Da li je religija danas još praktična?
“DOK sam ulazio u spavaču sobu bacio sam Bibliju u radnu sobu. Nikada više nisam je želio uzeti u ruku, niti posjetiti neku crkvu. Šest godina sam tražio pomoć ali bezuspješno.”
Ronald, jedan 26-godišnji kompjutorski operater, mnogo je pretrpjeo i mislio da mu u životu sve ide naopako. Religija mu izgleda nije pružila praktičnu pomoć. “S religijom sam završio”, rekao je.
Mnogi ljudi su se poput Ronalda razočarali u religiju. Kako je s tobom? Jesi li mišljenja da religija pruža ljudima praktičnu pomoć i vodstvo, kako bi postali boljim radnicima, boljim susjedima, supruzima i suprugama, roditeljima i boljom djecom? Da li je religija doprinijela miru i jedinstvu među ljudima? Može li im pomoći shvatiti smisao života? Može li im usaditi u misli i srce sigurnu nadu za budućnost?
Nedostatak praktičnog vodstva
U našem složenom svijetu ljudi trebaju mudro i razborito vodstvo. Mogu li ga očekivati od duhovnih vođa? U pismu jednom novinaru neka žena se žalila:
“U našoj crkvi se govori samo o ljubavi, ljubavi, ljubavi... Što se zapravo dogodilo sa zabranama kao što su “ne ubij” i “ne kradi”? Trebali su nas češće podsjećati na to da su određene stvari zabranjene ... Ali riječ “grijeh” uopće više ne čujemo. Izgleda da je izbjegavaju kao nepristojnu riječ”.
Očito su neki mišljenja da su njihovi religiozni savjetnici postali previše površni i tolerantni. Takvo duhovno vodstvo je slabo. Oni su poput liječnika koji prikrivaju bolesti pacijenta i prepisuju mu loše lijekove. Koji su razlozi za takve propuste?
Profesija u krizi
Netko tko ne može izići na kraj sa vlastitim problemima, jedva će moći posvetiti mnogo vremena i truda za pomaganje drugima. Sredstva za masovno komuniciranje izvještavaju o sve većem, broju svećenika, koji su preopterećeni profesionalnim i vlastitim problemima. Navodimo nekoliko primjera:
“Stres i preopterećenost u mnogim profesijama danas nisu ništa neobično, ali situacija nije nigdje tako kritična kao među židovskim svećenicima”, rekao je Dr. Leslie R. Freedman, psiholog bolnice, nakon četvorogodišnjeg univerzitetskog istraživanja o židovskim svećenicima.
“Kad bih imao sina, da li bih želio da bude svećenik? Nažalost moram odgovoriti sa ne”, tako tvrdi svećenik William Wells u izvještaju o problemima svećenika. Zašto ne? Objasnio je da ne može mlade ljude hrabriti da odaberu profesiju koja je opterećena “konfliktima” (“sukobima”) nemirima i neizvjesnostima, kao što je to danas svećenička služba Rimokatoličke crkve.”
Protestantski svećenici u Švedskoj Luteranskoj crkvi također se bore s teškoćama. U švedskim novinama je pisalo: “Protestantski svećenici imaju psihološke probleme, koji u teškim slučajevima vode do samoubojstva ... Svećenička profesija je u krizi.”
Krajnje nejedinstvo
U zemljama gdje su religiozni vođe upleteni u zamorne i razjedinjavajuće ratove, ne mogu obratiti pažnju na ispravno udovoljavanje duhovnih potreba ljudi. Oni su suodgovorni za gubitak radne snage i novca, stvari koje bi se molgo koristiti za dobrobit ljudi.
U svim dijelovima svijeta su ljudi izgubili povjerenje u religiju i razvili ravnodušan stav prema njoj. Iz Švedske, Finske, SR Njemačke, Velike Britanije, Italije, Kanade i SAD izvještava se o gubitku članova crkava i opadanju polaženja u crkve.
Da li i ti, poput Ronalda, pripadaš onima koji misle da su s religijom završili? Pa ipak, zar ne postoji religija, koja se dokazala praktičnom i upotrebivom? O tome će govoriti sljedeći članak.