‘Naći okrepu svojim dušama’
“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni ... i naći ćete okrepu svojim dušama. Jer je moj jaram blag i teret je moj lak” (MATEJ 11:28-30, NS).
1, 2. U kojoj se situaciji nalazi ljudska obitelj već stoljećima, i kako je to u suprotnosti s Božjim prvobitnim naumom?
“MI znamo da sve stvorenje neprestano zajedno uzdiše i u boli je zajednički sve do sad.” Tako je pred mnogo stoljeća jedan čovjek pisao svojim prijateljima u Rim (Rimljanima 8:22, NS). A otada je uzdaha i boli cjelokupne ljudske obitelji bilo samo sve više. Posvuda svoj žalosni danak naplaćuju predrasude, bijeda, nasilje i glad. Nepravedni privredni sistem kriv je da su milijuni izgubili svoja radna mjesta, pa čak i stanove. A sotonski utjecaji potkopavaju sve napore da se djeca odgajaju putem kojim bi trebala ići.
2 Ali najveća je tragedija vjerojatno kad bolest ili visoka starost oduzme ljudima snagu i dostojanstvo i tada toliko propadnu da od njih postane samo sjena. Strahovite boli i patnje, koje se često protežu tjednima, mjesecima ili čak godinama, prouzročuju veliku bol u srcu i mnogo suza. Kakve li žalosne slike života! O tom jadnom stanju čovjeka jedan je mudri kralj starog vijeka rekao: “Jer su svi njegovi dani doista mukotrpni” (Propovjednik 2:23, ST; 4:1). Današnji život sigurno ne odgovara onome što je trebao biti u skladu s Božjim prvobitnim naumom (1. Mojsijeva 2:8, 9).
3. S kojom je sposobnošću Bog stvorio čovjeka, i kako je došlo do toga da je sada koristi u ograničenoj mjeri?
3 Jehova Bog je stvorio čovjeka savršena, s mogućnošću da se uistinu raduje životu (5. Mojsijeva 32:4, 5). Prisjetimo se samo radosti koju osjećamo prilikom uzimanja ukusnog obroka, udisanja čistog zraka ili kad promatramo prekrasan zalaz sunca! “Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim”, primijetio je onaj isti mudri kralj staroga vijeka. “Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme... Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života. I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar” (Propovjednik 3:10-13, ST).
4. a) U kojem se žalosnom stanju nalaze mnogi, a što je vidljivo iz Isusovog iskustva? b) Koji je srdačni poziv uputio Isus, i koja se pitanja s tim u vezi javljaju?
4 Ali, koliko je malo onih koji se mogu radovati dobrim stvarima koje je Bog predvidio za nas! Isus Krist je bio svjestan jadnog, žaljenja vrijednog stanja u kojem se nalazi čovječanstvo. U Bibliji čitamo: “Tu mu pristupi silan narod vodeći sa sobom hrome, kljaste, slijepe, nijeme i mnoge druge, te ih spusti do njegovih nogu.” Kako li je Isusu bilo žao tih nesretnih ljudi! (Matej 9:36; 15:30, ST). Jednom je prilikom izgovorio ovaj srdačni poziv: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam ja blage naravi i ponizan u srcu, i naći ćete okrepu svojim dušama” (Matej 11:28, 29, NS). To su sigurno riječi koje ulijevaju nadu! Međutim, o kojoj je okrepi govorio Isus? I kako je možemo naći?
Istina koja krijepi
5. Kako je Isus ukazao na mogućnost da se nađe prava sloboda i okrepa dušama?
5 Kad je Isus oko šest mjeseci prije svoje smrti prisustvovao prazniku sjenica, ukazao je na mogućnost da se nađe oslobođenje i prava okrepa. Onima koji su vjerovali u njega obratio se riječima: “Ako ustrajete u mojoj nauci, doista ste moji učenici; i poznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi” (Ivan 8:31, 32, NS). O kojoj je to istini govorio Isus? Od čega nas ona oslobađa? U kom smislu su njegovi slušatelji bili robovi?
6. a) Koji su prigovor uputili religiozni neprijatelji, i zašto? b) U kom smislu smo svi mi robovi?
6 Religiozni protivnici su prekinuli Isusa tvrdnjom: “Mi smo Abrahamovo potomstvo i nikada nikom nismo robovali. Kako ti kažeš: ‘Bit ćete oslobođeni’?” Ti su neprijateljski raspoloženi Židovi bili ponosni na svoje nacionalno nasljeđe. Iako je nacija vrlo često stajala pod vlašću tuđinaca, Židovi su odbijali da budu nazvani robovima. Ali, Isus im je ukazao u kom smislu su bili robovi, rekavši: “Zaista, zaista vam kažem, tko god čini grijeh, rob je grijeha.” Da, svi su njegovi slušatelji ‘činili grijeh’, jednako kao i svi mi danas. To je zato jer smo svi naslijedili taj grijeh od naših praroditelja. Ali, Isus je obećao: “Ako vas Sin oslobodi, bit ćete uistinu slobodni” (Ivan 8:33-36, NS; Rimljanima 5:12).
7. Kako prava sloboda može postati stvarnošću, i što je istina koja nas oslobađa?
7 Dakle, prava sloboda može postati stvarnošću samo kroz Božjeg Sina, Isusa Krista, koji je položio svoj savršeni čovječji život kao otkupnu žrtvu. Posredstvom te žrtve oslobođeni smo grijeha koji vodi u smrt, te nam je omogućeno da vječno živimo u Božjem pravednom, novom svijetu, savršeno zdravi i sretni (Ivan 3:16; 1. Ivanova 4:10). Dakle, istina koja nas oslobađa je istina o Isusu Kristu i njegovoj ulozi u ostvarenju Božjih nauma. Kraljevstvo s Isusom kao kraljem ispunit će Božju volju sa Zemljom, a o toj je istini Isus stalno svjedočio (Ivan 18:37).
Kako istina krijepi
8. Kojim primjerom možemo predočiti kako istina donosi okrepu?
8 Na koji način može istina donijeti okrepu možemo predočiti slijedećim primjerom: Neka žena kojoj je rečeno da boluje od raka u uznapredovalom stadiju bit će potištena teretom te spoznaje ako razmišlja o mogućim bolnim, razornim posljedicama. Ali, ona se obraća za savjet nekom drugom liječniku i podvrgava se još nekim pregledima. Predstavimo si kakvo čudesno olakšanje osjeti kad nalazi pokažu da prva dijagnoza nije bila točna, ili se ona toliko oporavila. Kakve li okrepe za njenu dušu!
9. Kako je istinom koju je učio Isus donosio ljudima olakšanje?
9 Slično se događalo kad je Isus bio na Zemlji. Zbog jalove tradicije onog vremena, ljudi su bili vrlo opterećeni. Za književnike i farizeje koji su bili za to odgovorni, Isus je rekao: “Oni vežu teška bremena koja se jedva mogu nositi te ih stavljaju ljudima na pleća, a sami ih neće ni prstom pokrenuti” (Matej 23:4, ST; Marko 7:2-5). Kakvog li olakšanja za ljude kad ih je Isus poučio istini, koja ih je oslobodila od takvih ropskih tradicija! (Matej 15:1-9). Danas nije ništa drugačije.
10. Koje terete, koji oduzimaju radost, nose mnogi, i kako se osjeća netko tko se oslobodi tog tereta upoznavši istinu?
10 Možda si zbog tereta religioznih zabluda nekada živio u strahu da ćeš nakon smrti biti mučen u paklu ili u čistilištu. Ili si možda bio slomljen kad ti je prilikom smrti tvog dojenčeta neki svećenik objasnio da je Bog uzeo k sebi tvoje ljubljeno dijete, jer treba još jednog anđela — kao da je Bogu tvoje dijete potrebnije nego tebi. Svećenici ponekad označavaju nečiju bolest Božjim prokletstvom. Nije li onda okrepljujuće upoznati biblijske istine koje oslobađaju od tih opterećujućih religioznih laži? Kakvo li se olakšanje pri tom osjeća! (Propovjednik 9:5, 10; Ezekijel 18:4; Ivan 9:2, 3).
11. a) Koji je jedan od najtežih tereta i kako može biti odstranjen? b) Koju je okrepu Isus donosio grešnicima dok je boravio na Zemlji?
11 Jedan od najtežih tereta koje nosimo jest osjećaj krivice zbog počinjenog grijeha. Olakšanje je znati da ti grijesi mogu biti oprošteni zaslugom Kristove otkupne žrtve. U Bibliji nalazimo jamstvo: “Krv nas njegova Sina, Isusa, čisti od svakoga grijeha” (1. Ivanova 1:7, ST). Čak ako smo učinili nešto strašno, mi možemo imati čistu savjest i osjećati olakšanje, jer se Bog neće više sjećati naših grijeha ako se iskreno pokajemo i popravimo se (Psalam 103:8-14; 1. Korinćanima 6:9-11; Jevrejima 10:21, 22). Kakvu li je okrepu Isus donosio opterećenima grijehom — bludnicama i carinicima, primjerice Zaheju! Isus ih je tješio biblijskim istinama dok je objedovao u njihovu društvu (Luka 5:27-32; 7:36-50; 19:1-10).
12. a) U kakvim su se nevoljama nalazile osobe kojima je Isus donio okrepu? b) Kome je u prvom stoljeću Isus na izrazit način pokazao da je on “put, istina i život”?
12 Mnogi drugi nose teške terete, kao što su bolesti i patnje, teške depresije i neizreciva bol koju donosi sa sobom smrt nekog člana obitelji. Ali, Isus je krijepio sve koji su bili “umorni i opterećeni” (Matej 4:24; 11:28, 29). Tako je izliječio jednu ženu koja je 18 godina uzalud tražila pomoć kod raznih liječnika. Također je izliječio čovjeka koji je bolovao 38 godina, zatim jednoga koji je bio slijep od rođenja. Možeš li si predstaviti kakvo su olakšanje osjetili kad ih je Isus izliječio? (Luka 13:10-17; Ivan 5:5-9; 9:1-7). Činjenica je da su svi koji su se s vjerom obraćali Isusu došli do izvora istine, prave okrepe i života. Isus je udovici kojoj je vratio iz mrtvih sina jedinca, kao i roditeljima umrle 12-godišnje kćerke na izrazit način pokazao da je on “put, istina i život” (Ivan 14:6; 17:3; Luka 7:11-17; 8:49-56).
13. Kome se trebamo obratiti za pomoć, kako nas je Isus učio, i što se događa ako slijedimo njegov savjet?
13 Nesumnjivo postoje vremena u kojima smo suočeni s tako velikim problemima da ih sami ne možemo svladati. Isus nas je učio da se obratimo za pomoć Jehovi, što je i sam činio (Luka 22:41-44; Jevrejima 5:7). Ako se redovito obraćamo Jehovi u molitvi, osjećat ćemo se poput psalmista koji je napisao: “Neka je blagoslovljen Jehova koji svaki dan nosi naš teret, pravi Bog našega spasenja” (Psalam 55:22; 68:10, NS). Da, poznavanje istine zaista okrepljuje. Na taj se način približavamo Jehovi i razumijemo da je uz njegovu pomoć moguće uspješno rješavati čak najteže situacije u životu.
Okrepa kroz nadu u Kraljevstvo
14. Što je održalo Isusa u njegovim kušnjama, i što je bezuvjetno potrebno da bismo našli okrepu svojim dušama?
14 Da bismo mogli naći pravu okrepu svojim dušama, mi moramo imati čvrstu nadu. Ta je nada održavala i Isusa. U Bibliji čitamo: “Zbog predstojeće radosti on je pretrpio mučenički stup, prezrevši sramotu, i sjeo je zdesna Božjem prijestolju” (Jevrejima 12:2, NS). Radosna nada koja je održavala Isusa sastojala se u svjesnosti da je sačuvanjem svoje besprijekornosti doprinio slavljenju imena svog Oca i pokazao se dostojnim kraljevske vladavine u Božjem Kraljevstvu. Ako sačuvamo jasnu viziju naše nade — bilo kao suvladari s Kristom na nebu ili kao njegovi podanici na rajskoj Zemlji — to će i nas održati u Božjoj službi. Takva je nada bezuvjetno potrebna ako želimo naći okrepu svojim dušama (Rimljanima 12:12).
15. Kakvi bi nam bili životni izgledi bez nade u Kraljevstvo?
15 Razmotrimo kakvi bi nam bili životni izgledi bez nade u Kraljevstvo. Životni vijek čovjeka iznosi u općenitom samo 70, ili možda 80 godina. A to vrijeme brzo prolazi, što mogu potvrditi svi stariji! Biblija govori o životu, odgovarajuće istini: “Jer prolaze brzo i mi letimo odavde” (Psalam 90:10, ST) Ali, mi bismo željeli ostati ovdje, želimo živjeti. Toliko je još toga za učiniti i uživati.
16. Što moramo raditi da bismo našli okrepu svojim dušama?
16 Koliko li je onda važno da steknemo vjeru u ‘Krista Isusa, našu nadu’! (1. Timoteju 1:1, ST). On je rekao: “Jer je ovo volja moga Oca, da svatko tko vidi Sina i pokazuje vjeru u nj ima vječni život” (Ivan 6:40, 51 NS). Vjerujemo li u to? To je apsolutno potrebno ako želimo naći okrepu svojim dušama. Nema drugoga puta. Da, mi moramo obući ‘kacigu nade spasenja’ (1. Solunjanima 5:8; usporedi Jevrejima 6:19). Ova nada mora štititi naše misli i naš um, jer bismo inače popustili pod teretom velikih teškoća i tako izgubili vječni život. Dakle, pazimo da sačuvamo jakom nadu u Kraljevstvo, da bismo našli okrepu svojim dušama.
Vršenje Božjeg djela donosi okrepu
17. a) Što je potrebno da bismo našli okrepu, i zašto to nije previše za nas? b) Što znači uzeti na sebe Isusov jaram?
17 Naći okrepu ne pretpostavlja samo doći k Isusu. On je dodao: “Uzmite moj jaram na sebe [“Dođite sa mnom pod moj jaram”, Novi svijet prijevod s objašnjenjima, fusnota] i učite od mene, jer sam ja blage naravi i ponizan u srcu, i naći ćete okrepu svojim dušama. Jer je moj jaram blag i teret je moj lak” (Matej 11:29, 30, NS). Uzeti na sebe jaram znači rad. Ali, zapazimo da nas Isus nije pozvao da uzmemo jaram na sebe i da sami obavimo sav posao. Trebamo s njim doći pod jaram. Uzeti jaram kojeg je Krist ponudio u ovom slučaju znači predati se Bogu, simbolizirati to krštenjem u vodi, a zatim preuzeti odgovornost koju nosi sa sobom uloga Kristovog učenika. Ali, kako nas taj jaram učenika okrepljuje?
18. a) Zašto donosi okrepu uzimanje Isusovog jarma na sebe? b) Kako nam propovjednička djelatnost donosi radost i okrepu?
18 Uzeti na sebe Kristov jaram donosi okrepu, jer je Isus blage naravi i ponizan u srcu. Budući da on nije nerazuman, ugodno je raditi s njim pod istim jarmom. On uzima u obzir naše granice i slabosti, stoga je rekao: “Moj jaram je blag.” Jaram učeničke djelatnosti znači izvršavati istu propovjedničku djelatnost i djelatnost poučavanja koju je Isus obavljao i za koju je školovao svoje prve učenike (Matej 28:19, 20; Djela apostolska 1:8). I kakve li okrepljujuće djelatnosti pričati drugima o našem Bogu punom ljubavi, o njegovom Sinu i Kraljevstvu! Kako li je okrepljujuće objašnjavati ljudima mogućnost da vječno žive u Raju! A kako li je tek velika naša radost kad oni povoljno reagiraju na vijest o Kraljevstvu koja im posreduje život i kad počnu s nama služiti Jehovi Bogu! (1. Timoteju 4:16).
19. Zašto savjet Mojsijeva tasta zavređuje danas pažnju skupštinskih starješina?
19 Posljednjih su godina u Jehovinu organizaciju došli milijuni kojima još treba pomoći da uzmu na sebe Kristov jaram. A to znači više posla za objavitelje Kraljevstva i njihove duhovne pastire. Za te je pastire pažnje vrijedan savjet kojeg je prorok Mojsije dobio od svog tasta: “Nije dobro kako radiš... I ti i taj narod s tobom potpuno ćete se iscrpsti. Taj posao je za te pretežak; sam ga ne možeš obavljati.” Stoga je savjetovao Mojsiju da izabere sposobne muževe koji bi bili uz njega kao pastiri naroda. Slijeđenje tog savjeta vodilo je k uspjehu (2. Mojsijeva 18:17-27, ST). Danas zbog tog naprednog školovanja sposobnih muževa stoje na raspolaganju ‘darovi u obliku ljudi’, koji mogu sudjelovati u čuvanju stada, tako da se skupštinski starješine ne bi umorili (Efežanima 4:8, 16).
20. Što traže od nas Isus Krist i njegov Otac?
20 Krist je, doduše, upozorio svoje sljedbenike da se snažno naprežu, ali ni on ni njegov otac ne traže da bilo tko od nas radi više negoli je to razumno. Kad su jednom neki kritizirali Lazarovu sestru Mariju zbog njena angažiranja oko Isusa, on ih je ukorio riječima: “Pustite je... Ona je učinila što je mogla” (Marko 14:6-8, NS; Luka 13:24). Od nas se ne očekuje da učinimo više nego što možemo. Kršćansko djelovanje nije teret, nego okrepa. Zašto? Jer već sada donosi pravo zadovoljstvo, a k tome i nadu u beskrajne blagoslove u budućnosti.
21. a) U čemu se sastoji Kristov laki teret, i što često otežava djelo propovijedanja? b) Što moramo čvrsto odlučiti, i što nam tada sa sigurnošću stoji u izgledu?
21 Sotona će se sigurno pobrinut da budemo progonjeni poput Isusa, našeg druga u jarmu (Ivan 15:20; 2. Timoteju 3:12). Ali, zadržimo na umu: Isusov lagani teret nije mučan; ono što tako često otežava naš posao je neprijateljstvo Sotone i njegovih zastupnika. Kristov teret se sastoji samo u tome da živimo u skladu s Božjim zahtjevima, a oni nisu teški (1. Ivanova 5:3). Dakle, ostanimo s Isusom Kristom pod njegovim jarmom i naprežimo se poput njega u djelu propovijedanja i poučavanja. Tako ćemo, kako je sam zajamčio, ‘naći okrepu svojim dušama’.
Kako bi odgovorio?
◻ U kom se stanju, prema Rimljanima 8:22, nalazi čovječanstvo?
◻ U kom smislu nas krijepi poznavanje istine?
◻ Zašto je nada u Kraljevstvo toliko okrepljujuća?
◻ U čemu se sastoji Isusov jaram i zašto je blag?
◻ Nošenje kojeg tereta nas krijepi?