije.

No, kao što je broj uključenih ljudi u političkim tokovima sve veći, tako je i teže postići političku suglasnost. Među mnoštvom protivnih mišljenja i interesa dolazi do vladavina manjine, koje stoje na mrtvoj točki i u kojima se mnogo govori a malo radi.

Poput željeza i vlažne gline, tako je i cijela globalna politička mješavina koja postoji od 1914. krhka. Prošlo je naprimjer vrijeme kad se kod državnih stvari pozivalo na božansko vodstvo. “Ljudi u Zapadnim civilizacijama tako su prepušteni sami sebi i osjećaju se ostavljenima”, zaključuje The Columbia History of the World.

Ima li mjesta optimizmu?

“Zašto se taj razvoj različitih ali međusobno povezanih događaja trebao zbiti u drugoj polovici 20. stoljeća? Zašto su se te prijetnje svjetskog sloma pojavile upravo u to vrijeme kad je čovjek postigao više znanstvenih proboja i znanja nego ikada prije u povijesti?” Ta pitanja, koja je postavila novinarka Geyer, potiču na razmišljanje. No, ima li tko odgovor?

Prije skoro deset godina The World Book Encyclopedia je optimistički zapisala: “Po svoj prilici imamo veći izgled da riješimo probleme našeg vremena od bilo koje prijašnje generacije.” No, ima li danas, nakon deset godina, početkom 1990-ih godina, još uvijek mjesta optimizmu? ‘Da’, možda ćete reći, ukazujući na kraj hladnog rata, na pojačanu suradnju između Istoka i Zapada i na znatne napretke u vezi svjetskog razoružanja.

U Bibliji je sve to prorečeno. Ona ukazuje da će se u vrijeme vladanja sedme svjetske sile u biblijskoj povijesti istovremeno uspostaviti i osma svjetska sila koja će imati poseban cilj, naime da ujedini nacije (Otkrivenje 17:11). No, hoće li uspjeti? Odgovor ćemo dobiti u 9. dijelu serije “Ljudska vladavina na vagi”.

[Bilješke]

[Istaknuta misao na stranici 12]

“Ako je u sebi nesložno, svako će kraljevstvo propasti” (Matej 12:25, St).

[Istaknuta misao na stranici 12]

“Uzbučaše narodi, zadrmaše se carstva” (Psalam 46:6).