Bliži se kraj siromaštvu

ŠTO je Isus mislio riječima: “Siromahâ ćete uvijek imati sa sobom”? (Matej 26:11, St). Da li je mislio da će problem siromaštva zauvijek postojati, bez mogućnosti da ga se ikad riješi?

Isus je znao da dokle god postoji sadašnji sustav ljudskih vladavina, postojat će i siromaštvo. Znao je da niti jedan oblik ljudske vladavine niti bilo kakav ekonomski ili društveni sistem ne može zauvijek iskorijeniti siromaštvo. A i sama povijest o tome svjedoči.

Tisuće godina ljudske povijesti omogućile su da se isproba svaki oblik vladavine te svaki oblik ekonomskog ili društvenog sistema, no siromaštvo je još uvijek prisutno. Doista, unatoč napretku na području znanosti, industrije i medicine, neosporna je činjenica da širom svijeta sve veći broj ljudi zapada u siromaštvo.

Isus je itekako bio svjestan mnogih faktora koji dovode do siromaštva, kao što su glad, suša, invazije neprijateljskih vojski, loša uprava, loše vođena ekonomija, tlačiteljsko postupanje bogatih i moćnih sa siromašnima i slabima, nesreće i bolesti te smrt muževa koji za sobom ostavljaju siročad i udovice u siromaštvu. Osim toga, znao je da pojedinci i njihove obitelji mogu upasti u siromaštvo zbog nekih loših navika kao što su lijenost, pijanstvo, kockanje i narkomanija.

Stoga kad je Isus rekao da ‘ćete siromahâ uvijek imati sa sobom’, mislio je da nijedna institucija ovog svijeta neće moći iskorijeniti siromaštvo. Svojom je izjavom želio naglasiti činjenicu da će siromašnih biti sve dok postoji sadašnji sustav ljudskih vladavina.

Iako je problem siromaštva vrlo stari problem, ne bismo trebali zaključiti da su Isus ili njegov nebeski Otac ravnodušni prema siromašnima. Niti bismo na temelju Isusovih riječi trebali zaključiti da će siromaštvo zauvijek postojati. To jasno proizlazi iz onog što Biblija kaže o tom problemu.

Siromaštvo i Mojsijev zakon

Naprimjer, razmotrite Zakon koji je Bog preko Mojsija dao drevnoj naciji Izrael. Jedna odredba Zakona nalagala je da svaka izraelska obitelj dobije u nasljedstvo dio zemlje u Kanaanu (5. Mojsijeva 11:8-15; 19:14). Jedina iznimka u tome bili su Leviti, koji nisu naslijedili nijedan dio. Umjesto toga, oni su se, s obzirom na svoju posebnu službu u hramu, izdržavali od desetine koja se davala od uroda (4. Mojsijeva 18:20, 21, 24).

Osim toga, zakonima o nasljedstvu pod Mojsijevim zakonom osiguravalo se da zemlja ostane u vlasništvu obitelji ili plemena kojem je bila dodijeljena (4. Mojsijeva 27:8-11). Čak i ako bi čovjek prodao svoju zemlju, ona bi samo privremeno pripadala novom vlasniku. Nakon nekog vremena zemlja bi se vratila u vlasništvo obitelji onoga tko ju je prodao.

Onima koji bi iz tko zna kojeg razloga osiromašili, kao naprimjer, zbog lošeg upravljanja vlastitim imanjem ili zbog rasipanja svojih financijskih sredstava, Zakon je jamčio pravo pabirčenja uroda po poljima, voćnjacima i vinogradima drugih Izraelaca (3. Mojsijeva 23:22). Osim toga, Izraelac koji bi se našao u oskudici mogao je posuditi novac, a da nije morao platiti kamate. Doista, prema siromašnima se trebalo postupati u duhu darežljivosti (2. Mojsijeva 22:25).

Isus je mario za sirotinju

Kad je mnogo stoljeća kasnije Isus došao na Zemlju, nastavio je ispoljavati duh darežljivosti koji je usvojio od svog Oca Jehove. Isus se osobno zanimao za one koji su bili materijalno siromašni. On i njegovi učenici svoja su zajednička novčana sredstva koristili i za pomaganje Izraelcima koji su bili u oskudici (Ivan 12:5-8).

Nakon što je Isus bio ubijen, kršćani su pokazivali jednaku brigu za siromašne, a naročito su materijalno podupirali svoju siromašniju braću i sestre (Rimljanima 15:26). Današnji pravi kršćani pokazuju istu takvu brigu punu ljubavi jedni za druge.

Naravno, Biblija, dok izražava suosjećanje prema žrtvama teških okolnosti, ujedno i ukorava one koji, zapravo, ‘jedu svoje tijelo’ zbog lijenosti (Propovjednik 4:1, 5). Apostol Pavao je napisao: “Ako ko ne će da radi da i ne jede” (2. Solunjanima 3:10). Isto tako, i oni koji rasipaju svoja financijska sredstva na pothranjivanje navika kao što su drogiranje, pušenje ili opijanje, mogu zapasti u siromaštvo. Takvo je stanje tada rezultat njihovih loših postupaka; i oni u biti ‘žanju ono što su posijali’ (Galaćanima 6:7).

Sigurnost u današnje vrijeme

Biblija pokazuje da se Bog naročito zanima za stanje u kojem se nalaze oni koji se trude vršiti njegovu volju. Naprimjer, u Psalmu 37:25 David izjavljuje sljedeće: “Bijah mlad i ostarjeh, i ne vidjeh pravednika ostavljena, ni djece njegove da prose hljeba.” Onima koji su pravdoljubivi nije obećano bogatstvo, ali u stavku se ukazuje da će se Bog pobrinuti za to da imaju dovoljno materijalnih sredstava da bi mogli preživjeti. A redak 28. iz istog psalma kaže: “Gospodin ljubi pravedni sud, i ne ostavlja svetaca [“lojalne”, NW] svojijeh.”

Tijekom svog života na Zemlji Isus nije samo pokazivao brigu za siromašne pomažući im u materijalnom pogledu. Zajamčio im je da će se Bog, dokle god se budu trudili vršiti Njegovu volju, brinuti da im barem budu zadovoljene njihove najosnovnije potrebe, kako sadašnje tako i buduće. Isus je rekao sljedeće:

“Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa otac vaš nebeski hrani ih. Nijeste li vi mnogo pretežniji od njih? (...) I za odijelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu. Ali ja vam kažem da ni Salamun u svoj svojoj slavi ne obuče se kao jedan od njih. A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peć baca, Bog tako odijeva; a kamo li vas, malovjerni? Ne brinite se dakle govoreći: šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odjenuti? (...) Zna i otac vaš nebeski da vama treba sve ovo” (Matej 6:26-32).

Isus je na kraju potaknuo svoje sljedbenike: “Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo će vam se sve dodati” (Matej 6:33). Kako li je to izvrsno ohrabrenje za one koji su siromašni, ali nastoje vršiti Božju volju! Zapazite također da je Isus pokazao da Božje Kraljevstvo treba biti najvažnija stvar u životu njegovih sljedbenika. Isus je znao da kad Božje Kraljevstvo zavlada nad čitavom Zemljom, tek će tada nestati siromaštva.

Neće zauvijek biti s nama

Tako je Isus pružio divnu nadu za budućnost. Stoga kad je rekao, “siromahâ ćete uvijek imati sa sobom”, mislio je na život pod sadašnjim sustavom ljudskih vladavina. Nije mislio na budući život pod vladavinom Božjeg nebeskog Kraljevstva. Biblija pretkazuje: “Ne će zauvijek biti zaboravljen siromah i ne će se vječno varati nada nevoljnicima” (Psalam 9:19, Šarić). A kao kralj Božjeg Kraljevstva, Isus Krist neće tolerirati nikoga tko bi pokušao iskorištavati i ugnjetavati druge.

Isus je vladavinu Božjeg Kraljevstva učinio središnjom temom svog učenja (Matej 4:17). Pod vlašću Božjeg Kraljevstva, stanje na Zemlji odražavat će stanje na nebesima. Zato je učio svoje sljedbenike da se mole Bogu: “Da dodje carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu” (Matej 6:10).

Kako će se to zbiti? Bog je naumio odstraniti sa Zemlje cjelokupan sadašnji sustav ljudskih vladavina i zamijeniti ga vladavinom svog nebeskog Kraljevstva. Proročanstvo u Danijelu 2:44 navodi: “U vrijeme tijeh careva [koji danas postoje] Bog će nebeski podignuti carstvo koje se do vijeka ne će rasuti, i to se carstvo ne će ostaviti drugom narodu [neće više biti ljudskih vladavina]; ono će satrti i ukinuti sva ta [današnja] carstva, a samo će stajati do vijeka.”

Tada će se, u novom svijetu pod vlašću Božjeg Kraljevstva, čitava Zemlja preobraziti u raj izobilja, a siromaštvu će nestati svaki trag. Zapazite neka biblijska proročanstva s obzirom na uvjete koji će tada vladati:

“Jahve nad Vojskama spremit će svim narodima (...) gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne” (Izaija 25:6, St). “Biće pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelijaće se klasje njezino” (Psalam 72:16). “Bit će to kiša blagoslova. I drveće će poljsko donositi plodove, a zemlja će dati rod svoj. I oni će mirno živjeti u svojoj zemlji” (Ezehijel 34:26, 27, St). “Zemlja dade plod svoj. Da nas blagosilja Bog, Bog naš!” (Psalam 67:6). “Radovaće se tome pustinja i zemlja sasušena, veseliće se pustoš i procvjetati kao ruža” (Izaija 35:1).

Osim toga, u Miheju 4:4 stoji sljedeće obećanje: “[Svaki] će sjedjeti (...) pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i ne će biti nikoga da ih plaši.” Svi će imati vlastiti dom: “Oni će graditi kuće i sjedjeće u njima (...). Ne će oni graditi a drugi se naseliti” (Izaija 65:21, 22). Stoga ne čudi da je Isus mogao obećati svakome onome koji je vjerovao u njegova učenja: “Bit ćeš sa mnom u Raju!” (Luka 23:43, NW).

Da, Božja vlastita nadahnuta Riječ jasno uči da će siromaštvo sasvim nestati. A to se vrijeme približava, jer biblijska proročanstva pokazuju da je ovaj svijet danas u svojim ‘posljednjim danima’ kad proživljava ‘teška vremena’ (2. Timoteju 3:1-5, 13). Uskoro će sadašnji sustav stvari biti zauvijek odstranjen, a siromaštvo trajno iskorijenjeno — ne ljudskim nastojanjima već božanskom intervencijom. Kralj Isus Krist “će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema; smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku” (Psalam 72:12, 13, St).

[Slika na stranicama 8 i 9]

U Božjem novom svijetu vladat će dobri stambeni uvjeti i bit će obilje hrane za sve

[Slika na stranici 10]

U novom svijetu djeca nikad neće gladovati