Pitanja čitalaca
▪ Što je “sjeme Božje” spomenuto u Malahiji 2:15?
U tom kompliciranom citatu čitamo između ostalog slijedeće: “Tu je bio jedan, koji to nije učinio, jer je imao što je preostalo od duha. I što je taj tražio? Sjeme Božje”. Izraz “sjeme” očito se odnosi na naciju Izrael, koja je u vrijeme zapisivanja ovog citata bila u opasnosti da se zarazi u religioznom pogledu.
Malahija je proricao u vremenskom razdoblju pada nacionalnog morala. Neki su se Izraelci ne samo “ženili kćerju tuđega božanstva”, nego su se k tome još rastavljali od svojih prijašnjih židovskih žena, ‘žena svoje mladosti’, da bi se oženili nekom mlađom pogankom Ali, nisu svi postupali tako ‘odvratno’ (Mal. 2:11, 13, 14; 5. Mojs. 7:3, 4). Malahija se očito osvrnuo na pojedince koji su se ustručavali raskinuti svoj brak sa ženom koja je također obožavala Jehovu. Pisao je: “Tu je bio jedan koji to nije učinio, jer je imao što je preostalo od duha”.
“Duh” je Božji sveti duh, kojeg je on izlio na naciju Izrael. Ali, neposlušni Izraelci su se protivili tom duhu i tako ga žalostili (Izaija 63:10; Djela apostolska 7:51-53; usporedi Efežanima 4:30). No, za razliku od njih, bilo je Židova pojedinaca koji su lojalno stajali uz Božje zapovijedi, a svojom su poslušnošću dobili “što je preostalo od duha”. Ti vjerni obožavatelji Boga nisu težili za zadovoljavanjem vlastitih sebičnih prohtjeva. Malahija je pisao o takvom pojedincu: “Što je taj tražio? Sjeme Božje”. To je “sjeme” bila tadašnja nacija Izrael za koju je Malahija rekao da je ‘stvorena od Boga’. To je ‘stvaranje’ uslijedilo kad je Jehova sklopio s Izraelcima savez na gori Sinaj i učinio ih “naročitom svojinom”, “svetim narodom”. Kroz tu je naciju trebalo doći pravo “sjeme” Abrahamovo, koje će blagosloviti ljude na cijeloj zemlji (Malahija 2:10; 2. Mojsijeva 19:5, 6; 1. Mojsijeva 22:18).
Ali, Izraelci su morali ostati čisti u religioznom pogledu, tako što se ne bi ženili ili udavali s poganskim narodima koji nisu obožavali Jehovu. Bezbožnost takovih osoba predstavljala bi pokvareni utjecaj, što je vidljivo iz situacije koja se razvila u vrijeme Ezre. Tada su neki Izraelci “za sebe i za sinove svoje uzimali za žene njihove kćeri (okolnih naroda)” i oni “sveto sjeme” “pomiješali su se s narodima zemlje” (Ezra 9:2, ST). Isto “veliko zlo” dogodilo se u vrijeme Nehemije, Malahijina suvremenika. Židovski muževi koji su ostali lojalni Bogu jasno su uvidjeli duhovni rizik kojem bi bili izloženi oni i djeca rođena u takovim vezama. Postojala je opasnost da ih žena koja nije bila predana Bogu odvrati od obožavanja Jehove. Nehemija čak izvještava da nijedno židovsko dijete koje je bilo rođeno u mješovitom braku nije znalo “govoriti židovski” (Nehemija 13:23-27).
Nelojalni Židovi su tražili vlastita zadovoljstva, ne obazirući se na štetne religiozne posljedice za svoj narod, “sjeme Božje”. Nije čudo da je Malahija upozorio: “Čuvajte duh svoj i neka nitko ne postupa nevjerno sa ženom svoje mladosti” (Malahija 2:15, NS). Vjerni su Židovi čuvali svoj duh, znači svoje stajalište, ostajući vjerni svojim židovskim ženama. Ti su muževi visoko cijenili religioznu čistoću svog “svetog naroda”. Oni su željeli da njihova djeca čitaju Riječ Božju, da rastu u ljubavi prema Jehovi i da tako doprinesu religioznoj jakosti naroda.
Danas moraju Bogu predani kršćani jednako brižljivo paziti na svoj duh, to znači svoje prevladavajuće stajalište. Pojedinac mora, ako je oženjen, čuvati se rastave od partnera zbog nevjere. Neoženjen kršćanin treba uzeti k srcu savjet apostola Pavla da se ženi ili udaje “samo u Gospodinu”, dakle samo s krštenim Jehovinim svjedokom (1. Korinćanima 7:39).