Prizori iz Obećane zemlje

Gerizim — ‘Na ovoj smo se gori molili’

SAMARIĆANKA na zdencu. Ne podsjeća li te ovaj izričaj na dirljiv izvještaj o Isusovom neformalnom svjedočenju ženi na ‘Jakovljevom izvoru’ u Siharu, samarićanskom gradu? Želiš li proširiti svoj vidik s obzirom na taj značajan događaj? (Ivan 4:5-14).

Zapazi dvije gore na gornjoj slici, koje se nalaze oko 50 kilometara sjeverno od Jeruzalema.a Lijevo (južno) nalazi se drvećem prekriven Gerizim; obilje izvora pridonosi njegovoj plodnosti i ljepoti. Desno (sjeverno) nalazi se Ebal, nešto je viši, ali stjenovit i pust.

Između njih pruža se plodna dolina Sihem. Prisjeti se da se Božji prijatelj Abram (kasnije nazvan Abraham), kad je putovao kroz Obećanu zemlju, zaustavio kod Sihema. Ovdje je sagradio žrtvenik Jehovi koji mu se upravo pojavio i ovu zemlju obećao njegovom sjemenu (1. Mojsijeva 12:5-7). Kakvo li prikladno mjesto za takvo obećanje, u srcu te zemlje! Patrijarh je, kako s vrha Gerizima tako i s vrha Ebala, mogao vidjeti velike dijelove Obećane zemlje. Grad Sihem (današnji Nablus), smješten kraj planinske ceste sjever-jug i nedaleko od ceste istok-zapad između primorja i Jordanske doline, bio je živahno prometno središte.

Abrahamov žrtvenik bio je samo jedan značajan religiozni poduhvat ovdje. Kasnije je Jakov kupio zemljište u tom području i nastavio s pravim obožavanjem. Također je iskopao ili financirao iskapanje dubokog zdenca, nedaleko od podnožja Gerizima. Stoljećima kasnije, Samarićanka je rekla Isusu: ‘Naš otac Jakov dade nam ovaj studenac, i on iz njega pijaše.’ Voda je možda pritjecala iz izvora, što bi moglo objasniti zašto ga je apostol Ivan nazvao ‘Jakovljev izvor’.

Spominjanje pravog obožavanja u vezi s Gerizimom i Ebalom podsjeća te možda i na to da je Jozua, po Mojsijevoj naredbi, ovamo doveo Izraelce. Jozua je sagradio žrtvenik na Ebalu. Predoči si kako pola naroda stoji pred Gerizimom a ostatak pred Ebalom, dok Jozua čita “riječi zakona, blagoslov i prokletstvo” (Jozua 8:30-35; 5. Mojsijeva 11:29). Jozua se godinama kasnije vratio i u zaključnoj opomeni rekao: “Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.” Narod se obavezao da će činiti isto (Jošua 24:1, 15-18, 25, St). No, hoće li zaista?

Odgovor na to može ti pomoći razumjeti Isusov razgovor sa Samarićankom. Kao što vidiš, pravo obožavanje koje su vršili Abraham, Jakov i Jozua nije se nastavilo ovdje u Samariji.

Nakon što se deset sjevernih plemena otcijepilo, obratili su se obožavanju teleta. Zato je Jehova dozvolio da Asirci 740. pr. n. e. osvoje to područje. Oni su odveli velik dio stanovništva, zamijenivši ga strancima iz svih krajeva Asirskog carstva, obožavateljima tuđih bogova. Vjerojatno su neki od tih pogana sklapali brakove s Izraelcima i upoznali neka učenja u okviru pravog obožavanja, primjerice obrezanje. No, oblik samarićanskog obožavanja koji je proizišao iz toga, sigurno nije bio u potpunosti dopadljiv Bogu (2. Carevima 17:7-33).

U svom miješanom obožavanju prihvaćali su Samarićani kao Pismo samo prvih pet knjiga Mojsijevih, Pentateuh. Oko četvrtog stoljeća pr. n. e. podigli su hram na gori Gerizim, natječući se s Božjim hramom u Jeruzalemu. S vremenom je hram na Gerizimu bio posvećen Zeusu (odnosno Jupiteru) i konačno je bio razoren. Samarićansko je obožavanje i nadalje ostalo usredotočeno na Gerizim.

Do današnjeg dana Samarićani održavaju na Gerizimu godišnju proslavu Pashe. Zakolje se stanovit broj janjadi. Zatim ih uranjaju u bačve s kipućom vodom kako bi se moglo skinuti runo, a zatim se meso četiri sata kuha u jamama. U ponoć stotine Samarićana, od kojih su mnogi iz Jeruzalema, jedu svoj pashalni obrok. Na lijevoj strani možeš vidjeti samarićanskog prvosvećenika, pokrivene glave, kako prilikom proslave Pashe vrši službu na gori Gerizim.

Sjeti se što je Samarićanka rekla Isusu: “Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori.” Isus je njoj, a i nama, dao ispravno objašnjenje: “Ide vrijeme kad se ne ćete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu (...) Ali ide vrijeme, i već je nastalo, kad će se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoće takovijeh bogomoljaca. Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole” (Ivan 4:20-24).

[Bilješke]

[Zahvala na stranici 24]

Pictorial Archive (Near Eastern History) Est.

[Zahvale na stranici 25]

Garo Nalbandian

Garo Nalbandian