Jehova — naš nježno samilostan Otac
“Jehova [je] veoma nježan u naklonosti i samilostan” (JAKOV 5:11, NW fusnota).
1. Zašto se neznatni osjećaju privučenima Jehovi Bogu?
SVEMIR je toliko velik da astronomi ne mogu prebrojati sve njegove galaksije. Naša galaksija, Mliječni put, tako je ogromna da ljudi ne mogu zbrojiti sve njene zvijezde. Neke zvijezde, kao naprimjer Antares, tisuće su puta veće i sjajnije od našeg Sunca. Kako mora samo moćan biti Veličanstveni Stvoritelj svih zvijezda u svemiru! Zaista, on je taj koji “izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu” (Izaija 40:26). Ipak, ovaj isti Bog koji ulijeva strahopoštovanje je i “veoma nježan u naklonosti i samilostan”. Kako samo takva spoznaja okrepljuje Jehovine ponizne sluge, posebno one koji pate uslijed progonstva, bolesti, potištenosti ili drugih teškoća!
2. Kako ljudi ovoga svijeta često gledaju na nježne emocije?
2 Mekoćutnije emocije, kao naprimjer Kristove “nježne naklonosti i samilosti”, mnogi smatraju slabostima (Filipljanima 2:1, NW). Oni pod utjecajem evolucijske filozofije bodre ljude neka najprije misle na sebe pa makar to značilo gaziti osjećaje drugih. Neki koje se smatra uzorima vrijednim oponašanja na području zabave i sporta jesu macho-muškarci koji ne puštaju suze niti pokazuju nježnu naklonost. Neki politički vladari postupaju slično. Stoički filozof Seneka, koji je odgajao okrutnog cara Nerona, naglasio je da je “sažaljenje slabost”. M’Clintockova i Strongova Cyclopædia kaže: “Utjecaji stoicizma (...) nastavljaju čak i u današnje vrijeme djelovati na umove ljudi.”
3. Kako je Jehova, govoreći Mojsiju, opisao sebe?
3 Za razliku od toga, osobnost Stvoritelja čovječanstva je takva da nas dira u srce. Govoreći Mojsiju, opisao je sam sebe sljedećim riječima: “Gospodin, Gospodin, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrdjem i istinom (...) prašta bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga” (2. Mojsijeva 34:6, 7). Istina, Jehova je ovaj opis samoga sebe zaključio naglašavajući svoju pravdu. On neće hotimične grešnike poštedjeti od zaslužene kazne. Ipak, on sebe prije svega opisuje kao Boga koji je milostiv, doslovno “pun milosrđa”.
4. Kakvo je dirljivo značenje hebrejske riječi koja se često prevodi “milosrđe”?
4 Ponekad se riječ “milosrđe” shvaća samo u hladnom, pravnom smislu kao uzdržanje od kazne. Međutim, uspoređivanje biblijskih prijevoda iznosi na vidjelo široko značenje hebrejskog pridjeva izvedenog od glagola rachám. Prema nekim izučavateljima, njeno je osnovno značenje “biti mekan”. Riječ “racham”, objašnjava knjiga Synonyms of the Old Testament (Sinonimi Staroga zavjeta), “izražava dubok i nježan osjećaj samilosti, kao što ga izaziva gledanje nemoći ili patnje onih koji su nam dragi ili koji trebaju našu pomoć”. Druge dirljive definicije ovog poželjnog svojstva mogu se naći u djelu Insight on the Scriptures (Uvid u Pisma), 2. svezak, stranice 375-9.
5. Kako se milosrđe očitovalo u Mojsijevom zakonu?
5 Božja se nježna samilost jasno očituje u Zakonu koji je dao naciji Izrael. S onima koji su u nepovoljnom položaju, naprimjer s udovicama, siročadi i siromašnima, trebalo se postupati samilosno (2. Mojsijeva 22:22-27; 3. Mojsijeva 19:9, 10; 5. Mojsijeva 15:7-11). Svi, uključujući i robove i životinje, trebali su izvlačiti korist iz tjednog sabatnog odmora (2. Mojsijeva 20:10). Osim toga, Bog je zapažao pojedince koji su s neznatnima postupali nježno. U Pričama Salamunovim 19:17 piše: “Gospodinu pozaima ko poklanja siromahu, i platiće mu za dobro njegovo.”
Granice božanske samilosti
6. Zašto je Jehova svom narodu slao proroke i glasnike?
6 Izraelci su nosili Božje ime i vršili obožavanje u jeruzalemskom hramu, koji je bio “dom imenu Gospodina Boga” (2. Dnevnika 2:4; 6:33). Međutim, s vremenom su počeli tolerirati nemoral, idolopoklonstvo i ubojstvo, nanoseći Jehovinom imenu veliku sramotu. U skladu sa svojom samilosnom osobnošću, Bog je strpljivo nastojao ispraviti to naopako stanje a da ne nanese nesreću čitavoj naciji. On je stalno slao “glasnike svoje, jer mu bješe žao naroda njegova i stana njegova. A oni se rugahu glasnicima Božjim, i ne marahu za riječi njegove, i smijahu se prorocima njegovijem, dokle se ne raspali gnjev Gospodinov na narod njegov, te ne bi lijeka” (2. Dnevnika 36:15, 16).
7. Što se dogodilo s kraljevstvom Jude kad je Jehovina samilost dostigla svoju granicu?
7 Premda je Jehova samilostan i spor na gnjev, on očituje pravedan gnjev kad je to potrebno. U tadašnje je vrijeme božanska samilost dostigla svoju granicu. O posljedicama čitamo: “I [Jehova] dovede na njih cara Haldejskoga, koji pobi mladiće njihove mačem u domu svetinje njihove, i ne požali ni mladića ni djevojke, ni starca ni nemoćna. Sve mu dade u ruke” (2. Dnevnika 36:17). Tako je bio uništen Jeruzalem i njegov hram a nacija odvedena u babilonsko zarobljeništvo.
Samilost radi svog imena
8, 9. (a) Zašto je Jehova izjavio da će imati samilost radi svog imena? (b) Kako su bili ušutkani Jehovini neprijatelji?
8 Okolne su se nacije radovale toj nesreći. Na podrugljiv su način govorile o njima “da su Gospodinov narod i da su iz zemlje njegove izašli”. Osjetljiv na takvo sramoćenje, Jehova je rekao: “Ali mi se sažali radi svetoga imena mojega (...) i posvetiću ime svoje veliko (...) i narodi će poznati da sam ja Gospodin” (Ezehijel 36:20-23).
9 Nakon što je njegova nacija 70 godina bila u zarobljeništvu, samilostan Bog, Jehova, oslobodio ju je i dopustio da se vrati i ponovno izgradi hram u Jeruzalemu. To je ušutkalo okolne nacije, koje su to s čuđenjem promatrale (Ezehijel 36:35, 36). No, nažalost, izraelska je nacija ponovno zapala u naopake postupke. Vjerni Židov, Nehemija, pomogao je ispraviti situaciju. U javnoj molitvi, osvrnuo se na Božje samilosno postupanje s nacijom, rekavši:
10. Kako je Nehemija istaknuo Jehovinu samilost?
10 “U nevolji svojoj vikaše k tebi, ti si ih uslišio s neba i po velikoj milosti svojoj davao si im izbavitelje, koji ih izbavljaše iz ruku neprijatelja njihovijeh. Ali čim otpočinuše, opet činiše zlo pred tobom, za to si ih ostavljao u ruku neprijatelja njihovijeh da vladaju njima; a kad se obraćaše i vikaše k tebi, ti si ih uslišio s neba i izbavljao ih po milosti svojoj mnogo puta. (...) Trpio si ih mnogo godina” (Nehemija 9:26-30; vidi i Izaija 63:9, 10).
11. Kakva suprotnost postoji između Jehove i ljudskih bogova?
11 Napokon, nakon što je okrutno odbacila Božjeg ljubljenog Sina, židovska je nacija zauvijek izgubila svoj povlašteni položaj. Bog im je više od 1 500 godina bio lojalno privržen. To služi kao vječno svjedočanstvo za činjenicu da je Jehova uistinu Bog milosrđa. Kakve li izrazite suprotnosti prema okrutnim bogovima i bezosjećajnim božanstvima koje su izmislili grešni ljudi! (Vidi 8. stranicu.)
Najveći izraz samilosti
12. Što je bio najveći izraz Božje samilosti?
12 Najveći je izraz Božje samilosti bio taj što je svog ljubljenog Sina poslao na Zemlju. Istina, Isusov besprijekoran život donio je Jehovi veliku radost, pružajući mu savršen odgovor na Đavlove lažne optužbe (Priče Salamunove 27:11). Međutim, to što je istovremeno morao gledati kako njegovog voljenog sina snalazi okrutna i ponižavajuća smrt, nesumnjivo je Jehovi nanijelo veću bol nego što je ikada morao podnijeti bilo koji ljudski roditelj. Bila je to žrtva prinesena s velikom ljubavi, koja je otvorila put za spasenje čovječanstva (Ivan 3:16). Kao što je Zaharija, otac Ivana Krštavatelja, pretkazao, uzveličala je ‘nježnu samilost našeg Boga’ (Luka 1:77, 78, NW).
13. U kojem je važnom pogledu Isus odražavao osobnost svog Oca?
13 To što je Božji sin poslan na Zemlju dalo je čovječanstvu i jasniju predodžbu o Jehovinoj osobnosti. Kako to? Tako što je Isus savršeno odražavao osobnost svog Oca, naročito što se tiče nježno samilosnog načina na koji je postupao s neznatnima! (Ivan 1:14; 14:9). U vezi s tim, trojica pisaca Evanđeljâ, Matej, Marko i Luka, koriste grčki glagol, splagkhnízomai, koji dolazi od grčke riječi za “utrobu”. “Sâmo njeno porijeklo”, objašnjava bibličar William Barclay, “pokazuje da ne opisuje obično sažaljenje ili samilost, već emociju koja čovjeka dira u najdubljoj nutrini. To je najjača grčka riječ za osjećaj samilosti.” Prevedena je različito sa ‘biti žao’ ili ‘sažaliti se’ (Marko 6:34; 8:2).
Kad se Isus sažalio
14, 15. Kako je Isus u jednom galilejskom gradu potaknut sažaljenjem, i što je time prikazano?
14 Mjesto događaja je grad u Galileji. Čovjek “sav u gubi” pristupa Isusu a da nije dao uobičajeno upozorenje (Luka 5:12). Da li ga Isus strogo ukorava zato što nije vikao, “nečist, nečist”, kao što to zahtijeva Božji zakon? (3. Mojsijeva 13:45). Ne. Umjesto toga, Isus sluša očajničku molbu tog čovjeka: “Ako hoćeš, možeš me očistiti.” “Smilovavši se”, Isus pruža ruku i dotiče gubavoga, govoreći: “Hoću, očisti se.” Čovjek odmah ozdravljuje. Isus na taj način ne pokazuje samo svoje čudesne, od Boga dobivene moći, već i nježne osjećaje koji ga motiviraju da te moći primijeni (Marko 1:40-42).
15 Mora li se Isusu pristupiti da bi pokazao osjećaje samilosti? Ne. Nakon nekog vremena, Isus susreće pogrebnu povorku kako izlazi iz grada Naina. Nesumnjivo, Isus je prije toga prisustvovao mnogim pogrebima, ali ovaj je posebno tragičan. Pokojnik je jedinac udovice. ‘Sažalivši se’, Isus joj pristupa i kaže: “Ne plači.” Zatim čini izvanredno čudo, uskrsnuvši njenog sina (Luka 7:11-15).
16. Zašto se Isus sažalio nad velikim mnoštvom koje ga slijedi?
16 Upečatljiva pouka koju izvlačimo iz gore navedenih događaja jest to da Isus, kad se “sažali”, poduzima pozitivne korake kako bi pomogao. Jednom kasnijom prilikom, Isus gleda mnogi narod koji ga slijedi. Matej izvještava da se “sažali [nad njima], jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira” (Matej 9:36). Farizeji ne poduzimaju mnogo da bi utažili duhovnu glad običnog naroda. Umjesto toga, opterećuju ponizne osobe mnogim nepotrebnim pravilima (Matej 12:1, 2; 15:1-9; 23:4, 23). Njihovo je gledište o običnom narodu postalo očitim kad su o onima koji su slušali Isusa rekli: “Narod ovaj, koji ne zna zakona, proklet je” (Ivan 7:49).
17. Na što Isusa potiče sažaljenje prema narodu, i koje dalekosežne upute tamo pruža?
17 Za razliku od toga, Isus je duboko ganut duhovno jadnim stanjem naroda. Ali naprosto je previše zainteresiranih osoba a da bi im se mogao osobno posvetiti. Zato kaže svojim učenicima neka se mole za više radnika (Matej 9:35-38). U skladu s takvim molitvama, Isus šalje svoje apostole s porukom: “Približilo [se] carstvo nebesko.” Upute dane tom prilikom služile su kao koristan vodič kršćanima sve do današnjeg vremena. Nesumnjivo, Isusovi osjećaji samilosti potiču ga da utaži duhovnu glad čovječanstva (Matej 10:5-7).
18. Kako Isus reagira kad narod ometa njegov mir, i koju pouku izvlačimo iz toga?
18 Jednom drugom prilikom, Isus opet osjeća brigu za duhovne potrebe naroda. Ovog su puta on i njegovi apostoli umorni nakon propovjedničkog putovanja punog aktivnosti i traže mjesto za odmor. No ljudi ih brzo pronalaze. Umjesto da se Isus naljuti zbog toga što ometaju njihov mir, Marko izvještava da se ‘sažalio’. Zbog čega je Isus imao tako duboke osjećaje? “Bijahu kao ovce bez pastira.” Isus opet postupa u skladu sa svojim osjećajima te počinje poučavati narod “o carstvu Božijemu”. Da, bio je tako duboko ganut njihovom duhovnom glađu da je žrtvovao potreban odmor kako bi ih poučavao (Marko 6:34; Luka 9:11).
19. Kako je Isusova zainteresiranost za narod išla dalje od njihovih duhovnih potreba?
19 Dok je prvenstveno bio zainteresiran za duhovne potrebe ljudi, Isus nikad nije previđao njihove osnovne tjelesne potrebe. Istom prilikom, ‘iscijelio je i one koji trebahu iscjeljivanja’ (Luka 9:11). Jednom prilikom kasnije, narod je dugo bio s njim, a bili su daleko od kuće. Svjestan njihovih tjelesnih potreba, Isus je rekao svojim učenicima: “Žao mi je ovoga naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu” (Matej 15:32). Isus sada nešto poduzima kako bi spriječio moguće patnje. Na čudesan način pribavlja obrok za tisuće muškaraca, žena i djece pripravljen od sedam hljebova kruha i nekoliko malih riba.
20. Što učimo iz posljednjeg zabilježenog slučaja kada je Isus bio potaknut sažaljenjem?
20 Posljednji zabilježeni slučaj kada je Isus bio potaknut sažaljenjem odigrava se na njegovom posljednjem putovanju u Jeruzalem. Velika mnoštva putuju s njim kako bi proslavila Pashu. Na putu nedaleko od Jerihona, dva slijepa prosjaka opetovano viču: “Pomiluj nas Gospodine.” Narod ih želi ušutkati, ali Isus ih poziva te ih pita što žele da im učini. “Gospodine, da se otvore oči naše”, mole. ‘Smilujući se’, dodiruje njihove oči i oni počinju gledati (Matej 20:29-34). Kakvu samo važnu pouku izvlačimo iz toga! Isus ulazi u zadnji tjedan svoje zemaljske službe. On mora obaviti mnogo posla prije nego što pretrpi okrutnu smrt od ruku Sotoninih zastupnika. Ipak, on ne dopušta da pritisak tog značajnog vremena potisne njegove nježne osjećaje samilosti prema manje važnim ljudskim potrebama.
Usporedbe koje ističu samilost
21. Što je prikazano time da je gospodar oprostio velik dug svom robu?
21 Grčki glagol splagkhnízomai, koji se koristi u ovim izvještajima o Isusovom životu, koristi se i u tri Isusove usporedbe. U jednoj priči neki rob moli da mu se dâ vrijeme kako bi otplatio velik dug. Njegov gospodar, ‘sažalivši se’, oprašta dug. To prikazuje da je Jehova Bog pokazao veliku samilost, oprostivši velik dug grijeha svakom pojedinom kršćaninu koji iskazuje vjeru u Isusovu otkupnu žrtvu (Matej 18:27; 20:28).
22. Što prikazuje parabola o rasipnom sinu?
22 Zatim je tu i priča o rasipnom sinu. Prisjeti se što se događa kad se svojeglavi sin vraća kući. “A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se, i potrčavši zagrli ga i cjeliva ga” (Luka 15:20). To pokazuje da će se Jehova sažaliti kad kršćanin koji je postao svojeglav pokaže iskreno kajanje te će ga opet nježno prihvatiti. Dakle, pomoću ove dvije usporedbe, Isus pokazuje da je naš Otac, Jehova, “veoma nježan u naklonosti i samilostan” (Jakov 5:11, NW fusnota).
23. Koju pouku izvlačimo iz Isusove usporedbe o milosrdnom Samarićaninu?
23 Treća upotreba riječi splagkhnízomai u usporedbi odnosi se na samilosnog Samarićanina koji se ‘sažalio’ nad jadnim stanjem Židova koji je bio opljačkan i ostavljen polumrtav (Luka 10:33). Postupivši u skladu s ovim osjećajima, Samarićanin je učinio sve što je mogao kako bi pomogao nepoznatom čovjeku. To pokazuje da Jehova i Isus očekuju da pravi kršćani slijede njihov primjer ispoljavajući nježnost i samilost. Neke od mogućnosti kako to možemo činiti razmotrit će se u sljedećem članku.
Pitanja za ponavljanje
◻ Što znači biti milosrdan?
◻ Kako je Jehova pokazao samilost radi svog imena?
◻ Što je najveći izraz samilosti?
◻ Na koji izvanredan način Isus odražava osobnost svog Oca?
◻ Što učimo iz Isusovih samilosnih postupaka i iz njegovih usporedaba?
[Okvir na stranicama 12 i 13]
ŽIVOPISAN IZRAZ ZA “NJEŽNU BRIGU PUNU LJUBAVI”
“JAOH utroba, jaoh utroba!” vikao je prorok Jeremija. Da li se žalio zbog nekog crijevnog oboljenja zato što je pojeo nešto pokvareno? Ne. Jeremija je koristio hebrejsku metaforu kako bi opisao svoju duboku zabrinutost zbog nesreće koja je trebala zadesiti kraljevstvo Jude (Jeremija 4:19).
Budući da Jehova Bog ima duboke osjećaje, hebrejska riječ za “utrobu”, odnosno “crijeva” (meʽím), koristi se također da bi se opisalo njegove nježne emocije. Naprimjer, desetljećima prije Jeremijinog vremena, asirski je kralj odveo desetoplemensko kraljevstvo Izrael u zarobljeništvo. Jehova je to dopustio kao kaznu za njihovu nevjeru. No je li ih Bog u izgnanstvu zaboravio? Nije. Bio im je još uvijek duboko privržen kao dijelu svog savezničkog naroda. Ukazavši na njih imenom istaknutog efraimskog plemena, Jehova je upitao: “Nije li mi Efraim mio sin? nije li dijete predrago? Od kad govorih protiv njega, jednako ga se opominjem; za to je srce [“utroba”, NW] moje ustreptalo njega radi, doista ću se smilovati na nj” (Jeremija 31:20).
Rekavši ‘utroba je moja ustreptala’, Jehova je koristio slikovit izraz kako bi opisao svoje duboke osjećaje naklonosti prema svom prognanom narodu. U svom komentaru o ovom retku, bibličar E. Henderson, iz 19. stoljeća, napisao je: “Ništa ne može nadmašiti dirljivo ispoljavanje nježnih roditeljskih osjećaja prema rasipničkom sinu koji se vraća, a koje ovdje pokazuje Jehova. (...) Premda je govorio protiv [idolopokloničkih Efraimaca] i kaznio ih (...) on ih nikada nije zaboravio, već se, naprotiv, radovao očekujući njihov konačni povratak.”
Grčka riječ za “crijeva”, odnosno “utrobu”, koristi se na sličan način u Kršćanskim grčkim pismima. Kad se ne koristi doslovno, kao u Djelima apostolskim 1:18, ona se odnosi na nježne emocije naklonosti ili samilosti (Filemonu 12). Riječ se ponekad koristi zajedno s grčkom riječi koja znači “dobro” ili “povoljno”. Apostoli Pavao i Petar koriste kombinirani izraz kad hrabre kršćane da budu “nježno samilosni”, doslovno “povoljno nastrojeni prema sažaljenju” (Efežanima 4:32; 1. Petrova 3:8; NW). Grčka riječ za “crijeva” može se koristiti i zajedno s grčkom riječi polý. Ova kombinacija doslovno znači “imati mnogo crijeva”. Ovaj vrlo rijetki grčki izraz koristi se samo jednom u Bibliji i odnosi se na Jehovu Boga. New World Translation prevodi ga ovako: “Jehova je vrlo nježan u naklonosti” (Jakov 5:11).
Kako bismo samo trebali biti zahvalni što se najmoćnija osoba u univerzumu, Jehova Bog, toliko razlikuje od okrutnih bogova koje su izmislili nesamilosni ljudi! Oponašajući svog ‘nježno samilosnog’ Boga, pravi su kršćani potaknuti da u svom međusobnom ophođenju postupaju isto tako (Efežanima 5:1).
[Slika na stranici 10]
Kad je božanska samilost dostigla svoju granicu, Jehova je dopustio da Babilonci podjarme njegov svojeglav narod
[Slika na stranici 11]
Gledati kako njegov voljeni Sin umire moralo je Jehovi Bogu nanijeti veću bol nego što ju je ikad itko pretrpio
[Slika na stranici 15]
Isus je savršeno odražavao samilosnu osobnost svog Oca